Franja

dēturbō -āre -āvī -ātum

1. dol pognati, dol zagnati, dol vreči, s česa poriniti, na tla zbiti, zvaliti, zvrniti, podreti: aliquem in viam Pl., aliquem de saxo Nov. fr., aliquem de tribunali C., aliquem de ponte in Tiberim Varr. fr., Phaëthonta … deturbavit equis in terram Lucr., Menoetem in mare puppi deturbat ab alta V., aliquem equo d. Amm.; z neživimi obj.: omnes de tecto tegulas Pl., istius statuam Ci., aedificium Ci. ep., supervacuos pampinos Col.; pesn. z dat.: caput orantis deturbat terrae V. pobije na tla.

2. occ. (voj.) sovražnika z njegovega položaja pregnati, odgnati (odganjati): nostros lapidibus de vallo d. C., ex omni parte lapidibus coniectis deturbati C., d. Pompeianos ex vallo C., moenibus deturbat S. fr., trepidos ex praesidiis stationibusque Macedonas deturbant L., deturbant nitentes per ardua hostes L., deturbatis Samnitibus L., deturbatis, qui interiora montium obsidebant Cu.; abs.: miles contra deturbare telis T.

3. pren. koga iz česa pregnati, izpodriniti, komu kaj (od)vzeti: consulem de custodia civitatis Ci., sua quemque fraus de sanitate ac mente deturbat Ci. slehernemu vzame … zdravo pamet, deturbari ex magna spe ali samo spe Ci. ep. izgubiti … upanje, deturbatus verecundiā Gell.; deturbare testimonium ex animo Nov. fr., haec (tempestas) verecundiam mihi et virtutis modum deturbavit Pl. me je pripravila ob …

4. occ. (jur.) koga iz njegove posesti pregnati: aliquem certa re et possessione Ci. ep., de fortunis omnibus P. Quinctius deturbandus est Ci.

down⁵ [daun] prehodni glagol
pogovorno zrušiti; opustiti, odložiti; spustiti, spuščati se; dol vreči, zvrniti

to down s.o. pobiti, premagati koga
to down tools prenehati z delom, stavkati

dump² [dʌmp]

1. prehodni glagol
odložiti, odlagati; zvrniti, prekucniti; pod ceno izvažati; znebiti se

2. neprehodni glagol
zvrniti, prekucniti se; treščiti

ēvertō (ēvortō) -ere -vertī (-vortī) -versum (-vorsum) obrniti (obračati), od tod

1. izpahniti, izviniti: eversae cervices Ter., flexus eversi Ps-V. (Cul.); occ. kvišku obrniti (obračati), razri(va)ti, vzburka(va)ti, razburka(va)ti: campum Val. Fl. preorati, aequora ventis V., mare Sen. ph., eversae aquae O., evertentibus undis puppis latus Iuv.

2. prevrniti (prevračati), zvrniti (zvračati), podreti (podirati): naviculam Ci., ratibus eversis repletum mare Sen. tr., istius evertere statuam non dubitaverunt Ci., mensae eversae O., eversa pharetra O. preobrnjen = prazen, silvis evertere pinum V., ali evertere nemora V., ali arborem Plin. posekati, evertere equum Pr., equi currūs everterant Cu., eversus axis (voz) Sil., eversus mons Iuv.; subst. pt. pf. ēversī -ōrum, m s konja vrženi, z vozom prevrnjeni: Plin.; occ.: (zgradbe) podreti (podirati), porušiti (poruševati), razrušiti (razruševati), zrušiti (zruševati), razdejati (razdevati): Numantiam, domum, bustum in foro Ci., urbs nondum excisa et eversa Ci., evertere aedificia L., castellum H., Pergama V., Troiam O., domos totas Iuv.

3. pren. spodkopa(va)ti, spodnesti (spodnašati), razmajati, uničiti (uničevati): fundamenta rei publicae Ci., in ruinis eversae rei publicae Ci. propadle, si augures totum evertunt tribunatum tuum Ci., vestra decreta evertuntur dicendo Ci., ad evertendas leges valuisti Ci., evertere opes Ci., V., amicitiam, Caesaris acta, pietatem Lucr., res Asiae V., eversum saeclum V. propadlo, evertere tribuniciam potestatem S. fr., imperium T.; occ. izpodriniti, upropastiti, (gmotno) uničiti: Catilinam Ci., Crassos Iuv., per se eversum propinquum Ci., evertere causam suam Ci., hominis propinqui fortunas (gmotni položaj) Ci., funditus eversae provinciae Ci., videtis eversos publicanos Ci., superior annus aratores evertit Ci.; z abl. = rešiti koga česa, pripraviti koga ob kaj: evertere aliquem agro, aedibus Pl., hunc funditus evertit bonis Ci., pupillum fortunis patriis conatur evertere Ci., calamitosum est bonis everti Ci., ut amplissimo honore everteretur Ci.

extrinken^* izpiti na eks/dušek, zvrniti, eksati

hinunterkippen ein Getränk: zvrniti; (fallen) pasti dol

hinunterschütten zliti dol; Getränke: zvrniti

hinunterstürzen pasti (dol/navzdol) (die Treppe po stopnicah); ein Getränk: zvrniti; sich hinunterstürzen vreči se

imputō (inputō) -āre -āvī -ātum

1. vračuna(va)ti, zaračuna(va)ti, všte(va)ti, prište(va)ti, v račun postaviti (postavljati): plus imputant seminis iacti, quam quod severint Col., sumptūs imputare Icti., hoc non imputo in solutum Sen. ph. tega ne vštevam v plačilo; pesn. (meton.): alicui nectar, otia Mart. podariti, posvetiti.

2. occ. (v zaslugo ali krivdo) šteti, prište(va)ti, pripisovati (krivdo) zvrniti (zvračati) na kaj: Sen. ph., Sen. rh., Plin. iun., noli imputare beneficium mihi Ph., data munera non imputant T., bos … mortem senioribus imputet annis O. naj zvrača na … , culpam i. Plin., caedem Q., num quam exercitui imputari possunt morae belli T.; abs.: hoc solum erit certamen, quis mihi plurimum imputet T. kdo si pri meni največ zaslug pridobi, kdo me najbolj k sebi obveže.

in-gurgitō -āre -āvī -ātum (in, gurges)

1. (v vrtinec) zagnati (zaganjati), pahniti, vreči, zvrniti, izli(va)ti, vli(va)ti v kaj: merum ventri suo Ap., se caeno i. Lact. (o prašičih), Rhodanus paludi sese ingurgitat nomine Lemanno Amm., humor ex his non universus ingurgitans (ne curkoma (= v vrtincu) vdirajoča … ) … sed quomodo sititur destillans Plin.; pren.: te in tot flagitia numquam ingurgitasses Ci., in viri copias se ing. Ci. do vratu plavati v njegovem bogastvu.

2. utopiti (utapljati), potopiti (potapljati) koga v pijači in jedi kakor v kak vrtinec, dati mu piti in jesti: ing. singulos crebris poculis Ap., ingenium crebris poculis Gell. svojo pamet utopiti v … ; refl.: se ing. želodec si napolniti, do sitega se najesti in napiti: crudi se rursus ingurgitant Ci. se napijejo, se in vinum Pl., se vino Lact.; med.: temeto ingurgitatus Macr., anus ingurgitata Petr.; pren.: qui (Ennius) degustandum ex philosophia censet, non in eam ingurgitandum Gell. se z njo tako rekoč upijaniti.

in-iciō -ere -iēcī -iectum (in, iaciō)

I.

1. vreči (metati) v kaj, hitro spraviti, dejati v kaj, zvrniti, položiti (polagati), vli(va)ti, spustiti (spuščati) v kaj, pogosto o metanju gorečih stvari: i. ignem tectis L., Cu., faces castris T. ali tectis Fl., Capitolinis sedibus ignem Ci. strelo; pren.: iniecta est fax rei publicae Ci.; toda: domus ardebat iniectis ignibus Ci. zažgana; dalje: manum foculo i. L. hitro na ognjišče položiti, milites (in naves) C. hitro jih vkrcati, in flammam iniectus C., semen Plin. sejati, viscera flammae Q., aquam Col., vestem flammae Suet.; refl. zagnati se kam: se in medios ignīs (hostīs) i. Ci., sese medium periturus in agmen iniecit V., se morti V., se in ignem Ter., se per ignem inicere saltu V., se in fraudem Pl., animus se inicit in aliquid Ci. se potopi (potaplja, poglablja) v kaj.

2. metaf.
a) (kak afekt) vzbuditi (vzbujati), povzročiti (povzročati), navda(ja)ti s čim: i. alicui terrorem Cu. ali timorem Ci., N. ali metum Iust., Suet. koga v strah pripraviti , koga v strah spraviti (spravljati), zada(ja)ti mu strah, (pre)plašiti ga, ecce, terror iniectus Caesari de eius actis Ci., formidinem Agyrinensibus iniciebat Ci., erat metus iniectus iis nationibus Ci., periculum mortis i. T., religionem Ci., C., hominibus scrupulum Ter., Ci., Suet., suspicionem Ci., ira deorum iis iniecit amentiam Ci., iis admirationem sui i. N., studium pugnandi exercitui C., ei iras V., curam L., H., cupiditatem Ph., cunctationem L., voluptatem Varr., ardorem, stuporem Iust., tantum ardoris L., spem Ter.; occ. obuditi (obujati), vzbuditi (vzbujati), povzročiti (povzročati), pripraviti (pripravljati), zada(ja)ti; prvotno zevg.: hostibus terrorem et fugam L. (= terrore iniecto fugam efficere); potem (prolept.) samo: fugam Pl., iniectus a me tumultus civitati Ci., plaga est iniecta petitioni tuae Ci., i. certamen L., causam deliberandi Ci., alicui mentem, ut audeat Ci.
b) (v govoru kaj) podtakniti (podtikati), priplesti (pripletati), v misel vzeti (jemati), v misel vključiti (vključevati): primum enim illud inecit Ci., homo … meum nomen iniecerat Ci., i. mentionem H., sententiam Q., Bruto cum saepe iniecissem de … Ci. —

II.

1. v, na, čez kaj vreči (metati), de(va)ti, naložiti (nalagati), položiti (polagati), postaviti (postavljati): eo super tigna iniciunt C., stramentis pellem N., (flumini) pontem L. most narediti (čez reko); prim.: pallium i. in aliquem Pl. ali alicui Ci., humeris ostrum (škrlatno obleko) V., togam Q., sinūs humero Q., iniectā veste latent pedes O., alicui vim telorum Cu. metati proti komu, radios Pr., (Typhoni) Aetnen O. nanj zavaliti, tu mihi terram inice V. pokoplji me, iniecti humeris capilli O. padajoči na … , bracchia collo i. O. objeti, iniectis manibus Pr., securim petitioni tuae Ci. nastaviti, zasekati, equo iniectus L. vržen čez … , supra stercus iniectus Ci., opus super funus Q., iniectam fesso pectore molem Val. Fl., (spiranti) pulvinum Suet., cingula et galeam Val. Fl., taedas ad fastigia Val. Fl.

2. occ. spone, železje nadeti, v železje d(ej)ati, vkleniti: iste inici catenas imperat Ci., Turno iniectae catenae L., vincula V., laqueum L., cervicibus laqueum Suet.; od tod pren.: illi tamquam frenos furoris iniecit Ci., frena licentiae iniecit H., animo vincula i. Ci.

3. inicere alicui manum roko položiti (polagati) na koga, silo storiti mu, lotiti se ga, prijeti ga, zgrabiti ga
a) po zakonu (leges XII tabularum) je bilo tožitelju dovoljeno obtoženca, za katerega so sumili, da hoče pobegniti, siloma (manum inicere) prignati pred sodišče: si calvitur pedemve struit (hoče bežati), manum endoiacito (= inicito) Tab. XII.; od tod metaf. = ustaviti koga, veleti komu ustaviti se: mihi veritas ipsa manum iniecit Ci.; tudi pl.: manūs alicui i. Cu.
b) v stari legisakcijski pravdi je tožitelj simbolično označeval svojo lastninsko pravico do kake stvari s tem, da je položil roko nanjo: virgini … minister decemviri manum iniecit L.; od tod metaf.: inice … in tua iura manūs O., iniecere manum Parcae V. so razglasile za svojo last, so si prisvojile, so se polastile, morituro manum i. Cu., quieti eius manūs inieci Plin. iun. silo sem storil njegovemu miru, spravil sem ga ob mir; pesn.: parabant (Gigantes) inicere bracchia caelo O.

Opomba: Iniexit = iniecerit: Pl. (Pers. 70).

iskrénuti ìskrēnēm
I.
1. obrniti: dvojica treba da bika uhvate za rogove i da mu iskrenu glavu na više
2. prevrniti, zvrniti: iskrenuti košaru, kola
3. obrniti narobe: iskrenuti kožuh
4. prevrniti, presipati: skinu lonac s vatre i iskrenu jelo u zdjelu
5. spremeniti, obrniti: iskrenuti tok dogadaja
II. iskrenuti se obrniti se: nikad čovjek ne zna ovdje u što se stvar može iskrenuti

izvŕnuti ìzvr̄nēm
I.
1. obrniti: izvrnuti odijelo, nekoliko stranica u knjizi
2. prevrniti, prekucniti: izvrnuti kola, lokomotivu
3. ekspr. zvrniti: izvrnuti mnogu čašicu
4. izkriviti, popačiti: izvrnuti smisao, istinu, nečije riječi
5. zavihati: izvrnuti rukave
6. zaviti: izvrnuti oči
7. spremeniti: izvrnuti rukopis
8. pošvedrati: izvrnuti cipele
II. izvrnuti se
1. zvrniti se: on se izvrnuo na krevet
2. ekspr. umreti, zvrniti se: svi gledaju kad će se izvrnuti
3. obrniti se, spremeniti se, sprevreči se: od onda se sve izvrnulo naopako
4. prevrniti se, prekucniti se

kippen¹ Technik zvrniti, zvračati, prekucniti, prekucovati, prevrniti; nagniti, nagibati; prevesiti se; (ausschütten) vsuti na; Flüssigkeiten: zliti, zlivati; einen kippen zvrniti kozarček (žganja)

of-fundō -ere -fūdī -fūsum (ob in fundere)

1. liti, zli(va)ti, (v)sipati, (u)sipati pred koga, komu: aquam Pl., cibum (sc. avibus) Pl.

2. metaf.
a) zvrniti (zvračati), prevrniti (prevračati), podreti (podirati) koga; med. zvrniti (zvračati) se, prevrniti (prevračati) se, (z)gruditi se, pasti (padati), klecniti (klecati): asinus offunditur Ap.
b) razprostreti (razprostirati), razširiti (razširjati); med. razprostreti (razprostirati) se, razširiti (razširjati) se, obda(ja)ti: noctem rebus Ci., altitudo caliginem oculis offundit L. povzroči, da se človeku naredi tema pred očmi, naredi človeka omotičnega, povzroča omotico; pren.: si quid tenebrarum offudit exsilium Ci. če ti je prognanstvo kaj (omračilo =) užalilo dušo, offundunt tenebras Lact. „zakrivajo s temo (slepoto)“, varajo, slepijo, zavajajo, tenebras o. iudicibus Ci. sodnike (pre)varati, (za)slepiti, zavesti (zavajati), nimium terroris L. ali incompositis pavorem o. L. (preveč) prestrašiti; med.: aër nobis offunditur Ci. nas obdaja, ignis ob oculos offusus Ci.; pren.: hic error et haec indoctorum animis … offusa caligo est, quod … Ci. ta zmota in ta zaslepljenost sta se vtepli v duše neukih ljudi, ker ..., tanta offusa oculis animoque religio L. svetost, ki tako močno deluje (tako zelo vpliva) na oči in srce, omnium rerum terror oculis omnibusque est offusus L. vsakovrsten strah se je pojavil, tamquam si offusa rei publicae nox esset Ci. kakor da se je razprostrla noč nad državo.
c) pokri(va)ti, zakri(va)ti, zastreti (zastirati), zatemniti (zatemnjevati): lumen lucernae luce solis offunditur Ci., oculos tuos clarissimā in luce tenebris offusos Val. Max. kakor omegljene; pren. obstreti, zastreti (zastirati), zagrniti (zagrinjati), prevze(ma)ti, zaje(ma)ti: eo pavore offusum Claudium T. da je Klavdija obšla tolikšna osuplost, omnium Marcellorum memoria meum pectus offudit Ci.

praecipitō -āre -āvī -ātum (praeceps)

I. trans.

1. strmoglaviti (strmoglavljati), prekucniti (prekuceváti, prekucávati), (dol) zvrniti (zvračati), prevrniti (prevračati), (dol) zagnati (zaganjati), (dol) vreči (metati): tauros Cu., flumina Sen. ph. tvoriti slape, v slapu (slapovih) padati, aliquem in terram Cu. ob tla vreči, pilas in mare N., se in flumen C., se de muro O., se de turri L., se e Leucade Ci., equites ex equis L.; z abl. separationis: saxa muro C., senes pontibus O., currum scopulis O., se petris Cu.; pogosto med. praecipitari strmoglaviti (strmoglavljati) se, zagnati (zaganjati) se, pognati (poganjati) se, vreči (metati) se: cum alii super vallum praecipitarentur S., per (čez, preko) lubrica saxa praecipitati Cu.; pesn.: lux praecipitatur aquis (dat. = in aquas) O. sonce zahaja, sonce gre v zaton (prim. = Scorpios in aquas praecipitatur O.), nox praecipitata O. iztekajoča se, minevajoča, h koncu hiteča (idoča); redko praecipitare se =
a) strmoglaviti (vreči) se v prepad: consulem designatum tantis conterruit minis, ut is se praecipitaverit Suet.
b) = hitro iti dol, na vrat na nos teči dol, hitro se spustiti: hac te praecipitato Ter.; occ. preveč obrniti navzdol: vitem Ca.

2. metaf.
a) strmoglaviti (strmoglavljati), vreči (metati), pahniti (pehati), pogubiti (pogubljati), uničiti (uničevati): aliquem ex altissimo dignitatis gradu Ci., rem publicam L., aegrum Cels., bellatores Plin. onesrečiti (onesrečevati), spem festinando O., praecipitatus ex patrio regno S., avaritia semet ipsa praecipitavit S., furor iraque mentem praecipitant V. zanašata, praecipitate moras V. hitro odpravite vse zadržke, p. arborem in senectam Plin. pustiti, da drevo pred časom (predčasno) ostari (propade), se in exitium Cels., praecipitari (med.) in insidias L. zabresti, zaiti, pasti.
b) pospešiti (pospeševati), prehitro ukrepati pri čem, prenagliti se pri čem: vindemiam Col., obitum (zahod sozvezdja) Ci. poet., ne praecipitetur editio Q., consilia praecipitata L.; pesn. α) z inf. = priganjati, siliti: Stat., curae praecipitant dare tempus sociis humandis V. β) z ACI: Argum Tiphynque vocat pelagoque parari praecipitat Val. Fl. —

II. intr.

1. strmoglaviti (strmoglavljati) se, (dol) zagnati (zaganjati) se, (dol) pognati (poganjati) se, (dol) drveti (dreviti, dreti), (dol) pasti (padati), spustiti (spuščati) se: in fossam L., Nilus praecipitat ex montibus Ci., praecipitare istuc est, non descendere Ci., non fugis hinc praeceps, dum praecipitare (naglo bežati) potestas (sc. est)? V., nox caelo (abl. separationis) praecipitat (sc. in oceanum) V., sol praecipitans Ci. zatonu (zahodu) se bližajoče; occ. miniti (minevati), izteči (iztekati) se, doteči (dotekati), h koncu hiteti (iti), koncu se (pri)bliž(ev)ati: hiems iam praecipitaverat C.

2. metaf.
a) drviti (dre(vi)ti) (v pogubo, nesrečo), iti po zlu, poginiti (poginjati, pogibati): ad exitium praecipitantem retinere Ci., praecipitantem impellere Ci., res publica praecipitans Ci., rei publicae praecipitanti subveni Ci.
b) zaiti, zabresti, pasti: in insidias L., in amorem Pl.

răsturná răstórn vt./vr.

1. prevračati (se), prevrniti (se), prekucniti (se)

2. (pre)obračati (se), (pre)obrniti (se)

3. zvrniti (se)

4. vreči

5. razlivati (se), razliti (se)

re-lēgō¹ -āre -āvī -ātum (re in lēgāre) odsloviti (odslavljati), (od)poslati ((od)pošiljati), odpraviti (odpravljati), odstraniti (odstranjevati): tauros in pascua relegant V., Catonem Cyprum relegare Ci., filium in praedia rustica relegarat Ci.; pesn. z dat.: at Trivia Hippolytum secretis alma recondit sedibus et nymphae Egeriae nemorique relegat V. ga izroči; occ. odsloviti (odslavljati), (od)poslati ((od)pošiljati) za kazen = izgnati (izganjati), pregnati (preganjati), (za)poditi, odpoditi, odpotiti: consul Lamiam in contione relegavit edixitque, ut ab urbe abesset milia passuum CC Ci., ipse (sc. Caesar) relegati, non exulis utitur in me nomine O.; prim. relegatus (odposlanec, odslovljenec), non exsul dicor O. (gl. relēgātiō), filium ab hominibus relegare Ci., filium rus Ci., aliquem in exsilium L. poslati, aliquem in insulam T., Vell.

2. metaf. napotiti (napotovati) koga kam, oddaljiti (oddaljevati), odpraviti (odpravljati), odstraniti (odstranjevati): milites reiecti et relegati a ceteris C. ločeni in odcepljeni od drugih, terris gens relegata ultimis Ci. v daljnih deželah stanujoč, bella Lucan., ambitione relegata H. opustivši kaj, izognivši se čemu, brez česa.
b) zavreči, ne vzeti (jemati), odbi(ja)ti, odkloniti (odklanjati), ne spreje(ma)ti, zavrniti (zavračati): Samnitium dona Ci., verba alicuius O.
c) napotiti (napotovati), usmeriti (usmerjati), opozoriti (opozarjati) koga na kaj: ad auctores Plin.
d) kaj na koga, kaj (pre)valiti, zvrniti (zvračati), pripisati (pripisovati) komu kaj, podtakniti (podtikati) komu kaj: rationem rectae honestaeque vitae ad philosophos Q., fortunae invidiam in auctorem Vell.; pass.: interdum culpa in hominem relegatur Q. se zvrne (pade) nazaj na … ; z dat. (komu?) odkazati (odkazovati), izročiti (izročati): ornandi causas tibi relegat Tib.

3. voliti v oporoki, zapustiti: dotem Icti., usum fructuum Icti.

rovesciare

A) v. tr. (pres. rovēscio)

1. razliti, razlivati:
rovesciare insulti su qcn. pren. koga obmetavati z žalivkami
rovesciare la colpa su qcn. pren. valiti krivdo na koga

2. prevrniti, prevračati:
rovesciare il sacco pren. povedati vse
rovesciare la situazione pren. na glavo obrniti položaj

3. vreči (na tla):
rovesciare un governo pren. vreči vlado

4. voj. potolči, prebiti:
rovesciare le difese nemiche prebiti sovražnikovo obrambo

B) ➞ rovesciarsi v. rifl. (pres. mi rovēscio)

1. pasti, padati; zvrniti, zvračati se

2. zlivati se; strmoglavo pasti, padati; zgrmeti

3. pren. zgrniti, zgrinjati se:
la folla si rovesciò sulla piazza množica se je zgrnila na trg

schmettern

1. (werfen) treščiti; (aufprallen) butniti

2. zapeti, zaigrati na ves glas; (za)trobiti

3. einen Schnaps: zvrniti