prikrevsáti -ám ekspr. s mukom doći, stići, vukući noge za sobom: po vaški stezi je prikrevsala starka
primípara ženski spol ženska s prvim porodom
primolíti -mólim, primoli -ite, primolil -ila
1. domoliti, izmoliti: za kar je molila, to je primolila; primoliti komu zdravja
2. s molitvom doći: primoliti k hiši
prin prep.
1. skozi
2. z/s
3. po
4.
□ prin urmare zato, torej
print2 [print]
1. prehodni glagol
tiskati, dati v tisk, natisniti; odtisniti, potiskati; pisati s tiskanimi črkami; vtisniti (on ; žig)
pustiti sled (on)
natiskati vzorec (in v)
vtisniti (on s.o.'s mind komu v spomin)
pustiti sled, odtis; phot kopirati (off, out)
kalupiti (npr. maslo)
2. neprehodni glagol
tiskati, izdajati knjige itd.; biti v tisku (the book is printing knjiga je v tisku)
printed form tiskan formular
printed matter tiskovine
printed goods tiskanine (blago)
printed characters tiskane črke
printing [príntiŋ] samostalnik
tiskanje, tisk, tiskovina; naklada (knjige, časopisa); pisanje s tiskanimi črkami
fotografija kopiranje
pripráskati -am ekspr. dogrepsti, s mukom stići: pripraskati na vrh gore
prìpuknuti (prìpući) -nēm
1. počiti: u djevojke srce pripuknulo
2. na pok se oglasiti s pokom: a kad puknu na gradu topovi, a pripuknu na moru topovi, tad će biti trka na košiji
priraslíka ž epifit, biljka koja živi na drugoj biljci, s vlastitim metabolizmom
pritelováditi se -im se ekspr. s mnogo truda se popeti: pritelovaditi se čez skale, na vrh hriba
Pritschenwagen, der, tovornjak s kesonom
privézati prìvēžēm
I.
1. privezati: privezati konja konopcem za drvo; privezati konjima za repove
2. pripeti, prikleniti: privezati lancem
3. obvezati: privezati kome ranu
4. ekspr. natvesti komu kaj: privezati komu što
II. privezati se stopiti v prijateljske, poslovne stike s kom: privezati se s kim
prīvilēgiārius -iī, m (prīvilēgium) upnik s kako predpravico, pooblaščeni upnik, privilegárij: Icti.
privoščíti i privóščiti -ím (stvnj. wunsken)
1. priuštiti komu što: privoščiti komu kaj
2. ne zavidjeti (-de-): vso srečo mu privoščim
3. radovati se neuspjehu (-pe-), nesreći: zaradi njegove domišljavosti so mu to nesrečo vsi privoščili
4. ne privoščiti zavidjeti: nikomur ne privošči sreče, dobre besede
svakome zavidi na sreći, na lijepoj (le-) riječi (re-)
5. privoščiti si dobro jed priuštiti sebi dobro jelo
6. privoščiti si koga našaliti se s kim
prizmína ž, obično mn. plohe prizme s obzirom na položaj u koordinitnom sistemu
pr̀ljača ž grebljica, s katero se drva potiskajo v apnénico
pro- [prɔ] predpona s pomenom: naklonjen, npr.:
prosoviétique prosovjetski, naklonjen Sovjetom
probe2 [próub]
1. prehodni glagol
medicina sondirati, preiskovati s sondo
figurativno preiskovati
2. neprehodni glagol
raziskovati, prodirati (into v)
to probe into a matter zadevo temeljito raziskati
probus 3 (iz *pro in *bhu̯o- (iz indoev. kor. *bhū- biti [prim. fui]; prim. superbus iz super + *bhu̯-os)
1. s preizkusom (preskusom, preskušnjo, preizkušnjo, testom) potrjen, preizkušen, od tod dober, (na)ročen, pripraven: Pl., Col., artifex Ter., ingenium Ci. dobra glava, navigium C., argentum L.
2. metaf. (nravno, moralno, značajsko) dober, (blago)nraven, pošten, pravičen, kreposten, neoporečen, vrl, skromen: Pl., H., Plin. idr., adulescens Ci., mulier Ter., homo probior Ci., vir probissimus Plin. iun., proba oratio Ci. kreposten. — Adv. probē (pri Pl. probĕ)
1. dobro, dodobra, prav, kakor je prav, zelo, prikladno, primerno, ustrezno, spretno, pošteno, temeljito, popolnoma: probe scire, nosse, meminisse Ci., fortitudo probe definitur a Stoicis Ci., probe narras Ter. dobro vest prinašaš, probe errare, perire Pl., mimos scite magis quam probe actitavit T. bolj umetelno kot dostojno, Ciceronem probe (zgledno) ac vetuste (klasično) locutum (sc. esse) Gell.; kot potrjevalen odgovor = prav! dobro!: Kom., probissime Ter. prav dobro.
2. metaf. pošteno: probe se agere circa omne negotium suum Ulp. (Dig.).
Procrustean [prəkrʌ́stiən] pridevnik
Prokrustov
figurativno nasilen, s silo