Franja

sūriō (sŭriō?) -īre (morda iz sūs) mrestiti se, pariti se, goniti se (o živalskih samcih): Fest.; drstiti se (o ribah): mares suriant, quibus membris et causis discrerit natura viviparos eorum et oviparos Ap.; metaf. (o Bakhu): Arn.; (o sadju) biti poln soka, biti sočen, biti sokovit: ubi autem cautes et saxa pariunt dura, ibi poma necesse est suriant Arn. so nujno tudi jabolka polna plodilne moči.

surnombre [sürnɔ̃brə] masculin nadštevilo

être en surnombre biti nadštevilen, prekoštevilen
il n'y a que quatre places à cette table, vous êtes en surnombre pri tej mizi so le štirje sedeži, vi ste (tu) preveč

surpasser [-pase] verbe transitif prekositi, prekašati, nadkriljevati; preseči, presegati; biti večji, daljši (de za); štrleti (quelque chose iz česa); figuré iti preko razuma, pameti ali sredstev

se surpasser prekositi samega sebe
ça me surpasse (familier) to mi ne gre v glavo
il surpaese ses camarades dans toutes les disciplines on prekaša svoje tovariše, sošolce v vseh (učnih) predmetih
ce coureur a surpassé ses concurrents au cent mètres ta tekač je potolkel svoje tekmece na 100 metrov
les résultats ont surpassé les espérances rezultati so presegli pričakovanja
surpasser quelqu'un de toute la tête biti za glavo višji od koga
cette actrice s'est surpassée dans ce rôle ta igralka je prekosila samo sebe v tej vlogi

surplomber [sürplɔ̃be] verbe intransitif viseti preko, nad; biti previsen, nagnjen

les rochers sur-plombent la mer skale visé, so nagnjene, previsne nad morjem
le premier étage surplombe la rue prvo nadstropje izstopa, štrli nad ulico

sur-ripiō (sub-ripiō) -ere -ripuī -reptum (sub in rapere)

1. skrivaj (od)vzeti (jemati), skrivaj odnesti (odnašati), izmakniti (izmikati), (u)krasti; abs.: acerbiorem scitote simulatam … istam emptionem quam si qui clam surripiat aut eripiat palam Ci., quare … periuras, surripis, aufers undique? H.; z obj.: Mart., Suet., Gell., Porph. idr., puerum, pallam, sacram coronam Iovis Pl., filium ex custodia Ci. skrivaj odvesti, skrivaj odpeljati, multos libros (sc. iz knjižnice) Ci., qui vasa ex privato sacra surripuerit Ci., in Parma surrepta Ci. v zvijačno osvojeni, de mille fabae modiis cum surripis unum H., surripere spiritum Q. neopaženo zaje(ma)ti sapo, neopazno vdihniti, male pubescentibus annis surripuere viros Petr. = so skopili; o literarni (pisateljski) kraji: qui a Naevio vel sumpsisti multa, … vel … surripuisti Ci. vzel … ukradel, fecisse illum, quod in multis aliis versibus Vergilii fecerat, non surripiendi causā, sed palam imitandi Sen. rh., Ennium hoc ait Homero surripuisse, Ennio Vergilium Sen. ph.

2. metaf. odtegniti (odtegovati, odtezati), odvzeti (odvzemati), odjemati: surripuisti te mihi iam dudum Pl., ne se surrepsit (gl. opombo spodaj) mihi Pl., surripere se aliquo Pl. prikrasti se kam, priti kam neopažen, surripiendum aliquid putavi spatii Ci. ep., virtus nec eripi nec surripi potest Ci., unum me surpite (gl. opombo spodaj) morti H. rešite me, otmite me, quae (sc. femina) me surpuerat (gl. opombo spodaj) mihi H. ki me je bila odtujila meni samemu, ki me je bila naredila čisto drugačnega, ki me je docela spremenila (predrugačila), motus quoque surpere (gl. opombo spodaj) debent Lucr., surripuit cum me principis ira tibi O., crimina sunt oculis subripienda patris O. prikrivati, surripere diem O. krasti dan = tratiti, zapraviti (zapravljati), nekoristno preživeti; tako tudi: tempus surripiebatur Sen. ph.; occ. subripi odtegniti (odtegovati) se kazni, uiti kazni, ubežati kazni, izviti se (izogniti se, ubežati) roki pravice (o obtožencu, ki se obsodbe reši s podkupovanjem in raznimi drugimi spletkami): ne actor quidem est is, cui (da bi ob njem) reus tam nocens, … aut occulte subripi aut inpune eripi possit Ci. — Zastar. soobl. sur-rupiō (sub-rupiō) -ere -rupuī -ruptum: Pl., Lex Atinia ap. Gell.; od tod sinkop. pt. pf. surptus: Pl.

Opomba: Sinkop. obl.: surpite (= surripite) H.; surpere (= surripere): Lucr.; surpuit (= surripuit) Pl.; surpuerat (= surripuerat) H. — Cj. pf. surrepsit (nam. surripuerit) Pl.

sùsljedan -dna -o (ijek.) zaporeden, zapovrsten: -i ratovi vojne, ki so si sledile druga za drugo

sustentō -āre -āvī -ātum (intens. glag. sustinēre; gl. opombo k sus-tineō)

1. kvišku držati, pokonci držati, podpreti (podpirati), držati, nesti (nositi): multosque per annos sustentata ruet moles Lucr., fratremque ruentem sustentat dextrā V., (sc. puppis) anceps sustentata diu V. ki se je omahovaje dolgo držala na površju, miles seque et arma vix sustentans Cu., (sc. canis cadaver domini) sustentare conatus Plin., sustentare catenas Vop., Hercule polum sustentante Cl., vela sustentant (sc. navem) Cl.

2. metaf.
a) vzdrževati, držati, podpirati, podkrepljati, podkrepljevati, ohraniti (ohranjati, ohranjevati), ne puščati, da kaj propade (pogine): Vell. idr., bella aliorum auxiliis C., ipsa spes inopiam sustentabat C. upanje je delalo pomanjkanje znosno = upanje je lajšalo pomanjkanje, zaradi upanje je bilo pomanjkanje znosno, quae (sc. spes) fortium civium mentes sustentet Ci., nunc me una consolatio sustentat Ci., sic litteris sustentor et recreor Ci. ep., imbecillitatem valetudinis sustenta et tuere Ci. ep., sustenta et tuere Ci. ep., valetudo sustentatur notitia sui corporis Ci. se ohrani, res publica … magnis meis laboribus et periculis sustentata Ci., eloquentiā sustentatus Ci. podpiran, sustentare parsimoniam patrum suis sumptibus Ci., alicuius tenuitatem ex suis angustiis Ci., amicos fide Ci., per omnes difficultates animo me sustentavi Q., multa virum meritis sustentat fama tropaeis V., Caecina sustentat aciem T. drži vrsto, ne pusti vrsti bežati, Arminius manu, voce, vulnere sustentabat pugnam T.; abs.: sustentare (sc. se) Pl. ohraniti (ohranjati) se v dobrem zdravju (= zdravega).
b) vzdrževati, preživljati, rediti, živíti, hraniti: Plin., Plin. iun. idr., solus omnem familiam sustentat Ter., sustentare se amicorum liberalitate Ci. živeti od darežljivosti prijateljev, ille exercitum Cn. Domitii … suis tectis et copiis sustentavit Ci., idem (sc. aër) spiritu ductus alit et sustentat animantes Ci., eo (sc. frumento) sustentata est plebs L., mutando sordidas merces sustentabatur T.; pren.: sustentare pectora Stat. osvežiti, poživiti, gojiti, negovati.
c) vzdržati, strpeti, prebiti, presta(ja)ti kaj, upirati se, kljubovati, nasprotovati, zoprvati, postavljati se po robu, ustavljati se čemu: quae adhuc sustentabam Pl., vix sustentare posse maerorem suum doloremque Ci., aegre is dies sustentatur C. s trudom (komaj) so zdržali ta dan (sc. bil je hud (vroč) dan), pecore … adacto extremam famem sustentare C. lajšati, tolažiti, hostium vim S., instantem V., bellum Vell., aciem diu, hostem, hostium saevitiam T., impetus legionum T., Auct. b. Hisp., procellas invidiae Cl., sustentavit tamen aliquandiu (sc. morbum) Suet. (po drugih je pomen sustentavit abs. = vzdržal se je (sc. v času bolezni)); abs. (v boju) držati se, vzdržati: nec, nisi in tempore subventum foret, ultra sustentaturi fuerint L., aegre eo die sustentatum est C. komaj so vzdržali ta dan, komaj so se držali tega dne.
d) držati, udrž(ev)ati, zadrž(ev)ati, ovreti (ovirati), ustaviti (ustavljati), zatezati (zatezovati), zategniti (zategovati), zavleči (zavlačevati), odložiti (odlagati): suos S., milites Iugurthini paulisper ab rege sustentati S., sustentare aciem Auct. b. Afr., id (sc. malum) opprimi sustentando ac prolatando nullo pacto potest Ci., sustentare aedificationem ad tuum adventum Ci. ep., Teucros telis V., sustentata Venus gratissima O. dolgo zadrževani užitek ljubezni.

sus-tineō -ēre -tinuī (iz *subs-teneō)

1. kvišku držati, pokonci (ob)držati, ne dati (dajati), pustiti (puščati), dovoliti (dovoljevati) čemu pasti: quae manibus sublatis sacra quaedam more Atheniensium virginum reposita in capitibus sustinebant Ci., ut bracchia atque umeri ad sustinenda arma liberi ab aqua esse possent C., P. Sextio Baculo … vulneribus confecto, ut iam se sustinere non posset C., sustinuere tamen se … alis O. vendar so se obdržale leteč (plavajoč) po zraku; occ.
a) kaj podpreti (podpirati), držati, nesti (nositi): idemque (sc. aër) et volatūs alitum sustinet et … Ci., columnae et templum et porticūs sustinent Ci., cum (sc. Milo) humeris sustineret bovem vivum Ci., homo, quantum hominum terra sustinet, acerrimus Pl., homo omnium quos terra sustinet sceleratissimus S., furcis spectacula (gledališke sedeže) sustinentibus L., reliquias illorum virorum vix arma membraque sustinentīs pugnare L., male sustinere arma L. ščitov ne držati prav, lubrica arma sudore vix sustinens Cu., manibus clipeos et hastam et galeam pressā sustinuisse comā O., infirmos baculo quoque sustinet artus O. podpira, Atlas, aetherios umero qui sustinet orbīs V., (sc. Atlas) vix umeris sustinet axem O., sustinere myrtum, speculum manu O., sinūs similes fluctibus (valovito se spuščajočo obleko) O., vestem O., sustine hoc Pl. drži to (oblačilo), fornice, quo pons sustinebatur Auct. b. Afr., nec iam sustineant onus (sc. nivis) silvae laborantes H., lapis albus (= točilna miza (nalivalnica) iz belega marmorja) pocula cum cyatho duo sustinet H., undaque iam tergo ferratos sustinet orbīs V. in že nosi led okovana vozna kolesa, flagrantem pinum sustinet V. zavihti v zrak, undam de flumine palmis sustinet V. zajame, sustineant aliae (sc. arbores) poma O., (sc. Tigris) influit in lacum Aretissam omnia inlata pondera sustinentem Plin., sustinere domum Plin. iun., hoc illum pavimentum tam vile sustinuit Sen. ph., ebore sustineri vult Sen. ph. počivati na slonokoščeni postelji.
b) ustaviti (ustavljati), zaustaviti (zaustavljati), zadrž(ev)ati (v pravem pomenu in pren.): sustineas currum Luc. in Ci. ep., est … prudentis sustinere ut currum, sic impetum benevolentiae Ci., impetum C., L., incitatos equos C., perterritum exercitum C., agmen, signa L. ali ordines V. ustaviti vojsko, ustaviti se (obstati) z vojsko, sustinere remos Ci. ep. ustaviti veslanje, prenehati veslati, počakati z veslanjem, aliud priori simile miraculum eos sustinuit L., clamor eos utrimque par accidens sustinuit L., sustinet a iugulo dextram V., quam (sc. phalaricam) nec duo taurea terga nec … lorica … sustinuit V., sustinere morantem V., gradum, manum O., fugientem animam herbis O., manum Sen. tr.; pesn.: celeres vias sustinere Sen. tr. ustaviti se, obstati; brezos.: senatus metuit, ne sustineri nec in urbe nec in castris possit L. da se ne bo dalo zaustaviti niti v mestu niti … ; refl.: se sustinere Val. Fl. ustaviti se, obstati, sustinere se a lapsu L. ali samo sustinere se Ci., L. (padajoč) zadržati (obdržati) se; sustinere se tudi = vzdržati se česa, zadrž(ev)ati se, obvladati (obvladovati) se, opustiti (opuščati) kaj: me sustinebo nec respondebo Ci., sustinere se a respondendo Ci., se ab omni assensu Ci., meque sustinebam, ne ad te prius ipse aliquid scriberem, quam … Ci. ep.; abs.: sustine carnifex, adsum, quem spopondit Hyg. (po)stoj, nehaj, sustinete hic Vulg. ostanite tu.

2. metaf.
a) vzdrž(ev)ati = (za)ščititi, (za)varovati, obvarovati, podpreti (podpirati), ohraniti (ohranjati, ohranjevati): historiam veterem atque antiquam haec mea senectus sustinet Pl. obsega ta moja stara glava, eius (sc. civitatis) dignitatem et decus sustinere Ci., sustinere auctoritatem imperii (sc. senatūs) contra invidiam Ci., amicum labentem (gmotno propadajočega) fulsit et sustinuit re, fortuna, fide Ci., animos (pogum) pugnantium L., imperium Cu., hanc mihi sustine vitam Maecenas ap. Sen. ph.; sustineri stati v čem, biti v čem: iurisdictione Ci.
b) vzdrževati = (na)hraniti, prehraniti (prehranjevati), (pre)rediti, živiti, preživiti (preživljati), pomoči (pomagati), podpreti (podpirati) v čem: qui ager non amplius hominum quinque milia potest sustinere Ci. ep., hac (sc. re frumentaria) alimur et sustineamur Ci., plebem … sustinendo rem ab seditionibus continuere L., opibus vestris sustinendo necessitates aliorum L., (sc. adolescens) meretriculae munificentia sustinebatur L., hinc (sc. agricola) patriam parvosque nepotes sustinet V., (sc. arbos) media ipsa ingentem sustinet umbram V. goji (tvori) listje (vejevje), ki daje širno senco, sustinere penuriam temporum Col. lajšati.
c) kaj (nadležnega, težavnega) prenesti (prenašati), presta(ja)ti, (pre)trpeti (pretrpevati), utrpe(va)ti, prebi(ja)ti, nase vzeti (jemati), prevze(ma)ti, na skrbi imeti, opraviti (opravljati), dognati (doganjati), podvreči se čemu: quantum malarum rerum sustineam Pl., qui suis cervicibus tanta munia atque rem publicam sustinent Ci., sustinere verborum pondus Ci. tehtne besede, quod onus te putas sustinere non posse Ci., qui fert sustinetque praesentia (sc. mala) Ci., cur tuum munus sustineo? Ci., sustinere munus in re publica Ci., sustinere causam (krivdo) Ci., causam publicam, causas multorum, crimen, quaestionem, molem invidiae, tempestatem, nomen consulis Ci., bellum Cretense sustinuit Ci., sustines non parvam exspectationem imitandae industriae nostrae Ci. nemajhno upanje se stavi nate, da boš posnemal mojo delavnost, sustinere poenam Ci., L. presta(ja)ti, potentiam alicuius Ci., non posse eius imperia diutius sustineri C., quam (sc. unam aestatem napore, vojno enega poletja) si sustinere potuissent C., sustinere vulnera C., ut eorum, qui ea (sc. praeturam et consulatum atque alia omnia huiusce modi) sustinent, virtus est S., qui ferrum ignesque Iovemque sustinuit totiens O., sustinere dolorem pedum, dolores Plin. iun., praeceptum Ap. ravnati se po … , upoštevati, periculum Dig., indignanter sustinens (= ferens) Amm. ne(je)voljen; od tod subst. pt. pf. sustinēns -entis, m (kot medic. t.t.) bolnik: Plin. Val.; sustinere z inf. ali ACI srce imeti, srce dati komu kaj, prenesti, (i)zdržati, moči, upati si, (pre)drzniti se (si); predvsem za zanikanim glagolom ali v stavkih (zlasti vprašanjih) z nikalnim pomenom: nec regia coniunx sustinet oranti … negare O., non sustinet ultra perdere blanditias iuvenis deus O., nec credere sustinet O. ne more, non ultra sustinet rogari O. ne prenese še naprej dati se prositi, nemo tamen armatus opem a dis petere sustinuit Cu., non sustineo illum deserere, cui dedi vitam Sen. ph. srce mi ne da, da bi … , non sustineo esse conscius mihi dissimulati … iudicii mei Q., qui deprecari quidem pro se non sustinerent Vell., admissam in se perfidiam non sustinuit imitari Suet., Cornelio numquam nocere sustinuit Suet., nemo quicquam ex patrio more libare sustinuit Cu. nihče ni trpel (prenesel), quis hominum sustineat petulans esse? Q., sustinebunt tales viri se tot senatoribus … non credidisse, tantae populi Romani voluntati restitisse? Ci.; redkeje v trdilnih stavkih = biti sposoben, biti zmožen, (z)moči, upati si, (pre)drzniti se (si), zdeti se komu kaj vzdržno (znosno): Ph., sustinuit coniunx exsulis esse viri O., quae se praeferre Dianae sustinuit O., si quis aquam … haurire sustineat Plin., mentiri sustinere Petr.
d) occ. α) (kako vlogo) prevze(ma)ti, igrati, (kako osebo) predstavljati, (pri)kazati, prikazovati: gravitatis personam Ci., tris personas unus sustineo … meam, adversarii, iudicis Ci. kos sem trem vlogam, nunquam enim ita docuit, ut magistri personam sustineret Suet., cum Thaida sustinet Iuv. kadar igra vlogo Taide. β) (kot voj. t.t.) prenesti (prenašati) kaj, vzdržati kaj, koga, postaviti (postavljati) se v bran, postaviti (postavljati) se po robu, ustaviti (ustavljati) se, upreti (upirati) se komu, čemu: hostium impetum Ci., C., impetum nostrorum militum C., proelium C., quorum vim rex cum sustinere non posset, fugā salutem petiit N.; za zanikanim glag. stoji quin: nec ultra sustinuere certamen Galli, quin terga verterent L. niso več vzdržali boja, zato so se pognali v beg, sustineri ira non potuit, quin confligerent L. jeze ni bilo mogoče brzdati, ampak so se spoprijeli; pren.: neque M. Messallae preces sustinere potui Ci. upreti se silnim prošnjam; tako tudi: non sustinuit eos rogantes (njihovim prošnjam) Brutus in Ci. ep., senatus querentes eos (njihovih tožb) non sustinuit L.; abs. vzdržati se, zadržati se, mirovati, prenesti: sustinere Pompeiani non potuerunt C., si ipsi lacesserentur, sustinerent C. naj se mirno držijo, naj bodo mirni, nisi subsidium sibi mittatur, sese diutius sustinere non posse C., suos ab hostibus premi atque aegre sustinere … animadvertit C., nec sustinuissent Romani, nisi Locrensium multitudo … ad Romanos inclinasset L.; pesn. pren.: aliud super atque aliud (sc. telum) figitque volatque (= figit volans) ingenti gyro, sed sustinet aureus umbo V. vzdrži (je vzdržal).
e) zadrž(ev)ati, zavleči (zavlačevati), zategniti (zategovati, zatezati, zatezovati), (po)kasniti, odložiti (odlagati), odlašati s čim: assensus lubricos Ci., solutionem nominis Cerelliani Ci. ep., rem in noctem L., sustinuit consilio (hote, hotoma, nalašč) bellum L., extremum fati sustinet ille diem O., sustinere spiritum Ph., animam Ps.-Q. (Decl.); abs.: exspectes et sustineas, Auguste, necesse est Mart. čakati in potrpeti moraš.

Opomba: Ker glag. nima sup., se obl., ki se tvorijo iz sup. debla, nadomeščajo z ustreznimi obl. glag. sustentō -āre.

Sūtrium -iī, n Sútrij, mesto v južni Etruriji (zdaj Sutri): L., Vell.; preg.: quasi eant Sutrium Pl. ali Sutrium quasi eant Fest. = dobro pripravljen lotiti (lotevati) se česa (kakor so se Rimljani lotili obleganja mesta Sutrij). — Od tod adj.

1. Sūtrīnus 3 sútrijski, sutrínski: ager L., colonia (= Sutrium) Plin.; subst. Sūtrīnī -ōrum, m Sútrijci, Sutrín(c)i, preb. Sutrija: L., Tert.

2. Sūtrius 3 sútrijski: tecta Sil.

suus 3, pron. possessivum za 3. osebo sg. in pl. (gl. suī)

1.
a) kot direktni refleksiv α) (nanašajoč se na subj. istega stavka) svoj: ille suom (= suum) gnatum (sc. videre) cupit Pl., uxorem suam interrogavit Ci., hi (sc. septem sapientes) omnes praeter Milesium Thalem civitatibus suis praefuerunt Ci., sentit animus se suā vi, non alienā moveri Ci., de suis homines laudibus libenter praedicant C., aliquem suum facere L. prilastiti si koga (z nakupom), consulatu suo nono temptatus Suet. β) (nanašajoč se na obj. istega stavka v dat. ali acc.) njegov (njen, njihov) lastni; gl. spodaj 2. a). γ) (nanašajoč se na splošni, nedoločni subj.): in ceteris habenda ratio non sua (= sui na sebe) solum, sed etiam aliorum Ci.
b) kot indirektni refleksiv (v notranje odvisnih stavkih) njegov, njen, njìh, njihov: quid sui consilii sit, proponit C., quasi Appius ille Caecus viam muniverit … ubi impune sui posteri latrocinarentur Ci., Scythae petebant, ut regis sui filiam matrimonio sibi iungeret Cu.; v okrajšanih stavkih: quae (sc. Minerva Pallantis) patrem dicitur interemisse virginitatem suam (njeno) violare conantem Ci.; redkeje v primerah: incidit in eandem invidiam quam pater suus (= cum patre suo) N.; prim.: domo eādem fuit contentus, quā Eurysthenes, progenitor maiorum suorum N. njegovih; pesn. (nanašajoč se na glavni subj. in navidezno nam. ipsius): nutricem adfata Sychaei; namque suam (njeno) … cinis ater habebat V.; pron. v zvezi
a) s quisque: suum cuique! Ci., quo sua quemque natura maxime ferre videatur Ci., quas tamen inter omnes est suo quoque in genere mediocris Ci., tempore, quo singulis membris suum cuique consilium, suus sermo fuerit L.; z atrakcijo: equites suae cuique (nam. suos cuique) parti post principia collocat L.
b) s proprius: sua cuique laus propria debetur Ci., calamitatem aut propriam suam aut temporum queri … etiam mediocris est animi C., suo proprio proelio L.
c) z etičnim dat. sibi = svoj (njegov) lastni: Vitr., Col., Ap., suo sibi suco vivont (= vivunt) Pl., suo sibi gladio hunc iugulo Ter.
d) z ipse: alios suā ipsos invidiā opportunos oppressit L., sunt, qui eam … dicant … suā ipsam (= ipsius) peremptam mercede L., suis ipsi tormentis occupati Lact.; pron. okrepljen s -pte ali -met = svoj (lastni): suipte patris Pl., suompte (= suumpte) amicum Pl., Crassum suāpte interfectum manu Ci., suopte nutu Ci., suopte ingenio L., Plin., suāmet ipsum pecuniā praecipitem casurum S., suomet ipsi more praecipites eant S., suamet ipse scelera occultare S., suismet ipsi corporibus dimicantes miscuere certamina L., a suismet ipsis praesidiis indigna … patiebantur L., suāmet vi Plin., a filio suómet Ap.; subst.
a) suī -ōrum, m svojci, sorodniki, učenci, svoji ljudje, svoje čete, pristaši, sodržavljani, someščani: quem sui Caesarem salutabant Ci. ep., aequabiliter in alienos et in suos inruebat Ci., Caesar suos a proelio continebat C., in eo colle Iugurtha extenuatā suorum acie consedit S., recurrere ad suos L., plures suos reddiderat N. si je bil pridobil (naklonil), qui optime suos nosse deberet N., cum … eum obsecraret, se sibi suisque reservaret N., a conspectu suorum recesserant N.; redkeje v sg.: tutores in ea quoque re partium memores ad suum tendere L. so bili za svojca, dextra decisa quaerit te suum V. svojega lastnika, (sc. volucres avem) fecere suam Stat. naredijo za svojo, jo sprejmejo (vzamejo) za svojo.
b) pl. sua -ōrum, n svoje = svoje (njegovo, njeno, njihovo) imetje, svoja (njegova, njena, njihova) last, svojina, imetek: cum se suaque omnia in oppidum … contulissent C., cum se suaque ab iis defendere non possent C., plebi (civibus N.) sua restituere S., se suaque omnia potestatis alienae facere L., ad sua redire Amm., ut in suis requirerent barbaros Amm. v njih (njihovi) deželi; sg. suum -ī, n svojina, svoja (njegova, njena, njihova) last: Dig., ne suum adimeret alteri Pl., alicui suum vendere Ci. njegovo zakonito last, ut ad suum quisque perveniat Ci., quid quisque habeat sui Ci., sui nihil deperdere C., largius suo uti S., quod suum non esset L., aliquid suum dicere Q. proglasiti kaj za svojo last.

2. occ.
a) svoj (njegov, njen) ljubi, ljubljeni, priljubljeni; večinoma pesn.: constitit alma Venus … suique Caesaris eripuit membris … animam O., cumque choro meliore sui vineta Timoli Pactolonque petit O., deseruere sui nymphae vineta Timoli O., quodque suus coniunx riguo collegerat horto, truncat olus foliis O., pinus suis montibus caesa O. na domačem gorovju.
b) svoj (njegov, njen, njihov) lastni, lasten, svojski, sam svoj, samosvoj: indulsit illi suus pater semper Ci. ep., illum ulciscentur mores sui Ci. ep., hunc (sc. Hannibalem) sui cives e civitate eiecerunt Ci., is poterit semper in disputando suus esse Ci. samobiten, samostojen, neodvisen, suosque deos aut novos aut alienigenas coli confusionem habet religionum Ci., suā sponte Ci., C., L. idr. sam po svoji volji, sam od sebe, po svoji glavi, introire ad Ciceronem ac … domi suae inparatum confodere S., plebi sui magistratus essent L., suus fuit accusator N. sam svoj, neminem neque suo nomine neque subscribens accusavit N. v svojem (lastnem) imenu, sam zase, ei … sua manu scripsit N. svojeročno, lastnoročno, in sua potestate esse N. ali sui iuris esse Ci., Paul. (Dig.) sam svoj biti, biti samostojen, biti neodvisen, ancilla nunc sua est Pl. samosvoja, materiam suo praebet seges arida damno O., suas cuiusque eorum clientelas (sc. esse) C. (De bello Gallico 7, 32; gl. clientela) vsak … ima svoje posebno, sua sidera norunt V. imajo svoje posebne zvezde, viscum … quod non sua seminat arbos V., suas iniurias persequi C. krivice, ki so se jim zgodile, neque cuiquam mortalium iniuriae suae parvae videntur S. njemu storjene krivice; pesn. in poznolat.: vix sua erat O. pri sebi, suus non est Icti. ni pri sebi, ni pri pameti; subst.: suum illud … tenet ad extremum Ci. drži se svojega (znanega) načela …
c) svoj = pravšen, pravšnji, pravi, pripadajoč, pristoječ, pristojen, primeren, prikladen, ustrezen, določen, ustanovljen, odločen, navaden, običajen, naraven, prirojen: domesticus et suus consul Ci., si suum numerum naves haberent Ci. pravšno, določeno, numerum non habet illa (sc. ratis) suum O., esse sui roboris O. pravšne, suae aetatis Dig., suo iure N. po pravici, ki mu gre, po vsej pravici, suo iure Ennius sanctos appellat poëtas Ci., verecundiae erat equitem suo alienoque Marte pugnare L. na prav(šn)i bojni način = na konju, jezdeč, fessosque sopor suus occupat artus V. jim pristoječ(e), suis quemque stimulis movere L. vsakega njegovo (= primerno), iusto desunt sua verba dolori O. primerne, ad quam (sc. immortalitatem) eum sua fata ducebant L. njemu določena usoda, stat sua cuique dies V. določeni, subito reliquit annum suum Ci. opustil je svoje za potegovanje (kandidaturo) za službo (pretorstvo) zakonito določenega leta, qui autem anno suo petierint Ci. ki so se potegovali za službo v (svojem) zakonito določenem letu, factus consul est bis, primum ante tempus, iterum sibi suo tempore, rei publicae paene sero Ci. ob času, ki je bil zanj pravi, fortuna sua mobilitate, quem paulo ante extulerat, demergere est adorta N. ob svoji običajni nestanovitnosti, pennas ambo non habuere suas O. prirojenih, suā morte defungi Suet. svoje smrti, sam od sebe umreti = umreti naravne smrti, (sc. aurum) statim suum est Plin. je takoj (je že) naravno (= čisto); suum est z inf.: quia suum est interiectionis voce abscondita proferri Prisc.
d) pripraven, ugoden: suo loco, suis locis C., suo loco pugnam facere S., suo maxime tempore atque alieno hostibus bellum incipere L., occasio sua L., aestu suo Locros traiecit L., ferunt sua flamina classem V., vere suo V., ventis iturus non suis H., sua sidera Val. Fl., primo variā fortunā, mox pugnavit suā Vell.
e) komu vdan, naklonjen: Alfenus … utebatur populo sane suo Ci., vota suos habuere deos O., Ambracienses sui L. ali Chatti sui T. ki so njemu vdani, naklonjeni, Hispania sua T.

Opomba: Gen. pl. suûm: Ter., Sis. ap. Non.; zastar. (predklas.) obl.: sam = suam: sam pro suam (sc. antiqui) dicebant P. F.; sōs = suōs: sos interdum pro suos (sc. antiqui) ponebant P. F.; sās = suās: sas suas: Ennius: „Virgines nam sibi quisque domi Romanus habet sas“ P. F.; sīs = suīs: per dativum casum idem Ennius effert: „Postquam lumina sis oculis,“ pro suis P. F.

svaríti to warn (pred of, against), to admonish; to caution (against)

svarimo (ali pozor) pred žeparji! beware of pickpockets!
vnaprej svaríti to forewarn
svarili so me, naj ne kadim I was warned against smoking
svarili so ga, da je v nevarnosti he was warned that he was in danger
svaril sem jih pred njim I warned them about (ali against) him

svêt svéta svéto, dol. svêtī -ā -ō
1. svet, sveti: naša -a zemlja naša sveta zemlja; -a dužnost; -a večera zadnja večerja; -i rat sveta vojna; -o pismo; -o ulje blagoslovljeno olje, sveto poslednje olje; -a pričest sveto obhajilo; -a voda blagoslovljena voda; -i grob božji grob; -a trpeza obhajilna miza; -a zemlja sveta dežela; Sveta liga; njemu ništa nije -o; proglasiti koga -im razglasiti koga za svetega; Sveta tri kralja; Svi sveti, sveti Petar (svetnik); Sveti Petar (kraj)
2. sveti -oga svetnik, sveta -e svetnica: i sveti su griješili tudi svetniki so grešili

svétac svéca m
1. svetnik: životi svetaca; praviti se svecem delati se svetnika; tući koga da sve svece vidi na nebu zelo tepsti koga; ovaj čovjek nije baš svetac; prema svecu i tropar kakršen svetnik, takšne so tisti dan molitve = vsakomur po zaslugi
2. praznik: ne svetkuje -a nikakvoga; ići u -a iti na žegnanje, na proščenje

svêtel (-tla -o)

A) adj.

1. chiaro; biondo:
svetel les legno chiaro
svetli lasje capelli biondi
svetlo pivo birra chiara

2. lucente, luminoso, risplendente; lucido, splendente:
svetla zvezda astro splendente, luminoso

3. pren. lucente, fulgente, lustro, fulgido, chiaro, glorioso:
svetli trenutki življenja fulgidi momenti della vita
svetlo upanje fulgida speranza

4. limpido, argentino:
svetel zvok suono argentino
FRAZEOLOŠKA/TERMINOLOŠKA RABA:
bil je svetel dan, ko se je zbudil quando si svegliò era giorno inoltrato
edini svetli žarek v njegovem enoličnem življenju l'unico raggio di luce nella monotonia della sua vita
njegovo ime je s svetlimi črkami zapisano v zgodovini il suo nome è iscritto nella storia a lettere d'oro
stvar ima svetle in temne strani la cosa ha lati positivi e negativi
grad. svetla odprtina luce
psiht. svetli trenutki lampi, sprazzi di lucidità

B) svètli (-a -o) m, f, n
priti na svetlo venire alla luce
oblačiti se v svetlo portare abiti chiari
odšli so še v svetlem se ne andarono ch'era ancora giorno

svetovalec samostalnik
1. (strokovnjak) ▸ tanácsadóMed 15.000 možmi na šogunski strani so bile tudi enote, ki so jih usposabljali francoski vojaški svetovalci, večino so pa sestavljale samurajske enote. ▸ A 15.000 fős sógunhaderő egyes egységeit francia katonai tanácsadók képezték ki, de a többség szamurájhaderő maradt.
Na tem položaju je podpiral cesarjeve interese in postal njegov ožji svetovalec. ▸ Ebben a tisztségében a császár érdekeit képviselte, és végül az egyik legközelebbi tanácsadója lett.

2. (kdor daje nasvete) ▸ tanácsadó
Skušal je biti ne samo sodelavec, pač pa učitelj, svetovalec in prijatelj. ▸ Nemcsak kolléga, hanem tanár, tanácsadó és barát is próbált lenni.
V njunih odnosih so bili trenutki napetosti, a je oče pozneje postal njegov svetovalec in prijatelj. ▸ Voltak feszültséggel teli pillanatok a kapcsolatukban, de az apja később a tanácsadója és a barátja lett.
Partner bo vaš zaupnik in svetovalec. ▸ A partnere a bizalmasa és a tanácsadója lesz.

svídenje meeting

na svídenje! goodbye!, bye-bye!, so long!, ZDA see you!, (pogovorno) cheerio!
na svídenje jutri! see you tomorrow!
na svídenje kmalu! see you soon (ali presently)!
upam, da kmalu na svídenje I hope to see you again soon!, till we meet again!

svíla (-e) f tekst.

1. seta:
umetna, surova svila seta artificiale, greggia
pren. ženske so bile oblečene v svilo le signore portavano abiti di seta
balonska svila seta impregnata
svila za podlogo seta per fodere

2. filo di seta
FRAZEOLOŠKA/TERMINOLOŠKA RABA:
tekst. obtežiti svilo caricare la seta
degumirana svila seta sgommata
japonska svila seta giapponese
motana svila seta cruda
padalska svila seta per paracadute
prava svila pura seta
šantung, taft svila sciantung, taffetà

svínec plomb moški spol

s svincem zaliti, prevleči plomber, garnir de plomb
noge so mi kot iz svinca j'ai du plomb dans les jambes

svínec plomo m ; (šibre) perdigones m pl ; (na ribiški mreži) plomo m

roke in noge so mu bile kot iz svinca sentía en piernas y brazos como una pesadez de plomo

svójec (-jca) m pl. svojci cari, familiari:
okrog postelje umirajočega so stali svojci attorno al letto del moribondo stavano i familiari