Franja

nàlēde s, nálede s
1. hrbtna stran dokumenta, listine, lista
2. indosament, prenosni zaznamek na hrbtni strani menice
3. naslon: zavaliti se u nalede naslonjača

náličje s
1. zadnja stran, narobna stran: naličje štofa
2. zadnja, dvoriščna stran: naličje zgrade; lice i naličje

naòvamo, naòvāmo, nȁovāmo prisl.
1. sem, semkaj, na to stran: od puta naovamo
2. do danes: od Nove godine naovamo

nap³ [næp]

1. samostalnik
kosmina, kosmata stran blaga; krotovica, vozel v blagu
množina grobe tkanine

2. prehodni glagol
krotovičiti

ne-uter -tra -trum, gen. neutrīus, dat. neutrī (ne + uter, vedno trizložno: „neutrum“ trisyllabum pronuntiamus Consentinus)

1. nobeden od njiju, nobeden od obeh, ne (niti) eden ne (niti) drugi: aut uterque … aut neuter Ci., earum sententiarum neutram probo Ci., in neutram partem moveri Ci. ravnodušen ostati, neutram in partem effici possunt Ci. niti v škodo niti v korist (blagor), quid bonum sit, quid malum, quid neutrum Ci., debemus neutrum eorum contra alterum iuvare C., neutra acies laeta ex eo certamine abiit L., neuter consulum L., in neutram partem cultus miser H., neutrumque et utrumque videntur O., ita fiet, ut neutra lingua alteri officiat Q., homo neutrius partis Suet. nobeni strani pripadajoč, nevtralen; neuter z glagolskim predikatom v pl.: ut caveres, neuter ad me iretis Pl., quia neuter consulum potuerunt bello abesse L.; pl. neutri nobena od obeh strani, niti eni niti drugi: neutrorum contemnenda est sententia Ci., cum iam neutris gratiam referre posset Ci., ubi neutri (= niti Rimljani niti Galci) transeundi initium faciunt C., quare toto abessent bello et neutris auxilium auxilia mitterent C. in da so ostali nevtralni, neutri alteros primo cernebant L., in neutris partibus esse Sen. ph., ita neutris cura posteritatis G., neutris quidquam hostile facientibus Iust.

2. occ.
a) kot fil. t. t. neutrae res (= gr. ἀδιάφορα) srednje, vmesne, tj. niti dobre niti slabe stvari, neopredeljene (indiferentne) stvari: sed haec in bonis rebus … facilitas nominetur, in malis proclivitas … in neutris habent superius nomen Ci.
b) kot gram. t. t. srednji, tj. niti moški niti ženski (= gr. οὐδέτερον), srednjega spola: genus neutrum, nav. samo neutrum Varr. idr. slovničarji, srednji spol, nomina neutra, nav. samo neutra Varr., Ci. imena srednjega spola, verba neutra slovničarji glagoli, ki niso niti aktivni niti pasivni. — Od tod adv. abl. sg. neutrō na nobeno od obeh strani, ne (niti) na eno ne (niti) na drugo stran: n. inclinaverat fortuna T., n. inclinata res, spes L., si n. litis condicio praeponderet Q.

Opomba: Gen. sg. neutrī: Aus. in vselej pri slovničarjih v zvezi neutri generis; star. gen. sg. fem. tudi neutrae: Prisc.

neutr-ubī̆, adv. (neuter in ubī́)

1. na nobenem od obeh krajev: n. habeam stabile stabulum Pl.

2. na nobeno od obeh strani, niti na eno niti na drugo stran: a diei principio ad usque lucem obscuram neutrubi proelio inclinato ferocius quam consultius pugnabatur Amm., quae, ut Aristoteles affirmat, tum fixa sunt et stabilia, cum animantis altius quiescentis ocularis pupilla neutrubi inclinata rectissime cernit Amm., dimicabatur nihilo minus utrubique saxorum manualium nimbis neutrubi inclinato momento proelium atrox a lucis ortu ad initium noctis Amm.

nightside [náitsaid] samostalnik
figurativno temna stran

nord [nɔr] masculin sever; severna stran; severni veter; severni

cap masculin Nord severni rt
étoile féminin du Nord zvezda severnica
mer féminin du Nord Severno morje
latitude féminin nord severna širina
Pôle masculin Nord severni tečaj
vent masculin du nord severni veter
le Grand Nord Daljni sever
la France du Nord severna Francija
les côtes nord du Brésil severne obale Brazilije
au nord de severno od
être exposé au nord ležati proti severu
fatre le nord pluti proti severu
perdre le nord izgubiti smer; familier, figuré glavo izgubiti, zbegati se

Nordflanke, die, severna stran

Nordseite, die, severna stran

Oberseite, die, vrhnja stran; bei Stoffen: lice

obliquer [-ke] verbe intransitif poševno iti, zaiti v stran

obliquer à droite zaviti na desno

ob-līquus ali ob-līcus 3, adv. -ē (prim. līmen, līmes, līcium, līmus 3)

1. poševen, na (v) stran, postrani obrnjen, poševno postavljen (ležeč, stoječ), stranski: motus corporis pronus, obliquus, supinus Ci., flumen obliquum Cu. stranski tok, o. ordines C., iter C. prečnica, bližnjica, lux O. postrani padajoča, obliquo dente timendus aper O. postrani ravsajoč (prim. verres obliquum meditans ictum H.), o. crura Plin., obliquam facere imaginem Plin. od strani, stransko podobo, podobo v profilu, homines obliqui stant Ci. postrani, ne v ravni črti z nami, recte aut oblique Ci., nihilo setius sublicae et ad inferiorem partem fluminis oblique agebantur C. so se poševno zabijali, oblique ferri Ci., obliqui colles L. kjer je treba hoditi poševno, o. fulmina Sen. ph. navzkriž (križem) švigajoči, oculi O., H. škileče, škilaste, postrani gledajoče, brljave = škilasta, postrani gledajoča, grdogleda zavist; adv.: ex obliquo Plin., Sen. ph. ali ab obliquo O. od strani, in obliquum L., O., Plin. ali per obliquum H. poševno, postrani, ne naravnost; obliquum (postrani) intuens et torvum Amm.

2. metaf.
a) stranski (o sorodstvu): sanguis Lucan. stranski rod, stransko sorodstvo, genus Stat. ne od matere, ampak od priležnice.
b) prikrit, olepšan, ocvetličen, dvoumen (o govoru): insectatio temporum T., orationes Suet., verba Amm., oblique per litteras patres castigat T., oblique admonere Gell.
c) kot gram. t.t. odvisen (sklon, govor): casus obliqui Varr., Q., allocutio Q.
d) postrani gledajoč, grdogled = zavisten, nevoščljiv: Cato adversus potentes semper obliquus Fl., o. invidia V.; prim.: oculos obliquo aspicere O.

obrlaćívati -làćujēm pridobivati na svojo stran

obrlátiti obr̀lātīm pregovoriti, pridobiti na svojo stran, pretentati: nije lako njega obrlatiti; sina ti je obrlatila, da znaš

obŕnuti òbr̄nēm
I.
1. obrniti: obrnuti list u knjizi, konja, ključ u bravi, glavu, čašu vina
2. obrniti se: ja sam išao dalje, a on je kući obrnuo
3. spremeniti: Turska je obrnula politiku svoju
4. ekspr. pridobiti na svojo stran: on je obrnuo svijet na svoju stranu
5. nastati: kad obrnu treće ljeto, nakanih se i otidoh
II. obrnuti se
1. obrniti se: sad se sve na dobro obrnulo
2. ozreti se

ob-stīpus 3 (stīpāre tiščati) na eno stran nagnjen (= gr. λοξός; naspr. rectus): omnia obstipa fieri Lucr.; od tod ob stiku nazaj nagnjen, nazaj potegnjen: cervix Suet.; stisnjen, sklonjen, (potuhnjeno) povešen: Pers., Col., caput Ci., stes capite obstipo multum similis metuenti H.

obverse [ɔ́bvə:s]

1. pridevnik (obversely prislov)
obrnjen (proti gledalcu)
figurativno nasproten
botanika zožen (na spodnjem koncu)

2. samostalnik
glava (novca), lična stran
figurativno nasprotje

òćušnuti -nēm brcniti, suniti stran, odriniti

odervéčiti se odèrvēcīm se, odervéljiti se odèrvēljīm se (t. devrik) nagniti se na stran