Franja

eclissare

A) v. tr. (pres. eclisso)

1. zatemniti, zasenčiti (z mrkom):
col suo splendore la luna eclissava tutte le stelle s svojim sijajem je mesec zasenčil vse zvezde

2. pren. zasenčiti, prekašati:
con il suo fascino ha eclissato tutte le rivali s svojim čarom je zasenčila vse tekmice

B) ➞ eclissarsi v. rifl. (pres. mi eclisso)

1. astr. postati, postajati neviden (zaradi mrka)

2. izginiti, izginjati

3. pog. mrkniti, zgubiti se, popihati jo

effluō, starejše ecfluō, -ere -flūxī (—)

1. teči iz … , liti iz … , izteči (iztekati): Lucr., Cels., Plin., Veg., cum una cum sanguine vitam effluere sentiret Ci.; (o rekah) iztekati se, izlivati se: Mel., Plin., in mare effluit amnis V.; od tod pren. in o zračnih tokovih: effluens huc et illuc ventos efficit Ci. premikajoč se, krožeč sem ter tja, ne qua levis effluat aura O. da ne uide; tudi: effluunt multa ex vestra disciplina Ci. se izve.

2. pren.
a) (iz rok) pasti (padati): manibus nitidum teneris opus effluit ei Lucr., effluxere urnae manibus O., effluit telum Cu.
b) izpasti (izpadati), (o laseh): polzeti, z glave spolzeti: tomentum per sarturas veteris lintei effluens Sen. ph., si (capilli) effluxerint, reparat Plin.; pren.: (iz)giniti, miniti: vires lassitudine effluunt L. ginejo, odpovedo, ictu fulminis ex inscriptione … prima nominis littera effluxit Suet.; (o osebah) iz kake družbe izginiti, odtegniti se ji: Ci. (Ep. VI, 19, 2); occ. miniti = preteči, preiti: pars diei effluxerat Ci., ne effluat aetas Ci., illa praevelox memoria fere cito effluit Q.
c) iz glave izpasti, iz spomina uiti, pozabiti (pozabljati): O., Q., Sil., me commonuit Pisonis anulus, quod totum effluxerat Ci., eff. ex animo Ci. ep., praeteritas voluptates eff. Ci.

enfuir, * s' [ɑ̃fɥir] zbežati, pobegniti, uteči; figuré izginiti

enfuir devant le danger, de peur zbežati pred nevarnostjo, iz strahu
enfuir à toutes jambes zbežati na vrat na nos
le temps s'enfuit čas beži
le prisonnier s'est enfui ujetnik je pobegnil

entschwinden^* izginiti (iz), izginiti v daljavi; Zeit: minevati

escape² [iskéip]

1. neprehodni glagol
zbežati, izpuhtevati, izhlapevati, izginiti; rešiti se; podivjati (rastlina)

2. prehodni glagol
izogibati se komu, uiti

your point escapes me kaj ste hoteli reči?, ne razumem vas
to make one's escape zbežati
it escapes notice nihče ni opazil
it escapes me (ali my memory) ne morem se spomniti
the name escaped me ime sem pozabil

evanish [ivǽniš] neprehodni glagol
izginiti, izgubiti se

évanouir, s' [-nuir] omedleti (d'effroi od strahu), onesvestiti se, pasti v nezavest; figuré izginiti, miniti; izpuhteti; zbežati

elle s'évanouit à la vue du sang ona omedli, če vidi kri
mes illusions se sont évanouies moje iluzije so izpuhtele
les ennemis s'évanouirent en un clin d'œil kot bi mignil, so sovražniki zbežali

evaporate [ivǽpəreit]

1. neprehodni glagol
izhlapeti, zgostiti se
pogovorno izginiti, umreti

2. prehodni glagol
gostiti, zgoščevati, pustiti izhlapeti

exārēscō -ere -āruī (—)

1. docela izsušiti (posušiti) se: exarescunt vestimenta uvida Pl., exarescit frumentum Varr., siti exarescunt fauces Ci.

2. occ. usahniti (usihati), (o)veneti: si amnes exaruissent Ci., fontes … exarescebant C., exarescunt lacrimae Ci. ep., silva omnis exaruit radicitus Suet.

3. pren. usahniti = popolnoma izginiti, izgubiti se: nequedum exarui ex amoenis rebus Pl., exustus flos siti veteris ubertatis exaruit Ci., exaruit facultas orationis Ci. ep., quae (opinio) … vetustate exaruit Ci., nondum apud eos penitus exaruit musica Amm.

filer [file] verbe transitif presti; snovati (spletko), počasi razviti; vleči (žico); diskretno zasledovati, nadzirati; verbe intransitif gosto teči; popustiti, slab, medel postati; presti (mačka); preteči, miniti (čas); figuré oditi, pobrati jo, popihati jo, izmuzniti se, oddrveti, odhiteti, izginiti

filer de la laine presti volno
filer un câble odviti kabel
filer à l'anglaise oditi brez slovesa, familier izginiti
il file un mauvais coton z njim ni dobro, je zelo bolan
filer doux vdati se, podvreči se, postati ubogljiv
filer doux avec quelqu'un popustiti komu iz strahu
l'argent lui file entre ses doigts on zapravi vse, kar ima
filer le parfait amour uživati popolno srečo v ljubezni
(populaire) file-moi du fric! daj mi denar!
filez! izgubite se! izginite!
ce cheval file bon train ta konj hitro teče
filer comme une flèche teči ko strelica
la lampe file svetilka se kadi

fine away prehodni glagol & neprehodni glagol (ali off)
zmanjšati, stanjšati, zbrusiti (se), izginiti

fondre* [fɔ̃dr] verbe transitif ulivati; (raz)topiti, (s)taliti; stopiti, zmešati; združiti, (s)kombinirati; vnovčiti (delnice); verbe intransitif taliti se, tajati se, kopneti, raztopiti se; navaliti (sur na); figuré izginiti, skopneti; familier (s)hujšati

se fondre raztopiti se, izginiti
fondre du plomb topiti svinec
fondre une cloche ulivati zvon
fondre la glace (figuré) prebiti led
fondre deux livres en un seul združiti dve knjigi v eno samo
la glace fond led se taja
la grêle fond toča se usuje
fondre en larmes spustiti se v hud jok
l'argent lui fond dans les mains denar mu kopni v rokah
fondre sur quelqu'un planiti, navaliti na koga
l'épervier fond sur sa proie skobec plane na svoj plen
tous les malheurs lui ont fondu dessus vse nesreče so se zgrnile nanj
elle a fondu de dix kilos deset kil je shujšala
le ciel se fond en eau lije kot iz škafa
faire fondre quelque chose stopiti kaj; odpraviti, odstraniti kaj

fugiō -ere, fūgī, fugitūrus (prim. gr. φεύγω bežim, φυγή ali φύζα beg, lat. fuga, fugāx)

I. intr.

1. pobegniti, (z)bežati, uteči, uiti, pobrisati (popihati) jo: Ter., Cu., Q. idr. se ille fugiens in tenebris abdidit Ci., fenum habet in cornu; longe fuge! H. „bode“; umakni se mu! Odkod? z adv.: hinc Pl., V.; z abl.: f. domo Ci., fugit luna caelo O. z neba; s praep..: ab Dianio, ex Hispania Ci., Sassia a crudelissimo hoste fūgit Ci., f. de cavea Mart.; pren.: e manibus f. Ci. uiti. Kam?: f. intro Ter.: fugies Uticam H., cum ille perterritus fugeret ad Tiberim Ci., (columba) in nubila fūgit V., f. in auras V., ad caelum Petr. poet., ultra Sauromatas Iuv.

2. occ.
a) (v vojni) pobegniti, (z)bežati, ubežati, uteči, pobrati (odnesti) peté, unesti jo: Suet., Mithridates fugiens Ci., exercitūs suspicione periculi fugerunt Ci., Germani non prius fugere destiterunt, quam ad Rhenum pervenerunt C., f. ex proelio Ci., qui ex ipsa caede fugerunt C. ki so bili ušli, fugientes persequi N., f. per tela V., per ignota itinera L., super amnem V., pavor fugientium T.
b) uiti, uteči gospodarju (o sužnjih): nec furtum feci nec fugi H., (servi) te compilent fugientes H., fugit mihi servus Sen. ph.
c) (o političnih beguncih) pobegniti, iti po svetu, iti v tujino: Demaratus fugisse dicitur (sc. Corintho) Ci., Aeneas a Troia fugiens Ci., f. ex oppido C., nave ad salutem N.
č) iti v prostovoljno pregnanstvo, iz dežele (domovine) pobegniti, bežati: f. ex patria N., a patria O., de civitate Q., in exsilium Iuv.

3. sinekdoha odhiteti, zbežati, odbežati, odleteti; pt. pr. fugiēns tudi = bežen, begoten, hiter: vita fugit sub umbras V., fugiens anima O., rapido per aëra cursu … fugit Sil.; s samim abl.: fugiunt aethere nimbi V., fugiebant nubila caelo O.; o strelah, puščicah, sulicah: si telum manu fugit Ci., spicula fugientia V., nullum sine vulnere fugit missile Stat., fugit illa (hasta) per oras … lini Sil.; o drugih stvareh: evolarat fugiens quadriremis Ci., fugiens pinnus O., navis fugit per undas V., pontus … retro fugit V., upada, fugientia flumina H. hitro tekoče, (solis) currus fugiens H., virtus … spernit humum fugiente penna H., fugit inmissis puppis habenis Val. Fl.; o obali ali luki (ki se na videz umika, ko se ji ladja bliža ali pa od nje oddaljuje) umikati se: Italiam sequimur fugientem V., tandem Italiae fugientīs prendimus oras V., portus fugiens ad litora Pr., fugere ad puppim colles campique videntur, quos agimus praeter navim Lucr.

4. metaf. giniti, izginiti, miniti, preminiti, preiti: vita fugiens Lucr., fugit inreparabile tempus V., dum loquimur, fugerit … aetas H., septimus … iam fugerit annus H., fugiens hora H., bežna (toda mensis fugiens O. = konec meseca), memoriane fugerit … an … L., e corpore sanguis … fugit O., fugiunt cum sanguine vires O., f. e corpore saetae O., fugit dies, color, macies O., fugit sopor Val. Fl., dolor Q., amor, decus omne Sil., gratissima sunt poma, cum fugiunt Sen. ph. ko postaja mehko kakor testo; pesn.: vinum fugiens Ci. lahko vino (ki se ne obdrži (ne traja, ne obstane) dolgo), fugientes ocelli O. ugašujoče, stekleneče oči, numquam fugiens rosa Lucan. nikdar vela in nedišeča.

II. trans.

1. bežati pred kom, od koga, pobegniti pred njim: omnes ut aliquam immanem bestiam illum fugiebant Ci., hoc se quisque modo fugit Lucr., patriae quis exul se quoque fugit? H. je ušel tudi samemu sebi?, velut qui currebat fugiens hostem H., me lupus fūgit inermem H., nunc et ovīs ultro fugiat lupus V., cerva fugiens lupum L., Saturnus arma Iovis fugiens V., fugere accipitrem columbae (solent) O.; occ.
a) uiti, uteči čemu: f. enses O., enses, quos fugi V., Quirinus Acheronta fugit hac arte H., admiror, quo pacto iudicium illud fugerit H., ea manūs avidas heredis fugient, quae … H., f. incendia O., labores Pr., cuius numquam fugisse hastilia cervi … potuere fugā Sil.
b) (krajem ali krajev) ogniti se, izogniti se, zapustiti jih: cum omnīs terras fugeret Marius Ci., fuge litus et undas V., f. urbes H., patriam nefasque, Samon, penates O.; o političnih beguncih: nos patriam fugimus V., Teucer Salamina patremque cum fugeret H.

2. metaf. (čemu) umakniti se, izmikati se, umakniti se, odtegniti se, ogniti se, izogniti se: certamen fugerunt tribuni plebis Ci., consules conspectum vestrum fugerunt Ci., f. conspectum multitudinis C., consules aditum huius loci magnopere fugerunt Ci., omnes aditum tuum fugiunt Ci., me caedem fugisse Ci., me spe tranquillitatis fluctūs tempestatemque fugisse Ci., f. laborem, mortem, latronum tela et minas Ci., imbrem V., caelum V. dnevni svetlobi, percontatorem, vesanum poëtam H., conubia, lucem, vina, munera belli O., vestigia Iuv.; pesn.: vox fugit Moerim V. glas zastane (onemi, zabegne) Mojrisu, si quos haud ulla viros vigilantia fugit V. če možem ne zmanjka previdnosti; v pass.: quae vindicaris in altero, tibi ipsi fugienda sunt Ci., mors fugitur Ci., invidia f. Corn., labor fugitur Aug.; occ.
a) ne marati česa, braniti se, plašiti (strašiti) se česa, zavreči, zavrniti (zavračati), odkloniti kaj, izprositi si, da se kaj ne stori (zgodi): pro patria nullum periculum fūgit Ci., non fuisse fugiendos tribulīs huic iudices Ci. da bi jih ne bil smel odkloniti, f. procurationem rei publ. N., iudicium senatūs L., aliquem iudicem L. koga kot sodnika odkloniti; pesn.: nullum saeva caput Proserpina fugit Pr. Z inf.: neque illud fugerim dicere Ci., huic donis militaribus patris triumphum decorare fugiendum fuit, … ? Ci.; poseb. imp. fuge (= noli) z inf. = nikar: illud … fuge credere Lucr., quid sit futurum cras, fuge quaerere H., o fuge te tenerae puerorum credere turbae Tib.
b) (zaznavi) uiti: quae res huius viri scientiam fugere possit Ci., aliquid fugit aciem (sc. oculorum) Ci. nekaj ni vidno, se ne vidi, f. visūs O., memoriam alicuius Q. Od tod precej pogosto fugit aliquid aliquem komu je (ostane) kaj neznano, kdo česa ne zapazi (opazi), ne omeni: quod populum fugerat Ci., neque hoc Q. Catulum fūgit Ci., id sum dicturus, quod illos non fugerit Ci., non fugisset hoc homines Graecos Ci., non haec Dionysium fugiebant N., multa me fugiunt O.; z inf.: cui rei fugerat me rescribere Ci. ep. na kar sem bil pozabil odpisati, de Dionysio fugit me ad te antea scribere Ci. ep. sem pozabil; z ACI: me fugerat poenas has esse certissimas Ci.; z odvisnim vprašalnim stavkom: illud quam sit difficile te non fugit Ci. ep. ti ni neznano, dobro veš, quae nominis exstet origo, me fugit O., illud te non arbitror fugere s quin: Ci. ep. — Od tod pt. pr. fugiēns -entis,
a) kot adj. plašeč se (plašen) česa, mrzeč kaj: fugiens laboris C. delomrzen, doloris Lact.
b) kot subst. m obtoženec (klas. reus): Cod. I. — Soobl. fugiō -īre: fugiit, fugierit Eccl.

go^*1 [gou] neprehodni glagol
hoditi, teči, bežati, peljati se, voziti se; oditi, odhajati, izginiti, izginevati; biti ukinjen; delovati; krožiti, biti; poteči; potekati; veljati; prodajati se; spadati, soditi; poda(ja)ti se; nameravati; posta(ja)ti

to be going to ➞ going
pogovorno to go all out na vse kriplje se truditi
another day to go še en dan
as far as that goes kar se tega tiče
to let go izpustiti
let it go at that pustimo, kakor je
as the story goes kakor pripovedujejo
as things go v teh okoliščinah, potemtakem
how goes the time? koliko je ura?
to go bail for jamčiti za
to go halves with razdeliti na polovici
to let go hang pustiti nerešeno
pogovorno to go the pace hiteti; figurativno veselo, brezskrbno živeti
to go shares (raz)deliti
to go a long way towards veliko prispevati k
pogovorno to go blind oslepeti
to go bad pokvariti se
sleng to go broke (ali bust) doživeti polom, bankrotirati
to go dry ameriško vpeljati prohibicijo
to go easy udobno si urediti
to go hungry stradati
to go mad znoreti
to go short of pogrešati
to go sick javiti se bolnega
to go steady biti previden
to go it strong odločno ravnati
to go unpunished rešiti se brez kazni, izmazati se
sleng to go west iti rakom žvižgat
to go wrong zgrešiti pot; pokvariti se
to go at large biti oproščen, na svobodi
to go bat for pomagati komu v sili
to go one better prekositi, prekašati koga
go it! le daj!
to let go izpustiti
to make things go zabavati
to go the pace zapravljivo živeti
to go a great way with s.o. to(wards) s.th. imeti velik vpliv pri kom na kaj
to go the wrong way napačno začeti, biti na nepravi poti
a little of his company goes a long way njegove družbe je človek kmalu sit
sleng to go the whole hog iti do skrajne meje, temeljito opraviti
to go the way of all flesh (ali all the earth) umreti
his tongue goes nineteen to the dozen govori kot dež
to go all lengths na vse kriplje se (po)truditi

hinschwinden izginiti, izginevati

hopsgehen^* izginiti, biti izgubljen; (verhaftet werden) iti v zapor; eine Firma: iti v stečaj

inter-eō -īre -iī -itum

1. potopiti (potapljati) se, pogrezniti (pogrezati) se (na dno), zaiti (zahajati), zatoniti, v zaton iti, izgubiti (izgubljati) se: naves naufragio intereunt Ci., interit luna H., aestas interit H., prima flamma incerta, modo interiens, modo resurgens Sen. ph.

2. metaf. giniti, izginiti (izginevati), poginiti (poginjati), propasti (propadati), po zlu, v nič iti, izničiti (izničevati) se: res publica funditus interit Ci., omnīs cultūs Cereris in eis locis interisse arbitrantur Ci., sacra Clodiae gentis intereunt Ci. se opuščajo, ignis interit (poide = ugasne), nisi alitur Ci., statuae intereunt tempestate Ci., tabulae interierunt (incendio) Ci., intereunt segetes V. = fructūs Ci. gredo v potrato, pecunia interibat largitione magistratuum N. je pohajal zaradi … , je šel v nič zaradi … , interit ira morā O., litterae Ci., semina intereunt Col., usus interit C. je zastonj, summum illud (numen) et aeternum neque imitabile neque interiturum T. minljivo, possessio i. Icti. se neha, preneha; occ. o osebah: poginiti (poginjati), konec vzeti (jemati), smrt storiti, umreti (umirati); pravzaprav o potapljajočih se mornarjih: si vectores mecum interire mallent Ci.; potem metaf.: ut potius tibi Gallorum telis quam periuriis intereundum esset Ci., Callisthenes tortus (na natezalnici) interiit Cu., exercitus noster interiit Ci., fame aut ferro interire C., omne animal intereat necesse est Ci., vivus et sanus intereo Pl., multa milia interiisse Hirt., morte i. O., sub divo, in vinculis N., poenaliter Amm., morbo, tabe, veneno, febri Aur., ab aliquo interire Ci., Aur., qui per virtutem (periit), periit, at non interit Pl. ni popolnoma izgubljen; od tod pri Kom. vzklik obupnosti: interii! cur mihi id non dixisti? T. (= gr. ὄλωλα ali perii) izgubljen sem, po meni je; kot rotitev: inteream, si … H. (gr. ὀλοίμην, εἰ … ) naj poginem (umrem), če …

involare

A) v. tr. (pres. involo) knjižno ukrasti, ugrabiti:
involare alla vista pren. skriti, skrivati
involare all'oblio pren. rešiti pozabe

B) ➞ involare, involarsi v. intr., v. rifl. (pres. /mi/ involo) izginiti, izginjati; odleteti; razbliniti, razblinjati se:
l'ultima nostra speranza si è involata razblinilo se je naše zadnje upanje

ìspasti ìspadnēm, oni ìspadnū, aor. ispadoh ispade
1. izpasti: ispali mu zubi, ispala mu kosa
2. pasti iz: ispasti iz; iz ruke mu sablja ispala; ispasti iz kola; ispasti iz kombinacije, iz forme; ispao mu aparat iz ruku
3. pokazati se, prikazati se: iz tame su ispali vuci
4. postati: on je ispao dobar učenik
5. končati se: sve je dobro ispalo
6. iztiriti: vlak, voz je ispao iz šina
7. biti: on ispade kriv za sve
8. pokazati se: ispao si nedrug i podlac
9. pasti, izginiti: eto sad mi je ispalo iz pameti i ono što sam smislio
10. uspeti: fotografija je vrlo dobro ispala
11. zgoditi se: i često je tako ispalo da su mladi pomagali starije
12. ispasti za rukom posrečiti se; ispasti na glas postati slaven: kao da mu je iz oka ispao zelo mu je podoben

ispísati ìspīšēm
I.
1. izpisati: ispisati što iz knjige
2. izbrisati: ispisati iz škole, iz evidencije, iz članstva
3. izpisati: ispisati ruku
4. napisati: na licu joj ispisan veliki užas
5. dopisati: ispisati redak
6. izpisati, ne krajšati: ispisati riječ
7. popisati: ispisati svu hartiju, sav papir; koža mu je ispisana, puna batina
8. naslikati: nad vratima ispisane su ikone
II. ispisati se
1. izpisati se: ispisati se iz bolnice
2. izpisati se, ne vedeti več kaj pisati: pisac se ispisao
3. izpisati se, dobiti individualno pisavo: učenik se ispisao
4. uničiti se, izginiti: da koljeno naše ne iščezne, da se ime naše ne ispiše