-
taroccare v. intr. (pres. tarōcco) pog. jeziti se, godrnjati, brundati
-
turgeō -ēre (morda iz *tr̥gē- (prim. tergus, gr. τέρφος, στέρφος trda koža, lupina), domnevno sor. s tumēre)
1. biti nabrekel, biti napet, biti (pre)poln, imeti obilo česa, obilovati s čim, pokati od česa, bohotati, bohoteti, starejše strčati: Ca., Pac. fr., Iuv. idr., uva turget mero Mart., mammae turgentes Plin., lumina turgentia fletu Pr. objokane, turgentia ora O. od udarca otekel, herba turgens O., turgent in palmite gemmae V., frumenta turgent V., caules turgentes Plin.
2. metaf.
a) biti poln česa: turgent mendacia monstris Cl.
b) (o govoru in govorniku) biti nabrekel, biti nabuhel, biti nadut, biti pompozen, biti bombastičen: oratio, quae turget et inflata est Ci., professus grandia turget H.
c) kipeti od jeze (ihte), jeziti se, biti razkačen, hudovati se, besneti, srditi se nad kom (na koga): turget mihi uxor Pl.
-
turgēscō -ere, (tursī) (—) (incoh. k turgēre)
1. nabrekniti (nabrekati), nape(nja)ti se, napihniti (napihovati) se, oteči (otekati), nateči (natekati), zače(nja)ti pokati od česa, (za)bohoteti: Col., Q. idr., Cyclopis venter vel ut olim turserat alte carnibus humanis distentus Enn. ap. Prisc., ne aqua turgescat in corpore Varr. nateče (nateka), semen turgescit in agris O., virgulta turgescentia Plin.
2. (na)polniti se (napolnjevati) se, debeliti se, tolsteti: ut mihi nugis pagina turgescat Pers., hic satur inriguo mavult turgescere somno Pers.; klas. le
3. metaf.
a) strastno vzkipe(va)ti, razvne(ma)ti se, vne(ma)ti se, (raz)togotiti se, (raz)srditi se, (raz)jeziti se, razhuditi se, hudovati se, postati (biti) hud ali jezen, besneti, razbesneti se: sapientis animus numquam turgescit, numquam tumet Ci., cor meum penitus turgescit tristibus iris Poeta ap. Ci., turgescit vitrea bilis Pers.
b) (o govoru) posta(ja)ti ali biti nabrekel (nabuhel, pompozen, bombastičen), nabrekniti (nabrekati): genus dicendi, quod immodico tumore turgescit Q.
-
urtare
A) v. tr. (pres. urto)
1. udariti, udarjati; suniti, suvati:
urtare la testa in uno spigolo udariti z glavo ob vogal
2. pren. vznevoljiti; spraviti v slabo voljo; zjeziti
B) v. intr.
1.
urtare contro, in udariti, zadeti ob
2. pren. naleteti na, trčiti ob:
urtare contro, in ostacoli d'ogni sorta naleteti na vse mogoče ovire
C) ➞ urtarsi v. rifl. (pres. ci urtiamo)
1. trčiti
2. pren. udariti se, sporeči se:
si sono urtati per una vecchia questione familiare sporekla sta se zaradi starega družinskega spora
Č) ➞ urtarsi v. rifl. (pres. mi urto) jeziti se, vznejevoljiti se
-
žéstiti se žêstīm se togotiti se, jeziti se: bio je naoko miran, ali se ipak žestio; žestiti se bez razloga
-
гневаться (zast.) jeziti se
-
горячиться razburjati se, jeziti se, razvnemati se
-
дыбиться jeziti se, pokonci se postavljati
-
ёжиться jeziti se, krčiti se, grbančiti se; (pren.) sramovati se, prihajati v zadrego
-
негодовать biti nevoljen, biti ogorčen; jeziti se
-
ощетиниваться, ощетиниться naježiti se; razčeperiti se; (pren.) (raz)jeziti se
-
петушиться postavljati se, šopiriti se; jeziti se
-
пузыриться mehuriti se, puščati mehurčke; vreti; gubati se; (vulg.) jeziti se, držati se; (na koga)
-
сердиться jeziti se;
сердитьс из-за каждого пустяка jeziti se zaradi vsake malenkosti
-
серчать (lj.) jeziti se
-
хмуриться mrščiti se, mrgoditi se (zast.) jeziti se (pren.) oblačiti se, mračiti se
-
щетиниться ščetiniti se, jeziti se; pren. lj. jeziti se
-
яриться (zast.) jeziti se
-
kíviti se kîvīm se jeziti se na koga: ti se na mene kiviš
-
kòsiti kȍsīm
I. kositi: kositi travu, sijeno, seno, žito; smrt kosi, mitraljezi kose
II. kositi se
1. kositi se: trava se nerado kosi ako je suha, suva
2. kolidirati, križati se: naši se interesi kose; časovi se kose
3. kresati se: konj se kosi
4. zadirati se na koga, jeziti se na koga: ljubo moja, ne kosi se name
5. klati se: nade dva bravca, a oni se jednako kose