Franja

sputter² [spʌ́tə] prehodni glagol
hitro, jezno izgovarjati (besede), da sline kar brizgajo iz ust; hitro ali brez zveze izgovarjati (besede, grožnje, kak jezik itd.)
neprehodni glagol
prasketati, cvrčati, sikati (sveča, mast na ognju); štrcati, brizgati (pero tinto); naglo (jezno, nerazumljivo) govoriti (at s.o. komu)

stammeln jecljati, Medizin jecati, zatikajoče govoriti

straparlare v. intr. (pres. straparlo)

1. govoriti preveč, govoriti o nepravem času

2. česnati, čenčati

strillare

A) v. intr. (pres. strillo)

1. kričati, vpiti

2. ekst. govoriti zelo glasno

3. pren. ujeziti se, glasno ugovarjati

B) v. tr.

1. kričati, vpiti

2. pog. grajati, oštevati

suc-cinō -ere (—) (—) (sub in canere)

1. pojoč doda(ja)ti, pripe(va)ti, spremljati: tubicines imitatus est succinente Habinnā Petr.

2. metaf.
a) priglašati se k čemu, na drugem mestu biti nasproti čemu: agricultura succinit pastorali (sc. vitae) Varr.
b) svoj glas pridružiti (pridruževati) glasu drugega, pritegniti (pritegovati, pritezati), pritrditi (pritrjevati, pritrjati): clamat: „Victum date!“ Succinit alter: „Et mihi … “ H.
c) trans. tiho govoriti, tiho praviti, mrmrati, jecljati kaj: quid istas succinis ambages? Pers. — Soobl. succanō; navaja jo Varr.

susurrar mrmrati, šepetati, tiho govoriti, žuboreti; šelesteti, šušteti; brenčati, brneti; gruliti

susurrar al oído na uho šepetati
se susurra šušlja se

susurrō¹ -āre -āvī -ātum (susurrus)

1. intr. mrmrati (mrmljati), šepetati, ščebljati, šušljati = tiho govoriti, (o čebelah) brneti, brenčati, (o vetru, vodi) šumeti, šumljati, žuboreti: Amm., Cl. idr., pars, quid velit, aure susurrat O., ego cum cara de te nutrice susurro O. govorim skrivaj, ut vaga fama susurrat O., tractimque susurrant (sc. apes) V., aura susurrantis venti Ps.-V. (Culex), lympha susurrans Ps.-V. (Culex); brezos.: iam susurrari audio Ter.

2. trans. šepetati kaj: cantica, qui Nili, qui Gaditana susurrat Mart., susurrare versum Persii Lamp., susurrans quaedam Amm.

symbolize [símbəlaiz] prehodni glagol
simbolizirati, simbolično prikazati, predstaviti s pomočjo simbolov
neprehodni glagol
uporabljati simbole, misliti in govoriti v simbolih

šèprtljiti -im
I.
1. šušmariči, nespretno kaj delati: šeprtljeći nešto oko pušaka, uđoše na prstima
2. nejasno, zmedeno govoriti: što da tu šeprtljimo i otežemo, došli smo da pitamo držite li s nama
II. šeprtljiti se motati se: mlađi se stao nešto šeprtljiti oko ognjišta

šléviti -im aljkavo, nejasno, glupo govoriti: nehaj že šleviti

šokétati šòkēćēm govoriti kot govore Šokci, govoriti ikavski

štékati -am štekati, govoriti s protezom š ispred t,
na primjer štukaj
mjesto tukaj

šuškétati šùškēćēm, šùškētām, šuškètati šùškećēm, šùšketām šušnjati, piskajoče govoriti: tako on šuškeće, kad zbori, još od djetinjstva

švapáti -am švapati, govoriti v mj. l ispred tamnih samoglasnika: sem šva mj. sem šla; gvava mj. glava; vopata mj. lopata; vuč mj. luč

taceō -ēre -uī -itum (prim. umbr. taçez, tases = tacitus, tasetur = taciti, got. þahan molčati in stvnem. dagēn molčati)

I. intr.

1. molčati = ne govoriti (naspr. loqui, dicere, fari): quin taces? Ter., etiam taces? sileteque et tacete Pl., non tacente me Ci., ita nobis tacentibus Ci., tacendo loqui videbantur Ci., cum tacent, clamant Ci., tacere de hominum memoriā Ci.; pass. impers.: tacitum est Ter., taceri si vis Ter., nec de virtute Galliae taceri potest Ci.

2. pesn. metaf. = silere molčati = tih biti, miren biti, mirovati, ne oglasiti (oglašati) se: canis ipse tacet Tib., vere prius volucres taceant, aestate cicadae O., tacet omnis ager V., cum tacet nox Cat., ne diu taceat procax iocatio Cat., plectra dolore tacent O., oculi tacuere tui O., blanditiae taceant O., tacere (v novejših izdajah iacere) indolem Romanam L. se ne kaže več, L., loca tacentia V. ali loci tacentes T. tihi kraji, tacens ventus Sen. tr., Ister Mart. tih, zamrzel, aqua Pr., essedum Mart. brezšumen. —

II. trans. zamolčati (zamolčevati), molčati o čem: quod adhuc semper tacui et tacendum putavi Ci., quae vera audivi, taceo et contineo Ter., ut alios taceam O. da o drugih molčim, commissa tacere H., Narcissum V., tacebimus, quid prosit Plin.; pass. pesn.: aureus in medio Marte tacetur Amor O., dicenda tacenda loqui H. = gr. ῥητὰ καὶ ἄῤῥητα kar je treba povedati in kar zamolčati, „povedno in zamolčno“, gravis est culpa tacenda loqui O., vir Celtiberis non tacende gentibus Mart., quoquo pacto tacito est opus Ter. je treba zamolčati, tacere nequeo misera, quod tacito usus est Pl. kar je treba zamolčati, o čemer je treba molčati, (sc. murra) nullo tacebitur aevo H. — Od tod adj. pt. pf. tacitus 3

I. pass.

1. tisti, o katerem se molči (ne govori), zamolčan, negovorjen, neizrečen, neomenjen: tacitum erit Pl. zamolčalo se bo, aliquid tacitum relinquere ali tenere Ci. ali continere L. puščati kaj neizrečeno = kaj zamolč(ev)ati, varovati (skrivati, čuvati) kaj kot skrivnost (tajnost), tacitum pati aliquid L. molče prenašati kaj; toda: non patientibus tacitum tribunis, quod … L. niso molčali o tem, da … ; tako tudi: non feres tacitum Ci. ne boš dosegel tega, da bi (jaz) molčal = ne bom molčal, ut tacitum feras, quod celari vis L. da o tem molčim, ne id quidem ab Turno tulisse tacitum ferunt L. niti tega baje ni dosegel, da bi Turn o tem molčal, suspendam potius me, quam tacita haec tu auferas Pl. ne da bi (jaz) o tem govoril, tacito usus est Pl. molčati je treba.

2. metaf.
a) brez besedovanja (govorjenja), molče sprejet (dan, izražen, izkazan, izkazovan, prenašan, prenesen idr.): assensiones nec tacitae nec occultae Ci., exceptio Ci., indutiae L. molče sklenjeno, ne dogovorjeno, consensus Iust., fideicommissum Q.
b) na tihem (skrivaj) vršeč se (potekajoč), tih, skriven, tajen, skrivnosten, neopažen, neopazen: nec tuas tacitas cogitationes extimescit Ci., ut tacitum iudicium ante comitia fieret Ci., existimatio, sensus Ci., offensiones Vell., tacitae magis timendae sunt inimicitiae quam apertae Ci., tacitis ambagibus L., tacito signo L.; pesn.: ira, pudor O., affectu tacito laetaris O., tacito mando mea verba libello O., tacitum vivit sub pectore volnus V.; predik.: sperasti tacitus meā decedere terrā? V. neopažen, skrivaj; subst. tacitum -ī, n skrivnost, tajnost, tajna: vulgator taciti O. —

II. act.

1. molčeč, tih (naspr. loquax): mulieres Pl., concilium L., me tacito Ci. če molčim = ne da bi govoril, quod tacitus tu mihi assentiare Ci., patria quodam modo tacita loquitur Ci., quorum voluntatem tacitorum perspicis Ci., tacitum impellat H. v misli zatopljenega, pro sollicitis non tacitus reis H., tantam mansuetudinem tacitus praeterire nullo modo possum Ci., contumeliam tacitus tulit L., tacitus alicui os (čelo) meum praebebo Ci., aiebam tacitus H. na tihem, sam pri sebi, totum pererrat luminibus tacitis V. srepo.

2. metaf. brez hrupa, miren, tih: fistula H., aqua O., nox O., vox O., šepetajoč, fulmen Lucr., domus Mart., aër Mart., preces Ap., exspectatio Ci., habuit provinciam tacitam et quietam Ci., per tacitum nemus ire V.; prolept.: sustinuit tacitas conscius amnis aquas O. reka se je ustavila in utihnila; subst. tacitum -ī, n tišina, tihota: surgens per tacitum (brez šumenja) Ganges V., trahitur Gangesque Padusque per tacitum mundi Lucan. skozi podzem(elj)ske jame, fusae per tacitum lacrimae Sil., somnus per tacitum allapsus Sil. — Adv. tacitē molče, tiho, potiho, (po)tihoma, natiho(ma), na tihem, skrivaj, na skrivnem, skrivoma: tacite auscultare Pl., praetereuntem execrari L., aliquid tacite habere L. zamolč(ev)ati, aliquid non tacite ferre L., hi vos … tacite (na tihem; v novejših izdajah taciti) rogant Ci., tacite perire Ci., occīdī Iust., tacite labens annus O.; poznolat. adv. abl. tacitō na tihem, na skrivnem, (na) skrivaj: Elissa fugam tacito molitur Iust.

taljízgati tàljīzgām slabš. počasi in nejasno govoriti, žleviti

talk away prehodni glagol
kar naprej, neprestano govoriti; prekramljati; eno in isto ponavljati

we talk awayed the afternoon away prekramljali smo vse popoldne
he will talk away for hours together ure in ure bo govoril (govori) brez prestanka

talk down prehodni glagol
z govorjenjem (koga) utišati, pripraviti k molku

he brought forward an objection but was talked down imel je ugovor, a so ga utišali
neprehodni glagol
preprosto govoriti; prilagoditi se (nižjemu) nivoju (poslušalcev); pokroviteljsko, zviška govoriti

he always talks me down vedno govori zviška z menoj

talking [tɔ́:kiŋ]

1. pridevnik
govoreči; ki zna govoriti; izrazit

a talking parrot papiga, ki govori
talking eyes izrazite oči
talking (motion) film zvočni film
talking machine fonograf

2. samostalnik
govorjenje; klepetanje, brbljanje; zabava

he did all the talking, all the talking was on his side on je imel glavno besedo

tape¹ [téip]

1. samostalnik
ozek trak (iz tkanine, kovine, papirja); trak brzojavnega aparata; magnetofonski trak; trak na cilju (teka ali dirke)
sleng žganje
krajšava za tape measure, tape worm, red tape

insulating tape izolirni trak
red tape rdeča vrvica za povezovanje službenih spisov, figurativno birokracija
to breast the tape (kot prvi) priteči na cilj

2. prehodni glagol
opremiti s trakom, zvezati s trakom; oviti (knjigo) s trakom; meriti z merilnim trakom; snemati, posneti, govoriti na magnetofonski trak
vojska, sleng utišati (top)

taped music na zvočni trak posneta glasba
to have s.th. taped ameriško, sleng spoznati se na kaj