Franja

descurcá descúrc

I. vt.

1. odmotati

2. razrešiti

II. vr.

1. znajti se

2. izmotati se

dèsiti dȅsīm
I. naleteti na, srečati: desio sam ga na ulici
II. desiti se
1. pripetiti se: desila se nesreća
2. biti po naključju navzoč, znajti se: ja sam se tada baš tu desio
3. imeti: desilo mi se svega deset dinara u džepu
4. ponuditi se: desila mi se prilika

difēndere^*

A) v. tr. (pres. difēndo)

1. braniti; varovati; ščititi; opravičiti, opravičevati:
difendere i propri interessi braniti svoje koristi
difendere qcn. a spada tratta pren. koga braniti z vsemi močmi

2. pravo braniti; biti branilec, zagovornik:
difendere una causa biti branilec v sporu

3. (sostenere) podpreti, podpirati; braniti:
difendere le proprie ragioni braniti svoja stališča

B) ➞ difēndersi v. rifl. (pres. mi difēndo)

1. braniti se; varovati se:
difendersi dalla neve, dal nemico braniti se pred mrazom, pred sovražnikom

2. pravo braniti se:
difendersi in giudizio braniti se na razpravi

3. opravičiti, opravičevati se

4. pog. znajti se; odnesti jo:
in matematica non è bravissimo ma si difende v matematiki ni posebno močen, se pa nekako znajde, za silo mu pa gre

disimpacciarsi v. rifl. (pres. mi disimpaccio) rešiti, reševati se iz zadrege; znajti se

disimpegnare

A) v. tr. (pres. disimpegno)

1. odvezati (česa); narediti razpoložljivo; sprostiti, sproščati

2. odkupiti, vzeti iz zastavljalnice

3. opraviti, opravljati; izvršiti, izvrševati:
disimpegnare le proprie mansioni opravljati svoje dolžnosti

B) ➞ disimpegnarsi v. rifl. (pres. mi disimpegno) rešiti se (obveze); znajti se; voj. (sganciarsi) otresti se (sovražnikovega pritiska)

districare

A) v. tr. (pres. districo)

1. odmotati, razplesti

2. pren. razjasniti; razrešiti:
districare una situazione difficile razrešiti zapleten položaj

B) ➞ districarsi v. rifl. (pres. mi districo)

1. odmotati se

2. pren. znajti se, izmotati se

dodèsiti se dòdesīm se zastar.
1. pripetiti se: dodesilo se baš protivno
2. po naključju biti, znajti se: ja se dodesih tu negdje blizu

dogòditi se dògodī se
1. dogoditi se, zgoditi se, pripetiti se: dogodila se nesreća
2. znajti se: i tako se dogodismo u drugoj carevini
3. imeti: nije mi se para gotovih dogodilo da vam pošaljem

dovínuti se dòvīnēm se
1. priti, dospeti, domoči se: dovinuti se što prije, što pre kućnoga praga; dovinuti se žuđenom cilju
2. domisliti se, znajti se: dovinuti se dobroj misli, gl. tudi doviti se

dòviti se dȍvijēm se
I. doviti, zviti: doviti vijenac
II. doviti se domisliti se, znajti se: znao se brzo doviti svakom težkom radu

drauskommen^* zmesti se; (zurechtkommen) znajti se

durchboxen sich prerivati/preriniti se, figurativ znajti se; eine Idee: uveljaviti

improvvisare

A) v. tr. (pres. improvviso)

1. improvizirati

2. na hitro, površno pripraviti; znajti se

B) ➞ improvvisarsi v. rifl. (pres. mi improvviso) igrati, iti se:
mi improvviso cuoco grem se kuharja

ingegnarsi v. rifl. (pres. mi ingegno)

1. truditi se; prizadevati si

2. (arrangiarsi) znajti se

inter-veniō -ēre -vēnī -vēntum

1. vmes, k čemu, zraven priti (prihajati), pristopiti (pristopati), vmes doiti (dohajati), prikaz(ov)ati se, pojaviti (pojavljati) se, znajti se, biti, teči: quod cum facere vellent, intervenit M. Manilius Ci., casu Germani equites interveniunt C., quam orationem cum ingressus esset, Cassius intervenit Ci., nam ut numerabatur forte argentum, intervenit homo de improviso Ter., secretum denegavit nisi ut interveniret Macro Suet. bi prišel, (bil) navzoč; z dat. rei: orationi huic L., sermoni Ci., alienae gloriae T., bellis Germanicis, incendio Suet. v vojnah, pri požaru navzoč biti, querelis Ci.; z dat. personae: interveni secretum consilium tractantibus T. sem zmotil tajno razpravljajoče (= tajni posvet), alicui quiritanti L. najti ga kličočega na pomoč, neminem curiosum intervenire nunc mihi, qui … Ter.; o stvareh: via publica, medius paries intervenit Icti., flumine interveniente Plin., Icti. interveniente candidā gemmā Plin. se nahaja vmes.

2. occ. (kot posredovalec) vmes stopiti (nastopati), vmeša(va)ti se, vtakniti (vtikati) se, posredovati, zavze(ma)ti se za kaj: nisi legatus intervenisset Ci., intervenit enim, cui metuisti, ne salvo capite negare non posses Ci., interveniens villicus Suet., interveniens et quasi studiosior partis alterius Suet., i. rebus nepotis Ap., eam (terram matrem) rebus hominum intervenire T. vpliva na … , eatenus interveniebat, ne quid perperam fieret Suet.; kot jur. t. t.: nastopiti (nastopati) kot porok ali tožnik: pro aliquo, in aliquid Icti.

3. metaf. nasproti (po robu) se postaviti (postavljati), zavreti (zavirati), ovreti (ovirati), nasprotovati, upirati (protiviti) se, zadrž(ev)ati, (z)motiti: ultimum de caelo, quod comitia turbaret, intervenit L. prišlo je navzkriž, casus mirificus quidam intervenit Ci., irae interveniunt Pl., quamquam et offensis intervenientibus Suet., haec quum fabula data est, novum intervenit vitium et calamitas Ter., affinitatem, cognationem, praeterea foedus intervenisse S.; pri T. z acc.: ludorum dies cognitionem intervenerant so zadržali preiskavo; pri Ter. z inter: narrabit omnem rem, quae inter nos intervenerit; sicer vselej z dat.: nox proelio, bellum coeptis, hiems rebus gerendis intervenit L., plangor intervenit verbo omni O. med vsako besedo se je bil na prsi, intervenit his cogitationibus avitum consilium L.; tudi z dat. personae: exigua fortuna intervenit sapienti Ci. se mu postavi nasproti = (gr. βραχεῖα σοφῷ τύχη παρεμπίπτει Epicurus), raro sapienti intervenit fortuna Sen. ph., nulla mihi res posthac potest iam intervenire tanta, quae … Ter. ne more se mi pripetiti.

in-veniō -īre -vēnī -ventum

1. Z zunanjim obj.: na kaj (do česa) priti, na koga (kaj) zade(va)ti, naleteti, kaj najti (nahajati), in sicer
a) slučajno: Pl., Ter., Iust., Suet., Amm., lintribus inventis sibi salutem reppererunt C., naves C., thesaurum H., Roscius consules Pompeiumque invenit C., suem sub ilicibus V., in agro populabundum hostem L.; pass.: Scipio mortuus in cubiculo inventus est L.
b) iskaje: vado per equites invento C., argenti venas Ci., quaerensque per arva piorum invenit Eurydicen O., argentum Pl., locum ubi esset N.; metaf. izvedeti, po(i)zvedeti, dognati, obresti, razkri(va)ti, zaslediti: coniurationem Ci.; z ACI: inveniebat ex captivis Sabinis flumen prope abesse C. je našel = izvedel; z odvisnim vprašalnim stavkom: quid agat, non invenit O., non inveniebat, quo modo … Ci., neque certum inveniri poterat, ne … an … Ci.
c) occ. v knjigah zapisano najti (nahajati): de qua re nulla littera in veteribus libris invenitur Ci., apud plerosque auctores invenio (z ACI) L., quod quibusdam in annalibus invenio L.
č) med. in refl. znajti se, pri(haja)ti, navaditi se česa, izuriti se v čem, postati vešč, uveščiti se: Petr., Sen. ph., inveniebantur lacrimae tamen O. so se prikazovale; toda: dolor se invenit O. je odlegla (= popustila). —

2. S prolept. obj.
a) (slučajno) kaj dobi(va)ti, pridobi(va)ti si, udobiti (= pridobiti): nomen, cognomen (ex aliquā re) Ci., ex quo illi gloria opesque inventae S., fraude culpam Ci., sine invidiā facillime laudem Ter., ibi maximam gloriam Iust., gloriam ex culpā S., infortunium Ter., labore inventa bona Ter., gratiam a dis Pl., salutem fugā Sil.; pesn.: fax nullos invenit ignes O. se ni vžgala.
b) (hote) najti, doseči (dosegati), napraviti (napravljati) si, narediti, priboriti (si): viam ferro T. pot si napraviti, mortem manu V., fata viam invenient V., per me inventa salus Ci.
c) occ. iznajti, umisliti (umišljati) si, izmisliti (izmišljati) si, izumiti (izumljati): tum laqueis captare feras et fallere visco inventum (est) V., artes Ci., V., auspicia Ci., verba nominaque invenēre H., ignotum tragicae genus invenisse Camenae dicitur Thespis H., fallaciam Ter., nihil acute inveniri potuit in eis causis, quod ille non viderit Ci.; z inf.: i. puero succumbere furtim Tib. —

3. S predik. določilom (o osebah) spozna(va)ti koga za … ; pass. tudi = (po)kazati se, izkazati se, zdeti se: quam si invenisset idoneum N., ipsis durior inventus est C., invenior Parthis mendacior H., Pamphilam inventam esse civem Ter. — Od tod subst. pt. pf. inventum -ī, n iznajdba = izum, izumitev, iznajdek, našestek: Ter., V., N., Iust., Q., inventum medicina meum est O., Zeno, cuius inventorum (= filozofska načela, ki jih je oblikoval) aemuli Stoici nominantur Ci.

náći nȃđēm oni nâđū, náđi, náđoh náđe, nàšao nàšla, nâđen -a
I.
1. najti: naći iglu u slami, dobra prijatelja, sobu za spavanje, koga u životu, utjehe u radu
2. doleteti: velika nas žalost nađe danas
3. imeti za: naći za dobro, za potrebno, za shodno
4. ugotoviti, priti do spoznanja: ona je našla da to nije dobro
5. pasti: našla je kiša, našao je snijeg
6. da ne nađe od mene ne želim, da bi od mene prišla nanj nesreča; da od boga nađeš naj ti bog pomaga!, bog pomagaj!; to nisam našao na putu tega nisem pobral na cesti; ob gostiteljevem pozdravnem nagovoru: dobar dan, gost odgovori: bolje vas našao
II. naći se
1. najti se: dobri se ljudi svugdje nađu
2. znajti se: ja se ne umijem naći; on se nađe u neprilici znašel se je v zadregi; naći se u čudu začuditi se
3. biti v pomoč: gledaj da mu se nađeš kad mu što zatreba; nešto sam skupila da mi se nađe da bom imela kaj v roke vzeti, kadar bo treba
4. roditi se: našlo se muško dijete
5. čutiti se: naći se uvrijeđenim čutiti se užaljenega
6. ti si se našao da to kažeš ti si upaš to reči

nàgnati nàgnām
I.
1. nagnati: nagnaj sluge u vrt
2. pognati: nagnati stravu u srce
3. prisiliti: ti su me razlozi nagnali da priznam
4. napeljati na: sreća me nagna na jednoga Dobroćanina
II. nagnati se
1. pognati se: nagna se junak na junaka; sve se veselo uz brdo nagnalo
2. znajti se, biti: ko se nije nagnao na Cetinju, neka ustaje na noge junačke

nimerí -ésc

I. vt.

1. zadeti

2. najti

II. vi./vr.

1. pojaviti se, znajti se

2. naleteti na

nūtō -āre -āvī -ātum (frequ. in intens. glagol. *nuere)

1.
a) (o stvareh) vegati (se) na dve strani, nagibati se sem in tja, majati se, gugati se levo in desno, sem in tja, zibati se: ornus mutat V., rami pondere nutant O. se pripogibajo, se krivijo, nutant galeae L., nutare in casside cristae (sc. videntur) Sil., nutant turres Lucan., nutantes domūs Lucan., nutantia pondera Mart., nutans machinamentum T. gor in dol se premikajoča ročica vzvoda, nullo motu terrae nutavisse sedes suas T.; subst. pt. pr. pl. n.: nutantia fulcire Ap.
b) occ. α) ulekniti se, (u)kriviti se, (u)šibiti se, upogniti (upogibati se): huic vineae trium pedum altitudo excelsior nutat, ceteris a quinto, dum ne excedat hominis longitudinem iustam Plin. β) hoteti podreti se: mundi nutante ruina Lucan., casuram fatis sensit nutare ruinam Lucan. γ) (o osebah) z glavo (pri)kimati, (po)migati: capite nutant Pl., neque illa ulli homini nutet, nictet, adnuat Pl., ille nutat utroque caput Sil.; poseb. o zaspanih ljudeh: nutans, distorquens oculos H., summaque percutiens nutanti pectora mento O., nutans crebro capitis motu Suet.
c) (o ranjencu) pasti (padati), zgruditi se na tla: prostegere armis … nutantem vulnere civem Iuv. ki se je zgrudil na tla;
d) occ. ukazujoče (po)migati, namigniti (namigovati): nutat, ne loquar Pl.

2. metaf.
a) omahniti (omahovati), (za)majati se, ne stati trdno, znajti se (biti) v nevarnem položaju, znajti se (biti) v nevarnosti: nutans acies T., cum victoria nutaret Aur., moenia nutantia Romae Sil. šibko, tanto discrimine urbs nutabat T., nutantem rem publicam stabilire Suet., nutanti negotio consulere Amm.; od tod nutare in fugam Fl. obrniti (spustiti) se v beg.
b) omahniti (omahovati), neodločen postati (biti) v svoji sodbi: animus nutat huc atque illuc O., mihi Democritus … nutare videtur in natura (v svoji sodbi o naravi) deorum Ci., curis nutantem Colchida videt Val. Fl., pavor utroque nutat Stat., regum animos … hac nutare videt Stat. omahujoč nagibati se na to stran.
c) omahniti (omahovati), nezanesljiv biti (v zvestobi): primo Valerius Festus legatus studia provincialium cum fide iuvit; mox nutabat T., Galliae nutantes V., nutantis ac dubias civitates retinuit in fide Suet.