Franja

Zadetki iskanja

  • gossip2 [gɔ́sip] neprehodni glagol
    klepetati, čenčati, žlabudrati
  • hariolor (ariolor) -ārī -ātus sum ((h)ariolus)

    1. vedeževati, prerokovati: Pl., Pomp. fr., Ap., Vulg., quaestūs causā Ci., (o Kasandri) Ci. ep.; šalj. metaf.: hariolari quae occeperunt sibi Pl., h. aliquid naribus Ap.

    2. blesti, tvesti, kvasiti, čenčati: Ter., hariolare edepol Pl.
  • jabber [džǽbə]

    1. samostalnik
    klepetanje, čenčanje, brbranje

    2. prehodni glagol & neprehodni glagol
    klepetati, čenčati, brbrati
  • jaw2 [džɔ:]

    1. neprehodni glagol
    sleng brbljati, čenčati; jezikati

    2. prehodni glagol
    sleng zmerjati, psovati
    sleng pridigati (moralno)
  • klapr̀njati -ām ekspr. čenčati: blebeće i klepeće, klaprnja i trabunja; govorušnost, kako se govori, klaprnja i trabunja, šurkuje i mudruje, neznalović smatra za jedincat, za sav narodni jezik
  • lúpati lûpām
    1. tolči, razbijati, ropotati: lupati koga šakom; lupati nogama; lupati na vrata; srce jako lupa; lupati tanjirima; lupati glavom o zid, šakom o sto tolči z glavo ob zid, s pestjo ob mizo
    2. razbijati si: lupati glavu brigama
    3. ekspr. gobezdati, čenčati: šta lupaš koješta
    4. ekspr. vpiti: nemoj više lupati, čuli smo već sve
    5. neenakomerno udarjati: točak, kaiš lupa
  • naklápati nàklāpām ekspr. klepetati, čenčati: dokon narod o tome priča i naklapa koješta; naklapa kao baba u groznici
  • palaver2 [pəlá:və]

    1. neprehodni glagol
    pogajati se
    pogovorno čenčati

    2. prehodni glagol
    zaničevalno laskati komu; pregovoriti koga (into k)
  • pettegolare v. intr. (pres. pettegolo) klepetati, čenčati; opravljati
  • piffle [pifl]

    1. samostalnik
    sleng nesmisel, čenčanje

    2. neprehodni glagol
    sleng čenčati, mlatiti prazno slamo; igračkati se
  • plappern klepetati, nenehno nekaj govoriti; čenčati
  • potiner [pɔtine] verbe intransitif opravljati (koga); klepetati, čenčati (avec quelqu'un s kom)
  • preklápati prèklāpām
    1. preklapljati
    2. čenčati, pleteničiti
  • sanàtati -ām čenčati, fabulirati, tvesti, prazne razdirati
  • slobber [slɔ́bə]

    1. samostalnik
    slina, slinjenje
    figurativno čvekanje, čenče; solzava sentimentalnost

    2. prehodni glagol & neprehodni glagol
    osliniti (kaj), sliniti se, zmočiti (s poljubljanjem)
    figurativno čenčati, biti solzavo sentimentalen
    figurativno skrpucati, zmašiti (delo), slabo napraviti

    to slobber over s.o. pretirano razvajati koga, preveč se raznežiti nad kom
    to slobber with kisses osliniti, zmočiti koga s poljubi
    to slobber over zapacati, skrpucati (kaj)
  • somniō -āre -āvī -ātum (somnium)

    1. sanjati kaj, o čem, sanjati se komu kaj; abs.: Plin. idr., hic vigilans somniat Pl., totas noctes somniare Ci. cele noči (pre)sanjati, numquam antea somniare solitus Suet.; brezos.: plurimum somniari circa ver et autumnum Plin.; z notranjim obj.: Iul. Val. idr., mirum somnium Pl., somnium, quod noctu hac somniavi Pl.; z acc. (o čem): Ter. idr., aurum Pl., ovum Ci., Troianum Ci. (o nekem posestvu pri Troji), miramur id, quod somniarimus, evadere Ci., eventura an contraria somniare Plin. iun., proxima nocte somniavit speciem Fortunae querentis Suet.; z osebnim obj.: me somnies Ter.; z de: causa de illo somniandi Ci., puero, de quo somniasset Suet.; z ACI: Enn. ap. Ci., Pl. idr., ovum pendēre ex fascia lecti Ci., queri Capitolinum Iovem Suet., vim ei ab Appio inlatam (sc. esse) Suet.

    2. metaf. sanjariti, bloditi, blesti se komu, domišljati si, (brez osnove) domišljati si, domnevati, umišljati si, utvarjati si, delati si utvare, česnati, čenčati: somnias Pl., portenta non disserentium philosophorum, sed somniantium Ci.; z acc.: easdem ineptias Col., latrones Aug.; z ACI: eam fore mihi occasionem Pl., de psaltria me agere Ter. Dep. soobl. somnior -ārī sanjati: hic qui in pergula natus est aedes non somniatur Petr., vigilans somniabar Ap., quiesce securus, bene somniare Ap.
  • spappagallare v. intr. (pres. spappagallo) vesti se papagajsko; čenčati
  • spettegolare v. intr. (pres. spettegolo) opravljati; čenčati
  • straparlare v. intr. (pres. straparlo)

    1. govoriti preveč, govoriti o nepravem času

    2. česnati, čenčati
  • tattle [tætl]

    1. samostalnik
    klepet(anje), čenčanje, brbljanje, žlabudranje, opravljanje

    2. prehodni glagol & neprehodni glagol
    klepetati, brbljati, čenčati, žlobudrati, opravljati; izbrbljati izklepetati