Franja

Zadetki iskanja

  • tretírati to treat (koga someone)

    brutalno tretírati koga to treat someone brutally
    kakor mi tretiramo druge, tako oni nas we must expect to be treated as we treat others (ali other people)
  • trou [tru] masculin luknja; figuré vrzel; bedno stanovanje, brlog; populaire jama, grob; uho (šivanke); familier zakotna, odmaknjena vas

    trou à fumier gnojiščna jama
    trou d'obus lijak od granate
    trou de la serrure luknja pri ključavnici
    trou de sonde, de forage vrtina
    trou du souffleur suflerjeva školjka
    le trou normand (figuré) žganje, ki se pije sredi obeda
    trou d'air zračna luknja (žep)
    un petit trou pas cher odmaknjena vasica, cenena za letovanje
    faire un trou à la bourse globoko seči v žep
    faire un trou pour en boucher d'autres (figuré) napraviti nov dolg, da bi z njim poplačali druge (stare)
    faire son trou (figuré) visoko se povzpeti, uspeti v življenju
    il n'est jamais sorti de son trou on ni nikoli potoval, ne pozna prav nič sveta
    avoir des trous de mémoire pozabljati
    rester dans son trou (figuré) skri(va)ti se
  • tum (adv. acc. n. pron. debla *to-; prim. tam, tālis, tot in iste)

    I. adv.

    1. takrat, tedaj, nato, v tistem času (starejše ondaj); o trenutku v preteklosti;
    a) adv. sam: tum pater omnipotens perfregit Olympum O., si tum se cum Catilina coniunxerat Ci.
    b) adv. v korelaciji: cum … tum Ci., ubi … tum Ter., postquam … tum S., tum … cum Q., quod tum adsequi non potuerunt, id nunc adsecuti sunt Ci.

    2. tedaj, takrat (starejše ondaj), nato, v zvezi z drugimi časi: ambulantes, tum autem residentes Ci., quod si quando accidit, tum fit, ut … Ci., tum, cum tu es iratus, permittis iracundiae dominatum animi tui Ci.; okrepljeno: tum denique Pl., Ci., tum maxime Q., tum vero Ci., tum iste aliquando „age, dic“ inquit Ci.; elipt.: tum Scipio (sc. discit) Ci., tum iste: „quam mihi religionem narras?“ Ci., quid tum Cassius? Ci.

    3. metaf. za zaznamovanje vrstnega reda nato, potem, zatem, (na)dalje: Lento, Nucula, tum Antonius Ci.; poseb. pogosto v dvočlenskih in veččlenskih zvezah: primum … tum, primum … deinde … tum, primum … deinde … tum … post (postremo); najdemo še razne druge zveze.

    II. conj.

    1. zdaj … zdaj; vsi členi so enakovredni: dissero in utramque partem tum Graece tum Latine Ci., iste tum petere ab illis, tum minari; tum spem, tum metum ostendere (2 + 2 člena) Ci., stellae tum occultantur, tum rursus aperiuntur; tum adeunt, tum recedunt; tum antecedunt; tum subsequuntur; tum celerius moventur, tum tardius, tum omnino ne moventur quidem (2 + 2 + 2 + 3 členi) Ci.

    2. occ. in … in še posebej, in … posebej pa, kakor … tako zlasti, če že … potem gotovo (posebej, šele), ne samo … ampak tudi, tako … kot tudi, tako … kot še posebej ipd.; prvi člen kot prorek, ki je manj pomemben: tum … tum autem Ci., tum … tum vero Ci.; večinoma pa cum … tum (v istih pomenih): cum multae res explicatae non sunt, tum perdifficilis quaestio est de naturā deorum Ci.
  • ubírati

    ubírati strune to strum, to play (an instrument), to make music
    ubírati druge strune (figurativno) to change one's tune, to sing another tune
  • ubírati glasba accorder, harmoniser

    strune ubirati faire de la musique, pincer (ali jouer) d'un instrument à cordes
    ubirati druge strune (figurativno) changer de ton
  • ubírati (-am) | ubráti (ubêrem)

    A) imperf., perf.

    1. accordare, armonizzare

    2. pren. suonare, cantare:
    ubirati strune na kitari suonare la chitarra

    3.
    ubirati, ubrati pot, smer andare, prendere la strada
    ubirati vsak dan isto pot andare tutti i giorni per la stessa strada

    4. ubirati jo, ubrati jo andare, camminare:
    ubrati jo peš andare a piedi

    5. pren. prendere, optare, decidersi:
    ubirati nove metode decidersi per nuovi metodi
    FRAZEOLOŠKA/TERMINOLOŠKA RABA:
    ubirati korake, stopinje za kom seguire qcn.
    ubirati dolge korake allungare il passo
    ubrati korak po godbi regolare il passo sulla musica
    pren. ubrati pravo struno trovare il modo giusto
    pren. ubrati druge strune cambiar musica, voltar disco
    pren. ubrati smešno struno buttarla sul ridere

    B) ubírati se (-am se) | ubráti se (ubêrem se) imperf., perf. refl. combaciare, combinare, aderire:
    teh. zobniki se morajo pravilno ubirati i denti devono aderire correttamente
    ne moči se ubrati z drugimi non riuscire a combinare, restare estraneo
  • ubírati glas acordar; afinar; tocar instrumentos musicales

    ubirati strune hacer música
    ubirati druge strune (fig) cambiar de tono
  • ubrati (ubêrem) ubirati

    1. anschlagen, pesem: (ein Lied) anstimmen
    figurativno ubrati druge strune eine andere Tonart anschlagen, andere Saiten aufziehen

    2. pot, smer: einschlagen, pot: (einen Weg) beschreiten
  • ubráti

    ubráti pot to take a way
    ubráti jo (figurativno) to run away, to escape, to get to one's feet
    ubráti pesem to intone (ali intonate) a song
    ubráti druge strune (figurativno) to change one's tune, to sing another tune
  • ùdariti -īm
    I.
    1. udariti: udariti koga pesnicom, komu šamar, koga po licu; udarilo mi u noge; udariti glavom o zid
    2. zabiti: udariti kolac u zemlju, klinac, čavao, ekser u dasku
    3. postaviti: udariti znak pokraj druma, pritke za pasulj, za grah
    4. zadeti: udario ga grom, metak; udarila ga kaplja zadela ga je kap; brod je udario u stijenu pod vodom
    5. odmeriti: udariti porezu na prihode
    6. zaviti: udariti lijevo od puta
    7. napotiti se, usmeriti se: udariti rdavim putem
    8. položiti: udariti temelj novoj zgradi
    9. udariti, napasti: udariti na neprijatelja
    10. začeti: udarila je kiša
    11. bušiti, bruhniti: udariti u smijeh, u plač
    12. udariti: vino mu je udarilo u glavu
    13. vsekati: udariti znak u drvo
    14. suniti, brcniti: udariti nogom o što, u što
    15. nastaviti, udariti na pipo: udariti slavinu
    16. natakniti, nabiti: udariti osudenika na kolac, zeca na ražanj
    17. nabiti: udariti pendžeta na cipele potempljati čevlje
    18. udariti koga na muke mučiti koga, začeti mučiti koga
    19. udariti u žice zaigrati, zabrenkati
    20. udariti u tanke žice začeti jadikovati, jadikovati; udariti u druge žice napeti druge strune; udarila ga čutura, šljivova grana u glavu nasekal se ga je, opil se je; udarila mu vlast, slava u glavu v glavo mu je udarila oblast, slava; udarila kola u brijeg, u breg prišlo je do nesreče; udario tuk na luk spopadla sta se dva enako huda nasprotnika, zadelo je kladivo na nakovalo; udariti kljunom u koru kavsniti, kljuniti skorjo; to mi je brzo udarilo u oči na to sem kmalu postal pozoren; udariti tragom iti po sledi; udariti na plićinu, na belaj naleteti na plitvino, na nesrečo; udariti na velika zvona obesiti na veliki zvon; udariti cijenu robi določiti ceno blagu; udariti u bijeg spustiti se v beg
    II. udariti se
    1. udariti se
    2. suniti se
    3. udariti se, spopasti se
  • udeleženec v prometu stalna zveza
    (kdor je prisoten v cestnem prometu) ▸ közlekedés résztvevője, közlekedő, forgalomban részt vevő
    S hitro vožnjo je ogrožal druge udeležence v prometu, predvsem kolesarje. ▸ Gyorsan hajtott, veszélyeztetve a közlekedés többi résztvevőjét, különösen a kerékpárosokat.
  • újma (-e) f calamità naturale; flagello:
    povodenj, suša, potres in druge ujme alluvione, siccità, terremoto e altre calamità
  • ukloníti to bend, to submit

    ukloníti se to submit (oneself), to bend
    uklonil se je zakonu he submitted to the law
    nimam druge izbire, kot da se uklonim I have no choice but to submit
    ukloníti se odločitvi to submit to a decision
    ukloníti koga (pogovorno) to bring someone to heel
  • uporabi|ti (-m) uporabljati verwenden, benutzen, benützen, besede, orodje, instrument: gebrauchen; zakon, predpise: anwenden; ponovno: [wiederverwenden] wieder verwenden, surovine, odpadke: verwerten, [wiederverwerten] wieder verwerten, auswerten
    koristno uporabiti nutzbringend anwenden
    (izkoristiti) sich nutzbar machen
    uporabiti kot pretvezo vorschieben
    uporabiti silo Gewalt anwenden
    uporabiti vsa sredstva alle Mittel aufbieten
    uporabiti nenamensko/za druge namene zweckentfremden
  • vās2, vāsis, n (stlat. vāsum -ī, n, od tod) pl. vāsa -ōrum, n

    1. posoda, v pl. posodje, posoda: Pl., Ter., Ca., Varr., S., Lucr. idr., argenteum Ci., vinarium Ci. vinska čaša, vinska kupa, vasa fictilia Ci. ap. N., Sen. ph.; metaf.
    a) v pl. modi (du.), moda, moško spolovilo: quid id est? SY. Refero vasa salva Pl.
    b) vasus fictilis Petr. = tepec, ki se ne zna sam braniti.

    2. occ. vsakovrstne druge priprave:
    a) poljedelsko orodje: Pl., Col., Ulp. (Dig.).
    b) popotna prtljaga: legati vasa comitesque L.; poseb. bojna oprema, vojaška prtljaga, vojaški pratež, trén: vasa colligere Ci., L. spraviti (spravljati), zložiti (zlagati), skladati, vasa conclamare C. dati znamenje, da naj se vojaški pratež pospravi; pren.: vasa in senectute colligere Sen. Ph. Vulg. soobl. vāsus -ī, m: Petr., Char., Fest., Porph. idr.
  • vátel (-tla) m (starinska dolžinska mera, ca. 77 cm) braccio (pl. braccia):
    deset vatlov dolga vrv una fune lunga dieci braccia
    meriti kaj z vatlom današnjih dni misurare qcs. (del passato) col metro odierno
    meriti druge po svojem vatlu valutare gli altri col metro usato per sé
  • veine [vɛn] féminin žila dovodnica; figuré sreča; dobro razpoloženje

    veine poétique pesniška žila, navdih, inspiracija
    avoir de la veine; être en veine imeti srečo
    une veine de pendu izredna sreča
    être en veine de quelque chose biti razpoložen za kaj
    être en veine imeti inspiracijo
    veine de minerai de fer žila železne rude
    tomber sur une veine de houille naleteti na premogovno žilo
    avoir du sang dans les veines (figuré) biti pogumen, energičen
    n'avoir pas de sang dans les veines biti strahopeten
    se saigner aux quatre veines potrošiti za druge ves svoj denar, a sam živeti v pomanjkanju
    sentir le sang se glacer dans ses veines okamneti od strahu, od groze
    objet masculin porte-veine predmet, ki prinaša srečo
    quelle veine! kakšna sreča!
    pas de veine! ni(mam) sreče!
  • vēn-dō -ere -didī -ditum (iz vēnum dō; prim. *vēnus)

    1. naprodaj (na prodaj, v prodajo) dati (dajati), proda(ja)ti: Amm., Ambr., Lact. idr., iuravisti te illam nulli venditurum Pl., vendendi potestas Ci., arbitrium salis vendendi L. pravica prodaje soli; z abl. pretii: Pl., Varr., Mart., Ambr., Amm., Icti. idr., haec omnia signa Praxiteli Myronis Polycliti HS sex milibus et D Verri vendita Ci., rem pecuniā grandi, parvo pretio Ci., quam plurimo Ci. kar najdražje; z gen. pretii: Varr. idr., vendo meum (sc. frumentum) non pluris quam ceteri Ci., dicit, quanti vendiderit Ci.; z adv.: recte Ci. dobro = drago, male Ci. slabo = poceni, quam optime Ci. kar najdražje; od tod subst. vēnditum -ī, n prodaja: constat negotiatio empto et vendito Sen. ph. sestoji iz nakupa in prodaje; toda: ex empto aut vendito Ci. poleg nakupa in prodaje.

    2. occ.
    a) na dražbi proda(ja)ti, dražíti, dati (dajati) na dražbo, izklicati (izklicevati, izklicavati): bona civium, praedam suam Ci., ut praeconibus Latine vendendi ius esset L.
    b) na dražbi dati (dajati) v zakup: decumas, praedia Ci.

    3. metaf.
    a) proda(ja)ti, spraviti (spravljati) v promet: si versus concinnior unus et alter, iniuste totum ducit venditque poëma H.
    b) nepošteno, za podkupnino (proti odkupnini) proda(ja)ti, izda(ja)ti, izročiti (izročati): deos patrios Ci., auro patriam V., suffragia Iuv., se regi Ci., sua funera Iuv. svoje življenje prodati (dati) za bojne igre, verba reis Mart. za denar zagovarjati zatožence.
    c) javno hvaliti, priporočati: Ligarianam Ci., causidicum Iuv.

    Opomba: Pass. se klas. rabi le v obl. pf. in v gerundivu vendendus; vse druge pass. obl. se nadomeščajo z glag. vēn-eō -īre.
  • venter1 [véntə] samostalnik
    anatomija trebušna votlina, trebuh
    pravno materino telo, mati

    he has a son by another venter ima enega sina od neke druge ženske
  • ver|a1 [é] ženski spol (-e …) religija der Glaube, die Religion (državna Staatsreligion)
    kriva vera der Irrglaube (tudi figurativno)
    prazna vera der Aberglaube
    krščanska vera christlicher Glaube
    judovska vera jüdischer Glaube, das Judentum
    artikuli/členi vere Glaubensartikel množina
    brez vere bekenntnislos, religionslos
    druge vere [andersdenkend] anders denkend, andersgläubig
    izpovedovanje vere das Glaubensbekenntnis
    kar se tiče vere in Glaubensdingen
    priča vere der Glaubenszeuge
    stvar vere die Glaubenssache
    svoboda vere die Kultusfreiheit, Religionsfreiheit
    utemeljitelj vere der Religionsstifter
    vprašanje vere die Glaubensfrage
    zgodovina vere die Religionsgeschichte
    obvezna pripadnost kaki veri der Religionszwang
    spreobrnitev k drugi veri die Konversion