véra ž
1. vjera, vjerovanje (ve-): vera v bogove; vera v čudeže
vjerovanje u čuda; vera v usodo
vjerovanje u sudbinu; vera v nezmotljivost; slepa prazna vera; babja vera
sujevjerje, praznovjerje, praznovjerica
2. vjera, vjeroispovijed, veroispoved, vjeroispovijest, veroispovest, religija; krščanska, pravoslavna, ortodoksna, prava, kriva, judovska, turška vera
kršćanska, hrišćanska, pravoslavna, ortodoksna, prava, kriva, židovska, turska vjera: v drugo -o prestopiti
u drugu vjeru preći
3. vjera, uvjerenje, povjerenje: imeti v koga -o
uzdati se u koga; delati kaj v dobri -i
raditi što u uvjerenju; njemu ne gre vera
njemu se ne može vjerovati
4. vjera, kredit, veresija, povjerenje, poček: kupovati, prodajati na -o
5. -o moliti
moliti Vjerovanje, moliti Vjeruju
Zadetki iskanja
- verèsija ž (t. veresi, veresije)
1. up, kredit: uzeti robu na -u; danas za gotovo, sutra na -u
2. pósoda: dati novac na -u; imam u narodu sigurne -e imam med ljudstvom izposojen denar pri zanesljivih dolžnikih; na božju -u na negotovo, na božji lon; davati gotovo za -u dajati boljše za slabše - versūra (vorsūra) -ae, f (vertere, vortere)
1. obračanje, sukanje, vrtenje: foliorum, huius loci Varr.
2. meton.
a) kot agr. t.t. ozara (ozare), starejše vzvrati (na polju): Col.
b) kot arhit.t.t. kot, ogel: in versurā porticūs Vitr., itinera versurarum Vitr. stranski vhodi (gledališč), versurae procurrentes Vitr. stranice (stranske stene) odra, in geniculis aut versuris Vitr. v (pri) vodovodnih kolenih.
3. metaf. menjava, sprememba: Arn.; poseb. (za)menjava (menjavanje, menjanje) upnika, posojilo za poplačilo dolga: poenam sine mutuatione et sine versurā dissolvere Ci. ne da bi vzel kaj na posodo ali poplačal stare dolgove z novimi; occ. posojilo, kredit nasploh: versuram facere Ci. vzeti (jemati) na posodo, izposoditi (izposojati) si, Fulvia versuram facere non potuit N. ni mogla dobiti denarja na posodo, versuram facere publice necesse erat N. najeti državno posojilo; pren.: versuram facere ab Epicuro Sen. ph. izposoditi (izposojati) si, vzeti (jemati) pri Epikuru, povze(ma)ti iz Epikura, domi versura fit Sen. ph. na posodo se jemlje le doma (o človeku, ki streže le samemu sebi); preg.: vorsurā solves Ter., Lact. = z dežja prideš pod kap. - vjȅra ž (ijek.), vȅra ž (ek.)
1. vera: vjera u boga
2. zaupanje: slijepa, čvrsta, nepokolebiva vjera; imati -u u koga
3. vera: raditi u dobroj -i
4. upanje, kredit: dati komu robu na -u
5. moška beseda: tvrda vjera; dati komu -u
6. zvestoba: okrenuti -om postati nezvest, izneveriti se
7. zaroka: ugovarati -u; djevojka je bila pod -om tri godine dekle je bilo tri leta zaročeno
8. alal mu vjera! dobro je, prav je tako!; -e mi! pri moji veri!; božja ti vjera! resnično, tako je - accréditer [akredite] verbe transitif akreditirati, priznati čemu verjetnost; commerce komu kredit odobriti
accréditer un ambassadeur auprès d'un chef d'Etat akreditirati poslanika pri šefu države
accréditer un bruit, une nouvelle smatrati govorico, novico za verjetno, potrditi jo
s'accréditer postati verjeten, zanesljiv, gotov; potrjevati se, širiti se
cette rumeur s'accrédite ta govorica se potrjuje, se širi - akreditírati -am (fr. accrediter) akreditirati, akreditovati, otvoriti nekome kredit
- bank-credit [bǽŋkkredit] samostalnik
bančni kredit - Bankkredit, der, bančni kredit
- castelletto m
1. pomanjš. od ➞ castello gradič
2. gradb. delovni oder, podest
3. ekon. maksimalni kredit (za plačilo menice) - créditer [kredite] verbe transitif kreditirati; dati (na) kredit, na up; posoditi; v dobro vpisati
créditer quelqu'un d'une somme kreditirati komu neko vsoto
être crédité de ... (sport) doseči, dobiti
le coureur a été crédité d'un temps de ll secondes aux 100 mètres tekaču so prisodili čas 11 sekund v teku na 100 m - exīstimātiō (starejše exīstumātiō) -ōnis, f (exīstimāre, exīstumāre) „cenitev“, od tod
1. mnenje, misel, sodba: Ap., quod ad praetoris existimationem adtinet Ci., existimatio hominum Ci. ali omnium Ci., C. javno mnenje, non illa tacita existimatio, … sed vehemens … populi Romani iudicium Ci. (iudicium je krepkejša soznačnica), non est tibi his solis utendum existimationibus ac iudiciis Ci. ep., existimatio populi Ci., vulgi C., existimatio communis omnibus est L. o tem lahko sodi vsakdo, kakor hoče, non militis de imperatore existimationem esse L. ne pristoji vojaku soditi o … , vestra est existimatio L. o tem gre sodba vam, dictum ullum factumve eius existimatione aliqua laesisse Suet. s kako lahko grajo, clandestinae existimationes Plin. iun.
2. dober glas, dobro ime, sloves, poštenje: Corn., Suet., quibus litteris existimatio C. Verris laederetur Ci., habet existimationem multo sudore conlectam Ci., existimationem offendere Ci., perdere, oppugnare Ci. ep., eius existimatio agitur N. gre za njegovo dobro ime, opulentissimo regno praeposuit bonam existimationem N., nullum detrimentum existimationis fecit N. njegova čast ni nič trpela; occ. (za)up = kredit: homini … sine honore, sine existumatione, sine censu Ci., ad debitorum tuendam existimationem C. - fidēs2 -eī, f (fīdere; glede na kratkost vokala i v fides prim. gr. πίθεσθαι poleg πείθω).
I.
1. zaupanje, vera: fide … vestra fretus Ci., quod mihi cum fide semel impositum est Ci., cum plena fide O., cum fide audiebatur T. s pohvalo, nec vana fides genus esse deorum Ci. ni prazna vera (domneva), fidem habere Ter., Col. verjeti, vero imeti, res fidem habuit O., alicui ali alicui rei fidem habere ali tribuere, komu, čemu verjeti, — vero dati, — zaupati: testibus ali Gabinii defensioni fidem habere Ci., cum eis sive creditur sive fides non habetur Ci., testimonio fidem tribuere Ci., tako tudi alicui rei fidem adiungere Ci. ali (pesn.) — ferre V. ali — addere L., O., T., Amm. ali admittere Cl.; (alicui) fidem facere (komu) kaj verjetno narediti, — zaupanje (vero) vzbuditi, prepričati ga: lacrimae fecere fidem O., quoniam vita viri fidem non faciebat Ci., aptum quiddam ad fidem faciendam Ci. nekaj prepričevalnega, tibi fidem faciemus nos ea suadere, quae … Ci.; v pass.: aliquamdiu fides fieri non poterat C. se (mu) ni moglo verjeti, vix fides facta est N. komaj (stežka) se je dalo narediti verjetno; fidem rei negare, fidem rei eripere O. ali fidem rei demere T. ali fidem detrahere Plin. iun. ali fidem abrogare Suet., fidem alicuius rei non capere Sen. tr. komaj verjeti, citra fidem T., ultra fidem Suet., propter fidem decepta Ter. po zlorabi zaupanja, per fidem fallere Ci. ali per fidem decipere, per fidem violare L. z zlorabo zaupanja; od tod kot jur. t. t. bona fides dobra vera, kakršne je kdo glede na pravno razmerje, naspr. mala fides zla vera = zavest krivičnosti pravn. razmerja: bonae fidei emptor, bonā ali malā fide emere, possidere Icti.
2. occ.
a) vera, up(anje), zaup(anje) = kredit: res et fides Pl. ali res fidesque S. gotovina in kredit, homo sine re, sine fide, sine spe Ci., res eos iam pridem, fides nuper deficere coepit Ci., haec fides cum illis pecuniis cohaeret Ci., fides de foro sublata est, fidem removere Ci., scimus Romae solutione (izplačila) impeditā fidem concidisse Ci., eam pecuniam huius fide sumpsit Ci. na njegovo ime, cum fides totā Italiā esset angustior C., fidem moliri L. labefactā iam fide Suet.; metaf.: segetis certa fides meae H. povračilo, obrodek, fallax unius anni fides Plin. iun. spodletelo upanje.
b) krščanska vera: f. Christianorum, ministri verae … fidei pozni Icti.
3. meton. zvestoba, zvestost, poštenost, vestnost, vestno izpolnjevanje dolžnosti, odkritosrčnost: iustitia in rebus creditis nominatur fides Ci., homo spectatā fide, homo summa fide praeditus Ci., homo magnā fide, homo … sine ulla religione ac fide N., f. antiqua Ci. ali prisca V. starorimska, adductus sum fide, ut … onus hoc susciperem Ci., f. erga plebem ali vetus erga populum Rom. f. Ci. zavezniška zvestoba = fides socialis L., qui fidem suam semper praestiterunt Ci. so izkazali, ohranili, fidem meam praestabo (bom izkazal) Ci., cum fide defendere Ci. ali agere L. zvesto, pošteno, vestno, quibus abrogas fidem iuris iurandi? Ci., f. intemerata, tuta V., impolluta Sil., fluxa T., fluxior Amm., aurea … aetas, quae … fidem rectumque colebat O., de fide queri O. o verolomstvu, in fide manere Suet., Fl.; pogosto pri pozivih in rotitvah: tuam fidem, Venus, pri tvojem poštenju, dii vestram fidem Kom. pri vašem poštenju, fidem vestram oro et obsecro, iudices Ci. pri vašem poštenju vas prosim in rotim, hoc nos metu — per fidem tuam — libera Ci. kakor si zares poštenjak, pro deûm fidem Ter., L. ali pro deûm (deorum) atque hominum fidem Kom., Ci., S. pri poštenju (resnicoljubnosti) bogov in ljudi, pri vsem, kar je pošteno, per fidem Petr., T. pri mojem poštenju, pri moji veri; bona fides odkritosrčno mnenje (naspr. mala fides, dolus, fraus) Icti. bonā fide Ca., Kom., Q. odkritosrčno, pošteno, kot poštenjak, vestno, si tibi optima fide sua omnia concessit Ci. Kot jur. t. t. bona fide ali ex bona fide Ci., Icti. po najboljši volji, z odkritosrčno, resno voljo, vestno, na poštenje in vero, iudicia de mala fide Ci. zaradi poneverbe.
4. verjetnost, verodostojnost, zanesljivost, gotovost: litterae quam habere fidem … possunt? Ci., quid de hac pecunia tuarum tabularum fide feceris Ci., istius causam in testium fide positam arbitrabantur Ci., orationi fidem afferre Ci., fidem ducere ex aliquo Lucr., si qua fides mihi (vero O.) est V. če gre … vera, tibi maxima rerum verborumque fides (est) V. čisto zanesljiv si v besedi in dejanju, ubi prima fides pelago V. brž ko je bilo možno prepustiti se morju, res fide maior komaj verjetna, fidem excedere O. mero verjetnosti, meruit fidem vetustas Lucan., fidem quaerere Q., f. gaudii Plin. iun. nehlinjeno veselje, f. peractae mortis Plin. iun., omnia ex fide narrare Suet. po resnici, cum vix fides esset (z ACI) Suet. ko je bilo komaj verjetno; occ. dokaz, potrdilo, izpolnitev, uresničenje, gotov uspeh: ad (v) fidem criminum, ad (in) fidem rerum L., contione … edicto addidit fidem L., alicui rei fidem facere L., manifesta fides (sc. urbis captae) V., manifesta fides publicā ope Volscos hostes adiutos L. en haec promissa fides est? V. (po preročišču) obljubljeni gotovi uspeh, fidem reportant exploratores V. zanesljive vesti, dant verbo signa fidem O. besedo potrjujejo znamenja, sum fines vocis O. na meni se je beseda izpolnila, — uresničila, facti (po drugih pacti) fide data munera solvit O. v potrdilo, vota fides sequitur, dicta fides sequitur O. obljube se takoj izpolnijo, besede se takoj izpolnijo, promissa exhibuere fidem O. so se izpolnile, pollicitam dictis adde fidem O. izpolni obljubo, si qua fides addenda est O. poroštvo, fidem nancisci O.
5. Pooseb. Fidēs Zvestoba, boginja zvestobe: Ci., V., H., L.
II.
1. obljuba, (dana) beseda, prisega: ubi fides? Ter., fidem frustrari Ter., fidem alicui dare Ci., N. (za)dati komu besedo, obljubiti mu, fidem dare de aliquo Ci. ali de aliqua re C. fidem servare Ci. ali conservare Ci., N. biti mož beseda, (dano) besedo držati = in fide manere N.; fidem liberare Ci. ali solvere Ter., Plancus in Ci. ep. ali exsolvere L. besedo izpolniti, fidem tenere Pr. obljubo molčečnosti izpolnjevati, fidem obligare Ci. ali in eam rem fidem suam interponere Ci. (svojo) besedo zastaviti, fidem mutare L. ali amittere N. ali violare Ci., Cu. ali frangere Ci. ali rumpere V., Sen. tr., Fl., Amm. ali prodere Ci., S. besedo prelomiti, — pogaziti, ne držati besede (toda: prodiderat portae fidem Pr. že je bil izdal vrata), fidem fallere Ci., Plin. iun. besedo umakniti, accipe daque fidem Enn., V., fide data et accepta S. po vzajemni obljubi (prisegi), fidem accipere L., fidem pacis petiitque deditque O., fides dextraeque datae O. obljuba in podana desnica; od tod fidem porrigere Ci. s podano roko dati besedo, fide confirmare N. s prisego potrditi, — zatrditi.
2. kot jur. t. t. (t. t. mednarodnega prava) obljuba osebne varnosti, varščina: fidem publicam postulare Ci., fidem ei publicam iussu senatūs dedi Ci., interpositā fide per trīs legatos Ci., Lusitani contra interpositam fidem interfecti Ci., aliquem interpositā fide publicā Romam ducere S., fide acceptā venerat in castra L.
3. metaf. zaščita, varstvo, pomoč: committere se in alicuius fidem Ter., se alicui commendare in clientelam et fidem Ter., se in alicuius fidem et clientelam ali in alicuius amicitiam et fidem conferre Ci., quaere, in cuius fide sit et clientela Ci., ad cuius fidem confugiet? Ci. petimus a vobis, … ut eum … in vestram accipiatis fidem Ci. da ga vzameta v svoje varstvo, Siciliae civitates in amicitiam fidemque recepimus Ci., aliquem datā dextrā in fidem recipere N., fidem alicuius sequi (iskati) C., se suaque omnia in fidem atque potestatem populi Rom. per mittere C. izročiti se mogočnemu varstvu rim. naroda = na milost in nemilost podvreči se rim. narodu = in populi Rom. fidem ac potestatem venire C. ali in fidem alicuius venire L., in fidem dicionemque venire Plin. iun., in fidem populi Rom. se recipere Suet.; dii, obsecro vestram fidem Pl., fidem obsecrare, obtestari Ci., deûm atque hominum fidem implorabis Ci., bogove in ljudi boš na pomoč klical, cum virgo Vestalis populi Rom. fidem imploret Ci. fidem deûm clamitare Ap., f. numinum Fl.
Opomba: Star. gen. sg. fidēī: Enn., Pl., Lucr., tudi fidēs: Pl. ali fidē: Pl., Ter., Poeta ap. Ci., H., O.; star. dat. sg. fidē: Pl., Ter., H. - Immobiliarkredit, der, kredit na nepremičnine, hipotečni kredit
- izposodi|ti si [ó] (-m si) izposojati si besede: entlehnen; denar: (sich) borgen/ausborgen, sich leihen/ausleihen; (vzeti posojilo) einen Kredit aufnehmen
- Kreditantrag, der, prošnja za kredit/posojilo
- kreditírati -am (lat. creditum) kreditirati, kreditovati, dati, podijeliti (-del-) kredit, zajam, dati na veresiju
- Kreditkauf, der, prodaja na up/kredit
- kreditn|i (-a, -o) Kredit- (oddelek die Kreditabteilung, zavod die Kreditanstalt, posel das Kreditgeschäft, kartica die Kreditkarte, injekcija die Kreditspritze, menica der Kreditwechsel, politika die Kreditpolitik, prodaja der Kreditverkauf, sposobnost die Kreditwürdigkeit, Kreditfähigkeit, nesposobnost die Kreditunwürdigkeit, Kreditunfähigkeit, pismo der Kreditbrief)
kreditno sposoben kreditfähig, kreditwürdig
kreditno nesposoben kreditunfähig, kreditunwürdig - Kurzkredit, der, kratkoročni kredit
- liue-of credit [láinəvkrédit] samostalnik
ekonomija odobren kredit