Franja

habla ženski spol jezik, govor(jenje), (na)govor, pogovor, pogajanje

dar habla a alg govoriti s kom
estar al habla con alg pogajati se s kom
estar sin habla onemeti, nem biti
ponerse al habla stopiti v zvezo, začeti pogajanje

idiom [ídiəm] samostalnik
idiom, posebnost govora, govor
glasba osebni slog, svojost

idìōm -óma m (gr. idioma)
1. idiom, fraza, stalna fraza: teško je prevoditi -e
2. značilen jezik, govor: pisac je izgradio svoj idiom
3. idiom, značilen govor kakega kraja

idióm -uri n jezik, govor

idiōma m (pl. -mi)

1. jezik idiom, besedna zveza, fraza; jezik, govor; narečje

2. pesn. jezik, govorica

indirizzo m

1. naslov:
indirizzo del mittente, del destinatario naslov odpošiljatelja, naslovljenca
macchina per indirizzi stroj za adresiranje
all'indirizzo di qcn. na koga, proti komu

2. pren. smer, usmerjenost

3. govor:
indirizzo di saluto pozdravni govor

jêzik -íka m
1. jezik: dolg, oster jezik; hudoben jezik
pakostan jezik; strupen jezik
prljav jezik; imeti gladek, namazan jezik
biti govorljiv; držati jezik za zobmi; jezik za zobe!; imeti besedo na -u
imati riječ, reč na vrh jezika; razvezal se mu je jezik
razvezao, odriješio, odrešio mu se jezik; imam na koncu -a
mete mi se po ustima; vzel mi je besedo z -a
uze mi riječ iz usta; opletati z -om
landarati jezikom; na jezik položiti; ljudem v -e priti
postati predmet ogovaranja; po -ih vlačiti koga
ogovarati koga; pokazati komu jezik
isplaziti komu jezik; njega je sam jezik
samo govori; dati se ljudem v -e
izložiti se ogovaranju
2. jezik, govor: materin jezik; tuj jezik
strani jezik; ljudski jezik
narodni jezik; knjižni jezik
književni jezik; pogovorni jezik
razgovorni jezik; zborni jezik
razgovorni jezik obrazovanih krugova; pesniški jezik; odrski jezik
scenski jezik, govor; učni jezik
nastavni jezik; uradni jezik
službeni jezik, umetni jezik
umjetni (-met-), vještački (vešt-) jezik, rokovnjaški jezik
šatrovački jezik
3. jezik, komadić kože na cipeli: jezik pri čevlju
4. jezik, različiti predmeti nalik na jezik: jezik piščali, na tehtnici
5. jelenov jezik bot. jelenak, Phyllitis scolopendrium; pasji jezik bot.
mišinac, Cynoglossum; volovski jezik bot.
volovski jezik, Anchusa officinalis; morski jezik zool.
morski list, Solea solea

laïus [lajüs] masculin, (populaire), (na)govor, referat (v šoli)

piquer un laïus imeti govor
faire un laïus à la fin d'un banquet imeti govor na koncu banketa

langage [lɑ̃gaž] masculin govor, jezik, govorica, izražanje

faute féminin de langage jezikovna napaka
langage administratif, technique, du métier administrativni, tehnični, strokovni jezik
langage expressif, incompréhensible ekspresiven, nerazumljiv jezik
langage familier, populaire familiaren, ljudski jezik
nous ne parlons pas le même langage ne govoriva isti jezik, ne razumeva se
en langage ordinaire v preprostem jeziku
il changera bientôt de langage kmalu bo spremenil svoj ton, ubral druge strune
je ne vis pas de beau langage ne živim od lepih besed
en langage très flatteur z zelo laskavimi besedami

language [lǽŋgwidž] samostalnik
jezik, govor, način izražanja, slog
sleng prostaške besede

language of Bowers govorica cvetlic, simboličen pomen različnih vrst cvetlic
tine language dovršen slog
bad language psovke, prostaške besede
strong language krepki izrazi
to use bad language to s.o. psovati, preklinjati koga
I won't have any language here ne dovoljujem nobenih psovk
to speak the same language govoriti isti jezik; figurativno enako misliti, razumeti se
ameriško language arts jezikovni pouk
language Sir! nobenih psovk, gospod!

latino

A) agg.

1. latinski:
lingua latina latinščina
popoli latini ekst. latinska ljudstva
quartiere latino latinska četrt (v Parizu)
America Latina Latinska Amerika
vela latina navt. trioglato latinsko jadro

2. relig. (rimsko)katoliški:
chiesa latina katoliška cerkev

B) m

1. (f -na) Latinec, Latinka

2. pren. jezik, govor: ekst. nerazumljiv jezik:
parlare latino govoriti nerazumljivo
intendere il latino razumeti (skriti smisel, namig)

C) m jezik latinski jezik, latinščina:
latino volgare vulgarna latinščina

lenguaje moški spol jezik, govor(ica)

lenguaje convenido dogovorjen jezik
lenguaje mímico mimika, izražanje s kretnjami
lenguaje literario knjižni jezik

liber¹ -brī, m (iz *lŭber-, *lŭbh-ros, indoev. kor. *leu̯bh-, sor. z *leu̯p- lupiti; prim. gr. λέπω lupim, λέπος, λόπος, λοπός skorja, lupina, λεπίς, λοπίς luska, lupina, lat. lupīnum, lepōs, lepor, lepidus, sl. lub(je) = hr. lŭb, sl. lupiti = lit. lupù, lùpti, luõbas lubje, drevesna skorja, lubà deska, let. luõbs lupina, got. laufs = stvnem. loub = nem. Laub listje, stvnem. louba streha iz lubja, louft skorja, lubje, lupina)

1. lub, lik, v pl. = lubje, ličje: Mel., Hier., inde aliquot conligatas libris demittunt in tubulos fictiles Varr., obducuntur libro aut cortice trunci Ci., udoque docent inolescere libro V., l. tenuis, mollis O., liber est interior pars corticis, quae ligno cohaeret, in qua antiqui scribebant, de qua Vergilius: „altā liber aret in ulmo“; unde et liber dicitur, in quo scribimus, quia ante usum chartae (papirja) et membranorum (koženic, pergamentov) e libris arborum volumina (zvitki iz ličja) fiebant Isid. Od tod (ker so starodavniki pisali na ličje)

2. meton.
a) knjiga α) = obseg vseh listov kakega spisa, spis, razprava: mihi quidem ita iucunda huius libri confectio fuit, ut … Ci., dixi in eo libro, quem de rebus rusticis scripsi Ci., volvendi enim sunt libri cum aliorum tum in primis Catonis Ci., scripsisse tres libros ali versibus tres libros de aliqua re Ci., de eo libros fecisse multos Varr., iudicium illud ad libros vocare H. napelj(ev)ati na književnost = govoriti o književnosti, malum librum legere Cat., librum Platonis legere Sen. ph., Platonis liber, qui immortalitatem animae docet Fl., libri minus accurate scripti Macr. rokopisi, libri improbatae lectionis Ulp. (Dig.) prepovedane knjige. β) = del, oddelek, razdelek, odlomek kakega večjega spisa: quae essent, dictum est in libro superiore Ci., quibus rebus editis tres libri perfecti sunt de natura deorum Ci., versus … dicere coepit de libro Ennii annali sexto Q., in quarto libro docere Lact.; včasih z izpuščenim subst. liber: quia legi tuum nuper quartum (sc. librum) de finibus Ci., in tertio (sc. libro) de oratore ita scriptum est Q.
b) occ. α) libri Sibyllini ali pogosto samo libri Sibíline (sibilínske) knjige: adire libros Sibyllinos Ci. ali adire ad libros in adire libros L., inspicere libros L. (od tod inspectio librorum Vop.), libri fatales L.; o raznih drugih knjigah: libri Etruscorum Ci. verske knjige, se, cum legeret libros, recordatum esse vitio sibi tabernaculum captum fuisse Ci. avgurske knjige, liber caerimoniarum T. obrednik, nos autem in libris habemus creari ius esse Ci. ep. v pravnih knjigah. β) govor, pesem, veseloigra (komedija): Q. γ) popis(ek): quas (sc. litteras) ego Syracusis apud Carpinatium in litterarum allatarum libris … inveni Ci. δ) pismo, pisanje: Plin. iun., librum grandem verbis multis conscripsit N. ε) odpis, odredba, odlok: liber principis severus et tamen moderatus Plin. iun. ζ) pismo = pogodba: l. emptionis ali possessionis Vulg. kupno pismo.

limbáj -e n govorica, jezik, govor

lingua f

1. anat. jezik:
mordersi la lingua pren. ugrizniti se v jezik
avere la lingua lunga pren. imeti dolg jezik, biti jezikav
non avere peli sulla lingua pren. ne imeti dlake na jeziku
avere qcs. sulla punta della lingua imeti kaj vrh jezika
tieni la lingua in bocca! drži jezik za zobmi!, tiho!

2. kulin. jezik (goveji, telečji):
lingua affumicata prekajeni jezik

3.
lingua cervina stonožnik (Scolopendrium officinarum)

4. jezik, govor:
lingua materna materin jezik
lingua volgare italijanski jezik (ne latinski)

5.
lingua furfantina rokovnjaški jezik, žargon
lingua giuridica pravni jezik

6. absol. italijanščina, italijanski jezik:
parlare in lingua govoriti knjižno italijanščino (ne narečja)

7. pren. narod, nacija
PREGOVORI: la lingua batte dove il dente duole preg. kar usta govore, tega polno je srce

lingua (stlat. dingua (sabin. l = d)) -ae, f (indoev. *dn̥g'hu̯ēH, gen. *dn̥g'huHés jezik (kot organ); prim. skr. jihvā́, juhū́- = sl. jezik = hr. jèzik = lit. liežùvis = got. tuggō = stvnem. zunga = nem. Zunge; ljudska etim. povezuje to besedo z lingere)

1. jezik (kot ud človeškega in živalskega telesa): in ore sita lingua est, finita dentibus Ci., nigra subest udo lingua palato V., linguam eicere Ci., linguam … ab inrisu exserentem (sc. iuvenem) producunt L., linguā lambere pueros L. (o volkulji) ali vulnera O., linguā properante legere O., prima l. Plin. konec jezika; kot izraz govorniške moči preg. (po Hom. (Il. 2, 488): οὐδ' εἴ μοι δέκα μὲν γλῶσσαι, δέκα δὲ στόματ' εἶεν): si decem habeas linguas, mutum esse addecet Pl., non mihi si linguae centum sint oraque centum, … V., non mihi si centum deus ora sonantia linguis … dedisset O., non mihi dentur si mille linguae Prisc.; v obscenem pomenu: homo malae linguae (= fellator) Mart., Min.

2. metaf. kaj jeziku podobnega, npr.
a) (zemeljski) jezik, zemeljsko stegno = rt: Pac. ap. Gell., Lucan., promuntorii genus non excellentis, sed molliter in planum devexi L., tribus haec (sc. Sicania) excurrit in aequora linguis (po drugih pinnis) O.
b) bot. (o rastl.) α) = lingulāca: Plin. β) lingua bubula volovski jezik (Anchusa officinalis Linn.): Ca., Plin. γ) lingua canīna: Cels. = lingua canis ali l. Macedonica: Ap. h. (gr. κυνόγλωσσος ali κυνόγλωσσον) najbrž pasji jezik (Cynoglossum officinale Linn.).
c) jezik = kratek konec vzvoda, ki se podloži pod kako breme: Vitr.
d) jeziček pri grlu, sapnikov poklopec: Cels.
e) dulec, tulec, listič, ustnik pri piščali: Plin.

3. meton.
a) jezik (kot govorilni organ, govorilo), govor(jenje), besede: linguam diligentissime continere Ci. brzdati, linguam acuere et procudere Ci. oblikovati in olikati, linguam moderari S., linguam tenere O. molčati, commercia linguae O. pogovor, razgovor, largus opum et linguā melior V., Latiumque beabit divite linguā H., l. libera Ci., L. odkritosrčen, prostodušen, impigrae linguae (gen. sg.) S., magica l. O., Sil. zagovor = čarodejne besede, ne vati noceat mala lingua futuro V. urok, esse malae linguae Petr. = malam habere linguam Sen. ph. hud (oster, strupen) jezik, homo acidae linguae Sen. rh., linguam vis meam praecludere, ne latrem pro re domini Ph. (o psu) jezik mi hočeš zavezati; s subjektnim gen.: l. potentium vatum H. petje, volucrum linguae V. ptičje petje, veteris comoediae maledica lingua Val. Max.; occ. α) hud, strupen, oster, opravljiv, obrekljiv jezik, opravljanje, obrekovanje, zloraba jezika: os habeat, linguam Pl., Aetolorum linguas retundere L., lingua gravius castigatur quam ullum probrum Cu. β) dar govora (besede), govorništvo, zgovornost: consilio neque manus deest neque lingua Ci., non magis consilium vobis deest quam lingua L., est animus tibi, sunt mores et lingua H. γ) zgovornost v slabem pomenu = samohvala, hvalisanje, širokoustenje, bahanje: maternae pendere linguae poenas O., ali = jezičnost, jezikavost, blebetavost, klepetavost: poenam linguā commeruisse O., tudi = (pre)drzen jezik, (pre)drznost: exhibuit linguam scelerata paternam O.
b) α) jezik (glede na njegovo tvarno kakovost): l. Latina, Graeca Ci., eiusdem esse linguae Ci., utram tandem linguam nescio? Ci., utraque l. (= latinščina in grščina) H., Plin. iun., Graecā linguā loquentes, qui Asiam incolebant N. azijski Grki, propter linguae Gallicae scientiam, qua … Ariovistus … utebatur C., Latinae linguae gnarus L. ali sciens T., linguae (sc. pastorum) peritus L., transferre in linguam Latinam Plin., alicuius linguam intellegere Petr., Mithridates, cui duas et viginti linguas, quot nationibus imperabat, traditur notas fuisse Q. β) narečje, dialekt: Massilia, quae tam procul a Graecorum omnium regionibus, disciplinis linguaque divisa Ci., illis … linguarum inter se differentium copia est Q.

linguaggio m (pl. -gi) jezik; govor

locūtiō (loquūtiō) -ōnis, f (loquī)

1. govorjenje, govor (naspr. reticentia): Cael., ex locutione, ex reticentia, … facile indicabimus, quid eorum apte fiat Ci., cotidiana l. Corn., pulchra Q.; occ. izgovarjanje, izgovarjava, izgovorjava, izgovor, izreka: fundamentum orationis vides locutionem emendatam et Latinam Ci., recta l. Q.

2. meton. reklo, rečeníca, fraza: quam vitantes ambiguitatem quidam dicere maluerunt voces, locutiones, dictiones Q., talium locutionum copia Gell.

loquela f knjižno govor, govorica

loquēla in (v nekaterih rokopisih) loquella -ae, f (loquī)

1. govorjenje, govor: commodo loquelam, tua tibi nunc prodens: confitemur cistellam habere Pl., nutricis blanda … loquella Lucr.

2. meton.
a) beseda: hinc quidam loquelam dixerunt verbum quod in loquendo efferimus Varr., fudit has ore loquelas V., sive loquelis sive casibus serviat Prob.
b) način govorjenja, govorica, jezik: Graiaque quod Getico victa loquella sono est O.