Franja

любить ljubiti, rad imeti;
л. работать rad delati;
цветы любят солнце cvetje zahteva sonce

adorá adór vt.

1. oboževati, nadvse ljubiti

2. častiti

adorar oboževati, častiti; vroče ljubiti

adorare v. tr. (pres. adoro)

1. častiti:
adorare Dio častiti Boga

2. oboževati, nadvse ljubiti, imeti rad:
adorare i propri figli oboževati svoje otroke
adoro il gelato obožujem sladoled

adore [ədɔ́:] prehodni glagol
častiti, oboževati, občudovati; strastno ljubiti

adorer [adɔre] verbe transitif oboževati; častiti, strastno ljubiti, familier strašno rad imeti

j'adore la musique, le chocolat strašno rad imam glasbo, čokolado

amāscō -ere (incoh. glag. amāre) začenjati ljubiti: Naev. fr.

amāturiō -īre (desid. iz amāre) želeti ljubiti: Prisc.

antepōnō -ere -posuī -positum

1. predpostaviti (predpostavljati) kaj v užitek: bonum anteponam prandium pransoribus Pl.; iz metričnih razlogov se ante zapostavlja: aut positum ante pullum sustulit esuriens H. (antĕpŏsĭtum ne gre v verz), libatum agricolae ponitur ante deo Tib.

2. postaviti pred kaj, predstaviti (predstavljati): Q., equitum locos sedilibus plebis anteposuit T., anteposita propugnacula T., non antepositis vigiliis T. ne da bi postavili nočne straže.

3. pren. višje postaviti, bolj ceniti, prednost da(ja)ti komu, čemu pred kom, čim: amicitiam omnibus rebus humanis Ci., mors servituti anteponenda Ci., res gestas animi virtutibus a. N., cui... sic fuit deditus, ut adulescens tristem... senem omnibus aequalibus suis in familiaritate anteposuerit N., a. privignum filio T.; z abl. comparationis = bolj ljubiti kakor...: nocte istā nihil antepono Ap. Ločeno (da se beseda ante bolj poudari): mala bonis ponit ante Ci.

belieben ljubiti se (komu) (es beliebt mir nicht ne ljubi se mi); želeti, wie Sie belieben kot želite; wenn's beliebt če želite

bȉknuti -nēm dial.
I. navaditi (se): kako tko nikne, tako i bikne
II. biknuti se
1. navaditi se
2. ljubiti se: ne bikne mi se ovdje stajati

caleō -ēre -uī (calitūrus O.)

1. topel biti, gorak biti, vroč biti, žareti
a) od fizikalne toplote: aqua calet Pl., sentiri haec putat, ut calere ignem Ci.; brezos. act.: calet tamquam furnus Petr. vroče je, pass.: quom (= cum) caletur (maxume) Pl. kadar je (prav) vroče, cum iam flagrantiā solis caleretur Ap.; pogosto adj. pt. pr. calēns -entis topel, gorek, vroč: favilla calens H., c. sulfur O., calentibus aris O., calentes guttae, epulae O., cibi Cels., sole calente Tib.; od česa? z abl.: terrae alio sole calentes H. razgrete, centumque Sabaeo ture calent arae V., caliturae ignibus arae O.; pesn.: ungularum pulsibus calens Hister Mart. od udarjanja konjskih kopit žareči.
b) od telesne (človeške ali živalske) toplote: os (obraz) calet tibi Pl., caput calet Cels., dum calet sanguis Sen. ph., caluit et hodie Faustina M. Caesar ap. Fr. je žarela od vročine; rabie magis ora calent Val. Fl., in corpore sanguis febre calet solā Iuv.

2. pren.
a) o osebah in njihovem duševnem stanju goreti, plamteti, razgret biti, razvnet biti, razdražen biti, vznemirjen biti: nimirum vigilant clamant calent rixant Varr. fr., animis calentibus Q.; calet uno scribendi studio H., quisquis luxuriā... aut alio mentis morbo calet H. je vnet od..., permixta caede calentes Lucr., c. desiderio O., cupidine laudis O., dum animi spe calerent Cu. bi upanje vžgalo pogum, animus calens (sc. irā) Stat., c. furore Mart.; calebat in agendo Ci., in re frigidissima cales, in fervidissima friges Corn., Romani calentes adhuc ab recenti pugna L., Arctoa de strage calens Cl., calent ad nova lucra popae Pr. = koprnijo, drhtijo po... dobičku; v istem pomenu tudi v zvezi z inf.: Cl., tubas audire calens Stat.; occ. od ljubezni goreti, vnet biti za koga, vroče ljubiti koga: iuvene H., non alia calebo feminā H., c. puellā O., sordibus Petr.
b) o stvareh še gorak, nov biti, še zanimati se, (še) ne nehati, še ne ohladiti se: nihil est, nisi dum calet, hoc agitur Pl., illud crimen... caluit re recenti, nunc in causa refrixit Ci., caluit dolor Stat., calentibus adhuc rhetorum studiis Hier.; occ. prizadevno (vneto) opravljati se, dogajati se: nundinae calebant Ci., indicia calent Ci. ep. ovaduštvo cveti, posteaquam satis calere res Rubrio visa est Ci. da je godna za izvršitev, Veneris tunc bella calent Tib., tot calentibus malis Amm.

cȑknuti -nēm
1. crkniti: crknuti od gladi i žeđe; crknuta životinja crknjena žival
2. ekspr. umreti: majka mu crče od žalosti
3. ekspr. ckrniti, vroče ljubiti: ona crkla za tobom; crkoh za njom; plan treba, crkni-pukni, ispuniti plan je treba za vsako ceno izpolniti

dȁti dâm, dádēm, mi dámo dáte dȁju; nē dāmo in ne dámo, nè dāte in ne dáte; dádēš dádē in dȁdnēm dȁdnēš dȁdnē; aor. dȁh dȁ dȁsmo dȁste dȁdoše in dȁdoh dȁde dȁdosmo dȁdoste dȁdoše; vel. dâj -te, dȁo dála, dân dâna dâno in dána dáno ter dât dâta in dâta
I.
1. dati: dati komu dar, poklon, kuću u zajam, zadovoljenje, pare na račun, ostavku na službu, poticaj, znak, pravac, priliku; dati komu posao dati komu delo; dati stručno mišljenje, signal, znak; dati damama prednost
2. dovoliti: ne dadu mi s tobom govoriti, razgovarati
3. poslati: dati koga na zanat poslati koga, da se uči obrti; dati na škole
4. pripisati: dobro se drži, ne bih mu dao više od pedeset godina
5. roditi: ti ćeš mu dati djece
6. prirediti: dati koncert, predstavu
7. dati (poštenu, časnu) riječ; dati (tvrdu, božju) vjeru trdno obljubiti; dati zalogaj iz usta, krvi ispod grla biti zelo dober; dati komu za pravo pritrditi komu; dati pleća, leđa pobegniti, odkuriti jo; dati komu na znanje, do znanja; dati ruku onome koga voli dati roko tistemu, ki ga ljubi; dati aber dati glas, sporočilo; dati vjeru za nevjeru obljubiti, pa obljubo prelomiti; dati kome rog za svijeću ukaniti, prevarati koga
II. dati se
1. posvetiti se: dati se nauci, znanosti; dati se na posao
2. dati se, pustiti se: ne daj se!
3. obrniti se: bolest se dala na bolje
4. ljubiti se: ne da mi se jesti
5. roditi se: dalo se muško
6. dati se, vtakniti se: upravo bješe tu, a sad ne znam kud se dade
7. to mi se dalo na žao to me je užalostilo; u danim, datim prilikama v danih razmerah

diligere^* v. tr. (pres. diligo) knjižno ljubiti nežno

dislike¹ [disláik] prehodni glagol
ne ljubiti, ne trpeti, ne marati, čutiti odpor

furō¹ -ere, (pf. nadomešča īnsānīvī) (—) (prim. gr. φύρω mešam, πορφύρω vzkipevam, φυρμός zmešnjava, sl. burja)

I. dirjati, divjati, lomastiti, (pri)hruti, hiteti: Penthesilea furens V., hinc late furentes Barcaei V., virgo furit lymphata per urbem V., pars pedes ire parat, pars … equis furit V., fera contra tela furit V. plane (se zažene) v strelice; z inf.: ecce furit te reperire atrox Tydides H. dirja (divja) po bojišču, da bi …

II. metaf.

1. (pesn. o stvareh) divjati, razsajati, besneti
a) o nevihti, burji, vihri: atra tempestas sine more furit V., loca feta furentibus austris V., venti furentes Cu. (prim.: ἄνεμος σὺν λαίλαπι θύων Hom.)
b) o vodovju: furit aestus harenis V. valovje vzkipeva (divja) s peskom, furit amnis aquāī (= aquae, gen.) V., furens Neptunus H. (prim.: πόντος … ϑύων Hes.), fretum acrius furit Cu.
c) o ognju: ut quondam … sine viribus ignis, incassum furit V., flammae furentes V., furit inmissis Volcanus habenis V.; od tod o hudi lakoti: furit ardor edendi O.
č) o raznih drugih stvareh: (carbasus) interdum perscissa furit petulantibus auris Lucr. hruje, furit mugitibus aether concussus V., procyon furit et stella vesani leonis H., aër furit procellis Plin.

2. (duševno) divjati, besneti, rohneti; abs.: hominem furentem continui Ci., si non acerrime fureret Ci., si pater furit, avus sapiat Dig., furere coepisse Ulp. (Dig.) zbesneti; z loc.: furens animi V., furens animis aderat Tirynthius V. zbesnel, pobesnel, razsrjen; s praep. z acc.: beluae in suos acrius furunt Cu., adversus liberos Germanici Suet.; z abl. causae: iracundiā furere coepit Ci., Catilina furens audaciā Ci., libidinibus furens Ci., f. dolore O., morbis iraque O.; z notranjim obj.: hunc sine me furere ante furorem V. daj, da … dobesnim to besnost, id furere L. zaradi tega, praecipuum caedis opus Stat. ali vix credenda f. Sil. v besnosti izvršiti; z inf. ali ACI = togotiti se: furit vinci dominus profundi Sen. tr., furebat (Clodius) a Racilio se contumaciter … vexatum Ci., Antonius praelatum sibi Octavium furens Fl.; occ. hrupno kaj razširjati: fama furit versos (esse) hostes Sil. — Od tod adj. pt. pr. furēns -entis, adv. furenter besen: quamvis sis furens Ci., quis beluarum corde furentior? Cl., furenter irasci Ci. ep. besno, furenter agere Amm.

3. occ.
a) blazen, besen, blodnomiseln, nor biti, blazneti, besneti, noreti: furere se simulavit Ci., quin mihi Telamon iratus furere luctu filii videretur Ci., quod eos … furere et bacchari arbitraretur Ci., usque eo commotus est, ut … insanire omnibus ac furere videretur Ci., qui valetudinis vitio furunt Ci., quo genere Alcmaeonem, Orestem furere dicimus Ci., num furis? H. ali se ti blede? ali se ti meša?, aut furit aut patitur soporem O., nostra iuventus furit Vell.
b) strastno ljubiti (deklico), strastno zaljubljen biti (v njo): ex quo destiti Inachiā furere H., f. in aliquā Ps.-Q.
c) zamaknjen, navdušen biti: qui (Coroebus) non sponsae praecepta furentis (sc. Cassandrae) audierit V.
č) prešeren (razposajen) biti, rojiti: recepto dulce mihi furere est amico H.

Opomba: Nenavaden pf. furuī: Serv. idr. pozni pisci; toda pomni: furisti nemo dicit, sed insanisti Prisc.

golóbčkati se -am se ekspr. ljubiti se, cjelivati se, (cel-) milovati se: zaljubljenca sta se golobčkala

idolâtrer [-tre] verbe transitif malikovati; strastno oboževati ali ljubiti

s'idolâtrer (figuré) sam sebi kaditi
idolâtrer ses enfants oboževati svoje otroke

liebesfähig sposoben ljubiti