Franja

instituer [ɛ̃stitɥe] verbe transitif osnovati, ustanoviti, uvesti; postaviti za, imenovati za

Richelieu institua l'Académie française R. je ustanovil Francosko akademijo
instituer quelqu'un son héritier postaviti koga za svojega dediča
instituer de nouveaux règlements de circulation uvesti nov prometni pravilnik

īn-surgō -ere -surrēxī -surrēctūrus (decomp.)

1. pokonci se postaviti (postavljati), dvigniti (dvigati) se, vsta(ja)ti: ostendit dextram insurgens Entellus V. stoječ, si forte prolapsus, attolli aut insurgere (vzdigniti se) haud licitum T., (anguis) arduus insurgens V., equus insurgit Cu. se vzpenja, socii, pariter insurgite remis V. poprimite za vesla, uprite se v vesla (ker je bilo treba pri veslanju vstajati), i. transtris Val. Fl., altior insurgens Sil., sibilat insurgens capiti … serpens Sil., alte insurgens gladio Sil.

2. metaf. vzdigniti (vzdigati) se, dvigniti (dvigati) se, nasta(ja)ti: insurgit silex V., collis L., insurgebat silva T., tenebrae insurgunt campis V., insurgit aquilo H., insurgens impetus undae O., insurgit Caesar T. stremi za uglednostjo (veljavnostjo), iugum insurgere Ap. plezati po … , iam mālus (jambor) insurgit Ap., crista nitenti insurgens cono Sil., fremitus insurgere opertos Val. Fl., Atax usque eo solitus insurgere, ut se ipse non capiat Mel., Romanas opes insurgere T., Horatius insurgit aliquando Q. ali insurgit mens, oratio Q. se dvigne v zanosu, se zavihti v zanosu, invigilare publicis utilitatibus et insurgere Plin. iun. truditi se za … , prizadevati si za … , Mavors insurgere coeperat Sil., Miletum … credens suis insurgere regnis O. da vstaja (se dviga) zoper … , saevior in miseros fatis Delius insurgit Stat. nastopa zoper … , ravna z …

interdire* [ɛ̃tɛrdir] verbe transitif prepovedati, zabraniti; postaviti pod skrbstvo; suspendirati (quelqu'un de ses fonctions, ses fonctions à quelqu'un koga od njegovih funkcij); religion cerkveno prepovedati (opravljati poglavitne verske obrede)

interdire le tabac à quelqu'un komu tobak prepovedati
interdire le stationnement dans le centre de la ville prepovedati parkiranje v središču mesta
interdire l'accès de sa maison à quelqu'un komu prepovedati vstop v svojo hišo

inter-locō -āre vmes postaviti (postavljati): Mel.

interpellieren interpelirati, postaviti vprašanje vladi

interponer* (glej poner) vmes postaviti, vmes položiti

interponer (el recurso de) apelación vložiti priziv
interponer sus influencias en favor de alg. svoj vpliv zastaviti za koga
interponerse posredovati za

inter-pōno -ere -posuī -positum (decomp.)

1. vmes postaviti (postavljati): equitatui interponit praesidia Hirt., Numidas inter eos Auct. b. Afr., elephantos L.

2. occ.
a) vmes vtakniti (vtikati), vriniti (vrivati), vstaviti (vstavljati), vplesti (vpletati), podtakniti (podtikati), podtikajoč ali podtikovaje (po)pačiti: hoc loco libet interponere (z odvisnim vprašalnim stavkom) N., eos induxi loquentes, ne „inquam“ et „inquit“ saepius interponeretur Ci., nullum verbum Ci., iis (sonis), quos interposuerunt, inserunt alios Q., subinde interponenti precibus „Quid respondebo patri meo?“ Q., menses intercalarios L., interponi falsae tabulae solent Ci., tuas rationes communibus interponis Ci.
b) (čas) vmes postaviti (postavljati), (do)pustiti ((do)puščati), da vmes (medtem) preteče (mine, nastopi): ne minimam quidem moram interposuisti Ci. prav nič nisi zavlačeval (odlašal, zatezal), spatium ad recreandos animos C., nullam moram insequendi Antonium Ci. vsak trenutek izrabiti (izkoristiti), nullam moram, quin … Ci.; zlasti pogosto pass.: nox interposita Ci., L. vmes je nastopila, vmes je minila, binis ludis interpositis respondes Ci. po preteku … = prope XL diebus interpositis Ci., spatio interposito consenescit invidia Ci. ko je preteklo nekaj časa, tridui morā interpositā C. potem ko se je tri dni obotavljal, non longa cunctatio interponitur T., offensione … interpositā Ci. če se je vmes pripetila … , če je vmes prišlo do … singulis interpositis horis Cels. vselej po preteku nekoliko ur, interposito die Cels., diebus aliquot interpositis Varr.

3. metaf.
a) (osebe kot posredovalce) vriniti (vrivati), privze(ma)ti, poz(i)vati, (po)klicati: interposuistis accusatorem Ci., testis Ci., iudices Ci.; tako tudi: aliquem convivio, epulis familiaribus i. Suet. povabiti; nav. refl. vmes stopiti (stopati), vmeša(va)ti se, vtakniti (vtikati) se, vsiliti (vsiljevati) se, posredovati, posrednik biti: ille se interposuit N., se mediis scriptis Caesaris interponere Hirt. kot nadaljevalec se vsiliti, leges sinunt; tamen te interponis! Ci. nasprotuješ, quid me interponerem (upirati se) audaciae tuae? Ci., se iurgio Cu. miriti, se in pacificationem Ci., se bello L., ni se tribuni plebis C. et L. Arrii interposuissent L., me nihil interpono Ci.; s finalnim stavkom: tr. pl. se interponit, quominus (= ne) reus fias Ci.
b) posredujoč kaj založiti (zalagati), posredujoč ali ovirajoč narediti, da se kaj dogodi (nastopi), uveljaviti (uveljavljati) kaj, veljavo zadobi(va)ti čemu, vmes stopiti (stopati), ovirajoč se s čim ustavljati, upreti (upirati), izdati (kak odlok, kako uredbo), izreči (izrekati sodbo, mnenje), določiti (določevati kazen): suam se interposuisse auctoritatem Ci., haec ratio accusandi fuit honestissima operam, studium, laborem interponere Ci., potuit certius interponere iudicium Ci., ut duriora edicta interponeret Ci., suum consilium meo Ci., nisi ea cupiditas interponeretur Ci., poenas, decretum, multas querelas de re publicā Ci., exceptionem actioni Icti., intercessionem suam Val. Max.; occ. α) (kot vzrok) navesti (navajati), izgovarjati se s čim, pod pretvezo navesti (navajati): causam interponens N. ali causā interpositā N., C. izgovarjaje se … , z izgovorom, češ da … , eam provinciam Lentulus religione interpositā deposuit Ci., postulata haec ab eo interposita esse, quo minus quod opus esset ad bellum a nobis pararetur Ci. ni postavljal zahtev z drugim namenom, kot da bi nas oviral pri pripravah, potrebnih za vojno, gladiatores interpositi sunt Ci. so rabili (so služili) tožbi za pretvezo. β) zastaviti (zastavljati), v zastavo da(ja)ti, založiti (zalagati): in eam rem fidem suam Ci. ali privatim fidem suam S. besedo dati, in re tam vetere nova restipulatio interponitur Ci., ius iurandum L., sponsio interponitur L., privatim fidem suam S.

interposer [-poze] verbe transitif vmes postaviti, vmes položiti

s'interposer vmes se vriniti, vmes poseči, posredovati
par personne interposée s posredovanjem neke osebe, po posredovalcu
la mère s'est interposée entre le père et le fils mati je posredovala med očetom in sinom

interpunktieren postaviti/postavljati ločila

inter-veniō -ēre -vēnī -vēntum

1. vmes, k čemu, zraven priti (prihajati), pristopiti (pristopati), vmes doiti (dohajati), prikaz(ov)ati se, pojaviti (pojavljati) se, znajti se, biti, teči: quod cum facere vellent, intervenit M. Manilius Ci., casu Germani equites interveniunt C., quam orationem cum ingressus esset, Cassius intervenit Ci., nam ut numerabatur forte argentum, intervenit homo de improviso Ter., secretum denegavit nisi ut interveniret Macro Suet. bi prišel, (bil) navzoč; z dat. rei: orationi huic L., sermoni Ci., alienae gloriae T., bellis Germanicis, incendio Suet. v vojnah, pri požaru navzoč biti, querelis Ci.; z dat. personae: interveni secretum consilium tractantibus T. sem zmotil tajno razpravljajoče (= tajni posvet), alicui quiritanti L. najti ga kličočega na pomoč, neminem curiosum intervenire nunc mihi, qui … Ter.; o stvareh: via publica, medius paries intervenit Icti., flumine interveniente Plin., Icti. interveniente candidā gemmā Plin. se nahaja vmes.

2. occ. (kot posredovalec) vmes stopiti (nastopati), vmeša(va)ti se, vtakniti (vtikati) se, posredovati, zavze(ma)ti se za kaj: nisi legatus intervenisset Ci., intervenit enim, cui metuisti, ne salvo capite negare non posses Ci., interveniens villicus Suet., interveniens et quasi studiosior partis alterius Suet., i. rebus nepotis Ap., eam (terram matrem) rebus hominum intervenire T. vpliva na … , eatenus interveniebat, ne quid perperam fieret Suet.; kot jur. t. t.: nastopiti (nastopati) kot porok ali tožnik: pro aliquo, in aliquid Icti.

3. metaf. nasproti (po robu) se postaviti (postavljati), zavreti (zavirati), ovreti (ovirati), nasprotovati, upirati (protiviti) se, zadrž(ev)ati, (z)motiti: ultimum de caelo, quod comitia turbaret, intervenit L. prišlo je navzkriž, casus mirificus quidam intervenit Ci., irae interveniunt Pl., quamquam et offensis intervenientibus Suet., haec quum fabula data est, novum intervenit vitium et calamitas Ter., affinitatem, cognationem, praeterea foedus intervenisse S.; pri T. z acc.: ludorum dies cognitionem intervenerant so zadržali preiskavo; pri Ter. z inter: narrabit omnem rem, quae inter nos intervenerit; sicer vselej z dat.: nox proelio, bellum coeptis, hiems rebus gerendis intervenit L., plangor intervenit verbo omni O. med vsako besedo se je bil na prsi, intervenit his cogitationibus avitum consilium L.; tudi z dat. personae: exigua fortuna intervenit sapienti Ci. se mu postavi nasproti = (gr. βραχεῖα σοφῷ τύχη παρεμπίπτει Epicurus), raro sapienti intervenit fortuna Sen. ph., nulla mihi res posthac potest iam intervenire tanta, quae … Ter. ne more se mi pripetiti.

inthronisieren intronizirati, postaviti na prestol

invertir [-tir] verbe transitif preobrniti, prekucniti, na glavo postaviti

él preklopiti

ishériti ìshērīm
I. obrniti, postaviti po strani: prema sebi derdef isherila
II. isheriti se stati po strani, nagniti se na stran: prozori se isherili prema strani kojoj je cijela zgrada posrnula; naša se kola najedared jako trucnuše, isheriše i malone preturiše, prim. tudi herav

iskòsiti ìskosīm, iskósiti ìskōsīm
I.
1. pošev, poševno, postrani postaviti, obrniti: iskosi malo tu fotelju; ovu dasku treba da iskosimo uza zid da se penjemo uz nju; ona iskosi telo da bi lakše provukla kukove izmedu naslona od stolica; malo iskosih glavu i ugledah prijatelja
2. iskositi oči grdo pogledati: usred smeha on iskosi oči i poče da grdi
II. iskositi se
1. pošev, počez se postaviti: što si se iskosio tako, te ne mogu da prodem; tako ona viknu i iskosi se prema dućanu
2. postaviti se komu po robu: iskositi se na koga
3. obregniti se, zadreti se, zarežati na koga: kakve pare da dam, iskosi se muž na ženu

ispèriti se isperīm se
1. vzdigniti se: pred nama se isperila stijena, niz koju se rušio buk
2. postaviti se: i oni otrčaše i isperiše se na jedan kamen pored puta

ispòdizati -ižēm
1. po vrsti dvigniti, vzdigniti: ispodizati vse knjige
2. po vrsti postaviti, sezidati: tu bi se mogle ispodizati stambene kuće za naše radnike

ispòljiti ìspoljīm (se)
1. očitno (se) pokazati, v ospredje (se) postaviti: dobre karakterne crte: najgore mu je što ne može ispoljiti svoju vrednoću
2. zavzeti se, izpostaviti se: on se mnogo ispoljio za ovakva mišljenja

ispoprijèčiti se ispòpriječīm se (ijek.), ispopréčiti se ispòprečīm se (ek.)
1. počez se postaviti, počez leči: konj se ispopriječio na vratima, te ne možeš ući
2. zastaviti pot: ispopriječiti se kome na putu

ispòstavljati -ām po vrsti, drugega za drugim postaviti: dahije su knezove unižavali, gonili i sjekli, a mjesto njih ispostavljali svoje namjesnike

isprijèčiti se ìspriječīm se (ijek.), ispréčiti se ìsprēčīm se (ek.)
1. počez se postaviti: ispriječiti se na vratima
2. zastaviti pot: ispriječiti se komu na putu
3. ekspr. zadreti se: oholo se na koga ispriječiti