Franja

naćeflèjisati se -išēm se ekspr. nasekati se ga, nakresati se ga, priti v dobro voljo

náći nȃđēm oni nâđū, náđi, náđoh náđe, nàšao nàšla, nâđen -a
I.
1. najti: naći iglu u slami, dobra prijatelja, sobu za spavanje, koga u životu, utjehe u radu
2. doleteti: velika nas žalost nađe danas
3. imeti za: naći za dobro, za potrebno, za shodno
4. ugotoviti, priti do spoznanja: ona je našla da to nije dobro
5. pasti: našla je kiša, našao je snijeg
6. da ne nađe od mene ne želim, da bi od mene prišla nanj nesreča; da od boga nađeš naj ti bog pomaga!, bog pomagaj!; to nisam našao na putu tega nisem pobral na cesti; ob gostiteljevem pozdravnem nagovoru: dobar dan, gost odgovori: bolje vas našao
II. naći se
1. najti se: dobri se ljudi svugdje nađu
2. znajti se: ja se ne umijem naći; on se nađe u neprilici znašel se je v zadregi; naći se u čudu začuditi se
3. biti v pomoč: gledaj da mu se nađeš kad mu što zatreba; nešto sam skupila da mi se nađe da bom imela kaj v roke vzeti, kadar bo treba
4. roditi se: našlo se muško dijete
5. čutiti se: naći se uvrijeđenim čutiti se užaljenega
6. ti si se našao da to kažeš ti si upaš to reči

nàdviti se nȁdvijēm se ekspr. priplavati nad, priti nad: nadvi se oblak iznad sela; kasna jesen nadvi se nad kraj

nahekommen^*, nahe kommen* približati se, priti blizu; (ähneln) biti podoben, biti blizu; sich/einander nahekommen zbližati se

nancīscor -scī, nanctus (po najboljših rokopisih) in (slabše) nactus sum (incoh. glag. nancīre iz indoev. kor. *Hnek̑- doseči, zgrabiti, nesti; prim. skr. náśati doseže, gr. ἐνεγκεῖν [pf. ἐνήνοχα, aor. pass. ἠνέχϑην] nesti, ποδ-ηνεκής do nog segajoč, sl. nesti = hr. nèsti = lit. nèšti)

1. (slučajno, naključno, ob priložnosti, brez truda in namena) dobiti, ujeti: unde anulum istum nactus? Ter., nancisci praedam, frumentum, idoneam (turbidam) tempestatem (ugodno (hudo) vreme), ventum idoneum, tempus (čas) C., spem morae nacti C. ko se jim je zbudilo upanje, da bo omahoval, nancisci maiorem spem impetrandi Ci. ep., immanes beluas venando Ci., febrim N., Suet., morbum N. oboleti, zboleti, mortem N. umreti; o neosebnem subj.: meum quod rete atque hami nancti sunt, meum potissumu<m>st Pl.

2. doseči, pridobiti (si), dospeti kam, priti do česa: eadem (sc. vitis) … claviculis suis quasi manibus, quicquid est nacta, complectitur Ci., nancisci nomen poëtae H., fidem O. doseči verodostojnost, zgoditi se, izpolniti se, uresničiti se, silentia ruris (sc. currendo) O. do tihega polja dospeti, priti, specum quandam Gell.

3. slučajno najti, zateči (dobiti, ujeti) koga, kaj, naleteti na koga, na kaj, zadeti na koga, na kaj, nameriti se, v srečo ali nesrečo koga nastopiti, zgoditi se ali pripetiti se: nactus sum etiam, qui Xenophontis similem esse se cuperet Ci., naviculam nanctus eā profugit C., locum nancti egregie et naturā et opere munitum C.; z dvojnim acc.: te otiosum Ci., naturam maleficam nactus est in corpore fingendo N. narava se je pokazala zlovoljno do njega, izkusil je zlovoljnost narave; pt. pf. nanctus 3 ki ima slučajno pri sebi koga, kaj: obsides C.

Opomba: Nactus s pass. pomenom: Hyg., Ap., Aur. Star. inf. pr. nanciscier: Pl.

nàspjeti nàspijē (ijek.), nàspeti nàspē (ek.) priti na misel: sad mi je naspjelo da ti kažem

nastrádati nàstrādām utrpeti škodo, priti v nesrečo, plačati z glavo: mnogo sam s tebe nastradala; htio da razvrti staru granatu, pa nastradao; mi nastradasmo jadno sa njega zaradi njega

nasúkati nàsūčēm
I.
1. nasukati, naviti: nasukati pređu, konac; nasukati cijevi pri tkanju
2. nagovoriti, napeljati na slabo, prevarati: nije to prvi put da ga pokušavaju ovako nasukati
3. zapeljati na sipino: nasukati lađu, brod
4. zapeljati s ceste: nasukao ih je na trotoar
5. ekspr. potegniti, nasankati
II. nasukati se
1. nasukati se, naviti se
2. nasesti: lađa se nasukala
3. doživeti neuspeh, propasti, na nič priti: hoće li njegov kompanjon ovdje prosperirati ili će se oba nasukati svaštarskim trgovčenjem po ovim zagorskim ćumezima

natràgati -ām zaslediti, priti na sled: nevolja je samo što ja ne znam da natragam gdje je taj otok zapao

natŕkati nàtr̄čēm pridirjati, nepričakovano priti: usred sunčanoga dana natrkala je plaha kiša

nàvrijeti nȁvrēm (ijek.), nàvrēti nàvrēm (ek.)
1. ekspr. pritisniti: navru uskoci; navru iz sela seljaci; navrli su ljudi iz bioskopa
2. v velikih množinah priti: kad navru skakavci, najprije panu na kupus
3. privreti: suze joj navrle na oči
4. ekspr. kud si navro? kam tako naglo

ob-brūtēscō -ēre -brutuī (ob in brutēscere) priti z uma, izgubiti (izgubljati) razum, postati (postajati) brezumen: non possum verbum facere: obbrutui Afr., mortalem tamen esse animam fateare necesse nec refert utrum pereat dispersa per auras an contracta suis e partibus obbrutescat Lucr., claude meatus obbrutescentis capitis Prud., obbrutuit, obstupuit a bruto, quod antiqui pro gravi, interdum pro stupido dixerunt. Afranius: non possum verbum facere: obbrutui P. F.

obèsaniti -īm priti ob spanec

obíći òbīdēm, oni òbīdū, obídi, obídoh ȍbāde, obìšao obìšla
1. obiti, obhoditi: obići grad, kuću; tri puta obidoše crkvu trikrat so šli okrog cerkve
2. priti naokoli: skazaljka na časovniku obišla je cio krug
3. obiti, izogniti se: smrt ni tebe neće obići
4. obiti, priti za hrbet: obići neprijatelja u ratu
5. pregledati, obhoditi: obići granicu, počasnu četu
6. obiskati: obići prijatelja; obišlo me zlo
7. izpustiti, ne vzeti v poštev: ovo pitanje je obišao
8. pokusiti, poskusiti: uzmi dvije smokve, nikad ovakvih nisi obišao; obide vodu da vidi je li vruća

objásniti òbjāsnīm, objàsniti -īm (rus.)
I. pojasniti, razložiti: objasniti situaciju
II. objasniti se
1. pojasniti se, razložiti se
2. pojasniti si, priti si na jasno: on se objasnio sa susjedima
3. postati jasno: njemu se objasnila istina kako je očajno živjeti u gradu

òbručiti -īm (se) ekspr. osramotiti (se), dati koga ljudem v jezike, priti ljudem v jezike

obscūrō -āre -āvī -ātum (obscūrus)

1. temniti, potemniti, zatemniti (zatemnjevati), (po)mračiti, senčiti, zasenčiti (zasenčevati), obsenčiti (obsenčevati): tenebrae regiones obscurant Ci., luna opposita soli eius lumen obscurat Ci., aedes Icti., visus obscuratus Plin. potemnele oči; impers. obscurat (s)temni se, (z)mrači se: misit tenebras et obscuravit Vulg., ubicumque obscuraverit Vulg.; occ. pokri(va)ti, zakri(va)ti, zagrniti (zagrinjati), narediti (delati) nevidno, potaj(ev)ati, prikri(va)ti, skri(va)ti, tajiti, zatajiti (zatajevati), utajiti (utajevati): caput obscurante lucernā H., nulla nox coetus nefarios tenebris obscurare potest Ci., magnitudinem periculi Ci., quod non obscurari potest Ci.

2. metaf.
a) duševno (za)temniti, (z)mêsti: amorem tibi pectus obscurasse Pl.
b) glas (za)temniti = zamolklo izgovoriti (izgovarjati): vocem Q. ali litteram, litteras Ci., Q. (naspr. exprimere).
c) razumu zatemniti (zatemnjevati) = nerazločno (nejasno) narediti (delati) ali predavati kaj: aliquid ἀλληγορίαις dicendo o. Ci., stilum Suet., proscriptio obscurata Icti. javen razglas, ki je postal neberljiv.
d) glede na veljavo zatemniti (zatemnjevati), nazaj (v ozadje) potisniti (potiskati), spraviti (spravljati) v pozabo, izročiti (izročati) pozabi, (po)skrbeti, da se kaj pozabi; v pass. tudi = v pozabo priti, zapasti (zapadati) pozabi, ne vzeti (jemati) se v poštev: fortuna res cunctas et lubidine celebrat obscuratque S., tuas laudes nulla obscurabit oblivio Ci., eorum memoria obscurata est Ci., consuetudo, quam obscurari volunt Ci. ki ji odrekajo sleherno veljavo, obscurata vocabula H. ki niso več običajne ali splošno znane = zastarele.

ob-solēscō (obs-olēscō) -ere -solēvī (-solētum) (ob in solēre prim. adolēscō, exsolēsco) izrabiti (izrabljati) se, obrabiti (obrabljati) se, metaf. = (iz)giniti, izginiti (izginjati), pojemati, pojenja(va)ti, posta(ja)ti nepomemben, propasti (propadati), na (v) nič pri(haja)ti, iz rabe se umakniti (umikati), opustiti (opuščati) se, zastare(va)ti, izgubiti (izgubljati) ugled, veljavo ali sijaj: Varr., Plin. iun., Sen. ph., Amm. idr., cito gloria obsolescit in sordidis hostibus (pred sovražniki, v navzočnosti sovražnikov) Cu., virtus splendet per se semper neque alienis umquam sordibus obsolescit Ci., obsolevit iam ista oratio Ci., laus T., alia vetustate iam obsoleverunt L. — Od tod adj. pt. pf. obsolētus 3, adv. -ē

1. obnošen, obrabljen, ponošen, oguljen, grd: Ap., vestis L., vestitus N., Ci., amiculum Cu., obsoletus (v ponošeni obleki) Thessalonicam venisti Ci., obsoletius vestitus Ci.; occ.
a) trhel, propadel, odslužen, za podrtje: tectum H.
b) umazan, zamazan, onečeden, onesnažen, omadeževan: obsoleta sordibus H., dextra obsoleta sanguine Sen. tr., color Col., Suet.

2. metaf. obrabljen = navaden, vsakdanji, preprost: spolia vilia et obsoleta Cu., populi honores effusi atque obsoleti N., usitata ac prope obsoleta gaudia L., obsoletior oratio Ci. nekoliko preprost jezik (= ne izbirčen v besedah in brez govornega okrasja), crimina Ci.; toda verba obsoleta Ci. obrabljene = starinske, zastarele.

ob-tingō -ere -tigī (ob in tangere)

I. trans. dotakniti se česa, zadeti ob kaj: mustulentus aestus nares obtigit Pl. fr. ap. Non. —

II. intr.

1. pripasti (pripadati), v delež priti, kot delež pripasti (pripadati) komu, doleteti koga: Pl., Vulg. idr., quod cuique obtigit, id teneat Ci.; z inf.: nulli sapere casu obtigit Sen. ph.; occ. po žrebu pripasti (pripadati), kot delež pripasti (pripadati), v delež priti komu: mihi obtinget sors Pl., quibus sors obtigisset Suet.; poseb. kot publicistični t.t. o žrebu pri oddajanju služb: quaestor (sc. Cato) obtigit Africano consuli N., consularis tibi obtigit Ci., consulatus obtigit tibi Suet., alicui sorte obtingit provincia aquaria Ci., tibi sorte obtigit, ut ius diceres Ci.

2. primeriti (primerjati) se komu, zade(va)ti koga, (z)goditi, dogajati se komu: Ter., si quid obtigerit, aequo animo moriar Ci., vir et uxor iuraverant, ut, si quid alteri obtigisset, alter moreretur Sen. rh., constitit talem ei mortem paene ex sententiā obtigisse Suet.

ob-viam, adv. (ixpt. ob in viam = „na poti“ =) na(s)proti, večinoma pri glag. premikanja ire, se ferre, procedere, venire, mittere idr.: N., Iust., Vitr., Suet. idr., obviam fit ei Clodius Ci. sreča ga, proficisci C., o. occurrere L., o. dari Ter. ali esse Pl. srečati, o. dari alicui L. na met (na doseg) priti komu, aliquem forte habere o. Gell. slučajno srečati koga; pren.: o. (alicui) esse pri roki biti (komu): in comitio estote o. Pl., pa tudi = v napoto biti komu, ovirati koga: tibi nulla aegritudo est animo o. Pl. Poseb. obviam ire alicui

1. na(s)proti iti (hoditi) komu, sreč(ev)ati koga: N., Suet., hostibus S., mercede conducti candidatis o. eunt Ci.

2. metaf.
a) nasproti se postaviti (postavljati), postaviti (postavljati) se po robu, upreti (upirati) se, kljubovati: temeritati, irae L., cupiditati hominum Ci., periculis S.
b) priskočiti, priti (prihajati) na pomoč, odpomoči, odvrniti (odvračati), onemogočiti (onemogočati), preprečiti (preprečevati): infecunditati terrae o. iit quantum poterat T., nullis plebis scitis (abl.) obviam itum fraudibus T., timori T.; abs.: ni Caesar o. isset T.