Franja

rutābulum -ī, n (ruere) orodje za strganje (struganje), ogrebanje, mešanje

1. gréblj(ic)a, grebača, greblo, grebalo: Ca., quid ego facerem? [ut] otiosi rodebam rutabulum Nov. fr., Suet., P. F.

2. mešalnica, mešalo: aliqua aromata contusa et cribrata paulatim insparges et iubebis rutabulo ligneo agitari Col.

3. kljuka (motika) za kidanje, kidalnica, kidalo: Isid. (ki piše rotābulum)

4. metaf. moški spolni ud, penis: vel quae sperat se nupturam viridulo adulescentulo, ea licet senile tractet detritum rutabulum? Naev. fr. ap. Non.

sabanum (savanum) -ī, n (izpos. σάβανον) sában, sávan = velik platnen prt: ISID.; poseb.

1. kot brisača: P. VEG.

2. kot ogrinjalo po parni kopeli, da se človek temeljito prepoti: MARC.

3. kot oblačilo: lineum sabanum auro vel gemmis ornatum VEN.

sacrificātus, dat. -uī, m (sacrificāre) daritev, darovanje, žrtvovanje: nullum uspiam pecus sacrificatui ac ne vinum quidem potatui affatim vel sufficiens habemus AP.

saepīmen (sepīmen) -inis, n (saepīre) ograja, ograda, zagraja, zagrada, pregraja, pregrada, plot: vel enim colliculus sepimine consecratus uel truncus dolamine effigiatus AP.

saepiō (ne sēpio) -īre, saepsī, saeptum (prim. saepe, saeps)

1. ograditi (ograjevati, ograjati), zagraditi (zagrajati, zagrajevati): PL., COL., LUCR. idr., vallum arboribus L., de manubiis comitium CI., omnes fori aditus CI., sepulcrum saeptum undique et vestitum vepribus CI.; pren.: locum cogitatione CI., inventă memoriā CI.

2. metaf.
a) obda(ja)ti, ode(va)ti, ogrniti (ogrinjati), zagrniti (zagrinjati), obkoliti (obkoljevati), zapreti (zapirati): VAL. FL., SUET. idr., squalidā stolā ENN. AP. NON., oppidum castris CI., nubes moenibus CI., urbem muris N., domum custodiis N., ea munimentis L., feram coronā venantum V., Venus obscuro gradientīs aëre saepsit V., saepsit se tectis V. se je zaprl v palačo, multiplicibus se muris turribusque saepire SEN. PH. zagraditi se, locus montibus aut Mosellā amne saeptus T.; pren.: bene dicere non habet definitam aliquam regionem, cuius terminis saepta teneatur CI., cuius divinis oculis (dat.) nihil saeptum est LACT. ni nič zaprto (skrito).
b) zasesti (zasedati), (za)varovati, (za)ščititi, zapreti (zapirati), (u)braniti, preprečiti (preprečevati), onemogočiti (onemogočati), zaprečiti (zaprečevati): vias L., urbem praesidio L., mare praesidiis classium VELL., fauces regionis valido munimento CU., natura oculos membranis vestivit et saepsit CI., perpetua lorica obducta transitum saepserat CU. je bil ubranil, quoniam unum omnibus finem natura vel ferro saeptis statuit S. FR.; pren.: lacrimae linguam AFR. AP. NON., cum saeptus sit legibus et iudiciorum metu CI., philosophiae praesidiis saeptus CI. EP., omnia pudore saepta animadverterat L., saeptus caritate PLIN. IUN., saeptā pudicitiā agunt T. v dobro zavarovani čistosti, quibusdam quasi excubiis in ore positis saepiatur GELL. – Od tod subst. pt. pf. saeptum (sēptum) -ī, n (klas. le v pl.)

1. ograja, ograda, zagraja, zagrada, pregraja, pregrada, plot: saepta saxea VARR., villae VARR., quibus enim saeptis tam immanīs beluas continebimus? CI.; pesn.: intra saepta domorum V. v notranjosti hiše, saepta domorum LUCR. zidovje hiš, hiše.

2. occ.
a) ograja α) obor, hlev: quamvis multa meis exiret victima saeptis V., saepta repetit pecus COL. β) ribnik, ribnjak: intra saepta pelagii greges COL. γ) zverinjak, lovišče: saepta venationis VARR.
b) pl. saepta ograja, ograda, zagraja, zagrada, pregraja, pregrada, plot za komicije; v starejšem obdobju je stala na Forumu in je bila narejena iz desk, od Cezarja naprej pa je bila marmornata (saepta marmorea) in na Marsovem polju: LUCAN., SEN. PH., MART. idr., quo populum ius est includere saeptis O., tribunum alii gladiis adoriuntur, alii fragmentis saeptorum et fustibus CI., cum ille in saepta ruisset CI. EP.
c) branilno omrežje, zaščitna mreža na zapornicah: ULP. (DIG.).
d) (kot medic. t. t.) transversum saeptum ali samo saeptum prepona v živalskem telesu: CELS.

Sali-subsilī -ōrum, m = Saliī subsilientēs plešoči salijci: sic tibi bonus ex tua pons libidine fiat in quo vel Salisubsili (po novejših izdajah sali subsili) sacra suscipiantur munus hoc mihi maximi da Colonia risus CAT.

saltātor -ōris, m (saltāre) plesalec, pantomimik (pantomimec) (nav. z zaničlj. stranskim pomenom, ker so Rimljani plesanje v zabavo šteli za nedostojno): CI., Q., PLIN., SUET., saltatorem appellat L. Murenam Cato. Maledictum est ... CI., si Actaeon occupasset et ipse prius suos canes comedisset, non nugas saltatoribus in theatro fieret VARR., ante cuius triclinium modo saltatricem vel saltatorem te vidisse meministi? MACR., ad praefecturam praetorii saltatorem, qui histrionicam Romae fecerat, [ad]scivit LAMP.

samiō -āre (-āvī) -ātum (Samius; gl. Samos¹) s samoškim (samijskim) brusom brusiti, likati, loščiti, leščiti: looricas vel catafractas VEG., ferramenta samiata VOP.

sapiō -ere -iī (indoev. kor. *sāp-, *săp okus imeti, dišati, opaziti, zazna(va)ti; prim. osk. sipus = sciens, stvnem. int-sebjan opaziti (opažati) (z okusom), intseffen uvide(va)ti, lat. sapiēns, sapor)

1. (o rečeh, ki se jedo ali pijejo)
a) okus imeti, poseb. dober okus imeti, biti okusen: pectore tantum et cervice sapit (anas) MART., hic scarus visceribus bonus est, cetera vile sapit MART. je slabega okusa, oleum male sapiet CA., optime sapere AP., iucundissime sapere COL., scio occisam sapere plus multo suem PL., nil rhombus, nil damma sapit IUV.; z acc. (po čem): mella herbam sapiunt PLIN., quis saperet ipsum mare SEN. PH., quaesivit, quidnam saperet simius PH., caro ursina ipsum aprum sapiebat PETR., anas plebeium sapit PETR. ima slab okus.
b) (z acc.) dišati (po čem): crocum CI., PLIN. (o mazilu), istic servus quid sapit? hircum ab alis PL.; pren.: cum sapimus patruos PERS. smo stricem podobni = smo taki karalci kakor strici.

2. (o uživajočih) okus imeti = okus (ob)čutiti, okušati (v besedni igri s pomenom pod 3.): nec sequitur, ut, cui cor sapiat, ei non sapiat palatus CI.

3. metaf. biti moder, biti razumen, biti pameten, biti preudaren, biti sprevideven (sprevidevajoč), biti premišljen, biti trezen: O., C., LUCR., LACT. idr., qui ipse sibi sapiens prodesse non quit, nequiquam sapit ENN. FR., foris (= aliis) sapere TER., sapere pleno pectore PL., sapienter sapit PL. zelo zvit (prekanjen) je, haud stulte sapis TER. nisi neumen, nimaš slame v glavi, sapere eum plus quam ceteros arbitrantur CI., cui cor sapiat CI. (gl. zgoraj pod 2.), sapere est abiectis utile nugis H., quamvis et voce paternā fingeris ad rectum et per te sapis H.; z ad: ad suam rem sapit PL., ad omnia sapimus TER.; occ. (z acc.) ume(va)ti, razume(va)ti, znati, vedeti, doje(ma)ti: nullam rem sapis PL., recte ego meam rem sapio PL., qui semitam non sapiunt ENN. AP. CI. ne poznati, recta sapere CI. EP. pametno misliti, quantum ego sapio PLIN. IUN., si quid sapis PR., nihil sapere CI. biti bedak (neumnež, tepec); naspr.: quoi pectus sapit PL. mož umne glave in dobrega srca, nil parvum sapere H. ne razumeti (ne imeti prav nič posluha) za malenkostne reči. – Od tod adj. pt. pr. sapiēns -entis, adv. sapienter

1. moder, razumen, pameten, uvideven, preudaren, sprevideven, previden, trezen, razboren, razborit, premišljen, inteligenten (naspr. brūtus, demens, stultus): PL., COL., Q. idr., rex aequus ac sapiens CI., vir bonus et sapiens H., puella O., servus non paulo sapientior H., quis sapientior ad coniecturam rerum futurarum? CI., sapientissimum dicunt eum, qui, quod opus sit, ipsi veniat in mentem CI., Cyrus ille Perses iustissimus fuit sapientissimusque rex CI, sapienter dicere TER., sapienter facere CI., sapienter temporibus uti N. preudarno, nemo est, qui tibi sapientius suadere possit te ipso CI. EP., aliquid probavisse maxime et retinuisse sapientissime CI.; z gen.: sapiens rerum humanarum GELL., eligendae mortis AUG.; o živalih, drevesih in abstr.: sapiens bestia PL., animalia sapientiora PLIN., morus, quae novissima urbanarum germinat nec nisi exacto frigore, ob id dicta sapientissima arborum PLIN. (o murvi), sapientia verba TER., animi magnitudo, vox CI., excusatio CI. EP., consilium O., vita N., sapientior aetas O., sapiens facundia GELL., factum VAL. MAX. Subst. sapiēns -entis, m modrec, razumnež, pámetnik, razumnik, preudarnež, izobraženec, inteligent: dictum sapienti sat PL., TER. idr., sapientumne (sc. causā)? ... An stultorum? CI., insani sapiens nomen ferat H., sapiens ex bruto numquam potest oriri LACT. Kot priimek učenih pravnikov, npr. Marka Katona, Gaja Fabricija, Man(l)ija Kurija idr.: CI.

2. moder (= gr. σοφός, moder in prizadeven pri spoznavanju tega, kaj je dobro in prav in kako je treba stvari prav izvrševati; prudens = posvetno razumen, poln življenjske modrosti in življenjskih izkušenj, tj. ki zna za vsako stvar poiskati in si pridobiti ustrezna sredstva), kot subst. m modrec, modrijan, filozof: insipienter factum sapienter ferre PL. ali dolorem sapienter ferre GELL. mirno (ravnodušno) kakor modrijan, neque turpis mors forti viro potest accidere nec misera sapienti CI., doctrina sapientum LUCR., septem sapientes Q., VAL. MAX., LACT. sedmerica (grških) modrih (modrijanov), Pittacus ille, qui in septem sapientum numero est habitus N., septem, quos Graeci sapientes nominaverunt CI., septem fuisse dicuntur uno tempore, qui sapientes et haberentur et vocarentur CI.; iron.: Stertinius, sapientum octavus H.

3. (kot subst. m) uživač, poslasten človek, poslastnik: qui utuntur vino veteres sapientes PL., leporis sapiens sectabitur armos H.

Opomba: Pf. in iz njega izpeljane obl.: sapīstī: MART.; sapīsset: PL.; sapīvī: NOV. AP. PRISC.; sapuī: ECCL.; prim.: „sapio“ tam „sapui“ vel „sapii“ quam „sapivi“ PRISC. – Sapiēns v abl. sg. kot adj. -ī in -e, kot subst. -e, v gen. pl. kot adj. -ium, kot subst. -um.

satis-faciō (ixpt.), pisano tudi narazen satis faciō -ere -fēcī -factum

1. zadostiti (zadoščevati), ustreči (ustrezati) komu, čemu, zadovoljiti (zadovoljevati) koga; abs.: histriones satisfaciebant CI.; z dat.: SEN. PH. idr., satis facere dicimur ei, cuius desiderium implemus DIG., viro et recta et honesta petenti satisfacere CI., etsi nullo modo poterit oratio mea satisfacere vestrae scientiae CI., qui et naturae et legibus satis fecit CI., vitae satisfeci CI. EP. zadosti dolgo sem živel, ut omnium vel suspicioni vel malevolentiae vel crudelitati satisfiat CI., satis est factum Siculis, satis officio ac necessitudini, satis promisso nostro CI.; v obscenem pomenu: alicui, dominae PETR.; z in z abl.: satisfacere in historia, in iure civili CI., in omni genere CI. EP.

2. occ.
a) zadovoljiti upnika, in sicer α) s poplačilom dolga = izpláčati (izplačáti, izplačeváti), poplačati (poplačevati), vrniti (vračati), povrniti (povračati, povračevati), da(ja)ti (v) povračilo: DIG. idr., pecuniam CA., proinde ac si satisfacere vellent C. plačati, ipse ... Fufius satisfacit CI., cum de visceribus tuis et filii tui satis facturus sis, quibus debes CI. EP., alicui argento satisfacere L., ut si mihi in pecunia minus satisfecisset CAELIUS AP. CI. EP., iam pro īs (= iis) satisfecit Sticho? PL. β) s plačilom varščine (poroštva, jamčevine) = da(ja)ti varščino (jamčevino, založnino, poroštvo): DIG.; z gen. (s čim): donec ei totius dotis satis fieret DIG.
b) α) zadovoljiti razžaljenca, prizadetega = primerno se opravičiti (opravičevati) komu, prositi koga odpuščanja (za odpuščanje), da(ja)ti zadoščenje: missis ad Caesarem satis faciundi causā legatis C., si Allobrogibus satis faciant C., ut Caesari satis facerent C., nisi publice satis factum sit CI., acceperam ... Caesaris litteras, ut mihi satis fieri paterer a te CI., satisfieri postulat ille sibi O., repente tantum non satis facientis modo veniam dedit SUET.; s praep.: praedicabas te non existimare, ... umquam mihi pro tuis in me iniuriis satis esse facturum CI., omnibus rationibus de (za) iniuriis satisfacere CI.; z gen. (za kaj): iniuriarum satisfecisti L., Labeoni CORN. β) s kaznijo (pokoro) da(ja)ti zadoščenje komu za kaj, (u)trpeti kazen (za kaj): ut pro facinore suo satisfaceret hosti LACT., saepe satisfecit praedae venator MART.
c) zadostno pojasniti (pojasnjevati), dokazati (dokazovati), prepričati (prepričevati): z ACI: de quo multis ... testibus ... vobis priore actione satis factum est CI., quibus ... satisfeci me nihil reliqui fecisse N.
d) (o žrtvovanju): „Mars pater, si quid tibi in illisce suovitaurilibus lactentibus neque satisfactum est, te hisce suovitaurilibus piaculo“ CA.

Opomba: Impers. pass.: non satisfacitur rei publicae VARR. AP. PRISC.

satōrius 3 (sator) sejalen, sadilen: quala satoria (po novejših izdajah sataria) vel alveos XL CA., trimodia COL.

Satyrus -ī, m (tuj. Σάτυρος)

1. Sátir, večinoma v pl. Satyrī -ōrum, m Sátiri, gozdna in poljska božanstva, razposajeni Dionizovi spremljevalci na pol človeške, na pol kozlovske zunanjosti; upodabljali so jih z mršavimi lasmi, topim nosom, kozlovskimi ušesi in kozlovskim repom, pozneje, ko so jih istovetili s Pani in Paniski, rimski pesniki pa z latinskimi Favni, tudi kot rogate in kozjenoge: CI., V., O., H., LUCR., COL., SIL. idr., Satyrus Phryx (= Marsyas) O.; meton.
a) satyrus sátirski ples: satyrum moveare Bathylli PERS. ples, ki ga je plesal (pantomimik) Batil kot Satir.
b) v pl. satyri (= gr. σάτυροι) sátirske igre, sátirske drame, komične poigre ali smešnice (oponosnice, zabavljivke) kot dodatek h grškim tragedijam; poleg tragiških junakov so v njih nastopali komični zbori Satirov: satyrorum scriptor, satyri dicaces, protervi H. Od tod adj. Satyricus 3 sátirski =
a) Sátiru podoben: signa PLIN.
b) k sátirski igri (drami) sodeč, satirsko-dramski: genus scaenarum VITR., dramata, fabulae ACR., satyrica vel mimica levitas AUG.

2. metaf. satir, neka Satiru podobna repata opica: PLIN.

sāviolum (suāviolum) -ī, n (demin. sāvium) poljubček, cmokec: surripui tibi dum ludis mellite Iuventi suaviolum dulci dulcius ambrosia CAT., ut mi ex ambrosia mutatum iam foret illud suaviolum tristi tristius elleboro CAT., cum sim paratus vel uno saviolo interim recreatus super istum ignem porrectus assari AP., at illa sumebat appetenter et non numquam basiare volenti promptis saviolis allubescebat AP.

scālēnus 3 (tuj. σκαληνός) neenak, raznostran(ičen), neenakostran(ičen): sunt enim aequilatera vel triquetra extentis lineis vel rectis angulis vel obliquis: isoscele ipsi vel isopleura vocant, orthogonia quoque et scalena AUS.

scīscō -ere, scīvī, scītum (incoh. k sciō)

I. skušati izvedeti, poizvedeti (poizvedovati): AFR. FR., PAC. FR., ut sciscam, quid velint ACC. AP. NON., ut sciscam, quid velit PL. –

II. metaf.

1. kot publicistični t. t.
a) (o narodu, ljudstvu) odločiti (odločati, odločevati), odrediti (odrejati), vele(va)ti, ukaz(ov)ati, zaukazati (zaukazovati), skleniti (sklepati), dovoliti (dovoljevati), odobriti (odobravati), potrditi (potrjati, potrjevati): PL. idr., consules populum iure rogaverunt populusque iure scivit CI., quae scisceret plebes aut quae populus iuberet CI.; s finalnim stavkom: tribunus plebis ... plebem rogavit plebesque scivit, ut cum sociis ... pecuniae creditae ius idem quod cum civibus Romanis esset L., Athenienses sciverunt, ut Aeginetis pollices praeciderentur CI., scivere gentis suae more, ne aut pedes venaretur aut ... CU.; z ACI: solem concedere nocti sciscant imbelles SIL.
b) (o posamezniku na ljudski skupščini) odobriti (odobravati), potrditi (potrjevati), glasovati za kaj: primus scivit legem CI., plebis aliquanto eam (sc. rogationem) cupidius scivit L., in lege aut rogatione sciscenda CI.

2. izvedeti, imeti vedenje, poznati, vedeti: ut illi id factum sciscerent PL., quom se excucurrisse illuc frustra sciverit PL., hunc inimicum quia esse sciverunt mihi PL., quae ego scivi ut scires curavi omnia PL. – Od tod adj. pt. pf. scītus 3, adv. -ē

1. izvéden v čem, na katerem področju, vešč česa, čemu, izkušen, razgledan, mnogoveden, vednost (poznavanje) imajoč, dobro poznavajoč, znanje imajoč, poznavalski, poznavalen, strokovnjaški, strokoven, seznanjen s čim, spreten, pameten, prebrisan, premeten: ad eam rem usust hominem astutum, doctum, scitum et callidum PL., non sum scitior, quae hos rogem PL., scitus convivator L. spreten, pomljiv, scita mulier GELL.; z gen.: Nessus scitus vadorum O., Thalia lyrae scita O., pugnandi scitus Q.; z inf.: scitus accendere corda SIL.

2. (o stvareh)
a) pameten, umet(el)en, okusen, fin, prefinjen, rafiniran, izostren, izbran, dovtipen, bister, prodoren, duhovit, prikladen, primeren, ustrezen, pristoječ, dostojen: sermo CI., scitum est ... illud Catonis (sc. dictum) CI. pameten, scitum Passieni oratoris dictum T., scitumque est Schytarum legati (sc. dictum) PLIN. dovtipen, scita vox GELL., oratio optima et scitissima PL., scita nox PL., scite loqui L., capella scite facta CI., scite exornare convivium S. okusno, scite coli L. okusno se oblačiti, scite magis quam probe T. finej(š)e (duhovitej(š)e) kot moralno (nravno), fino, a nemoralno (nenravno), versus scite factus GELL. domišljeno, domiselno; scitum est z inf. pametno je, pametna misel je, pametna (dobra) ideja (zamisel, domislica) je, pameten domislek je: scitum est periculum ex aliis facere TER., scitum est causam conferre in tempus CI.
b) čeden, ličen, mičen, (pre)lep, zal, prikupen, bešter: satis scitum filium mulieris PL., puer TER., satis scita est TER., Iphis PETR., mulierculae formae scitioris LAMP.; subst. pt. pf. scītum -ī, n

1. odredba, sklep, določba, odločba, odločitev: PLIN., ARN., PRUD., FEST. idr. populi scitum CI., N. idr. ali scitum populi L., plebis scitum CI. idr. ali plēbiscītum -ī (= plēbī (gen.) scītum) ukrep, sklep plebsa (plebejcev, navadnega ljudstva), ljudski sklep (naspr. senatūs consultum): CI. idr., scitum plebis L., nulla de eo pupuli scita ... reperiri T.; pogosto kot ixpt. populiscitum, plebiscitum, plebe͡iscitum; v besedni igri: plebis scitum non est scitius PL.; sacra pontificis scitis subiecit L., scita aliorum (= decemvirorum) L., Ctesiphon scitum fecit CI., scita ac iussa nostra (= populi Romani) CI.

2. metaf. filozofski (modroslovski, modroslovni) nauk, filozofsko (modroslovno, učno) pravilo, načelo ipd. (klas. decretum, placitum, dogma = gr. δόγμα): nobis decreta licet appelare vel scita vel placita SEN. PH.

scrīptitō -āre -āvī -ātum (dvojni frequ. k scrībere preko scrīptāre)

1. pisati: in palmarum foliis primo scriptitatum est PLIN.

2. prav pogosto pisati komu, pis(me)no sporočati: AMM., ARN. idr., haec et si quid aliud ad me scribas velim vel potius scriptites CI. EP., scriptitare Othoni T., ad Primum ... media scriptitabat T.

3. pisati, pisariti, zapisovati: scriptitavit orationes multas CI., Graeci ... sic initio scriptitarunt CI., talia scriptitasse PLIN. IUN., in deos convicia potius quam eis dignum aliquid scriptitasse AUG., ea, quae scriptitantur legibus humano consilio promulgatis AUG.

scrūtātor -ōris, m (scrūtārī) preiskovalec, raziskovalec, pregledovalec, izsledovalec, zasledovalec, poizvedovalec, iskalec: SUET., IUST., pelagi scrutator ali scrutatores profundi (morja) STAT. ribič(i), scrutatores vel repertores aquarum aquilices dicuntur SERV.; pesn.: scrutator auri LUCAN. zlatosledec, zlatokop, iskalec zlata; metaf.: fati LUCAN., Hecataeus et Ptolemaeus aliique huiusmodi cognitionum minutissimi scrutatores AMM., rerum futurarum LACT., quaestionum difficillimarum scrutator ardens AUG.

scrūtinium -iī, n (scrūtārī) preiskava, preiskovanje, pregled, pregledovanje, ogled, ogledovanje: VULG., postremum magistratibus placuit obstinate denegantem scrutinio detegere AP.; v pl.: immittebantur confestim, qui signatis domibus inter scrutinia supellectilis patris addicti incantamenta quaedam anilia vel ludibriosa subderent AMM.

scutula -ae, f

I. (demin. scut(r)a) plitva štirioglata skledica, ploščica, torilo, torilce, skodelica: MART.; metaf. podolgovata štirioglata plošča, kot geom. lik (podolgovat) štiriogelnik, romb, karo: PL., VITR., PLIN., VULG. idr., formam totius Britanniae auctores oblongae scutulae vel bipenni assimulavere T. –

II. (izpos. σκυτάλη palica; prim. scytala) cilindričen valj(ec), valjar, vreteno: CA., biremes subiectis scutulis ... in interiorem partem traduxit C.

secō -are, secuī, sectum, toda secātūrus (indoev. kor. *se(i)k-, *sēq-, *səq- rezati, (raz)klati, kalati; prim. umbr. pru-sekatu = lat. pro-secato, lat. saxum [= „razklano“], s(a)cēna, secula, secūris, segmen, segmentum, sexus, sīcu, secīvum, sl. seči, sekati, sekira, sek, lit. iszekti (iz)dolbsti, stvnem. sëga ali saga = Säge, stvnem. segansa = Sense, stvnem. sahs nož, rezilo, sihhila = nem. Sichel)

1. seči = sekati, odsékati (odsekávati), (od)rezati, odrézati (odrezováti, odrezávati), razrézati (razrezováti, razrezávati): IUST. idr., seca digitum vel aurem PL., omne animal secari ac dividi potest CI., pabulum secari non posse CI. pokositi, florentīsque secant herbas V., sectae herbae H., secare crinem dextrā V., capillos O., viscera in frusta V., ferro pendentia colla V. odsekati, fauces novaculā SUET. prerezati, cotem novaculā FL., prave sectus unguis H. obrezan, secta abies V. obsekana jelka, jelove plošče, sectus elephantus (= gr. πριστὸς ἐλέφας) HOM.) (iz)rezljana slonova kost; abs.: manus secanti similis Q. žagajoči, nec ideo ferrum secandi vim perdidit SEN. PH.

2. occ.
a) v plošče (platnice) razrézati (razrezováti, razrezávati), razžágati (razžagováti), razsékati (razsekováti, razsekávati): marmora H., domus sectis nitebat marmoribus LUCAN. od marmornih plošč, robore secto ingentem struxere pyram V. iz razklane hrastovine, lapidem serrā ... secant PLIN., secatur in lamnas praetenues et ilex PLIN.
b) razkósati (razkosávati): gallinam, lepores IUV., altilia decenter SEN. PH., sectae quadra placentae MART.
c) kot medic. t. t. rezati, kak ud odrézati (odrezováti, odrezávati), (od)žagati, operirati, amputirati: L. EPIT. idr., vomicam immaturam PL., varices secabantur Mario CI., Marius cum secaretur CI., ense secent lato volnus V. izrezati (izrezavati, izrezovati), corpora, membra PLIN., medici etiam integra secantes Q., saevitia secandi urendique PLIN.; od tod subst. pt. pf. secta -ōrum, n operirani telesni deli: PLIN.
d) skopiti (skopljati), kastrirati: sectus Gallus, puer sectus arte mangonis MART.

2. pesn. = raziti, uraziti, rániti, raníti (ranjeváti), (po)habiti, pohabiti (pohabljati), (o)krniti (okrnjevati), poškodovati: SEN. PH., LACT. idr., ambo (sc. postes) ab infumo tarmes secat PL. razjeda, secuerunt corpore vepres V., tibi ne teneras glacies secet aspera plantas V., intorto verbere tera seca TIB., sectus flagello H. ali loris MART. razmesarjen, acuto ne secer ungui H., sectae ungui genuae H. razpraskana, sectis comis MART. z raztrganimi lasmi (po nekaterih izdajah saevis comis); pren. (o bolezni) mučiti, pestíti: si quem podagra secat CAT., podagrā cheragrāque secatur Gaius MART.

3. metaf.
a) sekati, presékati (presekávati, presekováti), (raz)deliti, ločiti (ločevati): quos (sc. populos) secans ... interluit Allia L., sectus orbis H. polovica zemeljskega kroga, caelum ... secant zonae O., undas secat Isthmos LUCAN., amnis urbem secans PLIN., medios Aethiopas secat (sc. Nilus) PLIN., medios agros secare PLIN. IUN.
b) premikajoč se kaj sekati ali rezati = skozi kaj ali po čem, čez kaj (po)hiteti, leteti, teči, prodreti (prodirati), pluti, jadrati, plavati, kaj prehite(va)ti, preletéti (prelétati, preletávati), preteči (pretekati), prepluti, prejadrati, preplavati ipd.: MEL. idr., ales geminis secat aëra pennis CI. (Arat.), illa levem fugiens secat aethera pennis V., volabat ... ventosque secabat ... Cyllenia proles V., sonitum dat stridula cornus et auras certa secat V., vox secans aëra Q., fugā secare aequora V., vada nota secare O., nave fluctus O., aequor puppe O., puppe freta O., Doto et Galatea secant spumantem pectore pontum V., innabant pariter fluctusque secabant V., volucri curru medium secat agmen V. dirja skozi ..., iumenta secabant infimam nivem L.; s prolept. obj. viam secare ubráti (ubírati) pot, napotiti (napotovati) se, odriniti (odrivati), (pre)koračiti, krčiti si pot: ille viam secat ad navīs V. ubere pot nazaj k ladjam, via secta V. odrinjena, quacumque viam secat, agmina cedant V., diversae viae secari coeperunt Q. poti so se ubirale (so ubirali) v razne smeri; pesn.: (sc. Iris) secuit sub nubibus arcum V. je med poletom (na poti) skozi zrak naredila lok, je v loku preletela zrak.
c) pren. α) (z besedami) sekati po kom ali čem, prerešetá(va)ti koga, kaj: secuit Lucilius urbem PERS. β) (raz)deliti: causas in plura genera CI., scrupulosa in partes secta divisionis diligentia Q., secta bipartito mens O. razdvojen. γ) (po reklu viam secare) spem secare „hoditi za upom“ = oklepati (držati) se upanja, upati: quam quisque secat spem V. δ) (= dirimere) razsoditi (razsojati), poravna(va)ti, konč(ev)ati: magnas plerumque secat res H., quo multae magnaeque secantur iudice lites H.