Franja

kȍrijen m (ijek.), kȍrēn m (ek.)
1. koren, korenina: puštati, hvatati -e; uhvatiti dubokog -a globoko se ukoreniniti; iščupati što s -om izpuliti s korenino vred; podsjeći čemu korijen; presjeći što u -u presekati v korenini; iz -a izmijeniti, promijeniti temeljito zamenjati, spremeniti; vući korijen od koga izvirati od koga; zatrti u -u zatreti v korenini, popolnoma uničiti
2. lingv. koren, besedni koren: rad je korijen porodici radnik, radnica, raditi, radnja, zarada, predradnik, radionica itd.
3. koren: korijen jezika, ruke, dlake, zuba
4. mat. koren: kvadratni, kubni korijen; izvući, vaditi korijen broja 25

labrar izdel(ov)ati, obdelovati; izkoriščati (rudnik); orati; tkati, šivati, vesti (vezem); izdolbsti; brusiti (steklo); kovati (denar); ustvariti, tvoriti

labrar la fortuna de alg osrečiti koga
labrar la ruina de alg koga ruinirati, uničiti
sin labrar neobdelan, surov

Lycūrgus -ī, m (Λυκοῦργος) Likúrg

1. mitološki kralj traških Edoncev, Driantov sin, ki ga je Dioniz (Bakh) kaznoval z blaznostjo, ker je svojim podanikom prepovedal Dionizovo (Bakhovo) bogoslužje in dal zato tudi uničiti vse vinske trte: O., Pr., Hyg.

2. Feretov sin (Pherēs), nemejski kralj: Stat.

3. Alejev in Neajrin sin, Ankajev oče, kralj v Arkadiji: O. Od tod patron. Lycūrgīdēs (Lycoorgīdēs) -ae, m (*Λυκουργείδης, Λυκοοργείδης) Likurgíd = Likurgov sin Ankaj (Ancaeus): O.

4. špartanski zakonodajalec (okrog l. 880), Evnomov sin: Ci., L., Vell., Q., Iust.

5. atenski govornik in zakladnik, Demostenov sodobnik in prijatelj, pošten in značajen mož, znan po svoji strogosti, umrl okrog l. 325: Ci., Q.; apel. Lycurgus Likúrg = strog grajavec (šiba) izprijenih državljanov: Lycurgos invenisse se praedicabat et Cassios, columina iustitiae prisca Amm. Od tod Lycūrgēī -ōrum, m (Λυκούργειοι) likúrgovci, Likúrgovi pristaši, apel. = strogi grajavci (šibe) izprijenih državljanov: nosmet ipsi, qui Lycurgei a principio fuissemus, cotidie demitigamur Ci. ep. jaz sam, ki sem v začetku nastopil kot drugi Likurg.

6. špartanski kralj: Iust. (29, 1, 6).

mȁč màča m, mn. màčevi in màči meč: zveckati -em rožljati z mečem; na -u dobiti z mečem dobiti, priboriti si; ognjem i -em istrijebiti, uništiti z ognjem in mečem iztrebiti, uničiti; turiti, staviti mač u korice; mač mu visi nad glavom; -em presjeći Gordijski čvor; Damoklov mač

make away neprehodni glagol
pobegniti

to make away with pobegniti (z denarjem); uničiti, ubiti koga; zapraviti (denar); znebiti se
to make away with o.s. napraviti samomor

malora f poguba, nesreča:
andare in malora propasti, uničiti se
mandare in malora uničiti
va' in malora pojdi k vragu!
alla malora! hudiča!, presneto!

mandare v. tr. (pres. mando)

1. poslati, odposlati:
mandare per il medico poslati po zdravnika, poklicati zdravnika
mandare all'aria, a monte qcs. pognati kaj v zrak, pogubiti kaj
mandare a male pokvariti, skvariti
mandare a fondo potopiti
mandare in rovina uničiti, razdejati
mandare qcn. da Erode a Pilato pren. koga pošiljati od Poncija do Pilata
mandare qcn. all'altro mondo koga spraviti na drugi svet, umoriti
mandare in fumo pognati v zrak, izjaloviti
mandare via qcn. spoditi koga
mandare via un operaio odpustiti delavca
mandare una lettera odposlati pismo
mandare giù qcs. pogoltniti kaj; pren. požreti, prenesti

2. poslati, nastaviti:
lo mandarono come pretore in Sicilia poslali so ga za sodnika na Sicilijo
mandare in prigione poslati v zapor
mandare al diavolo, a quel paese, in malora pren. poslati k vragu

3. pognati:
mandare la macchina pognati avto
mandare in onda poslati v eter, prenašati (prek radia, televizije)

4.
mandare un grido zakričati
mandare lampi bliskati se
mandare sangue krvaveti

5. poslati, pošiljati (kot kazen, kot plačilo):
che Dio ce la mandi buona Bog pomagaj!, naj bo srečno
piove che Dio la manda lije kot iz škafa
PREGOVORI: chi vuole vada, e chi non vuole mandi preg. kdor sam naredi, naredi za tri

méč sword

dvorezen méč double-edged sword
méč dvoročnik two-handed sword
méču podoben sword-like
ročaj méča (sword) hilt
pas za méč sword belt
nosilec méča sword-bearer
nožnica méča scabbard, sheath
rana od méča sword cut
udarec z méčem stroke of the sword
z ognjem in méčem by fire and sword
na konici méča (figurativno) at the point of the sword
z golim méčem with drawn sword
ples (plesalec) z méči sword dance (dancer)
z méčem v roki sword in hand
brez udarca z méčem without striking a blow
izvleči, potegniti méč (iz nožnice) to draw the sword
nasaditi se, vreči se na méč to hurl oneself on one's sword
spopasti se z méči to cross swords
uničiti z ognjem in méčem to annihilate (ali to destroy) with fire and sword
vtakniti méč v nožnico to sheathe the sword (tudi figurativno)

mèč (-a) m

1. spada; knjiž. brando, ferro; šalj. durlindana:
izdreti, izvleči, potegniti meč sguainare la spada
opasati si meč cingere la spada
vihteti meč brandire la spada
ročaj, ščitnik, rezilo, konica meča manico, coccia, lama, punta della spada
pren. dvorezni meč spada a doppio taglio (tudi pren.)
prekrižati meče incrociare i ferri
uničiti z ognjem in mečem mettere a ferro e fuoco

2. pren. spada:
meč pravice la spada della giustizia

3. nareč. bot. spadacciola, gladiolo (Gladiolus segetum)
FRAZEOLOŠKA/TERMINOLOŠKA RABA:
zatreti upor z ognjem in mečem soffocare la rivolta col ferro e col fuoco
pren. Damoklejev meč la spada di Damocle
požiralec mečev mangiatore di spade
PREGOVORI:
kdor meč rabi, ga meč pohabi chi di spada ferisce, di spada perisce

mincemeat [mínsmi:t] samostalnik
zmleto meso, sesekljano meso; zmes za mesno pasteto (sadje, kandirana jabolka, rozine, meso)

to make mincemeat of sesekljati, zmleti; figurativno uničiti

mlȋvo s
1. mlev, meljava: žito će doći na mlivo
2. žito za mletje: redom donose mlivo
3. moka, melja: od -a je građen hljeb bez kvasca
4. satrti u mlivo zmleti, zdrobiti, uničiti

monte m

1. gora, hrib:
a monte proti vrhu, na vrhu
a monte di nad
promettere mari e monti pren. obljubljati gradove v oblakih

2. pren. gora, velik kup:
a monti na kupe
un monte di botte debele batine
un monte di quattrini kup denarja

3. igre kup (odvrženih kart):
andare a monte pren. iti po vodi, propasti
mandare a monte pren. onemogočiti, uničiti, zavoziti

4. fond, sklad:
monte premi nagradni sklad

5.
monte di pietà zastavljalnica

6. anat.
monte di Venere, monte del pube venerin griček
PREGOVORI: loda il monte e attienti al piano preg. hvali goro, drži se doline

muck¹ [mək] samostalnik
gnoj, blato, govno (tudi figurativno)
pogovorno gnusoba
britanska angleščina, pogovorno nesmisel

it's all muck to je nesmisel
to make a muck of pokvariti, zapackati, uničiti

muck² [mʌk] prehodni glagol
gnojiti
vulgarno zamazati
britanska angleščina, sleng pokvariti posel

to muck about britanska angleščina, sleng postopati, lenariti; ameriško, sleng slabo voditi (vojsko)
to muck in with deliti s kom
to muck up pokvariti, z nerodnostjo uničiti
to muck out izkidati gnoj

naught¹ [nɔ:t] samostalnik
ničla
arhaično nič

to bing (ali come) to naught uničiti, pogubiti, propasti, izjaloviti se
to care for naught za nič ne marati, ne meniti se za nič
to set at naught puščati vnemar, omalovaževati
all for naught vse zaman

néant [neɑ̃] masculin ničevost, ničnost, nič

le néant de l'homme ničevost človeka
signes particuliers: néant posebni znaki: nič
mettre à néant razveljaviti
réduire à néant les espérances uničiti upanja
tirer du néant ustvariti
tirer quelqu'un du néant izvleči koga iz blata, dvigniti ga na časten položaj

nettoyer [nɛtwaje] verbe transitif (o)čistiti, osnažiti, pomesti, pospraviti, izprazniti

nettoyer une chambre, un appartement pospraviti sobo, stanovanje
nettoyer quelqu'un (familier) koga obrati (denarja), oskubsti ga, uničiti
je suis nettoyé (familier) sem utrujen, zbit
nettoyer à sec kemično (o)čistiti

nihilum, skrč. nīlum (le pri Kom. in Lucr.) -ī (dat. je redek in le poklas.), n (iz *ne-hīlom, *ne-hīlum, iz česar je nastalo ni-hĭlum in skrč. nīlum „niti vlakence“, „niti dlaka“; prim. hīlum in nihil, nīl)

1. subst. nič: erit aliquid, quod aut ex nihilo oriatur aut in nihilum subito occidat Ci., ut de nihilo quidpiam fiat Ci., ad nihilum venire Ci. ali in nihilum interire Ci. „na nič priti“, „v nič priti“ = razpasti, propasti, ad nihilum recidere Ci. zopet priti (se pogrezniti) do niča (v nič), ad nihilum redigere L. na nič (do niča) spraviti, uničiti, nil igitur fieri de nilo posse fatendumst Lucr., possunt ad nilum quaeque reverti Lucr., ne tibi res redeant ad nilum Lucr., ne res ad nilum redigantur funditus omnes Lucr., hoc quod vivimus proximum nihilo est Sen. ph., nihilo addito Plin., quod se receptura sit in aliquid omnino de nihilo Tert.; z gen.: nihilum eius Ci., non nihilum divinationis Vop.; v predklas. lat. pisano ločeno: neque proficit hilum Poeta ap. Ci., neque dispendi facit hilum Enn. ap. Varr., neque inter se contendant viribus hilum Lucr. (gl. hīlum). Posebna rekla:
a) nihilī (gen. pretii) esse niti dlake ne biti vreden = ne biti vreden nič, brez vrednosti (cene) biti, nobene vrednosti ne imeti, nihilī (nilī) aestimare, nihilī (nilī) facere, nihilī (nilī) pendĕre, nihilī (nilī) putare za nič šteti, nič ne čislati, nič ne imeti v čislih, nič ne ceniti: bestia nihili, verbum nihili Pl., quem putamus esse non hili, dicimus nihili Varr., homo nihili Varr. ali samo nihili (unde is, nili?) Pl. niče, ničvrednež, ex quo idem (sc. homo) nihili dicitur Ci., parvi pretii est, qui iam nihili sit Ci. ep., nihili aestimare Ci., auspicia nihili putare Ci., video te nili pendere prae Philolache omnīs homines Pl., pater eius nili pendit Ter., nihili facere Pl., Ci., toda: homo nihili factus Pl. skopljen(ec).
b) nihilō (nīlō) (abl. mensurae pri komp.) niti za dlako, las (ne) = nič: nihilo maius Ci., nihilo diligentior esse coepit Ci., nihilo ut sapientior ille, qui te deridet, caudam trahat H., cum contemptim tribuni plebis rem nihilo segnius peragerent L.; precej često nihilō plūs Ter. ali nihilō magis Ci., H. niti za las več, nič več (bolj) = prav tako malo, nihilo (nīlō) minus (pisano tudi nihilōminus) α) nič manj = prav toliko: quod sunt satis? quattuor, nilo minus Pl. β) nič manj = prav tako, pri vsem tem, kljub temu, vendar(le): N., minus dolendum fuit ne non perfecta, sed poeniendum certe nihilominus Ci., post eius mortem nihilo minus id facere conantur C., nihilo minus tamen agi posse de compositione C.; tudi: minus nilo Caecil. fr.; z izpuščenim minus: nilo ego quam nunc tu amata sum Pl.; s quam: Ci. ali atque (ac) kot: Lucr. γ) = manj kot nič: Ter.; v pomenih, navedenih pod β) nihilō (nīlō) minus, tudi nihilō (nīlō) secius (sētius) in nihilō (nīlō) dēterius: nam [qua] si servos [meus] esses, nihilo setius mihi obsequiosus semper fuisti Pl., sed nilo setius mox puerum huc deferent ante ostium Ter., nihilo secius Caesar … duas acies hostem propulsare … iussit C., nihilo tamen secius principibus Treverorum ad se convocatis hos singillatim Cingetorigi conciliavit C., nihilo secius tamen Varr., Conon nihilo setius apud praefectos regis versabatur N., nihilo setius Aquileiam usque perseveraverunt Suet., nilo deterius dominae ius esse H.; nihilo (nīlō) aliter nič drugače, prav tako: ego isti nilo sum aliter ac fui Ter., non nihilō (aestimare) Ci. nekoliko.
c) dē nihilō za nič = brez vzroka, brez razloga, neutemeljeno, brez osnove, neosnovano: qui alteri de nilo audacter dicunt contumeliam Pl., mali rem exempli esse de nihilo hospites corripi L., fiducia nōn dē nihilō profecto concepta L. ne brez vzroka.
d) prō nihilō est toliko je kot nič, nič ne velja, šteje se za nič, ni nič v čislih: omnis voluptas pro nihilo est Ci.
e) prō nihilō ducere (putare): Ci. ali prō nihilō habere Caecil. fr., L. za nič (za malo) šteti, nič ne ceniti (čislati), (nič) ne imeti v čislih.

2. (acc.) nihilum (okrepljen nōn) v nobenem oziru, nikakor ne: L., est genus unum stultitiae nihilum metuenda timentis H.

nought [nɔ:t] samostalnik
nič, ničla

to bring to nought uničiti, pokvariti
to come to nought izjaloviti se
figurativno to set at nought prezirati, zasmehovati
noughts and crosses otroška igra na kockastem papirju

occīdiō -ōnis, f (occīdere) popolno pobitje, poboj, pomor, klanje, pokol, uničenje, pokončanje, zatrtje, zator: in occidione victoriam ponere L., occidione occidere equitatum (sc. copias) Ci. ali duos exercitus L. popolnoma posekati (uničiti), occidione occumbere T. podleči uničenju; tako tudi occidione ad unum perire Aur., nec ad occidionem (docela) gens (sc. apum) interimenda est Col.