Franja

òstrokati se -ām se vet. dobiti osepnice: ostrokale se ovce

ostŕviti òstr̄vīm
I. okrvaviti, umazati s krvjo: tko svoga ne štuje, sam sebe ostrvi
II. ostrviti se dobiti voljo, tek za kaj: ljudi se ostrvili na tursku krv; ostrvio se Rade na tude žene kao vuk na ovce

osvínčiti -im
1. dobiti izgled olova: gladina vode se je osvinčila
2. učiniti teškim kao olovo: hoja mi je osvinčila noge

ozlòtrbiti se -īm se dobiti bolečine v trebuhu: od masna se jela djeca ozlotrbe

ozóbiti -im
I. ozupčati, ozubiti: ozobiti žago, valj
II. ozobiti se ozubiti, dobiti zube: otrok se je ozobil

òzubiti -īm
I.
1. oglodati
2. dobiti zobe
II. ozubiti se ekspr. upreti se: ozubiti se sili

òžvalaviti -īm, ožvaláviti ožvàlāvīm, ožvaliti -īm
1. ožvaliti: ožvalaviti konja
2. postati žvalast, dobiti žvale

paumer [pome] verbe transitif, populaire udariti z dlanjo, lopniti; populaire dobiti udarec; ujeti, aretirati tata; populaire izgubiti, založiti

se paumer izgubiti se
(populaire) j'ai paumé mon porte-feuille izgubil sem (svojo) listnico

pennēscō -ere (penna) perje ali peruti dobi(va)ti, opériti se, vzleteti (vzletati), posta(ja)ti goden: Cass.

per-callēscō -ere -calluī (per in callēscere)

I. intr. „docela debelokožen postati, dobiti povsem otrdelo kožo, povsem okoreti“; metaf.

1. neobčutljiv (otrpel, brezčuten, otopel) posta(ja)ti: nescioquomodo usu iam obduruerat et percalluerat civitatis incredibilis patientia Ci.

2. dodobra spametovati se, zelo previden posta(ja)ti, koga kaj dodobra izučiti: usu rerum Ci. —

II. trans. dobro se (na)učiti česa, dodobra se seznaniti (seznanjati) s čim, v pf. dobro umeti (znati, poznati) kaj, vešč biti česa: quinque et viginti gentium linguas Gell., leges nostras decemvirales Gell.

pick up

1. prehodni glagol
razkopati, odkopati (s krampom); vzdigniti, pobrati; vzeti v roke, poprijeti, na novo začeti, lotiti se česa; vzeti koga v avto, pobrati koga s ceste, priti po koga (z avtom)
pogovorno mimogrede spoznati koga
ameriško, sleng prijeti koga, aretirati; odkriti (sled); uloviti, najti, prisluškovati (radijski oddaji); zagledati, naleteti na, najti (npr. staro sliko); slučajno izvedeti, slišati ali zagledati, mimogrede se naučiti, pobrati (npr. par tujih besed); nazaj dobiti (moč, zdravje)
ameriško pospešiti
ameriško, pogovorno vzeti (račun) nase in plačati

2. neprehodni glagol
ekonomija postaviti se zopet na noge, opomoči si; popraviti se; seznaniti se, spoprijateljiti se (with)
povečati brzino
figurativno priti k moči

to pick up a few dollars zaslužiti par dolarjev s priložnostnim delom
to pick up courage ojunačiti se
to pick o.s. up; ali to pick up one's crumbs okrevati, opomoči si
to pick up for a song dobiti skoraj zastonj
to pick up straws zaman se truditi
to pick up flesh rediti se

pilō¹ -āre (pilus)

I. intr. dobi(va)ti lase (dlake), posta(ja)ti poraščen, kosmateti: praeterea nunc corpus meum pilare primum coepit Afr. fr., pati dum poterunt, antequam pugae pilant Nov. fr. —

II. trans.

1. lase (dlake) vzeti (jemati), odstraniti (odstranjevati) lase (dlake), (o)goliti, depilirati: nares, uxores Mart.

2. metaf. (o)ropati, (o)pleniti: castra, villas, pilati caesique Amm.

pique³ [pi:k] neprehodni glagol & prehodni glagol
dobiti 30 točk (pri piketu), odvzeti komu 30 točk

poll³ [póul]

1. prehodni glagol
arhaično striči, postriči (lase), porezati (rogove), odsekati (drevesno krošnjo); vpisati v volilni (davčni) imenik; dati svoj glas, dobiti glasove pri volitvah; anketirati

2. neprehodni glagol
voliti, glasovati (for za)

pommeler, se [pɔmle] féminin pokriti se z okroglimi oblački; dobi(va)ti okroglo obliko (sadje, zelje)

pòpedati se -ā se dobiti bele pike: popedao se hljeb kod pečenja jer nije bio dobro umiješen

porjavéti -im
1. pocrnjeti (-ne-): porjaveti od sonca; porjavela koža
2. dobiti smeđu, mrku boju, požutjeti (-te-): listje je že porjavelo
3. zairđati: porjavelo železo

prae-cipiō -ere -cēpī -ceptum (prae in capere)

1. (v)naprej vzeti (jemati), prevze(ma)ti, komu kaj, prisvojiti (prisvajati) si: aquam Lucr., pecuniam mutuam C. vnaprej vzeti (jemati) na posodo, izposoditi (izposojati) si, locum Cu. ali Piraeeum L. ali litora V. prej zasesti, tako tudi mons praeceptus S., iter Cu., L. ali aliquantum viae, longius spatium L. prej pre(hod)iti, premeriti (nekoliko poti, daljši kos poti), malce (nekoliko) prehiteti koga, aliquantum ad fugam temporis L. precej časa (prednosti) za beg si pridobiti, tempore praecepto L. zaradi časovne prednosti (prehitevanja), bellum T. prej začeti vojno, fata veneno Fr. smrt prehiteti s strupom, prej se zastrupiti, si lac praeceperit aestus V. če vročina izsuši mleko (= če mleko izhlapi), preden molzemo, praecipitur seges O. prehitro zori.

2. (vna)prej uži(va)ti, (ob)čutiti: ut ne multi illud (sc. candelabrum) ante praeciperent oculis quam populus Romanus Ci., eius rei laetitiam L., spectatissimi triumphi laetitiam Hirt., spem L., laudem T. (Dial.); occ. kot jur. t.t. (dediščino) vnaprej dobiti, vnaprej (po)dedovati: Plin. iun., Icti.

3. (po)prej, vnaprej misliti, predstaviti (predstavljati) si, (iz)vedeti, (spo)znati itd.: victoriam animo C., cogitatione futura Ci., omnia praecepi atque animo mecum ante peregi V., spe hostem V. predstavljati si, v duhu videti, rem famā L., consilia hostium Ci. vedeti za sovražne naklepe, preden se uresničijo; opinione praecipere z ACI vnaprej domnevati se: C.

4. predpis(ov)ati, naročiti (naročati), svetovati, da(ja)ti nasvet(e), odrediti (odrejati), opozoriti (opozarjati) na kaj, vele(va)ti, ukaz(ov)ati: abs.: ut erat praeceptum C., ut praeceperat, sicut praeceptum erat Cu.; z obj.: Cu. idr., hoc tibi praecipio Ci., quidquid praecipies (v vseh svojih predpisih (pravilih)) esto brevis H.; s finalnim stavkom: N., Plin. iun. idr., praecipit, omnes mortales pecuniā aggrediantur S., praecipitur aedilibus, ut noctu vigilias agerent Ci., hoc praecipio, ne segniores sitis Ci.; z odvisnim vprašalnim stavkom: praecipit, quae fieri velit C., quid fieri vellent, praeceperunt N.; redko z inf.: Plin., O., iustitia praecipit parcere omnibus Ci.; pri poznejših piscih analogno po glag. iubēre z ACI oz. NCI: Plin., Suet., Arn., Lact., ceteros omnes decedere praecepit Ap., pueros in agrum deduci praecepit Iust., ceteras (sc. sarcinas) incendi praecepit Cu., praecipimur domino psallere Cass., Philoromus auriga rapi praeceptus Amm.

5. učiti, da(ja)ti nauk(e), da(ja)ti po(d)uk: artem nandi O., praecipe lugubres cantus H. uči me, recte praecipi potest in amicitiis Ci.; z ACI: ratio parum praecipit nec bonum illud esse nec porro malum Ci.; abs. poučevati, biti učitelj: alicui Suet., de eloquentiā Ci., qui de arte dicendi praecipiunt Ci.; subst. pt. pr. m praecipientes učitelji: inscientia praecipientium T. (Dial.), eum in numero praecipientium non habeo Q.; tudi samo učenjaki = teoretiki: Q. (Institutio oratoria 2, 6, 1).

prae-ponderō -āre -āvī -ātum (prae in ponderāre)

I. intr.

1. imeti večjo težo, več tehtati, pretegniti (pretezati, pretegovati), prevesiti (prevešati), prevagniti, prevag(ov)ati, nagniti (nagibati) se, prevesiti (prevešati) se, pretehtati: ne portionum aequitate turbatā mundus praeponderet Sen. ph., quotiens in alterum latus praeponderans declinarat sarcina Ap.

2. metaf. nagniti (nagibati) se na kako stran: in neutram partem Varr., in partem humaniorem Sen. ph., quo tanti praeponderet alea fati Lucan., si neutro litis condicio praeponderet Q.; occ.
a) nagibati se pretežno na eno ali drugo stran, eni ali drugi strani da(ja)ti prednost, biti bolj naklonjen eni ali drugi strani, biti pristranski (v korist ene ali druge strani): inter duos liberos pari desperatione languentes, da bonum patrem, non praeponderabit Ps.-Q.
b) imeti premoč ali prednost: praeponderavit iniuria Sen. ph., quamvis iniuriae praeponderent Sen. ph., honestas procul dubio praeponderat Gell., tacite praeponderat exsul Stat. —

II. trans.

1. dati čemu zalet (polet, razmah, omah, pretežo, premoč); v pass. (pren.) dobiti zalet (polet, razmah, omah, pretežo, premoč), premag(ov)ati, preseči (presegati): neque ea volunt praeponderari honestate Ci.

2. s svojo pretežo (preveliko težo, premočjo) potlačiti (zadušiti, preobremeniti): ne praeponderent vos peccata vestra Vulg.

prèkinuti -nēm
I.
1. prekiniti, pretrgati, ustaviti: prekinuti vezu, električnu struju, lanac, razgovor, govornika, istragu, sjednicu, s kim odnose
2. prekinuti dinar, paru pomiriti se, spraviti se v krvni osveti; prekinuti štap nad kim prelomiti palico nad kom, obsoditi (na smrt): sud prekide nad optuženim štap i on bude obješen; prekinuti pas ločiti se od žene
II. prekinuti se
1. prekiniti se, pretrgati se: žica na violini prekinula se
2. prekinuti se dah zapreti sapo: Bakonji se prekide dah i noge mu počeše klecati; prekinuti se živ močno se prestrašiti
3. počiti: prekinuti se od smijeha
4. dobiti kilo: prekinuti se od napornog rada