Franja

ìšćil m (t. iškil, ar.) dial.
1. kakšen predmet, kapa, nogavica ali podobno, pod katerim je v družabni igri skrit prstan: ne diraj kapu, to je moj išćil ne dotikaj se kape, pod njo je skrit (tudi skriti) prstan
2. skriti prstan
3. želja, namen: kako je došla meni u pohode, pa joj išćil kolo poigrati; išćil mu ja njegov ne begenišem ne maram tega, kar on hoče, želi

ìštetiti -īm
I.
1. poškodovati: vreme, kiše i nepogode ištetile su mnoge znamenite zgrade; vijekovi (vjekovi, vekovi) su ištetili kuću
2. pokvariti: ištetila ga tuđa zemlja
3. pahniti koga v sramoto: ti si babu obraz ištetila ti si očka osramotila
4. ekspr. raniti: grdno ga puške ištetile
II. ištetiti se
1. pokvariti se (moralno): sve se selo ištetilo
2. oslabeti: oči su mu se ištetile
3. okilaveti, dobiti kilo: teškim radom radnici se ištetili

i. T. (= in der Trockensubstanz) v suhi snovi

itacìzam -zma m itacizem, izgovarjava stgr. ete v ngr. kot i, npr. Atina nam. Atene

italicize [itǽlisaiz] prehodni glagol
tisk v kurzivi tiskati

iterum (adv. acc. n. nekega komp. iterus iz pron. debla i)

1. drugič, drugikrat, v drugo, spet, zopet, vnovič: iterum iste ad illum venit Ci., testis est i. et saepius Italia Ci., i. ad senatum rem defert Ci.; pri subst.: Caepione et Philippo iterum consulibus Ci., C. Flaminius i. consul Ci., cum L. Saturnino i. tribuno pl. Ci., C. Flaminius i. consul Ci., Lentulus consularis et praetor i. Vell.; pesn.: vina i. Tauro (sc. consule) diffusa H.; occ. še enkrat: arsurus i. Xanthus O., oscula non i. repetenda O.

2. (za označitev vrste) drugič, zopet: primo apud Rhodanum, iterum apud Ticinum, tertio apud Trebiam hostes fugarat N., semel … iterum … tertio L., primum … iterum Pl.

3. (označuje naspr.) z druge strani, po drugi strani, nasprotno pa: ut sibi concedi non oporteret, sic iterum nos esse iniquos C., pares i. accusandi causas esse T., i. sinu effuso L.

4. znova, spet (zopet), opetovano, zlasti v stalnih zvezah: cum his Aeduos semel atque iterum (zdaj pa zdaj) armis contendisse C., iterum iterumque O. zopet in zopet, znova in znova = iterumque iterumque V. ali iterum atque iterum V., H., semel iterumve Cels.

itinerancy [itínərənsi] samostalnik
potovanje iz kraja v kraj; službeno potovanje iz kraja v kraj

itinerate [itínəreit] neprehodni glagol
potovati iz kraja v kraj

i. Tr. (= in der Trockenmasse) v suhi snovi

Iūdaeus -ī, m Jud, Žid: Ci. idr., curti H. obrezani. Iūdaea -ae, f (Ἰουδαία) Judeja, judovska dežela, in sicer južni provinci Juda in Benjamin; sinekdoha vsa Palestina: T., Suet., Plin., Mel., Eutr., Aug. — Od tod adj. Iūdaeus 3 judovski, židovski: Plin. Iūdaïcus 3 in Iūdaeicus 3 (Ἰουδαϊκός) judovski, židovski, iz Judeje, v Judeji: bellum, exercitus, victoria, mare T., fiscus Suet., aurum Ci. (ki so ga plačevali Judje kot davek), superstitio Q., religio, lex Lact., ritus Icti.; adv. Iūdaicē judovsko: Vulg. Iūdaismus -ī, m judovstvo: Eccl. Iūdaizō -āre po judovsko živeti: Vulg., Aug.

iugārius 3 (iugum)

1. = gr. ζύγιος, v jarmu, podjarmen, podjarmov, vprežen: equi Hyg.

2. vīcus Iugārius Jarmovska ulica v Rimu med Saturnovim svetiščem in Julijevo baziliko, ki je vodila na forum: L., Fest., P. F.

3. subst. iugārius -iī, m volar, volovski hlapec: Col.

iugō -āre -āvī -ātum (iugum)

1. jarmiti (= dajati jarem na vrat), vpreči (vprezati), privez(ov)ati kakor v jarem: vineas Varr., Col. vezati trte na brajde, palos perticis Col.

2. s čim (z)vezati: hac quā sol vagus igneas habenas immittit propius iugatque terrae Naev. ap. Macr.

3. metaf. (z)vezati, spojiti (spajati), skleniti (sklepati): omnes inter se nexae et iugatae sunt virtutes Ci., quia iugata (sorodne) verba essent pluvia et pluendo Ci.; subst. iugata -ōrum, n zvezane reči (stvari, zadeve): Q.

4. occ. omožiti, za ženo dati, zamož dati: Cat., cui pater (filiam) iugarat V.

iūrō -āre -āvī -ātum (iūs 2) prisego narediti, opraviti (opravljati), priseči (prisegati), rotiti se, zaklinjati se

I. intr.: per (na) flumina infera O., per deos S., per quidquid deorum L., per superi regis regnum Pl., per patrem O., per infernam paludem, per Stygiam paludem sanctissime Lact., per genus infelix generisque parentem, per patris ossa tui O., o Iuppiter, numquid iuravi per te falso? Arn., i. ad aliquem Cat. pred kom, i. pro aliquo L. namesto koga, i. liquido Ter. z mirno vestjo, qui si iuraret, crederet nemo Ci., ex animi mei (nostri) sententiā i. Ci.; z in z acc. priseči na (z acc.): L., T., Sen. ph. idr., Petreius princeps in haec verba iurat C. na te (narekovane) prisežne besede; pren.: in verba magistri H. = slepo držati se učiteljevih besed; tudi: in certa verba Ci., in eadem verba L., in nomen principis Suet. priseči vladarju pokorščino in zvestobo, in ducis nomen Iust., in suum (imperatoris) nomen Suet., in tutorum (Poenorum) obsequia Iust., iurare in legem per vim latam noluit Ci., in acta principis T., Suet., in foedus L., omnis exercitus in se quisque iurat L. vsak mož zase (sicer je en mož opravljal prisego za vse); iurare alicui priseči (prisegati) komu zvestobo: scis tibi ubique iurari, cum ipse iuraveris omnibus Plin. iun., mihi scis te mihi certe, non socios iurasse tuos Val. Fl.; pesn.: in me iurarunt O. zarotili so se zoper mene, in facinus iurasse putes O. da so se zarotili za izvršitev zločina. —

II. trans. in sicer

1. z notranjim obj.: ius iurandum iurare Ci., falsum iurare Ci., O. krivo priseči, dictata sacramenta deis Sil., in verba alicuius sacramentum Petr., ius iurandum a Q. Nucio conceptum dicitur, quod in arrogando iuraretur Gell.; z dat.: haec iuravit amanti O., cineri iuret patrio Laurentia bella Sil.; z ACI: iurat se eum non deserturum C., Regulus iuravit se rediturum Ci., animum iurarem esse divinum Ci., nisi victores se redituros ex hac pugnā iurant L., iurarem per Iovem deosque penates me ea sentire, quae dicerem Ci., iura te nociturum non esse homini de hac re nemini Pl., qui sine hac iurabat se unum numquam victurum diem Ter., abituros se Italiā iuraverunt Val. Max., ossa tibi iuro per matris … me tibi ad extremas mansurum tenebras Pr., me quoque consimili impositum torquerier igni iurabo et bis sex integer esse dies Pr.

2. z zunanjim obj.: morbum iurare Ci. priseči na bolezen, calumniam iurare Cael. in Ci. ep. ali calumniam in aliquem iurare L. priseči, da se ne toži s hudobnim namenom. Tako tudi gr. ϑεοὺς ὀμνύναι: Stygias undas, deos, numina O. ali terram, mare, sidera V. ali signa Tert. koga za pričo prisege (po)klicati, (za)priseči ((za)prisegati) na koga (kaj); pass.: dis iuranda palus O. na katero morajo priseči, iurata numina O. na katera se je priseglo, arae iurandae per tuum nomen H., iuratur Honorius absens Cl. prisega se na odsotnega Honorija, tunc deus captivis etiam iurabere Thebis Stat., regi deorum iurari dignata palus Sil. — Od tod pt. pf. iūrātus 3, redko pass.: quod iuratum est, id servandum est Ci.; nav. med. po prisegi = (za)prisežen, v prisego vzet, prisegi zavezan: iuratorum iudicum sententiis damnari Ci.; dep. iūror -ārī -ātus sum (iūs 2) = iūrō -āre; v rabi sta bila le pf. in pt. pf.: quod fui iuratus feci Pl., quid iuratus sit Ci., ex lege, in quam iurati sitis Ci. po zakonu, za katerega ste prisegli, da se ga boste držali, Regulus iuratus missus est ad senatum Ci., iurato mihi crede Ci. na mojo prisego, iuratus se eum suā manu interempturum L., qui mihi iuratus est se hodie argentum dare Pl., negavit an me existimasti haec iniuratum in iudicio non esse dicturum, quae iuratus in maxima contione dixissem Ci., iudices, qui ex lege iurati iudicatis Ci., eligi a magistratibus iuratis T., at eum vos iurati capite damnastis? Corn.; superl.: iuratissimi auctores Plin. najzanesljivejši; subst. porotnik: non hoc idem irratum dicere audistis Ci. — Adv. abl. iūrātō s (pod) prisego: qui iurato promisit iudicis sisti, non videtur peierasse Paul.

iūrulentus 3 (iūs¹) jušen, z juho (omako), v juhi (polivki): caro, cibus Cels., res (naspr. assa res) Cels.; subst. n. pl. omnia iurulenta Cels. — Soobl. iussulentus 3: Ap.

iuvenculēscō -ere (iuvenculus) v mladeniško dobo stopiti, (o)krepiti se: iuvenculescat adulescentia, senecta canescat Ambr.

iuvenēscō -ere -venuī (iuvenis)

1. dorasti (doraščati), stopiti v mladeniška leta: vitulus iuvenescit H. postaja junček (iuvencus), ex quo iuvenuit Tert.

2. spet se mladiti, pomladiti (pomlajati) se, spet posta(ja)ti mlad: fatis O., rosa recisa iuvenescit Plin.; metaf. spet si opomoči, spet okrevati: iuvenescit corpus regni Cl., iuvenescit gladius Stat., iuvenescit (libellus) cedro Aus.

iuvō -āre -iūvī -iūtum

1.
a) veseliti, razveseliti (razveseljevati), (raz)vedriti, zabavati, dobro deti: temperie caeli corpusque animusque iuvantur O., quem nec bella iuvant nec tela O., ut iuvit te cena? H., si quod adest gratum iuvat H., si nec fabellae te iuvant nec fabulae Ph., nec me vita iuvaret invisa civibus et militibus meis L., quod sunt, quos genus hoc minime iuvat H., nec, iuveni lusus qui placuere, iuvant O.; pass.: aures iuvantur Ci. jih veseli.
b) iuvat veseli koga, godi mu, ugaja mu; z inf. kot subj.: iuvat me haec praeclara nomina concidisse Ci., et haec olim meminisse iuvebit V., iuvat indulgere choreis V., iuvat Ismara Baccho conserere V., iuvit me tibi tuas litteras profuisse Ci., me quoque iuvat ad finem belli Punici pervenisse L., quae scire magis iuvat quam prodest Sen. ph., si pereo, hominum manibus periisse iuvabit V.; z vzročnim stavkom: iuvat me, quod vigent studia Plin. iun. —

2.
a) podpreti, (podpirati), pomoči (pomagati), v pomoč biti, na pomoč priti, koristiti; najprej abs.: herba iuvans … nocens O. koristna … škodljiva, virtus, classes, commeatus multum iuvant Ci., iuvante deo Ci. ali dis iuvantibus Ci. ep. z božjo pomočjo, diis bene iuvantibus L. z milostno božjo pomočjo, cum commoditas iuvaret L., quid porro multus stilus et assidua lectio iuvat? Q., nox iuvit sideribus illustris T., iuvit hostium aviditas T., sed nil ista iuvant O.; potem trans.: audentes deus ipse (fortuna V.) iuvat O., V., me vi pulsum iuvit Ci., Mamertini iuvare populum Rom. debuerunt Ci., mulier iuvat domum H. skrbi za hišo, ea omnia bene iuvetis O., i. disciplinam beatae vitae Ci., onera principis Vell. (o)lajš(ev)ati, quas opes sua virtus et dii iuvent L., usurum se eo (vino), quod sese magis iuvasset Gell.; pass. quā sim tibi parte iuvandus O., in hoc casu per vos iuvari cupiunt Ci., lex Cornelia proscriptum iuvari vetat Ci., at tua supplicibus domus est assueta iuvandis O. Na vprašanje s čim? z abl. instrumenti: aliquem frumento C., se iuvet urbe vel agro O., viatico a me iuvabitur L., nec (lingua) sola per se loquendi munus implere potest, nisi iuta vel offensione dentium vel compressione labiorum Lact.
b) metaf. pospešiti (pospeševati), spešiti: placuit sollertia tempore etiam iuta T.; occ. pospešljiv (pospešujoč) biti, pospeševati: eos nox iuvit T., imbres arva iuvantes O.

Opomba: Pf. cj. iuerint = iuverint: Cat., Pr.; vulg. pf. cj. iuvarit = iuverit: Iul. Val.; pt. fut. iuvātūrus: S., Plin. iun., Tert., Amm.; iūtūrus: Col. (poet.); star. imp. iuve = iuva: Acc. fr.

iūxtā (iz *iūgistā, adv. k superl. nekega adj. *iūgos tesno zvezan; iungō)

I. adv.

1. (čisto, povsem) poleg, tik, zraven, blizu: iuxta posita filii statua N., legio i. constiterat C., petiit, uti sellam i. poneret S., Furia i. accubat V., fuit i. tumulus V., theatra duo i. fecit Plin.; occ. v bližino: neque ausa est accedere iuxta O. približati se, observatis vi portis i. adire prohibebatur Amm.

2. metaf.
a) neposredno nato, takoj potem (zatem): quae deinde Cato iuxta dicit Gell.
b) prav tako, tako kakor, na isti način, enako: plebi patribusque iuxta carus S., eorum ego vitam mortemque iuxta aestumo S. enako (= malo) cenim, parēre atque imperare i. paratus L., hiemem et aestatem i. pati S., i. mecum omnes intellegitis S., i. eam curo cum meā (filiā) Pl., suae hostiumque vitae i. pepercit L., res parva ac i. magnis (dat.) difficilis L. prav tako težka kakor … , i. obsidentes obsessosque inopia vexavit L., i. (enako) periculosum, seu vera seu ficta promeret T., aliaque castella i. ignobilia L., per dubios infestosque populos i. intentus ad Hasdrubalem pervenit L., amicos amicis (dat.) i. ponere Val. Max., i. tecum aeque scio Pl.; s primerjalnimi členicami: rei p. iuxta ac sibi consulere S., id i. aegre passi quam L., litteris Graecis i. atque Latinis eruditus S., iuxta ac si hostes adessent L. —

II. praep. z acc.

1. (prostorsko) tik(oma) česa, (povsem, čisto) poleg, blizu, zraven, na strani, ob strani: iuxta theatrum occisus est N., sepultus est i. viam Appiam N., castra ponere ali habere i. hostem, murum N., C., i. focum agere T., i. suam quisque centuriam armis fulgentes T., occursantes domini i. coniuges et liberos T., cum faceret i. ancillas lanam Varr. fr., i. genitorem adstat virgo V., collocare aliquem i. se in sella Eutr., i. se latere dextro Suet.; zapostavljeno: aram iuxta locum fecerunt sub terra N.; occ. blizu do: provehimur Ceraunia iuxta V., i. seditionem venit T. prišlo je skoraj do … , aditum i. moenia urbis Volsco militi struxit Val. Max.

2. (časovno) neposredno (= prav, tik) pred, neposredno ob, neposredno pod: iuxta finem vitae T. (Dial.)

3. metaf.
a) neposredno (= takoj) za: iuxta deos in tuā manu positum est (imperium) T., i. haec Variana clades Plin.
b) skoraj (tako) kakor: velocitas iuxta formidinem est T., i. se coniuges liberosque vexari L. po čem, poleg, v smislu česa: iuxta nocturnum visum Iust., i. praeceptum Iust.

iūxtim (iungere; prim. iūxtā)

I. adv. (povsem, čisto) poleg, tik, zraven (naspr. exadversum): iuxtim se collocare L., Q., assidere Suet., consīdere Ap.; occ. v bližini, blizu nas (naspr. procul): Lucr. —

II. praep. z acc. (trdo, čisto) poleg, zraven, blizu, tik(oma): iuxtim se ut assidat effecit Ap.

ìzba ž, rod. mn. ìzbā
1. borna kmečka koča: crna izba vlaških hajduka
2. izba, skromen stanovanjski prostor: žandarski posao vršiti premetačine po sirotinjskim -ama
3. celica v jetnišnici, v zaporu: najgore pak im bjehu tamnice gdje ljude davljahaju u mračnim -ama
4. staja, hlev: kod dvospratnih kuća je donji deo izba za stoku
5. kamra, klet: u -i se drže bačve s groždem, burad s rakijom, kovčezi sa stajaćim odelom i mrs