Franja

prō-cidō -ere -cidī (prō in cadere)

1. (naprej) pasti (padati), pasti (padati) na kolena, zgruditi se, zrušiti se: postquam relictis moenibus rex procidit, heu, pervicacis ad pedes Achillei H., pars muri prociderat L., turres cum ingenti fragore prociderant Cu.

2. (o telesnih delih) bolezensko izstopiti (izstopati), povesiti (povešati) se, (ven) moleti, (ven) štrleti, zdrkniti, izpasti (izpadati), prolabirati: oculi procidunt Cels., vulva et sedes procidens Plin.; pt. pr. subst.: procidentia sedis, procidentia sedis vulvaeque Plin. izstopajoči (ven štrleči) deli.

skljúsiti se skljûsīm se zgruditi se, pasti: mi pripucasmo na vepra, i on se skljusi dolje na potoku

srózati srôzām
I.
1. spustiti, odvihati: izišla je iz sobe zasukanih rukava koje je zaboravila da sroza
2. s silo vreči z višjega položaja: revolucija ga srozala s položaja ministra
3. znižati: srozati čiji ugled
4. ponižati: ovakva sramota srozala je čitavo društvo
II. srozati se
1. pasti, zlesti navzdol, zdrkniti navzdol: jedna mi se čarapa srozala
2. znižati se: prihodi mu se veoma srozali
3. zgruditi se: ona se nemoćna srozala na stolicu
4. zrušiti se: putnik se, ne pazeći na put, srozao u provaliju
5. ponižati se: u ljutini srozao se ispod životinje

srȕšiti -īm
I.
1. podreti, porušiti: srušiti zid, kuću do temelja, drvo
2. prevrniti: srušiti kola, svijećnjak
3. sestreliti: srušiti neprijateljski avion
4. strmoglaviti: srušiti vladu, kapitalizam, društveni poredak
II. srušiti se
1. podreti se
2. prevrniti se
3. zgruditi se: srušiti se od bolova
4. pasti: srušiti se nauznak

suc-cĭdō² -ere -cidī (—) (sub in cadere)

1. na tla pasti (padati), zgruditi se, sesesti (sesedati) se, podreti (podirati) se, klecniti (klecati): in mediis conatibus aegri succidimus V., genua inediā succidunt Pl., continuo labore gravia genua succiderant Cu., videmus … succidere artus Lucr., terra repente … succidit Lucr., ratio … persuadeat … succidere … posse omnia victa fragore Lucr., imperfecta … sublabantur aut succidant Sen. ph., cum subrutus multitudine pons succidisset Fl.; pren.: succidere mentem et succumbere Sen. ph., succidit mendax Dardania domus Sen. tr.

2. soditi (spadati) pod kaj, pod čim (pri čem) razume(va)ti: sub id vocabulum Varr.

succomber [sükɔ̃be] verbe intransitif podleči; umreti; zgruditi se (sous pod); (vieilli)

femme féminin qui succombe ženska, ki se vda po upiranju
succomber sous le poids d'une charge zgruditi se pod težo bremena
succomber au sommeil, à la fatigue, à la tentation podleči spancu, utrujenosti, skušnjavi
succomber à la suite d'une fracture du crâne umreti za posledicami zloma lobanje

suc-cumbō (sub-cumbō) -ere -cubuī (—) (sub in *cumbere; prim. ac-cumbo, de-cumbo, in-cumbo in cubo -āre)

1. na tla pasti (padati), zgruditi se: Plin., Arn. idr., succumbens victima ferro Cat., vidit Cyllenius omnes succubuisse oculos O. da so se … zatisnile; occ. (o bolniku) leči (legati), uleči (ulegati) se: tandem Nolae succubuit (sc. Augustus) Suet.

2. metaf.
a) podleči (podlegati) komu, čemu, pred ali pod kom, čim, omagati (omagovati) pod (pred) kom, čim, o(b)nemoči (o(bne)magati) pod čim, popustiti (popuščati) pred kom, čim, vda(ja)ti se komu, čemu, v kaj, pustiti se premagati komu, čemu, biti poražen od koga, česa: philosopho succubuit orator Ci., succumbere inimicis, nulli neque homini neque perturbationi animi nec fortunae, succumbere crimini, adrogantiae divitum, senectuti, doloribus Ci., dolore animove (v duhu) succumbere Ci. labori C. ne biti kos, oneri, tempori, pugnae, Cannensi ruinae L., Europae succubuit Asia N., succumbere culpae V., O., precibus, malis O., adversis Sen. ph., voluntati alicuius Ap.; abs.: viri non esse debilitari dolore, frangi, succumbere Ci., hac ille perculsus plaga non succubuit N. pogum mu ni upadel (uplahnil), succumbente patria N., succumbe, virtus, labefacta mens succubuit Sen. tr., invitus succubuit maritus Ap.; z inf.: quam (sc. mortem) nec ipsam perpeti succubuisset vis Arn; occ. α) spolno se vda(ja)ti komu, telesno se združiti, spolno občevati s kom, spojiti (spajati) se s kom, koitirati, seksati, „dati (dajati) se dol“: ante nuptias ut succumberent (sc. virgines), quibus vellent Varr., succumbere cuivis Cat., succubuit famae victa puella metu O., succumbere tali marito Cl., gallina marito succumbit Mart. β) succumbere alicui (mulieri) biti (so)ljubimka (ljubica) (ženski): Iunoni Hyg., alumnae Tethyos Hyg.
b) podvreči, podrediti (podrejati) se komu, čemu: regno, sibi Cl.

super-corruō -ere (super in corruere) zgruditi se čez (na) kaj: sibi mortem petens inrupit factaque ingenti strage plurimis telis obrutus supercorruit (v novejših izdajah pisano narazen super corruit) Val. Max.

sùrvati -ām
I.
1. podreti: doskora ga surva teška bolest i povuče u grob
2. pahniti: survati koga u nesreću
II. survati se
1. zgruditi se: on se survao pred kućnim ulazom
2. podreti se: druga polovina dimnjaka nakrivila se i tek što se nije survala

сваливаться zgruditi se, omahniti; padati, pasti;
я свалился (всерьёз) hudo sem zbolel

чебурахнуться zgruditi se, telebniti

excĭdō¹ -ere -cĭdī (—) (ex in cadere)

I.

1. ven pasti (padati), iz česa pasti (padati), izpasti (izpadati), na tla pasti = zgruditi se: litteras excidisse in via Ci., quotiens (ista sica) excidit casu aliquo Ci., nullo cogente sagitta excidit V., excidit illa metu (omedlela od strahu) O., primo miser excidit aevo Pr., volvae excidunt Plin. izstopajo; z dat. personae: num qui nummi exciderunt … tibi? Pl., si qui nummi isti exciderant Ci., illi … dentes exciderunt Pl., Canidiae dentes excidere videres H., incautis pastoribus excidit ignis V., excidit tabella mihi O. Od kod? z abl.: excidere puppi V., lacertis H., excidit arce deus O., excidere equis Sen. tr.; s praep.: omnes illi nefarii gladii de manibus … exciderunt Ci., sol excidisse mihi e mundo videtur Ci. ep., sagittae excidunt e corpore Ci., a digitis excidit ansa meis O. Kam?: excidēre (sc. e navi) etiam saevientes quidam (elephanti) in flumen L., excidere inter manus Pr., excidat ante pedes lingua resecta tuos O., sagitta excidit in pedem Plin.

2. occ. vox horrenda per auras excidit V. je padel = je zadonel, quod primum sorte nomen excidit L. je prišlo iz žrebovnice, tako tudi: ut cuiusque sors exciderat L.

— II. pren.

1. uiti (iz ust), zdrkniti (z jezika), izmuzniti se: verbum ecquod umquam ex ore huius excidit, in quo quisquam posset offendi? Ci., quod verbum tibi non excidit … fortuito Ci., in libello, qui me imprudente et invito excidit Ci., tantumque (žaljive opombe) nefas patrio excidit ore? V., quod … excidit ore pio, coniunx, scelus? O., ne quis mihi putet temere excidisse Q.; pesn. (o osebi): (Proteus) vinclis excidet V. se bo izmuznil iz …

2. preiti, miniti, (iz)giniti, izgubiti (izgubljati) se, pogubiti se: nunc nobis omnia haec exciderunt Pl., neque verendum est, ne quid excidat Ci., vultus, oratio, mens denique excidit Ci., luctus, spes excidit O., nec vera virtus, cum semel excidit, curat reponi deterioribus H., non ingenio quaesitum nomen ab aevo excidet Pr., excidere sibi Sen. rh. nehati biti sam pri sebi, ne zavedati se; brahilogija: in vitium libertas excidit H. se je sprevrgla; occ. uiti, pasti iz glave: necdum causae irarum exciderant animo V. niso bili pozabljeni, exciderat pacis mentio ex omnium animis L., Carthaginem et Hannibalem excidisse de memoria L., exciderant animo foedera lecta tuo O., excidere haec credam pectore posse tuo O.; abs.: mihi ista exciderant Ci. tisto sem bil pozabil, excidit mihi nomen tuum O. tvoje ime sem pozabil, exciderant surdo tot mea vota Iovi Pr., paene excidit mihi Q. skoraj bi bil pozabil, Xenophon non excidit mihi Q.; z inf. ali ACI: si calore dicendi vitare id excidisset Q., non excidit mihi scripsisse me in libro priore Q. nisem pozabil, excidit vobis … Democritum invenisse, quemadmodum … Sen. ph.; s konsekutivnim stavkom: excidit, ut peterem iuvenes quoque … annos O. pozabil sem prositi … ; redko pren. (o osebi sami) = pozabivši, pozabljajoči: palam moneri excidentis est Q., etiam excidentes unius admonitionis verbi in memoriam reponuntur Q.

3. (po gr. ἐκπίπτειν ἔκ τινος) kaj izgubiti, biti ob kaj: ex hac familia me plane excidisse intellego Pl., herus uxore excidit Ter., excidere de regno L. epit., iterum (se) excidisse regno Cu., excidere genere Q.; pesn.: quem (currum) si non tenuit, magnis tamen excidit ausis O. je bilo vendar veliko dejanje, pri katerem se je ponesrečil; occ. jur.: excidere formulā pravdo izgubiti: Sen. ph., Suet.

5. excidere ab aliquo od koga odpasti = ne ujemati (strinjati) se z njim: ego ab Archilocho excido Luc. ap. Non.

nūtō -āre -āvī -ātum (frequ. in intens. glagol. *nuere)

1.
a) (o stvareh) vegati (se) na dve strani, nagibati se sem in tja, majati se, gugati se levo in desno, sem in tja, zibati se: ornus mutat V., rami pondere nutant O. se pripogibajo, se krivijo, nutant galeae L., nutare in casside cristae (sc. videntur) Sil., nutant turres Lucan., nutantes domūs Lucan., nutantia pondera Mart., nutans machinamentum T. gor in dol se premikajoča ročica vzvoda, nullo motu terrae nutavisse sedes suas T.; subst. pt. pr. pl. n.: nutantia fulcire Ap.
b) occ. α) ulekniti se, (u)kriviti se, (u)šibiti se, upogniti (upogibati se): huic vineae trium pedum altitudo excelsior nutat, ceteris a quinto, dum ne excedat hominis longitudinem iustam Plin. β) hoteti podreti se: mundi nutante ruina Lucan., casuram fatis sensit nutare ruinam Lucan. γ) (o osebah) z glavo (pri)kimati, (po)migati: capite nutant Pl., neque illa ulli homini nutet, nictet, adnuat Pl., ille nutat utroque caput Sil.; poseb. o zaspanih ljudeh: nutans, distorquens oculos H., summaque percutiens nutanti pectora mento O., nutans crebro capitis motu Suet.
c) (o ranjencu) pasti (padati), zgruditi se na tla: prostegere armis … nutantem vulnere civem Iuv. ki se je zgrudil na tla;
d) occ. ukazujoče (po)migati, namigniti (namigovati): nutat, ne loquar Pl.

2. metaf.
a) omahniti (omahovati), (za)majati se, ne stati trdno, znajti se (biti) v nevarnem položaju, znajti se (biti) v nevarnosti: nutans acies T., cum victoria nutaret Aur., moenia nutantia Romae Sil. šibko, tanto discrimine urbs nutabat T., nutantem rem publicam stabilire Suet., nutanti negotio consulere Amm.; od tod nutare in fugam Fl. obrniti (spustiti) se v beg.
b) omahniti (omahovati), neodločen postati (biti) v svoji sodbi: animus nutat huc atque illuc O., mihi Democritus … nutare videtur in natura (v svoji sodbi o naravi) deorum Ci., curis nutantem Colchida videt Val. Fl., pavor utroque nutat Stat., regum animos … hac nutare videt Stat. omahujoč nagibati se na to stran.
c) omahniti (omahovati), nezanesljiv biti (v zvestobi): primo Valerius Festus legatus studia provincialium cum fide iuvit; mox nutabat T., Galliae nutantes V., nutantis ac dubias civitates retinuit in fide Suet.

stramazzare v. intr. (pres. stramazzo) zrušiti, zgruditi se na tla

abattre* [abatr] verbe transitif podreti, po-, zrušiti, na tla zbiti, pobiti, ubiti; sestreliti (letalo); utruditi, izčrpati, odvzeti moč, energijo, veselje, upanje, pogum; demoralizirati

s'abattre po-, zrušiti se, zgruditi se, pasti na, planiti na; poleči se
abattre un arbre, un mur podreti drevo, zid
abattre de la besogne opraviti mnogo dela, vneto se lotiti dela ali posla, mnogo in uspešno delati
abattre des kilomètres požirati kilometre
abattre à l'explosif razstreliti
abattre les tentes podreti šotore
abattre un cheval blessé pobiti ranjenega konja
abattre les feux priviti luči (avtomobila)
abattre son jeu položiti karte pred koncem igre
abattre quelqu'un ubiti koga s strelnim orožjem, ustreliti ga
deux chasseurs ont été abattus dve lovski letali sta bili sestreljeni
cette fièvre l'a abattu ta vročica ga je čisto izčrpala
les sauterelles se sont abattues sur les récoltes kobilice so planile na poljske pridelke
se laisser abattre izgubiti pogum

affaisser [afɛse] verbe transitif potisniti navzdol, potlačiti, znižati

les pluies ont affaissé la route zaradi dežja se je cesta ugreznila
s'affaisser, être affaissé udreti se, ugrezati se, upogibati se pod težo; zgruditi se, zrušiti se; pogum izgubiti; upadati (oteklina), pojemati, pešati
il perdit connaissance et s'affaissa izgubil je zavest in se zgrudil
le sol s'est affaissé tla so se ugreznila

affaler [afale] verbe transitif dol spustiti (vrv)

affaler à la côte gnati k obali
s'affaler zdrsniti, zdrkniti navzdol; familier zrušiti se, zgruditi se, sesesti se (od utrujenosti)
s'affaler sur le divan zrušiti se na divan
être affalé dans un fauteuil sedeti ko kup nesreče v naslanjaču

brême carga f , cargo m ; peso m

v naše breme (trg) a nuestro cargo
v breme koga por cuenta de alg
socialna bremena cargas f pl sociales
iti v breme koga correr por cuenta (ali correr a cargo) de alg
naložiti komu breme echar la carga a alg
onemoči, pasti, zgruditi se pod bremenom (fig) dar con la carga en tierra (ali en el suelo)
pasti komu v breme ser una carga para alg
pisati v breme (trg) cargar en cuenta
znebiti se bremena echar la carga de sí

dust¹ [dʌst] samostalnik
prah
britanska angleščina smeti
botanika cvetni prah
sleng denar
figurativno zemlja
figurativno posmrtni ostanki

to bite the dust zgruditi se ranjen ali mrtev, iti v krtovo deželo
to kick up (ali make, raise) a dust vzdigniti prah, razburiti
to throw dust into s.o.'s eyes vreči komu pesek v oči, slepiti ga
to shake the dust off one's feet jezen oditi
ameriško to give the dust to s.o. prehite(va)ti koga
ameriško to take s.o.'s dust zaostajati
to lick the dust prilizovati se
honoured dust posmrtni ostanki
in the dust ponižan
to make the dust fly švigniti, energično nastopiti
down with the dust! denar na roko!
humbled in (ali to) the dust ponižan
to fall to dust razpasti

faiblesse [fɛblɛs] féminin slabost, oslabelost, slabotnost, nemoč; omedlevica, šibko mesto (tudi figuré); majhnost

faiblesse d'esprit slaboumnost
la faiblesse de l'enfant otrokova nemoč
faire preuve de faiblesse en face d'un danger pokazati se neenergičnega (malodušnega) pred nevarnostjo
tomber de faiblesse zgruditi se od oslabelosti
tomber en faiblesse, être pris de faiblesse omedleti