Franja

īgnis -is, abl. -e in -ī, m

I.

1. ogenj: ignis aeternus, sempiternus (sc. Vestae) Ci., ab igne ignem capere Ci. luč ob luči prižgati, ignem ex lignis viridibus fieri iussit Ci., nulla materia nisi admoto igni ignem concipere potest Ci., lapidum conflictu atque tritu elici ignem videmus Ci., subditis ignibus aquae fervescunt Ci., cum templum illud arderet, in medios se iniecit ignes Ci., in Phalaridis tauro succensis ignibus torreri Ci., ignes, qui ex Aetnae vertice erumpunt Ci., hisce animus datus est ex illis sempiternis ignibus, quae sidera et stellas vocatis Ci., celeriter ignem comprehendere C., operibus ignem inferre C., ignibus significatione facta C., fumo atque ignibus significabatur C., ignem accendere V., turdos versare in igne H. ob ognju, na ognjišču, ignis aëre purior O., dare aliquid ignibus Pr. ali igni Val. Fl. zažgati kaj, dare alimenta igni Cu., vivus ignis Vell. = živo oglje, (žerjavica), e cavernis maris ignis eruptio Sen. ph., malleoli ignesque Auct. b. Alx. goreče puščice, aquā et igni (aquā ignique, igni atque aquā) alicui interdicere, gl. inter-dīcō; preg. = ognjena izkušnja, izkušnja v ognju: igni probatus Ci. v ognju preizkušen (kakor zlato), amicitia igni perspecta Ci. ki je prebilo izkušnjo v ognju; meton. = zvezda: velut inter ignes luna minores H.

2. occ.
a) ogenj = požar: deorum templis ignīs inferre Ci. svetišče zažgati, iam … clarior ignis auditur V. prasketanje (prskanje) ognja, — plamena, pluribus simul locis … ignes coorti sunt L., idem annus gravi igni urbem affecit T., igni ferroque, ferro ignique, ferro atque igni, ferro igni, gl. ferrum.
b) živ ogorek, goreča bakla, goreče poleno: eorum ignīs e manibus extorsi Ci., ignis in aquam coniectus continuo restinguitur Ci., ignibus armata ingens multitudo L.
c) mučilni ogenj: cum ignes … ceterique cruciatus admovebantur Ci., instrumenta necis ferrumque ignesque parantur O.
č) grmadni ogenj (plamen), goreča grmada: in ignem ponere Ter., aliquem igni cremare, necare, interficere C., nigri ignes H. ali ignes supremi O. pogrebni ogenj, alienis ignibus ardent O.
d) stražni ogenj: Pompeius … ignes fieri prohibuit C., magnum numerum ignium facere N., Thessali (= Mirmidonov) ignes H., ignibus exstinctis L.
e) blisk, (izpodnebna) strela: Diespiter igni corusco nubila dividens H., fulsere ignes et conscius aether V., ignes rutili, trisulci, nubibus elisi O., saevi O. (o eni streli). —

II. metaf. ogenj =

1.
a) blesk, iskrost, sijaj(nost), npr. oči: ignis oculorum Ci., oculi igne micantes O. iskre; zvezd: iam clarus occultum Andromedae pater florentes igne smaragdi Stat., ostendit ignem H. svetlobo, lunae curvati ignes H. ognjeni (svetli) lunin krajec (srp); draguljev: Mart.; kovin: Cl.
b) rdečica lic: cum eo igne, qui est ob os offusus Ci., igne genas et sanguine torquens Stat.; od tod sacer ignis divji ogenj, hudo vnetje človeškega in živalskega telesa z rakastimi uljesi: Cels., Col., contractos artus sacer ignis edebat V.

2. (o pogubnih osebah in stvareh) ogenj, plamen, požar: ne parvus hic ignis (= Hannibal) incendium ingens exsuscitet L., et Syphacem et Carthaginiensis, nisi orientem illum ignem oppresissent, ingenti mox incendio arsuros L. ali: quem ille obrutum ignem reliquerit, … eum se exstincturum L. (o vojni).

3. ogenj duha: quidam divinus ignis ingenii et mentis Ci. fr., huic ordini ignem novum subici non sivistis Ci. nov povod (vzrok) sovraštva, ebrietas ignis in igne fuit O. = „je ogenj z oljem gasila“.

4. ogenj navdušenja, navdušenost, vnetost: aetherios animo conceperat ignes O., laurigeri ignes Stat.

5. ogenj (plamen, žar) ljubezni, ljubezen: (Dido) caeco carpitur igni V., miseram tuis dicens ignibus uri H., non erubescendis adurit ignibus (Venus) H., arguens, quam lentis penitus macerer ignibus H., tectus magis aestuat ignis O., littera celatos arcana fatebitur ignes O., castissimi ignes Porciae Val. Max., ign. secundus Prud. ljubezen, zakon; meton. ljubljena oseba, ljubljenec, ljubljenka, ljubimec, ljubimka, ljubica: meus ignis, Amyntas V., si non pulchrior ignis (= Helena) accendit obsessam Ilion H., meus ignis abest O., dum tuus ignis eram O. —

III. sinekdoha toplota, gorkota, vročina, žar: ignes solis, Phoebei, siderei, diurni, aeris O., aestivi Pr. vroči dnevi.

ildìrim m (t. jyldyrym) blisk, strela (vzdevek sultana Bajazita I.)

lampeggiamento m svetlikanje, pobliskavanje, blisk

lampo

A) m

1. blisk (tudi ekst.):
fare lampi e fulmini pren. hudo se zjeziti
lampo fotografico foto bliskovna luč, bliskovka
in un lampo v trenutku

2. pren. preblisk:
lampo di genio genialni preblisk

B) agg. invar. bliskovit:
guerra lampo bliskovita vojna
cerniera lampo, chiusura lampo obl. zadrga na poteg

lampo moški spol blisk, bliskavica

lèsk léska m., лиск -у ч., лоск -у ч., блиск -у ч.

levin [lévin] samostalnik
poetično blisk

Lichtblitz, der, preblisk, blisk

lightning [láitniŋ] samostalnik
blisk, strela

like lightning; ali with lightning speed hitro ko blisk
lightning struck a house strela je udarila v neko hišo
figurativno like (greased) lightning kot blisk

múnja ž, mn. mȗnje blisk, strela: udarila je munja; stajao je kao udaren -om; munja sijevnu, sevnu iz oblaka; vijest se kao munja proširi u narodu novica se je kot blisk raznesla med ljudstvom

mùnjina ž, munjìna ž
1. elektrika: munjina pokreće naše mašine
2. naelektrenost: nad gradom lebdi atmosfera puna -e
3. ekspr. blisk: munjina u tvojim očima

rayo moški spol žarek; blisk, strela; špica pri kolesu; ognjevit človek; nepričakovana ali nenadna sreča; nenadna bolečina

rayo de calor toplotni žarek
rayo de luz svetlobni žarek; nenadna razjasnitev
cayó un (ali el) rayo treščilo je, strela je udarila
¡un rayo no lo parte! ta je neuničljiv!
pasar como un rayo bliskovito miniti
como si le tocara un rayo (fig) kot od bliska zadet
rayos X, rayos (de) Roentgen rentgenski žarki
los rayos solares sončni žarki
rayos tangentes špice (pri kolesu)
rayos ultraviolados ultravioletni žarki
¡mil rayos! gromska strela!
echar rayos iskre sipati

relámpago moški spol blisk, strela

luz relámpago bliskovna luč

Sagitta [sədžítə] samostalnik
astronomija strela, blisk (zvezde)

sagitta zoologija vrsta morskega črva

sprizzo m

1. brizg; izliv

2. pren. blisk, preblisk

Strahl, der, (-/e/s, -en) žarek; von Flüssigkeiten, Elektronen usw.: curek; Blitz: blisk; Tierkunde bei Seesternen: krak, bei Fischen: plavutnica; am Pferdehuf: žabica, strela; Mathematik poltrak

strijèla ž, mn. strȉjele (ijek.), stréla ž, mn. strêle (ek.)
1. puščica: odapeti -u; odletjeti kao strijela; brz kao strijela; jato divljih gusaka preletje nebo u -i v obliki puščice
2. blisk, strela: došlo je kao strijela iz vedra neba; strijela te ubila!

sulpur (slabše (v gr. obl.) sulphur, napačno sulfur) -uris, n (tuj., verjetno sredozemskega izvora; prim. got. swibls = anglosaško swefel, swaefl = nem. Schwefel, od koder izpos. žveplo v sl.)

1. žveplo: Ca., Varr., Pr., Sen. ph., Col., Plin., Veg., Cl. idr., late circum loca sulpure fumant V., acri sulpure montes oppleti Lucr., ipseque te circum lustravi sulphure muro Tib.; v pl. =
a) kosi žvepla, žvepleni kosi: Q., vivacia, lurida ali lutea sulphura O.
b) žveplene kopeli (pri Bajah): sulphura contemni vicus gemit H.; sulp(h)ur vivum O. ali vivum sulp(h)ur L., Plin. Val. samorodno žveplo, žvepleni cvet, sulp(h)ure vivo ali samo sulp(h)ure suffumigare Cels., Plin. Val. žveplati, žvepliti; v pl.: supura viva V.

2. meton. blisk, strela zaradi žveplenega vonja: aetherioque nocens fumavit sulphure ferrum Luca., ocius ilex sulpure discutitur sacro Pers.

Opomba: Acc. sg. m sulphurem: Tert., Veg.

svjètlica ž (ijek.), svètlica ž (ek.)
1. blisk: nož se vinu, kao svjetlica sinu
2. iskra: kukuruzno zrno odskače kao svjetlica
3. svetla zvezda
4. kresnica
5. zool. svetlica, Pyrosoma atlanticum
6. bot. trstična pisanka, Typhoides arundinacea

tēlum -ī, n (morda iz *tendslom, *tenslom k tendere v pomenu „ meriti (kam)“)

1. „orožje, ki se meče v daljavo“ = metalno orožje, metalo, (metalno) kopje, strela, strelica, puščica, sulica, izstrelek, lučanka: tela mittere C., conicere S., Ci., tela in hostem ingerere L., missus telorum Auct. b. Hisp., propiores levioribus eoque magis crebris telis petere L., telorum tempestas V., seges telorum V., imber telorum L., nimbus telorum Lucan., tela accidebant (so padala) L., arma atque tela militaria S., telum (puščico) contendit V.; pesn. metaf.
a) strela, blisk: arbitrium est in sua tela Iovi O.
b) sončni žarek: Amm., tela diei Lucr.
c) moško spolovilo: metuit teli vulnera prima novi Mart.; dvoumno: scrutatore ab Ariarathe regio more misso, curiosius imum ventrem pertractanti ait: caveret, ne aliud telum inveniret quam quaereret Iust. (38, 1, 9).

2. sinekdoha sploh (napadalno) orožje, npr. meč, nož, bodalo, sekira idr.: telum, quod cuique fors afferebat adripuit Ci., si quid telorum esset Ci., gladio per pectus transfigit; telo extracto … L., Aiax gladio incubuit: Ulixes corpore cruentum telum educit Corn., te stetisse in comitio cum telo (z bodalom) Ci., telum, quod latebat, protulit N., caedem telo committere Q., omnium parricidarum tela commovere Ci., tricuspis telum O. (Neptunov) trizob, relicto in vulnere telo (sekiro) L., stat gravis Entellus nisuque immotus eodem, corpore tela modo atque oculis vigilantibus exit V. se izogiba udarcev (s cestom), pars caret altera telo frontis O. je brez roga; pesn. pl. o enem meču: aspicis in timidā fortia tela manu O.

3. metaf. orožje, izstrelek, puščica, strelica, branilo: Pl. idr., tela fortunae Ci., tela scelerum Ci., id erit telum acerrimum Enn. ap. Ci., isto telo tutabimur plebem L., patria telis coniurationis obsessa Ci., benevolentia civium telum est ad res gerendas Ci., qua lege tribuniciis rogationibus acerrimum telum datum est L., necessitas ultimum telum L.