Franja

inter-veniō -ēre -vēnī -vēntum

1. vmes, k čemu, zraven priti (prihajati), pristopiti (pristopati), vmes doiti (dohajati), prikaz(ov)ati se, pojaviti (pojavljati) se, znajti se, biti, teči: quod cum facere vellent, intervenit M. Manilius Ci., casu Germani equites interveniunt C., quam orationem cum ingressus esset, Cassius intervenit Ci., nam ut numerabatur forte argentum, intervenit homo de improviso Ter., secretum denegavit nisi ut interveniret Macro Suet. bi prišel, (bil) navzoč; z dat. rei: orationi huic L., sermoni Ci., alienae gloriae T., bellis Germanicis, incendio Suet. v vojnah, pri požaru navzoč biti, querelis Ci.; z dat. personae: interveni secretum consilium tractantibus T. sem zmotil tajno razpravljajoče (= tajni posvet), alicui quiritanti L. najti ga kličočega na pomoč, neminem curiosum intervenire nunc mihi, qui … Ter.; o stvareh: via publica, medius paries intervenit Icti., flumine interveniente Plin., Icti. interveniente candidā gemmā Plin. se nahaja vmes.

2. occ. (kot posredovalec) vmes stopiti (nastopati), vmeša(va)ti se, vtakniti (vtikati) se, posredovati, zavze(ma)ti se za kaj: nisi legatus intervenisset Ci., intervenit enim, cui metuisti, ne salvo capite negare non posses Ci., interveniens villicus Suet., interveniens et quasi studiosior partis alterius Suet., i. rebus nepotis Ap., eam (terram matrem) rebus hominum intervenire T. vpliva na … , eatenus interveniebat, ne quid perperam fieret Suet.; kot jur. t. t.: nastopiti (nastopati) kot porok ali tožnik: pro aliquo, in aliquid Icti.

3. metaf. nasproti (po robu) se postaviti (postavljati), zavreti (zavirati), ovreti (ovirati), nasprotovati, upirati (protiviti) se, zadrž(ev)ati, (z)motiti: ultimum de caelo, quod comitia turbaret, intervenit L. prišlo je navzkriž, casus mirificus quidam intervenit Ci., irae interveniunt Pl., quamquam et offensis intervenientibus Suet., haec quum fabula data est, novum intervenit vitium et calamitas Ter., affinitatem, cognationem, praeterea foedus intervenisse S.; pri T. z acc.: ludorum dies cognitionem intervenerant so zadržali preiskavo; pri Ter. z inter: narrabit omnem rem, quae inter nos intervenerit; sicer vselej z dat.: nox proelio, bellum coeptis, hiems rebus gerendis intervenit L., plangor intervenit verbo omni O. med vsako besedo se je bil na prsi, intervenit his cogitationibus avitum consilium L.; tudi z dat. personae: exigua fortuna intervenit sapienti Ci. se mu postavi nasproti = (gr. βραχεῖα σοφῷ τύχη παρεμπίπτει Epicurus), raro sapienti intervenit fortuna Sen. ph., nulla mihi res posthac potest iam intervenire tanta, quae … Ter. ne more se mi pripetiti.

intervenir* [-vənir] verbe intransitif poseči vmes, vmeša(va)ti se, intervenirati, posredovati (dans v); juridique udeležiti se (à, dans quelque chose česa); nastopiti, zgoditi se, vmes priti

intervenir dans une discussion poseči v diskusijo
intervenir dans un différend posredovati v sporu
intervenir pour quelqu'un, en faveur de quelqu'un intervenirati za koga v njegov prid, zavzeti se za koga, reči dobro besedo za koga
intervenir dans les affaires intérieures d'un Etat vmeša(va)ti se v notranje zadeve kake države
le chirurgien décida d'intervenir immédiatement kirurg se je odločil za takojšnjo operacijo
un facteur imprévu est intervenu nastopil je nepričakovan dejavnik
un accord de salaires est intervenu dans la métallurgie dosežen je bil sporazum o mezdah v kovinski industriji

in-tractābilis -e ki ga ni moč obdelati, s komer je težko ravnati, ki mu ni mogoče priti do živega, trden, neupogljiv, neuklonljiv, nedostopen, divji: genus intractabile bello V. nepremagljiv, bruma V. ostra, huda, homo naturā intractabilior Gell., deinde oro et obsecro te, ne te difficilem amicis et intractabilem praestes Sen. ph., aetas alicuius iam dura et intractabilis Sen. ph., frigore intractabilia loca Iust. zaradi mraza nepripravni za bivanje, quod χαλεπόν est cum difficile, tum molestum quoque et incommodum et intractabile Gell., animus Sen. tr., ferae Amm.

in-valēscō -ere -valuī (incoh. k invalēre) ojačati se, ojačiti (ojačevati) se, okrepč(ev)ati se, (o)krepiti se, utrditi (utrjevati) se, narasti (naraščati), nadvlad(ov)ati, prevlad(ov)ati, vzmoči se: prout haec illa invaluissent T., rex opibus invalescit T. kraljeva moč je narasla, mansit hic (amor), nec refrixit iudicio, sed invaluit Plin. iun., libido et luxuria coercente nullo invaluerat Suet., ut est longe vehementissimus hic, cum invaluit, affectus, ita, si nihil efficit, tepet Q., et invaluit proelium nimis Vulg., vitiis invalescentibus Suet., coniurationes invalescerent Suet., i. armis, divitiis suis Vulg., i. contra aliquem Vulg., tenuit consuetudo, quae cotidie invalescit, ut … Q.; occ. bolj obveljati, bolj v rabo pri(haja)ti: appellatio grammaticorum Graecā consuetudine invaluit Suet., cum et verba intercidant invalescantque temporibus Q.

invisible [-zibl] adjectif neviden; skrit, skriven, ki ga ni mogoče dobiti (doma), s katerim ni mogoče priti skupaj

invisible à l'œil nu neviden z golim očesom
devenir invisible izginiti
être invisible ne sprejemati obiskov
homme masculin invisible človek, ki ne mara obiskov, ki se ne da videti

iskòbiti ìskobīm
I.
1. priklicati nesrečo: bojim se da mi maćeha ne iskobi sestrića
2. pahniti v nesrečo, uničiti: to će nas iskobiti
II. iskobiti se priti v nesrečo: ja natočim dvije kupice rakije, on obje osuši, a ja njemu druge dvije da se ne iskobim

ispamétiti se ispàmetīm se izgubiti pamet, ob pamet priti: ispametili smo se od straha

isprèlaziti -īm preiti, priti čez: ima i Kara-Vlaha na desnoj strani Dunava, koji su amo prelazili u različnim događajima

issue² [ísju:, íšu:]

1. neprehodni glagol
priti ven, priti na dan, izvirati, izhajati iz (from)
iztekati; priti v promet (knjiga), biti izdan (povelje); imeti za posledico

2. prehodni glagol
izdati (publikacijo)
vojska razdeliti, izdati (hrano, obleko, municijo)
ekonomija dati v promet (denar, vrednostne papirje), emitirati; razglasiti
trgovina izpolniti menico; opremiti (with s, z)
dobaviti

išétati ìšētām, ìšēćēm
1. iti na sprehod: išetala carica Milica; moj muž neće biti dugo odsutan, malo je išetao; društvo išeta da vidi varoš
2. priti naproti: sve su snahe pred nju išetale; vinogradu na domaku išetali pred nas pudar i pudarica

iuvō -āre -iūvī -iūtum

1.
a) veseliti, razveseliti (razveseljevati), (raz)vedriti, zabavati, dobro deti: temperie caeli corpusque animusque iuvantur O., quem nec bella iuvant nec tela O., ut iuvit te cena? H., si quod adest gratum iuvat H., si nec fabellae te iuvant nec fabulae Ph., nec me vita iuvaret invisa civibus et militibus meis L., quod sunt, quos genus hoc minime iuvat H., nec, iuveni lusus qui placuere, iuvant O.; pass.: aures iuvantur Ci. jih veseli.
b) iuvat veseli koga, godi mu, ugaja mu; z inf. kot subj.: iuvat me haec praeclara nomina concidisse Ci., et haec olim meminisse iuvebit V., iuvat indulgere choreis V., iuvat Ismara Baccho conserere V., iuvit me tibi tuas litteras profuisse Ci., me quoque iuvat ad finem belli Punici pervenisse L., quae scire magis iuvat quam prodest Sen. ph., si pereo, hominum manibus periisse iuvabit V.; z vzročnim stavkom: iuvat me, quod vigent studia Plin. iun. —

2.
a) podpreti, (podpirati), pomoči (pomagati), v pomoč biti, na pomoč priti, koristiti; najprej abs.: herba iuvans … nocens O. koristna … škodljiva, virtus, classes, commeatus multum iuvant Ci., iuvante deo Ci. ali dis iuvantibus Ci. ep. z božjo pomočjo, diis bene iuvantibus L. z milostno božjo pomočjo, cum commoditas iuvaret L., quid porro multus stilus et assidua lectio iuvat? Q., nox iuvit sideribus illustris T., iuvit hostium aviditas T., sed nil ista iuvant O.; potem trans.: audentes deus ipse (fortuna V.) iuvat O., V., me vi pulsum iuvit Ci., Mamertini iuvare populum Rom. debuerunt Ci., mulier iuvat domum H. skrbi za hišo, ea omnia bene iuvetis O., i. disciplinam beatae vitae Ci., onera principis Vell. (o)lajš(ev)ati, quas opes sua virtus et dii iuvent L., usurum se eo (vino), quod sese magis iuvasset Gell.; pass. quā sim tibi parte iuvandus O., in hoc casu per vos iuvari cupiunt Ci., lex Cornelia proscriptum iuvari vetat Ci., at tua supplicibus domus est assueta iuvandis O. Na vprašanje s čim? z abl. instrumenti: aliquem frumento C., se iuvet urbe vel agro O., viatico a me iuvabitur L., nec (lingua) sola per se loquendi munus implere potest, nisi iuta vel offensione dentium vel compressione labiorum Lact.
b) metaf. pospešiti (pospeševati), spešiti: placuit sollertia tempore etiam iuta T.; occ. pospešljiv (pospešujoč) biti, pospeševati: eos nox iuvit T., imbres arva iuvantes O.

Opomba: Pf. cj. iuerint = iuverint: Cat., Pr.; vulg. pf. cj. iuvarit = iuverit: Iul. Val.; pt. fut. iuvātūrus: S., Plin. iun., Tert., Amm.; iūtūrus: Col. (poet.); star. imp. iuve = iuva: Acc. fr.

izbezúmiti izbèzūmīm (se) ob pamet pripraviti, ob pamet priti, zbegati (se): ova me daurka izbezumi; na ove riječi žena se izbezumi; trčao je za njom kao izbezumljen

izdàhtati se ìzdašćēm se priti do sape: dan i po do tamo, i dva natrag, i dan, recimo, da se izdahćeš

izdòlaziti -īmo drug za drugim priti, v presledkih prihajajoč se zbrati: izdolazili su seljaci iz udaljenih sela

izlúnjati ìzlūnjām priti brez cilja; kuja je izlunjala iz kuhinje

ìzmašiti -īm, izmášiti ìzmāšīm
I.
1. zamahniti: izmašiti nožem, sjekirom, rukom
2. izmetati: iz zobnice izmaši sedam mrtvih glava
3. izvabiti: unakrsnim pitanjima izmašiti pravu istinu
4. oditi naprej: gazda Stevan se od sviju Tršićana odvojio i izmašio im radom i poštenjem
5. priti na vrh: kad izmaših na brdo, počinuh
6. dopolniti: izmašiti osamdeset godina
II. izmašiti se porabiti, ostati brez česa: izmašiti se sitnoga novca

ìzništiti -īm (se) uničiti (se), na nič priti: sve će to s vremenom izništiti

izobičájiti se -bìčājīm se priti iz navade: utrke se pomalo izobičajile

izòstati -nēm
1. ne priti, zamuditi, izostati: izostati iz škole; do danas je dolazio samo on u ured, a danas je i on izostao
2. zaostati: izostati iza drugih
3. ne biti, manjkati: jedan redak je izostao ene vrstice ni

ìzumiti -īm
I. ob pamet pripraviti: dosadni nametnik me svojim gundanjem izumio
II. izumiti se ob pamet priti: u divljoj galami čovjek se izumi; što zvjeraš, na sve strane kao izumljen