Franja

entstehen^* nastati, nastajati, Alleen, Ortschaften: zrasti; izvirati iz

erwachsen^*1 zrasti, odrasti; erwachsen aus izvirati iz, slediti iz; nastajati zaradi, poroditi/porajati se (iz), izrašcati iz; Recht in Rechtskraft erwachsen postati pravnomočen

ēveniō -īre -vēnī -ventum

1. ven priti (prihajati), iziti (izhajati), priti iz česa: merses profundo, pulchrior evenit H. Kam? = priti kam, dospeti kam: evenire Capuam, rus eveniat Pl. Occ. (o rastl.) zrasti, prikliti: arundo serius evenit Col.; pren.: ubi pax evenerat S. ko je bil nastopil mir, delecta rei publicae forma … si evenit T.; iz žrebovnice kot žreb priti, od tod kot del priti (prihajati) komu, pripasti komu, doleteti koga: damna evenerunt maxuma misero mihi Pl., illi divitiae evenerunt maxumae Pl., ipsi Numidia evenerat S., cui Gallicum bellum evenerat, cui legiones urbanae evenissent L., si in Pompeio quid humani evenisset S. fr. evfem. = če bi Pompej umrl, si quid sibi eveniret Suet., vix denis armatis singuli hostes eveniunt Iust. (po) en sovražnik pride na …

2. pren. iziti se, izteči (iztekati) (se), konč(ev)ati se: evenire prospere Pl., Ci. ep., L., bene ac feliciter Ci., S., L., Plin. iun., bene S., ut ea res iis fauste, feliciter prospereque eveniret Ci., auspicia ei secunda evenerunt Ci., cuncta prospere eventura S., res legioni feliciter evenit C.; o neugodnih dogodkih: male evenire Pl., quid si sors aliter quam voles evenerit? Pl., evenire praeter spem Ter., praeter opinionem Suet., omnia fere contra ac dicta sunt, evenerunt Ci., bonis male evenit Ci. se slabo godi, pugna adversa ei evenit L., at tibi contra evenit H., multa eo anno prodigia evenere T., etiamsi tormenta pervicaciā servorum contra evenissent T.; occ. izpolniti (izpolnjevati) se, zgoditi se, uresničiti se: utinam istud evenisset N., eveniunt optata deae O., non haec sine numine divûm eveniunt V., quota quaeque res praedicta evenit? Ci., utinam quidem istud evenisset N.

3. pripetiti se, primeriti se, naključiti se, dogoditi se, zgoditi se: in hominum aetate multa eveniunt Pl., quidquid evenerit S., si quid secundi evenisset N., ut plerumque evenit Ci., si tibi evenerit, quod metuis, ne accidat Ci., ut quaecumque accidant incommoda, propter eam causam evenire videantur Ci., ex quibus causis mors eveniat repentina Ci. bi takoj nastopila smrt. — Skladi: brezos. s konsekutivnim stavkom: Ter., Q., Plin. iun., Suet., Cl., forte evenit, ut in Privernati essemus Ci., quī evenit, ut idem auctor sit? Ci. kako se je zgodilo, ita plerumque evenit, ut is sibi imperatorem alium quaerat S.; z inf.: hostibus eveniat viduo dormire cubili O. — Od tod subst. pt. pf. ēventum -ī, n

1. izid, konec, posledica, uspeh: Varr., Vell., Plin. iun., Suet., consilia eventis ponderare Ci., non eventis, sed factis cuiusque fortunam ponderare Ci., me stultitiae meae poenam ferre gravius quam eventi Ci. ep., aliorum eventis doceri T.

2. dogodek, pripetljaj: plurimorum eventorum memoria Ci.

Opomba: Star. cj. pr. ēvenat: Enn., Pl., Pomp. fr., evenant: Pl.

extūberō -āre -āvī -ātum

1. intr. oteči (otekati); pren. vzdigniti (vzdigovati) se, zrasti, pojaviti (pojavljati) se: ex qua (radice) mediā veluti malum extuberat Plin., (gemma) oculi figurā extuberans Plin.

2. trans. storiti, da kaj oteče; v pass. = oteči, zabuhniti: extuberatum caput Amm. zabuhla, aviditate nimiā extuberatus venter Amm. nadut; pren. vzdigniti (vzdigovati): valles Sen. ph. (o potresu).

formare

A) v. tr. (pres. formo)

1. oblikovati, formirati:
formare una statua in bronzo oblikovati kip v bronu

2. pren. oblikovati, formirati, vzgajati:
formare gli scolari all'amore del bello vzgajati učence v ljubezni do lepote

3. osnovati, ustanoviti, ustvariti:
formare un partito ustanoviti stranko
formare una famiglia ustvariti družino

4. predstavljati, biti:
formare il vanto della famiglia biti ponos družine

B) ➞ formarsi v. rifl. (pres. mi formo)

1. pojaviti se, nastati:
nel muro si è formata una patina di muffa na zidu je nastal sloj plesni

2. zrasti, razviti se:
dal bocciolo si forma il fiore iz popka se razvije cvet

fuse² [fju:z]

1. prehodni glagol
(s)taliti, (raz)topiti; zliti

2. neprehodni glagol
zliti, stapljati se; zrasti
elektrika pregoreti

grow out neprehodni glagol
zrasti

grow out of urasti, prerasti; izvirati; odvaditi se

înălţá înálţ

I. vt./vr.

1. dvigovati (se), dvigniti (se)

2. povišati (se)

3. povzdigovati (se), povzdigniti (se)

II. vr. zrasti

ìspēti ȉspnēm
I. vzdigniti: dva stola ispeli su na podij dve mizi so postavili na podij, na oder; ispeti top na postav
II. ispeti se
1. vzdigniti se: sunce se ispelo iznad horizonta
2. povzpeti se: ispeti se na brdo; naša nauka ispela se na viši nivo; ispeti se na prste
3. zrasti: tamo se ispelo drveće
4. narediti se: pjege se ispeše po licu

ìsprcati -ām ekspr.
1. zrasti, začeti rasti: isprcao je luk; isprcala mu pšenica na gumnu
2. napoditi: mogu u skupštini što zvrcati, pa će me isprcati

istàsati -ām zrasti, dorasti

izíći ìzīdēm, izídi, izídoh ȉzīde, izìšao izìšla
1. iti: izići u šetnju; izašli su u bioskop, u kino
2. iti (ven, iz), oditi iz: otac je izišao iz sobe vrlo oprezno, gotovo na prstima
3. iziti: izišla je knjiga iz štamparije; izišlo je sunce; mjesec će skoro izići
4. izbruhniti: izišle su boginje
5. končati se: sve će se dobro izići; sve će na dobro izići
6. postati: iz njega je izišao dobar dak; krivo ne može nikad na pravo izići
7. zbledeti: izišla je boja
8. nastati: odatle bi mogao izići veliki istočni rat
9. zrasti: Stojan je izišao lep i ugledan mladić
10. stopiti: žene su izišle na prozore
11. stopiti pred oči: kad sam prolazio ulicom, izicde mi slika vojvodanskih sela
12. miniti: izišla je godina dana; od onoga dogadaja izišlo je deset godina
13. izgubiti se: ovo je izišlo iz običaja
14. izstopiti: izići iz manastira; zbog slabog materijalnog stanja morao je izići iz škole; igrač je morao izići iz igre
15. opraviti s kom: izići s kim na kraj; s njim ću lahko izići na kraj
16. priti: kad je izišao sa robije, čekali su ga novi zadaci ko je prišel iz ječe ..., ko je odsedel ...; izići s kim na mejdan sprejeti s kom dvoboj; izišao je na glas nadaleko na daleč je zaslovel; već su po stranama gdje je bio pijesak i slabija zemlja izišli sa srpom že so v krajih ... začeli žeti; dune vjetar i odnese galiju bogzna kuda, da za tri mjeseca nije mogla izići na svoj pravi put se ni mogla vrniti na pravo pot; ti izidi na visoku kulu povzpni se na visok stolp; izići s predlogom predlagati; izići pred narod stopiti pred ljudstvo; kula je izišla iz svoga temelja stolp je zrasel iz temelja; izići iz noći preživeti noč; koliko izide to sve skupa koliko znaša to vse skupaj; ako bi se ostalo pri usvojenoj praksi, onda bi izašlo da nosioci zemaljskih kandidatskih lista ne mogu učestvovati pri senatorskim izborima če bi se ostalo pri sprejeti praksi, bi to pomenilo, da ...; on je izišao iz naroda on izhaja iz ljudstva

ìzniknuti -nēm
1. vznikniti: sjeme, seme je izniklo
2. pognati: drveće je izniklo izmedu kamenja
3. zrasti: izniklo je dijete kao zlatna jabuka; Jugoslovenska armija iznikla je iz naroda

izrásti ìzrāstēm, izrástoh ȉzrāste, ȉzrāstao izrásla
1. zrasti: to je izraslo iz naroda
2. izrasti: izrasti iz haljina
3. prerasti: mi smo izrasli iz praznih filoloških zanovijetanja

narásti narástēm, oni narástū, vel. narásti, narástoh nàrāste, nàrāstao narásla
1. zrasti: trava je narasla; narasla mu krila, kosa; narasti komu preko glave
2. narasti: cijene su narasle; kamate narastu nejednako za zajam i ulog
3. vzhajati, shajati: tijesto, testo naraste
4. dorasti: narasti za ženidbu

nascere^* v. intr. (pres. nasco)

1. roditi se:
nascere di, da poveri genitori roditi se revnim staršem, v revni družini
nascere povero, ricco roditi se reven, bogat
nascere bene roditi se v plemeniti, bogati družini
nascere con la camicia, vestito imeti srečo
essere nato sotto cattiva stella roditi se pod nesrečno zvezdo
nascere cieco, muto biti od rojstva slep, nem
essere nato ieri biti hudo naiven
essere nato con gli occhi aperti biti zvit, pretkan
nascere musicista, poeta biti rojen glasbenik, pesnik

2. ekst. roditi se; pognati, poganjati; zrasti; pojaviti, pojavljati se: izvirati (reka); vziti, vzhajati (sonce):
l'Arno nasce dal Falterone Arno izvira izpod Falterona
al bambino sono nati due dentini otroku sta zrasla zobka
nascere come funghi rasti, poganjati kot gobe

3. pren. zrasti, nastati (dejavnost):
è nata una nuova fabbrica zrasla je nova tovarna

4. pren. izvirati; roditi, porajati se:
nascono forti sospetti porajajo se močni sumi
PREGOVORI: chi nasce di gatta piglia i topi al buio preg. kar mačka rodi, rado miši lovi

nȉknuti -nēm, nȉknuh nȉknū in nȉkoh nȉče, nȉkao nȉkla
1. vzkaliti, vzkliti, nikniti, pognati, zrasti: biljka je nikla iz zemlje; brzo će niknuti stručak kupusa; nikla je zamisao; Andrić je nikao iz Bosne
2. nastati: niknuće zora rujna; nikle su nove navike

orior -īrī, ortus sum, toda oritūrus (iz *r̥-i̯ōr; indoev. kor *er- vzbujati, premikati; prim. skr. r̥ṇóti, r̥ṇváti (on) se dviga, se premika, gr. ὄρ-νυ-μι vzbujam, premikam, gibljem, ὄρ-ωρ-α razburjen sem, ὀρούω planem, ἔρνος mladika, veja, umbr. ortom (= ortum), urtas (= ortae, surgentes), urtes (= surgentibus), got. rinnan, rann, stvnem. rinnan = nem. rinnen, rennen)

1. dvigniti (dvig(ov)ati) se, vzdigniti (vzdigovati) se, vsta(ja)ti, nasta(ja)ti: consul oriens de nocte silentio L., ortus est longe saevior Catulus S. fr.; metaf.: oritur tempestas N., oriens ventus N., incendium ortum L., oritur clamor C., bellum Ci., caedes V., seditio Cu., rumor ortus Ci.

2. vziti (vzhajati), (po)kazati se, prikaz(ov)ati se, pojaviti (pojavljati) se: V., Col. idr., stella oriturque caditque O., lux oritur H. dan se zaznava, svita (dani) se, lux oriens Cat., dies oriens Tib., ortā luce C. ob jutru, zjutraj, solem atque lunam … semper occĭdere atque oriri … Lact., ab orto (vzhajajočega) sole Cu., ab orto usque ad occidentem solem L.; od tod oriens sol vzhod: ad orientem solem spectare C. proti vzhodu; pa tudi Jutrovo, Vzhod, Orient: Ci.; pren.: oritur monstrum V. se prikaže.

3. iziti (izhajati), pri(haja)ti, izvirati, nasta(ja)ti: Pl., Ter., Pac. ap. Ci., Plin., Plin. iun., Lucr. idr., unde haec flamma oritur? Enn. ap. Ci., Rhenus oritur ex Lepontiis C., Maeander ex arce summa ortus L., Tigris oritur in montibus Uxiorum Cu., amnes Caucaseo monte orti Cu., ex eo medio quasi collis oriebatur S. je vzkipeval, se je dvigal; pren.: aestūs oriuntur Cu. nastopa(jo), a naturā amicitia orta Ci., officia, quae oriuntur a suo cuiusque genere virtutis Ci.

4. (po)roditi se, iziti (izhajati), rodu kakega biti: Q., Vell., in quo (sc. solo) ortus es Ci., stirpe regiā ortus Cu., eā familiā ortus S., ortus ex eā familiā L., ex concubinā ortus S., Belgas esse ortos ab Germanis C., equestri loco ortus Ci., ex eodem loco ortus Ter., pueri orientes Ci. ki se rodijo (rojevajo), homo a se ortus Ci. = homo novus človek brez slavnih pradedov, ki je prvi izmed svoje rodovine dosegel kurulsko čast (ki je postal plemenit po svoji zaslugi), novinec v kurulski časti.

5. rasti, zrasti: oriens una Ci., pinus V., olea vitisque T.

6. priče(nja)ti se, zače(nja)ti se: Vell. idr., ab his sermo oritur Ci., nox oritur O., Belgae a Galliae finibus oriuntur C., initium turbandi omnia a feminā ortum est L. — Od tod

I. pt. pr. oriēns -entis, m (sc. sol) vzhajajoče sonce, vzhod, in sicer

1. sončni bog, Sonce, Sol: Stat., me saevus equis Oriens adflavit anhelis V., hinc Oriens cum se demiserit undis O.

2. meton.
a) jutro, vzhod (naspr. occidēns večer, zahod): simulacrum ad orientem convertere Ci., in orientem versum esse L., ad orientem vergere Cu. ali spectare Vitr., qui has nobiscum terras ab oriente ad occidentem colunt Ci., oriens aestivus Plin. poletna vzhodna stran (poletna stran sončnega vzhoda), oriens hibernus ali brumalis Col. zimska vzhodna stran (zimska stran sončnega vzhoda), oriens vernus vel solstitialis Gell.
b) Vzhod, Jutrovo, Orient: Plin. iun., ad orientis partes in exilium ibit Ci., orientis incolae (naspr. ad occasum habitantes) Plin., universum orientem in potestatem redigere Iust., spoliis orientis onustus V. —

II. pt. fut. pass. oriundus (nikdar oriendus!) 3 izhajajoč, izvirajoč, po rodu od kod, rodu (gen.): Pl. idr., nati Carthagine, sed oriundi ab Syracusis exule avo L., Argis, a Troiā, ab Lavinio, ab Albanorum stirpe L., ex Achaiā, ex Etruscis L., liberis parentibus Col.; metaf.: Albā oriundum sacerdotium L.

pòniknuti -nēm
1. vznikniti, pognati, vzkliti, zrasti: trava je bogato ponikla; neprijatelj kao da je iz zemlje ponikao
2. povesiti: poniknuti oči; nikom poniknuti globoko povesiti glavo

porásti -rástēm, porástoh pȍrāste, pòrāstao porásla porasti, zrasti: veoma si porastao, ste porasli