mòčionica ž agr. močilo, močilnica, jama z vodo za godenje lanu, konoplje
mòći mògu mȍžēš òni mȍgū, mòzi, mȍgāh -āše, aor. mògoh mȍže oni mògoše, mȍgūći, mȍgao mògla,
I.
1. moči: to ne može biti; nisam mogao doći; ne mogu ti se načuditi
2. lahko, z določnim glagolom: ja mogu ići pješke lahko grem peš; još ove zime se možete nadati konzulu še to zimo lahko pričakujete konzula
3. kar se da: svoga strica je poštovao što biti može
II. moći se moči se: od davnina se ne može s našom kućom
modŏ (adv. obl. subst. modus; od tod sicer redko in le pesn. modō) osnovni pomen „z mero“, od tod
I. časovno
1. redko o sedanjosti: ravno, prav, prav sedaj (zdaj), pravkar, ravnokar: advenis m.? Ter., peccare fuisset ante satis penitus modo non genus omne perosos femineum V., iam modo, iam Tib. (prav) sedaj, da, sedaj, tum modo Pl. skoraj v tem hipu; večinoma o nedavni preteklosti: nedavno, še pred kratkim, še (prav) zdaj: Pl., mater modo filium osculata nunc cruciatur Ci., m. egens, repente dives Ci., m. hostium classem videbas Ci., modo … tunc T., modo, modo Sen. ph.; pojem preteklosti je relativen: m. C. Lutatio quae alia res quam celeritas victoriam dedit L. nedavno = pred 25 leti, m. hoc malum in rem publicam invasit Ci. pred ne ravno davnim časom = pred 70 leti; redkeje o prihodnosti: takoj, nemudoma, kar precej, zdajci, zdaj zdaj: domum m. ibo Ter., vagabitur m. tuum nomen longe Ci., cum negaret … m. diceret L., nuper erat genitus, m. formosissimus infans O.
2. podvojeno zdaj, modo … modo zdaj … zdaj: Pr., m. disserendum, m. pugnandum Ci.; tudi: modo subacti, modo domiti, modo multati Ci.; drugi oz. tretji, četrti in peti člen retor. spremenjen: modo advorsum hostem, interdum in solitudines S., modo in spem erectus, aliquando adversa reputabat T., modo … nunc L., O. idr., modo … saepe H., modo … saepius T., modo … rursus Pr., modo … nonnumquam Suet., modo … modo … saepe S., modo … modo … nonnumquam Suet., modo … modo … interdum N., modo … modo … postremum T., modo … saepe … interdum H., modo … interdum … nunc … nunc O., modo … modo … nunc … nunc … saepe … saepe O., modo … nunc … modo … saepe … saepe O.; tudi: interdum … modo H. —
II. načinovno splošno omejuje
1. le, samo, vsaj: Pl., Q., parva modo causa timoris C., circi m. spectaculum fuerat L., id m. simul orant ac monent L., duo m. haec opto Ci.; v nikalnih stavkih = še, niti: impetum m. ferre non potuerunt C., nemo eorum progredi m. extra agmen audent C., ne parvum m. detrimentum … accideret C.; včasih = sam, edini: ipsi m. eminus sauciabantur S., oppido m. potiti; praeda omnis ab perfugis corrupta S., tanta repente caelo missa vis aquae dicitur, ut ea m. exercitui satis superque foret S.; pogosto v ixpt. tantummodo (gl. tantummodo), toda vedno ločeno tantum modo pri Ci.; modo non = gr. μόνον οὐχί (= „le ne celo“ =) skoraj: Val. Max., modo non montes auri pollicens Ter. Poseb. najdemo modo
a) v želelnih in zahtevnih stavkih: Pl., liceat modo O., vide m.! Ci., vos m. proposito faveatis Tib.; taki stavki imajo pogosto navidezno pogojni pomen, tako da lahko modo, modo ut slovenimo s če (ako) le, modo ne z če (ako) le ne, v lat. pa gre za želelne stavke (kondicionalni želelni stavki), ki se torej ne smejo uvajati s si ali nisi: modo Iuppiter adsit, tertia lux classem sistet in oris V., scies, modo ut tacere possis Ter., concede, ut impune emerit, m. ut bonā ratione emerit Ci., quidlibet faciat, modo ne [nausiet] Ci. Včasih je predikat izpuščen: decerne, modo recte (sc. decernas) Ci., vellem adesset M. Antonius, modo (sc. adesset) sine advocatis Ci. Prim. dummodo.
b) v kondicionalnih stavkih si modo ali (pesn. in Icti.) modo si če le, ako le: si modo id consequi potero Ci., si modo te posses docere emisse Ci., si modo sola queant saxa tenere fidem Pr., persequar inferius, modo si licet ordine ferri O.
c) v relativnih stavkih, in sicer z ind. = le (ne)kako, vsaj, kolikor toliko: nihil eorum, quod m. probabile fuit, omittendo Q.; stavki s cj. so relativne zveze: quamquam quis ignorat qui modo umquam mediocriter res istas scire curaverit (po nekaterih verzijah curavit), quin tria Graecorum genera sint vere? Ci.
2. korelativne zveze: non modo … sed ali verum ne le (samo) … ampak, non modo … sed etiam ali verum etiam ne le (samo) … ampak tudi, non modo … sed (verum) ne … quidem ne le … ampak niti (še … ne), non modo non … sed etiam ali sed potius ne le ne … ampak celo (temveč celo), non modo non … sed ne … quidem ne le ne … ampak niti (temveč še … ne), non modo non … sed e contrario ne le ne … ampak nasprotno Ci., L. idr.; redkeje je krepkejši člen na prvem mestu: Plin., quos clientes nemo habere velit, non modo (kaj šele, še manj) eorum cliens esse Ci.
Mofa, das, (-s, -s) kolo z motorjem, moped
mohín moški spol kretnja, gib z roko, premik telesa
hacer mohínes obraze delati, šobiti se
moitir [mwatir] verbe transitif, vieilli, technique ovlažiti, impregnirati z vodo
molestus 3 (mōlēs)
1. težaven, naporen, nadležen, siten, zlovoljen, nejevoljen, zoprn, tečen, vsiljiv, nèpríličen, neprijeten, slab, neljub, nevšečen, mučen, dolgočasen: Cat., Sen. ph., onus H., provincia negotiosa et molesta Ci., operosus ac molestus labor Ci. trudapolno in zoprno delo, tunica Mart., Iuv. mučilna tunika, nekaka ovirnica iz gorljivih snovi, ki so jo morali obleči obsojeni na smrt v ognju, ingenii adrogantia multo molestissima est Ci., mereor, ne vobis molestus sim Ci. da vam delam nadlego, mihi molestum (est)! Ter. to mi je neprijetno, hoc haud molestum est Pl. to ni žaltavo (zoprno, neprijetno, slabo), mihi molestum est (z inf. ali z ACI) Ci. neprijetno (v nadlego, odveč) mi je, mrzi mi, gabi se mi, gnusi se mi, molestus (mihi) es! Pl. pusti me na (pri) miru! težiš!, molestus fuit Petr. klepet je začel postajati dolgočasen.
2. occ.
a) kot ret. t.t. prisiljen, pretirano natančen, pedantski, pedanten: verba O., simplex in agendo veritas, non molesta Ci., dialectos Tiberius ap. Suet. nerazumljivo, molestissimus exactor Latini sermonis Suet.
b) težko izrekljiv, težko izgovorljiv: nomen Ci.
3. težek = težko izvedljiv: separatio Ulp. (Dig.). — Adv. molestē
1. nadležno, neprijetno, mučno, zoprno: amici sane fideles, sed m. seduli Cu., molestius (nujneje) flagitare debitum Amm.
2. occ. (o hoji, govoru) prisiljeno, pretirano natančno, pedantsko: m. incedere Cat., m. uti distinctionibus Q., m. scribere aut loqui Augustus ap. Suet. prisiljeno in zato nerazumljivo, confabricari originem vocabuli nimis m. Gell.
3. ne(je)voljno, z ne(je)voljo, nerad: m. fero obžalujem, žal mi je, težko (hudo) mi je, žalosti me, mrzi mi, v zlo štejem, zamerim, neprijetno mi je ipd.; abs.: Varr., Sen. ph.; z ACI: exercitum hiemare in Galliā m. ferebant C., te de praedio aviae exerceri m. fero Ci. ep.; s si ali quod: Ci. ep.; z obj. acc.: quoniam ea molestissime ferre debent Ci.; podobno: moleste habere, quod … Aug.