Franja

indurire

A) v. tr. (pres. indurisco) otrditi (tudi pren.); ekst. navaditi, navajati (na)

B) ➞ indurire, indurirsi v. intr., v. rifl. (pres. /mi/ indurisco) otrdeti (tudi pren.):
cuore indurito okamnelo srce

īn-suēscō -ere -suēvī -suētum

1. intr. navaditi (navajati), privaditi (privajati) se česa, čemu: earum is corpori insueverat T., (cui partui) equa insuevit Col., miles insuescit ad disciplinam L.; z inf.: insuesco largiri S., paratā victoriā frui L., potare S., qui insuevit mentiri Ter., insuescat vitam ducere Lucr.

2. trans. koga navaditi (navajati), privaditi (privajati) na kaj, čemu: Prud., insuevit pater hoc me H., ita se a pueris insuetos (esse) L., pecus aquā Col., insuesci debent Col.; i. aliquem z inf.: Lucr.

inure [injúə]

1. prehodni glagol
navaditi, privaditi, priučiti; prekaliti, utrditi

2. neprehodni glagol
pravno uveljaviti se, dobiti veljavo; navaditi se, privaditi se

inured to navajen česa, prekaljen, utrjen

mānsuē-faciō -ere -fēcī -factum, pass. mānsuē-fīō -fierī -factus sum (ixpt. iz mānsuēs = mānsuētus in facere) (živali) (u)krotiti, privaditi (privajati), navaditi (navajati), udomačiti (udomačevati): arietes feri mansuefacti Col., aes attritu domitum et consuetudine nitoris veluti mansuefactum Plin., animalia Q., uri mansuefieri non possunt C.; metaf. (o ljudeh) (u)krotiti, (o)brzdati, obvlad(ov)ati, (u)blažiti, (o)mikati: quid de legibus dicam, quae ad mansuefaciendos homines inventae sunt? Ap., ferum ingenium m. Suet., deposita et mansuefacta barbaria Iust., plebem L., mansuefacti et exculti Ci.

naméčiti nàmēčīm (se) navaditi, zvabiti: namečiti koga na meso, koga u kuću

naùčiti nàučīm
I.
1. naučiti: naučiti koga pameti; on me je naučio zanatu
2. naučiti se: naučiti pjesmu napamet: naučiti što od koga
3. navaditi, zdresirati: naučiti konja, psa
4. navaditi se: ljudi nisu naučili da ga takvog vide
II. naučiti se
1. naučiti se: naučiti se čemu
2. navaditi se: naučiti se na ugodan život; vrapci se naučili na proso

nàviknuti -nēm (se) navaditi (se): naviknuti koga na što; naviknuti se na što

obişnuí -iésc

I. vt./vr. navajati (se), navaditi (se); privajati (se), privaditi (se)

II. vi. imeti navado

obùčiti òbučīm (se)
1. naučiti (se)
2. izuriti (se), navaditi (se)

plier [plije] verbe transitif upogniti, pripogniti, zganiti, gubati; skloniti; zložiti; podreti (šotor); figuré navaditi (à na); verbe intransitif upogniti se, upogibati se, šibiti se; popustiti; prilagoditi se; nagniti se, pogrezniti se; militaire umakniti se (devant pred)

se plier popustiti, podvreči se, vdati se (à v); ukloniti se
plier bagage spakirati svoje stvari, povezati svojo culo; militaire umakniti se, zapustiti (en quelque chose kaj); pripraviti svoj odhod; familier umreti
se plier à la volonté de quelqu'un ukloniti se volji kake osebe
se plier aux circonstances prilagoditi se okoliščinam

prìviknuti -nēm (se) privaditi, navaditi (se)

suēscō -ere -suēvī -suētum (iz *su̯ēdh-scō; incoh. glag. sueō -ere)

1. intr. navaditi (navajati) se, privaditi (privajati) se česa, čemu, na kaj; z dat.: Drusus in Illyricum missus est, ut suesceret militiae T.; z inf.: suescat peritus fabulis simul et iocari et discere Aus. Od tod pf. sūevī navadil sem se = navajen sem, navado (običaj) imam, navadno počnem kaj, plpf. suēveram navajen sem bil, imel sem navado, navadno sem počel kaj: has Graeci stellas Hyadas vocitare sŭērunt (trizložno; gl. opombo spodaj) Ci. poet., spumas qui morbo mittere suevit Lucr., sic vincere suevit Pr., ubi cubitare sueverat Amm., sueverat claustra remoliri Cl.; pt. pf. suētus (pesn. trizložno sŭētus) 3
a) navajen, vajen, privajen česa, čemu; z dat.: his (sc. armis) ego suetus V., suetus civilibus armis Lucan., latrociniis suetos ad praedam et raptus congregare T., neque coniugiis suscipiendis neque alendis liberis sueti T.; z inf.: S. ap. Aug., Plin. idr., abstinere suetus L., curru succedere sueti quadrupedes V., feraeque, suetae hunc vexare locum H., sentire sŭēti Lucr.
b) (o stvareh, ki jih je kdo vajen) navaden, običajen, ustaljen: contubernium T., Cheruscis sueta apud paludes proelia T., suetum vestigium, sueta cibaria Ap.; od tod subst. suēta -ōrum, n navade, običaji: se ad sectae sueta conferunt Ap.

2. trans. koga navaditi (navajati) česa, čemu, na kaj vaditi, (iz)uriti v čem: ut Tacfarinas lectos viros … disciplinā (v nekaterih izdajah disciplinae [dat.]) et imperiis suesceret T.

Opomba: Sinkop. obl. iz pf. debla: suēstī (= suēvistī) Ci. ep., sŭērunt (= suēvērunt Ci. poet., sŭērit (= suēverit) Lucr., sŭēsse (= suēvisse) Lucr.

usare

A) v. tr. (pres. uso)

1. rabiti, uporabiti, uporabljati:
usare un abito nositi obleko
usare le mani tepsti
usare gli occhi, usare bene gli occhi pazljivo gledati; razsoditi
usare le orecchie pazljivo poslušati
usare termini letterari, tecnici uporabljati knjižne, strokovne izraze

2. udejaniti, udejanjati; uveljaviti, uveljavljati:
usare le buone maniere biti olikan
usare un diritto uveljavljati pravico

3. poseči, pomagati si:
usare l'astuzia, l'inganno pomagati si z zvijačo, s prevaro
usare molta attenzione biti zelo pazljiv
usare la massima cura zelo paziti, biti zelo skrben

4. storiti, delati (v vljudnostnih izrazih):
usare una cortesia storiti uslugo

5. imeti navado

B) v. intr.

1. uveljaviti, uveljavljati kaj; pomagati si s čim:
usare dei propri diritti uveljaviti svoje pravice

2. ravnati:
usate di una certa comprensione nei suoi confronti ravnajte malo obzirneje z njim

3. biti v modi, moderen:
adesso i tacchi usano meno alti zdaj so v modi nižje pete

C) v. intr. impers. biti navadno, običajno

Č) ➞ usarsi v. rifl. (pres. mi uso) knjižno navaditi, navajati se na

use² [ju:z] prehodni glagol
rabiti, uporabljati, porabiti, izkoristiti, posluževati se; zateči se k; ravnati z; potrošiti, izdati; gojiti (šport itd.); prebiti (čas)
zastarelo navaditi (to na)

to use one's brains (ali wits) uporabiti pamet, napeti (svoje) možgane
use your eyes! odpri oči!
to use care skrbno (pazljivo) postopati
to use diligence da(ja)ti si truda
to use one's best efforts napraviti, kar se le da (kar je le možno)
to use exercises delati vaje
to use force uporabiti silo
this geyser uses a lot of gas ta plinska peč porabi mnogo plina
how did they use you? kako so ravnali z vami?
to use s.o. ill slabo ravnati s kom
I cannot use my left hand ne se posluževati svoje leve roke
to use one's legs peš iti, pešačiti
to use imprecations preklinjati
to use a right uživati (neko) pravico
may I use your name? se lahko sklicujem na vas?
to use tobacco kaditi
I have used all the paint porabil sem vso barvo
how does the world use you? pogovorno kako je z vami?, kako vam gre?
neprehodni glagol
zastarelo (razen v preteritu) biti vajen, imeti navado; (tudi za izražanje trajnega stanja v preteklosti)

the beggar used to come every day berač je imel navado prihajati (je prihajal) vsak dan
it used to be said navadno se je reklo (bila je navada reči)
he does not come as often as he used (to) ne prihaja več tako pogosto kot prej
they used to live here prej so stanovali tu
used you to know him? ste ga vi poznali?
there used to be a tree there tam je nekoč bilo drevo

ùvježbati -ām (ijek.), ùvežbati -ām (ek.) izuriti, navaditi, naučiti (se): uvježbati konja, vojnike

vezar [z/c] navaditi

wont [wóunt, wʌnt]

1. pridevnik
vajen, navajen

to be wont to do s.th. imeti navado, običajno kaj delati

2. samostalnik
navada, običaj

use and wont ustaljena navada
according to one's wont po svoji navadi

3. prehodni glagol (preteklik & pretekli deležnik wont, pretekli deležnik tudi wonted)
navaditi (to, with na)
neprehodni glagol
poetično biti navajen, imeti navado

зви́кнути -ну док., naváditi -im dov., priváditi -im dov., prilagodíti -ím dov.

привадивать, привадить privabiti; navajati, navaditi;
п. к рукам udomačiti

привчи́ти -чу́ док., naváditi -im dov., priučíti -ím dov.