Franja

Zadetki iskanja

  • отчуждать, отчуждить odtujevati, odtujiti; razlaščati, razlastiti
  • auseinanderkommen*, auseinander kommen* raziti se, razhajati se; (sich entfremden) odtujiti se
  • dissociō -āre -āvī -ātum

    1. razdružiti (razdruževati), razcepiti (razcepljati), ločiti, osamiti: barbarorum copias T.; pesn. (o prostorski ločitvi): quod queat artas dissociare intus partīs Lucr., ni (montes) dissocientur opacā valle H., dissociata locis concordi pace ligavit O., spatium (sc. inter Italiam et Siciliam), quod dissociat consortia terrae Sil., Pentapolis a Libya dissociata Amm.; klas. le pren.: murum dissimilitudo dissociat amicitias Ci., homines antea dissociatos … sermonis vinculo colligavit Ci. ki so prej živeli nedružabno, d. disertos a doctis Ci. ločiti, razločevati, causam suam T. svojo zadevo ločiti od zadeve drugih = odstopiti od zveze, d. regale matrimonium Amm. razvezati.

    2. pren. ločiti = odtujiti (odtujevati) koga od koga (koga komu), razdvojiti (razdvajati): dissociatis animis civium N., d. legionem a legione T., populum armis civilibus Front.
  • estraniarsi v. rifl. (pres. mi estranio) odtujiti se
  • otpáditi se òtpādīm se
    1. odtujiti se: otpaditi se od svojega naroda
    2. izneveriti se: on se nešto otpadio od nas
    3. odvaditi se: otpaditi se od rada
  • pòlacmaniti se -īm se pog. potujčiti se, odtujiti se, odroditi se: otac je želio da mu se sin obrazuje i ostane vjeran svome rodu a ne da se polacmani; gl. tudi lacman, lacmanin
  • potúditi se pòtūdīm se
    1. potujčiti se: u tudoj sredini naši su se ljudi potudili
    2. odtujiti se: sinovi se potudili od svoga oca
  • turn away prehodni glagol
    proč obrniti, odvrniti; odkloniti, odbiti, odpraviti (prosilca); odpustiti (uslužbenca); spoditi (koga)
    neprehodni glagol
    obrniti se proč od
    figurativno zapustiti (koga, kaj); odtujiti se; kreniti po novi poti

    to turn away a beggar odgnati berača
    we had to turn away hundreds of people na stotine ljudi smo morali odkloniti (odpustiti)
    I turned away in disgust z gnusom sem se obrnil proč
  • undomesticate [ʌndəméstikeit] prehodni glagol
    odtujiti domu ali družini; pustiti (domače živali) podivjati
  • відцура́тися -ра́юся док., odtujíti se -ím se dov.
  • відчу́житися -жуся док., odtujíti se -ím se dov.
  • отходить, отойти1 odhajati, oditi; umikati se, umakniti se, odmakniti se; odtujevati se, odtujiti se; odstopati, odstopiti, odpasti, izginiti;
    больной отходит (zast.) bolnik umira;
    обедня отходит (zast.) služba božja gre h koncu;
    мода отошла ni več v modi;
    достояние отошло в чужие руки imetje je prešlo v tuje roke;
    земля ещё не отошла zemlja se še ni otajala;
    окна отошли okna niso več zamrznjena;
    переводчик отошёл от подлинника prevajalec se je oddaljil od izvirnika;
    сердце у него ещё не отошло jeza ga še ni minila;
    он понемногу тошёл polagoma se je osvestil
  • allontanare

    A) v. tr. (pres. allontano)

    1. oddaljiti; odstraniti, odvrniti, odvračati (tudi pren.):
    allontanare un pericolo odvrniti nevarnost
    allontanare da se un pensiero otresti se kake misli

    2. odpustiti, odpuščati:
    fu allontanato dal suo posto di lavoro odpustili so ga z delovnega mesta

    B) ➞ allontanarsi v. rifl. (pres. mi allontano) oddaljiti se, oditi (tudi pren.):
    allontanarsi da casa oditi z doma
    allontanarsi dagli amici zapustiti prijatelje, odtujiti se prijateljem
  • auseinanderleben, auseinander leben: sich auseinanderleben (sčasoma) se odtujiti
  • disgustare

    A) v. tr. (pres. disgusto) (stomacare) gnusiti se, studiti se, gabiti se, želodec obračati:
    il tuo egoismo mi disgusta tvoj egoizem mi je zoprn, se mi studi, se mi upira

    B) ➞ disgustarsi v. rifl. (pres. mi disgusto) naveličati se; zagnusiti se:
    mi sono disgustato della carne naveličal sem se mesa
    disgustarsi con qcn. odtujiti se komu; spreti se s kom
  • domus -ūs, beseda se sklanja po u-jevski in o-jevski deklinaciji; dat. domuī, redkeje domō, voc. domus, abl. domō, redko domū, nom. pl. domūs, gen. pl. domuum in domōrum (redko domûm Arn.), acc. pl. domōs, redkeje domūs, dat. in abl. pl. domibus, f (indoev. kor. dem, demā graditi; prim. gr. δέμω gradim, δόμος, sl. dom)

    1. hiša: domum aedificare Ci., mea domus tibi patet, mihi clausa est Ci., theatrum coniunctum domui C., paries domui communis utrique O., aliquem tecto et domo (dat.) invitare Ci., ponendae domo quaerenda est area H., in domum alicuius Ci. v koga hišo (kot stavbo), quotiens te pater eius domu sua eiecit Ci., in domo alicuius N. idr. v koga hiši, ex domo L. iz svoje hiše.

    2. pren. (pre)bivališče, stanovanje, dom: Eurique Zephyrique tonat d. V., d. Olympi ali Volcani ali deûm d. alta V. palača, superae deorum domūs O., labor ille domūs et inextricabilis error V. umetniško zgrajen labirint, ostia … domūs patuere … centum V. (svete) dupline, domos avium … eruit V. gnezda, d. Albuneae H., aperite (sc. amnes, voc.) domos O., morte carent animae semperque priore relicta sede novis domibus vivunt O., marmorea d. Tib. nagrobni spomenik, ferrata Danaes d. Pr. = ječa, cornea d. Ph. želvovina, miratus … pastorum pecorumque domos Stat.

    3. met. družina, rodbina, rod: Q., Suet., Iust., tota domus nostra te salutat Ci. ep., d. Aeneae, Assaraci, Sergia V., origo domūs V., Pelopis d., saecula … inquinavere et genus et domos H., multae et clarae lugubres domus L., ut quisque opibus, domo, paratu speciosus T.; occ.
    a) gospodarstvo, gospodinjstvo: domus ea, quae ratione regitur Ci., domūs officia exsequi T. gospodinjiti.
    b) (filozofska) šola, ločina: remigrare in domum veterem a nova Ci., Socraticam domum mutare loricis Hiberis H., nescio quis non ex philosophorum domo clamat Sen. ph.

    4. domači kraj, domovina, očetnjava, rojstno (rodno) mesto: hic domus, haec patria est V., qui genus, unde domo? V. od kod domâ, qui Caerete domo sunt V. ki so … domâ, proficisci domo, ab domo abesse, ab domo venire, accire ab domo novos milites L., unde domo quisque sit, quaere Sen. ph., Vitellius domo Nuceriā Suet.; occ. mir: domī (gl. pod 5. c) bellique S. v miru in vojni, doma in v vojni, tako tudi domi militiaeque Ci. idr., et domi et militiae, aut militiae aut domi Ci., domi vel belli Ci., militiae et domi Ter., S., domique militiaeque, belli domique, bello domique, domi belloque, infelicior domi quam militiae L., nec domi nec militiae Enn.; prim.: noster populus in pace et domi imperat Ci.

    5. Adverbialne obl.
    a) acc. (na vprašanje kam?) domum, pl. domōs domov, na dom, v domovino: domum reverti, domum alicuius venire, domum se contulit Ci.; z atributom: multa palam domum suam auferebat Ci., domum suam istum non fere quisquam vocabat Ci., domum suam reverti C., aurum atque argentum … domum regiam comportant S., suas domos discedere N., alius alium domos suas invitat S., cum omnes fere domos omnium concursent Ci.
    b) abl. (na vprašanje od kod?) domō od doma, z doma (zdoma): domo exire, domo allata (neutr. pl.), domo est egressus, me domo mea per vim explulistis Ci.
    c) loc. (na vprašanje kje?) domī, redkeje domuī α) doma, na domu, v hiši: domi se tenere Ci., N., domi meae, tuae, suae, huius, istius, alienae domui Ci., domi Caesaris Ci. ep., apud me domi Ci., domi apud Sestium L., est mihi domi pater V., mihi plaudo ipse domi H. β) doma = v domovini: non solum domi (v svojem rojstnem mestu), sed totā Siciliā nobilis Ci., parvi sunt foris arma, nisi est consilium domi Ci., domi industria, foris iustum imperium S. γ) redko domi = domum: domi cupio Pl. domov hočem. — V pogovornem jeziku: domi habeo, domi mihi est Ter., Ci. tega imam v izobilju, domi nascitur alicui aliquid „komu kaj doma raste“ = kdo ve (zna) kaj sam od sebe, sed desine, quaeso, communibus locis; domi nobis ista nascuntur Ci., hi enim (versūs) Basso domi nascuntur T., domi parta dignatio T. ki si jo je človek sam pridobil, bonae domi artes T. njegove dobre lastnosti doma = njegove svojstvene dobre lastnosti; domum abducere aliquem Ci. koga na svojo stran potegniti, odtujiti ga od drugega; domo doctus Pl. sam dovolj pameten, experior domo Pl. sam po sebi, reddere domo ali domo pecuniam solvere Pl. iz svoje mošnje, domo affere Q. (na govor) dobro pripravljen od doma priti (prihajati),

    Opomba: Star. obl.: gen. sg. (ne loc.) domī ali domuis: Kom., Varr. ap. Non., Nigidius ap. Gell., ali domos (tudi domuos): Augustus ap. Suet., Plin. (pri njem tudi domuus).
  • étranger, ère [etrɑ̃že, ɛr] adjectif tuj; inozemski; nepoznan; neudeležen (à pri); nebrižen, neobčutljiv (à za); (stvar) ne spadajoč k; masculin, féminin tujec, -jka, inozemec, -mka; masculin tujina, inozemstvo

    étranger à la localité tuj, ki se v kraju ne spozna
    corps masculin étranger tujek, figuré vsiljenec, vsiljivec
    agent masculin commercial à l'étranger inozemski trgovinski zastopnik
    correspondant masculin à l'étranger inozemski dopisnik
    marchandise féminin provenant de l'étranger inozemsko blago
    langue féminin étrangère tuj jezik
    ministère masculin des affaires étrangères ministrstvo za zunanje zadeve
    nouvelles féminin pluriel de l'étranger novice iz tujine
    politique féminin étrangère zunanja politika
    relations féminin pluriel avec l'étranger odnosi s tujino
    voyage masculin à l'étranger potovanje v inozemstvo
    aller vivre à l'étranger izseliti se iz domovine, postati zdomec
    devenir étranger odtujiti se
    être étranger à quelque chose ničesar ne razumeti o čem, ne imeti nobenega obravka s čim
    n'être étranger nulle part biti povsod doma
    partir pour l'étranger odpotovati, iti v tujino, v inozemstvo
    voyager à l'étranger potovati v tujino
  • extrañar izgnati (iz dežele); zavreči, zaničevati; za nenavadno imeti; ameriška španščina pogrešati

    me extraña su conducta čudim se njegovemu vedenju
    extraño esta cama nisem vajen te postelje
    no lo extraño ne čudim se temu
    extrañarse odtujiti se, spreti se; braniti (upirati) se
    extrañarse de a. čuditi se čemu
    extrañarse de hacer a/c odtegniti (izogniti) se čemu
  • namen2 [è] moški spol (-a …) (smoter) der Zweck; die Zweckbestimmung
    dobrodelni namen mildtätiger Zweck
    (pridobitni Erwerbszweck, sam sebi namen Selbstzweck, vojaški Militärzweck)
    v namen zu (dem/diesem) Zweck
    v … namene zu … Zwecken/für … Zwecke
    (reklamne zu Reklamezwecken, študijske für Studienzwecke/zu Studienzwecken)
    imeti namen pri čem: bezwecken (mit)
    uporabljen za druge namene zweckentfremdet
    odtujitev namenu die Zweckentfremdung
    odtujiti namenu zweckentfremden
    namen posvečuje sredstvo der Zweck heiligt das Mittel
  • otujíti ➞ odtujiti