Franja

concĭdō -ere -cidī (—) (cum in cadere)

1. pasti (spadati), zrušiti se, sesuti se: Corn., concidit conclave, concidat caelum omne Ci., repentinā ruinā pars eius turris concidit C., iam illa flamma … concidet Q. occ.
a) (o živih bitjih) pasti (padati), zvrniti se, zgruditi se, sesesti (sesedati) se: Lucr., Val. Max., equus eius sine causa concidit Ci., in locum deiectus inferiorem concidit C., ante aras ingens ubi victima taurus concidit O., ad terram pondere vasto concidit V.; (o onemoglih, omedlelih): plagis confectus civis concidit Ci., Themistoclem aiunt eo (sanguine tauri) poto concidisse Ci.; poseb. v boju pasti, mrtev obležati: concidit pugnans C., in proelio concidit Ci., concidit ac multo vitam cum sanguine fudit V., cum pars quaedam gladiatorum concidisset Suet.
b) upasti (upadati), shujšati: palpebra concidit Cels., concidimus macie O.
c) (o vetru) potihniti, poleči (polegati) se: concidunt venti fugiuntque nubes H.

2. pren. pasti, propasti (propadati), (po)giniti, izginiti, miniti: rem publicam concidere unius discessu quam omnium interitu occidere malui Ci., scimus Romae solutione impeditā fidem concidisse Ci. da se je kredit zmanjšal, omnes Catilinae copias, omnes spes atque opes concidisse Ci., mens debilitata metu concidit Ci. zavest je preminila, Graecia hoc uno malo concidit Ci., concidit imperii maiestas N. propadla je, tum ferocia omnis concidit L., morte Othonis concidisse bellum T. da je dočakala svoj konec; occ.
a) propasti = podleči: malas causas semper obtinuit, in optima concidit (Pompeius) Ci. ep., vi tribunicia victus in foro concidissem Ci., manus, qua concidit Ilia tellus V., tempora verti cernimus atque illas adsumere robora gentes, concidere has O.; pred sodiščem propasti: Val., Max., concidit autem maxime uno crimine, quod … N., iudicum vocibus fractus reus et unā patroni omnes conciderunt Ci. ep.
b) duševno propasti (propadati), srčnost izgubiti (izgubljati), zavest izgubiti (izgubljati): ne unā plagā acceptā patres conscripti conciderent, ne deficerent Ci., hostes concidunt animis Hirt., mente concidit Ci. onesvestil se je, omedlel je.

dēficiō -ere -fēcī -fectum (dē in facere)

I. intr. (v refl. pomenu)

1. odpraviti (odpravljati) se, od tod odpasti (odpadati) od koga, česa, izneveriti (izneverjati) se komu, čemu: ut civitates eius insulae … numquam postea deficerent Ci., ne cuncta Gallia deficeret, ne civitas eorum impulsu deficeret C., defecerat Samus, descierat Hellespontus N., iam nonnullae insulae propter acerbitatem imperii defecerant N., dubiis ne defice rebus V., ne Apulia omnis ad (ob z loc.) praesentem terrorem deficeret L., ne illi ad (ob) spem amicitiae Romanorum deficerent L., deficientes populi Cu. odpadli, verolomni. Od kod? (redko s samim abl.): illis legibus populus Romanus prior non deficiet; si prior defexit (st.lat. fut. II.) publico consilio dolo malo, tum … Formula vetus ap. L.; pogosteje s praep. a(b): consules … a senatu, a re publica, a bonis omnibus defecerant Ci., qui (Tissaphernes) ab amicitia regis defecerat N., quod oppidum primum omnium … ab rege defecerat S., numquam isti populi … a nobis deficient L.; pren. izneveriti se komu, čemu, odstopiti (odstopati) od česa: ut a me ipse deficerem Ci., si a virtute defeceris Ci., si plane a nobis (od našega nazora, od našega mnenja) deficis Ci. Kam? z odpadom (izneverjenjem) prestopiti (prestopati) h komu: quae (urbes) ad se defecerant S., defecere … ad Poenos hi populi L., maior pars Asiae ad eum defecit Iust. Od kod? in kam? quod primus a patribus ad plebem defecisset L., Athenienses et Thebanos ab eo ad Persas defecisse Iust.

2. pren. poiti, pohajati, manjkati, zmanjk(ov)ati, izginiti (izginjati), miniti (minevati), neha(va)ti: manebat insaturabile abdomen, copiae deficiebant Ci., cum eius generis copia deficeret C., non materia, non frumentum deficere poterat C., vel superans aliquid vel deficiens Cels. kaka obilica ali kak primanjkljaj, si lacrimae deficient O., iam arma deficiunt, iam aqua defecerat Cu., radices quoque et herbae defecerant Sen. ph., pabulo circa deficiente Plin.; (o osebah): cum esset Demosthenes, multi oratores magni et clari fuerunt … nec postea defecerunt Ci., Pygmaei, minutum genus et quod … defecit Mel.; o abstr.: deficit non voluntas, sed spes Ci., nec vero levitatis Atheniensium exempla deficiunt Ci., bellum ibi aliquando defecit Fl., deficiente cotidie regis maiestate Iust.; (časovno) primanjkovati, manjkati, prekratek biti: dies deficiat, si velim numerare Ci., si tempus anni ad bellum gerendum deficeret C.; z dat.: sermoni deficiente die O. Pogosto pren.: opes familiares defecerant S., deficit oratio L. besed zmanjkuje, deficit ultimus spiritus Cu. pojema, zastaja, munimenta deficiunt Cu. razpadajo, deficit vox Cu., vox sanguisque defecerant Cu. (mož) je obmolknil in obledel, quā deficit ignis V. kjer se neha = kamor ni prodrl, in deficiente iam porticu Petr. že ob koncu stebrišča, ultima pars aulae deficientis Mart. ob koncu, ubi deficit buxus Plin. iun. kjer se nehava, silvae deficiunt O. gozdov ni več; (o dnevu) nagniti (nagibati) se k večeru: ubi dies deficit, ibi noctem agunt Mel., die iam deficiente Petr.; (o soncu) zahajati, v zaton iti: quā venit (deus = sol) exoriens, quā deficit Pr.; (o soncu in luni) mrkniti (mrkati): Gell., Iust., sol deficiens Ci., luna deficiens Cu., solem lunae oppositu solere deficere Ci., serenā nocte subito … plena luna deficit Ci.; (o ognju in luči) pojemati, ugasniti, ugašati: ubi ignem deficere extremum videbat V., quoties defecerat lumen, renovabat Petr.; (o vodovju) upasti (upadati), uteči (utekati) se, odteči (odtekati), uplahniti: utcumque exaestuat aut deficit mare L. kakor pač morje narašča ali upada (ob plimi ali oseki), fons meridie semper deficit Plin.; (o studencih in rekah) usahniti (usihati), posušiti se: deficiunt … fontis aquae O., Euphrates … deficit Mel.; (o svetu) propasti (propadati): Q. (V, 10, 79); (o drugih stvareh): non deficiente crumenā H. dokler je še kaj denarja v mošnji, naspr.: deficiente cruminā Iuv.; v pomenu nehati se = odmreti (odmirati), izumreti (izumirati): deficientis affinitatis gradus Plin. iun., progenies Caesarum in Nerone (z Neronom) defecit Suet. Occ. (jur.)
a) odpasti (odpadati), ne vršiti se, ne biti: deficit actio, interdictum Icti.
b) si cautio medio tempore defecerit Pap. (Dig.) če je varščina … zapadla (= če se varščina zaradi dolžnikove nezmožnosti plačila ni mogla izpolniti).
c) (o osebah) propasti (propadati), obubožati, priti na boben, brez dohodkov ostati: deficit Matho Iuv., nisi principales debitores defecerint Dig.

3. obnemoči, omagati, (o)pešati, (o)slabeti, omrtveti, odpoved(ov)ati (o udih): equus deficiens procubuit Ci., quamvis consenuerint vires atque defecerint Ci., multi tot bellis defecerant C., pugnando non deficiebant C., nervi deficiunt O., me tenuit moriens deficiente manu O., deficiunt ad coepta manus O., quorundam adversus hostes deficit manus Sen. rh., deficiunt corpora Q., in ipso gelu deficientia corpora Cu., deficiens caput Cu., id membrum, quod deficit Cels. omrtveli ud, membra deficere coeperunt Cu., navis deficit undis (abl.) V. se ne drži na valovih = ni kos valovom; pren.: utcumque defecere mores H. so propadle, deficit ars O. ali pictura deficit Petr. propada; nisi memoria forte defecerit Ci. ne opeša; cur deficiat animus? Q. zakaj bi upadlo srce? tako tudi: primum animi … deficere coeperunt Cu.; mihi iam toto hic furor non deficit anno Pr. me ne mine; ut id (odium) in me uno … deficeret Ci. da bi se … izdivjalo, tako tudi: duo milia, in quibus occidendis defecerat rabies Ci.; tota mente d. O. popolnoma onesvestiti se; occ. umirati (umreti): vitā d. Pl.; potem samo deficere: cum eum amici deficere viderent Cu., deficiens T. umirajoči; pren.: animo d. Ci., C. srce izgubiti (izgubljati), non tamen defecere animis Tyrii Cu., tudi samo deficere: Ci. ep., hortari milites, ne deficerent S., deficit luctu rex V., comites deficiunt O.

II. trans.

1. koga zapustiti (zapuščati), na cedilu pustiti (puščati), komu se izogniti (izogibati): me Leontina civitas defecerit Ci., genitor Phaëthontis … cum deficit orbem O., me mea deficit aetas O., Somnus sollicitas deficit ante domus Tib.; pesn.
a) z inf.: nec me deficiet nautas rogitare citatos Pr. in ne preneham.
b) z acc. rei: noctes lentus non deficit humor V., linguam defecerat humor O. jezik je usahnil; v pass. deficitur aliquis ali aliquid (ab) aliqua re koga ali kaj zapušča kaj, komu ali čemu zmanjka (zmanjkuje) česa, komu primanjkuje česa: defici a viribus C., deficior prudens artis ab arte mea O., mulier abundat audaciā, consilio et ratione deficitur Ci., animo defici Cu. omedleti, onesvestiti se, defici copiā pabuli frumentique Hirt., tempore deficiar, tragicos si persequar ignes O., quae (mulier) … , si lac habet, menstruis defecta est Cels. pri njej je mesečno perilo izostalo, lacte defici Col (o psici), si memoriā deficitur, quo minus agnoscat cuiusque progeniem Col., defici pecuniā, clientium turbā, nobilitate Sen. ph., non defici extemporali facultate Suet., defici facultatibus Ulp. (Dig.) (gmotno) propasti, priti na boben, obubožati.

2. occ. komu poiti (pohajati), zmanjk(ov)ati, primanjkovati: ipsos res frumentaria deficere coepit C., res (denar) eos iam pridem, fides (kredit) nuper deficere coepit Ci., cum me vires deficere coepissent Ci., si me in ea querimonia non modo vires, verum etiam vita deficiat Ci., quem iam sanguis viresque deficiunt C., nostros vires lassitudine deficiebant C., cum non solum vires, sed etiam tela nostros deficerent C., cum oppidanos iam tela, iam vires, iam ante omnia animus (srčnost) deficeret L., consulem ad regendum equum vires deficiebant L., cupidum me vires deficiunt H., deficiunt inopem venae te H. odpovedale ti bodo žile = zmanjkalo ti bo življenjske moči, sectantem lēvia (gladkost) nervi deficiunt animique (pesniški duh) H., me dies, vox, latera deficiant, si hoc nunc vociferari velim Ci., dies iam me deficiet (mi bo prekratek), si … coner expromere Ci., tempus te citius quam oratio deficeret Ci., tempus deficiet domestica narrantem Val. Max., eum ingenium et dicendi exercitatio defecit Ci., prudentia numquam deficit oratorem Ci., animus si te non deficiet aequus H., si te deficient poscendi munera causae O., ut eorum, quae didicerimus, memoria nos deficiat Col.

III. pt. pf. dēfectus 3,

1. zapuščen, pogrešajoč, brez česa: defecta vigore cervix O., sanguine defecti artus O. izkrvaveli, sol defectus lumine Tib., defectus aetatis viribus et acie oculorum Val. Max., defectus pilis Ph. plešast, aquā ciboque defecti Q., defectum corpore caput Plin. iun. od trupa ločena, brez trupa, ars nec exemplis pauperior nec oratione defectior Ap.; brez abl.: currus Hyg. pomanjkljiv (ker nima osnikov); jur. od dolžnika na cedilu puščen: defecta nomina Paul. Dig. neizterljivi dolgovi.

2. oslabljen, oslabel, slab, onemogel: quod sibi defectis illa tulisset opem O., defecto poplite O., defectus (defectissimus Col.) annis Ph., defectus senio Col., sidera obscura attributa defectis Plin., defectum corpus T., non usque eo defectum (esse) Germanicum T., homo defectae senectutis Icti., in tumidis (speculis videntur) omnia defectiora, at contra in cavis auctiora Ap.; subst. dēfectī -ōrum, m slabiči: Plin.; pren.: defectus amor O.

deflate [di:fléit] prehodni glagol
izpustiti zrak; upasti, upadati; sploščiti; znižati (cene), zmanjšati inflacijo

dēscendō -ere -scendī -scēnsum (dē in scandere)

I.

1. dol iti (priti, prihajati, stopiti), spustiti (spuščati) se: consul se cum praesidio descensurum esse dixit Ci., descendere (namreč z voza) uxorem ac pueros iussit L. Izhodišče z adv.: d. inde Pl., alicunde Tert.; z abl. (s česa): equo S. fr. razjahati, aggeribus Alpinis V., caelo V., H., O., Castalio antro O., plaustro Val. Max.; s praep.: de Palatio Ci., de Capitolio, de tribunali, de caelo L., caelo ab alto V., ex equo Ci. ali ex equis L. - Smer: huc N., illuc Gell., illo Sen. ph. tjakaj, in Piraeum N., in naves C., in flumen Cu., ad naviculas nostras Ci., ad mare H., ad inferos Sen. ph., ad litus Suet., Ostiam d. Suet. pluti; pren.: descendere ad ipsum ordine perpetuo O. zasledovati do njega samega; pesn. z dat.: d. nocti Sil. v noč podzemlja, Erebo Sil.

2. occ.
a) voj. dol (navzdol), t. j. z gorskega v nižinski svet, s hribov v dolino, iz središča dežele proti obali iti, korakati, napotiti se: Xerxes in Graeciam descendit N., d. ex superioribus locis in planitiem C., in aequum locum C., in aequum L., Sabinum exercitum praedatum in agros Romanorum descendisse L., d. ad Alexandriam L., ab Alpibus V., in Phoenicen Cu.; brezos.: descensum est in aciem, in campum L.
b) in forum (redk. ad forum) descendere L. dol na trg iti, priti, prihajati (ker so bile hiše v Rimu večinoma na gričih, forum pa v nižini); tudi abs.: hodie non descendit (sc. in forum) Antonius Ci. danes Antonija ne bo na trg, mirari primo, quod non descenderet (sc. in forum) tribunus L., se … cum armatis descendisse L.; podobno: descendere in rostra Ci., in campum (Campum, sc. Martium) H., ad comitia Suet.
c) leči (legati) z žensko ali moškim (zaradi spolne združitve): Cat. (CXII, 2), Iuv. (XI, 164).

— II. pren.

1. (o stvareh)
a) (o gorah, gozdovih, stavbah) spuščati se, zniževati se: mons descendit in aequum O., montis altitudo descendit Sen. ph., caeduae silvae cum ipso monte descendunt Plin. iun., theatrum ingentibus rimis descendit et hiat Plin. iun. se pogreza.
b) (o vodovju) α) dol (navzdol) teči, izli(va)ti se, razli(va)ti se: d. ex Cerauniis montibus, Nilus descendens, Nilus diu simplex saevusque descendit Mel., mare intumescit et in campos descendit Cu., d. in pontum Sil. β) upasti (upadati): non magis ablatis umquam descenderit aequor, quam nunc crescit, aquis Lucan., subeat crebro descendatque Plin. (o vodovodu).
c) (o črevesni vsebini) = izločiti (izločati), iztrebiti (iztrebljati) se: olera celeriter descendunt Cels., quod descendit Cels. iztrebki, si cibus non descendat Plin.
č) (dol) pasti (padati), odpasti (odpadati): descendit fulmen in terram Plin., uvae descendunt Varr.
d) (o oblačilih, laseh) (valovito) spuščati se, prosto padati: sinus vestis … descendit infra genua Cu. sega, capilli descendentes ab aure Petr.
e) (o orožju) uperiti se, zariniti se, prodreti (prodirati): ferrum in corpus descendit L., totum descendit in ilia ferrum O., in caput descendit arundo Lucan., in iugulos gladii descendebant Fl.; od tod pren.: quod verbum in pectus Iugurthae altius … descendit S. je globlje v srce prodrla, non prius … curam in animos patrum descensuram (esse) L. da se očetom skrb ne bo prej prikradla v srce, qui (deorum metus) cum descendere ad animos … non posset L., quaecumque in animum descenderunt Sen. rh., toto descendit corpore pestis V. se je razpasla, si quid … scripseris, in Maeci descendat iudicis aures H. pridi … Meciju na uho.
f) (o glasovih in zlogih) spuščati se, zniž(ev)ati se, padati: vox attollitur concitatis affectibus, compositis descendit Q., syllabae leniores, quae a longis in breves descendunt Q.; est … quiddam … quoque (= et quo) tamquam sonorum gradibus descenditur Ci. spušča se kakor po tonski lestvici.

2. (o osebah)
a) v kaj poda(ja)ti se, spustiti (spuščati) se, za kaj odločiti (odločati) se, na kaj prista(ja)ti, v kaj privoliti, do česa poniž(ev)ati se: in certamen, ad ludum adulescentium, ad accusandum, ad inimicitias, ad omnia Ci., ad vim atque arma, ad verborum contumelias, ad eiusmodi consilium, ad sententiam alicuius, ad innocentium supplicia C., preces d. in omnes V., d. ad preces Sen. tr., in causam, ad extremum (ultimum) auxilium L., ad praemia H., ad curas Plin. iun., in foedissimum vitae genus Iust.; brezos.: eo contemptionis descensum, ut … T.
b) (po rodu) od koga izhajati, izvirati: a patriciis Dig., a Metellis Lamp.; od tod subst. pt. pr. dēscendentēs -ium, m sorodniki spodnje vrste (naspr. ascendentes): Paul. (Dig.); pren. (o stvareh) izvirati, prihajati: ratio … a Platone descendens Plin.

3.
a) descendere ab aliquo od koga odstopiti (odstopati): quantum ille ab antiquis descenderat Q.
b) in sese descendere = sam sebe preizkušati: nemo in sese temptat descendere Pers.
c) descendere ad aliquid (o draguljih) čemu podoben biti, na kaj spominjati: d. ad hyacinthos Plin.

Opomba: Star. pf. dēscendidērunt: Lab. ap. Gell.

desmayar obupati; upasti

desmayarse omedleti; pasti

diminuá -éz

I. vt. manjšati (se), zmanjšati (se)

II. vr. upadati, upasti, pojemati

einfallen^*

1. (in den Sinn kommen) priti na misel, domisliti se; (es fiel ihm ein domislil se je), spomniti se (spomnil se je), izmisliti si kaj (izmislil si je)

2. intransitiv Licht, Truppen: vpasti, vpadati, Truppen: vdreti

3. ein Gebäude: porušiti se, sesuti se; Wangen, Gesicht: upasti

4. Schichten: padati

5. einfallen in einen Gesang usw.: pridružiti se (čemu), pritegniti

6. (beginnen) napočiti, začeti se

fall in neprehodni glagol
postaviti se v vrsto; strinjati se; upasti (lice); zapasti, poteči

minuō -ere -uī -ūtum (minor -ōris)

1. (z)drobiti, (raz)drobiti (razdrabljati), (raz)tolči, (s)treti, (raz)klati, razseka(va)ti, (raz)cepiti, (z)meti, (z)lomiti, razlomiti (razlamljati), prelomiti (prelamljati), razbiti (razbijati): ligna, ramalia O., mullum in singula pulmenta H. na kose razrezati, aliquem in pilā O., obiectus portarum Stat., ligna minuta P. F.

2. manjšati, pomanjš(ev)ati, zmanjš(ev)ati: tu cave ne minuas, tu ne maius facias id H., ignes N., urinam ignibus Col., aes alienum Plin. iun., sumptūs Ci., vectigalia Suet., pretium frumenti ad ternos nummos T. znižati na, sanguinem Veg. puščati komu kri; refl. se minuere, tudi samo minuere ali med. minui manjšati se, zmanjš(ev)ati se, pojemati, pešati, pasti (padati), upasti (upadati), uteči se (naspr. augescere, augeri, (in)crescere): minuit se motus Plin., minuit se morbus, motus Plin. ponehuje, aliae sic, ut aliquantum quidem minuatur ex febre, nihilominus tamen quaedam reliquiae remaneant Cels., minuente aestu C. ob oseki, luna minuens Plin. iun. upada, corporis artūs O. ali corpora minuuntur Plin. se krčijo, upadajo, Danubius reliquo aestatis minuitur Sen. ph.

3. metaf. (z)manjš(ev)ati, (z)niž(ev)ati, (o)slabiti, (pri)kratiti, prikrajš(ev)ati, omejiti (omejevati), spodkopa(va)ti, (u)blažiti (ublaževati), umeriti (umerjati), ovreti (ovirati), (o)brzdati, (u)krotiti, okrniti (okrnjevati), obvlad(ov)ati, zadrž(ev)ati, ustaviti (ustavljati), (o)škodovati, upreti (upirati) se, boriti se, delovati proti komu ali čemu: Pl., Q., curas H., gloriam Ci. ali laudem alicuius L. (naspr. amplificare), auctoritatem C., potentiam senatūs atque auctoritatem Ci., maiestatem populi Romani per vim Ci., violare clementiam quam regis opes minui maluit N., censuram L., religionem N. žaliti, fidem T., opinionem Ci. pobijati predsodek, cupiditates Ci. (naspr. inflammare), iram Ter., spem C., maerorem Ci., lutum O., timorem militum C., Auct. b. Afr., alicui animos L. (naspr. accendere) jemati komu pogum, controversias C. pomirjati, poravnavati, ut controversiam minuam Ci. da se omejim samo na sporno zadevo, consilium suum non m. Ter. v ničemer ne spremeniti, tako tudi: nec tu eā causā minueris haec, quae facis Ter., consul alter equestri proelio uno et vulnere suo minutus L. oslabljen; occ. kot jur. t.t. capite minui Dig. izgubiti državljanske pravice (prim. caput, dēminuō, dēminūtiō). Od tod adj. pt. pf. minūtus 3, adv. -ē (prim. izpos. „minuta“ v sl. Cat., Auct. b. Afr.

1. majhen, majčken, majcen, drob(c)en: Plin., Lucr., Sen. ph., Suet., Veg., Gell., Lact., Tert. idr., minutis gladiis utebantur N., litterae Pl., Ci. drobno pismo (= drobne pismenke), res Ci. malenkosti, semina minutissima Ci., minuti pisciculi Ter., pisces Varr. Fr., Don., bestiolae, animalia Varr., puer Varr., genus Mel. pritlikav rod, plebes Ph. nizko, navadno ljudstvo, preprosti ljudje, dii Pl. nižji, aër minutior Lucr. tanjši, commentarii minutissime scripti Plin. ep. drobno (prav (zelo) na drobno, kar najdrobneje) pisani, historia minutissime scripta Sen. ph. kar najdrobneje (najtesneje) pisana, minute sal terere Col., minutius concīdere Col., minutissime commolere Col. ali quam minutissime contundere Ca. na drobne (prav (zelo) drobne, kar najdrobnejše) kose; subst. minūta -ōrum, n časovni delci, minute, ki so jih šteli 10 na eno uro: Aug., minuta, quae geometrica ratio partium partes appellat Amm. minute (kot 60. del stopinje = gr. λεπτά).

2. nepomemben, neznaten, malovažen, nevažen, malenkosten: philosophi Ci., imperatores Ci., res Ci. malenkostne reči, malenkosti, genus sermonis Ci. nižja vrsta govora, minutum animum pro parvo dicimus Ci. malodušnost imenujemo „minutus“ animus namesto „parvus“, grandia minute dicere Ci. malenkostno, minutius rem tractare Ci. preveč dlakocepsko razpravljati, maličiti, minutius scrutantem omnia Q. nadrobneje, natančneje; komp. subst. n. pl.: illa minutiora Aur. tiste manj pomembne (tehtne) stvari.

òpasti òpadnēm
1. odpasti: list je opao s drveta; rosa opade s lista je padla z lista
2. izpasti: opali su mu zubi i vlasi
3. upasti: opala je voda, snaga
4. oslabeti, shujšati: ako mu tijelo opadne
5. pasti: opasti u borbi
6. očrniti: neko nas je opao ocu

oséknuti òsēknēm
I.
1. upasti, osekniti: more je oseklo
2. usekniti: oseknuti nos dijete, svijeću
II. oseknuti se usekniti se: kažu mu da se osekne, gl. tudi osjeknuti se, osjeći se

pásti pádem, padi -te, padel -dla i pal pala
1. pasti: pasti v vodo, na tla; vlada je padla, dijak je padel pri izpitu; cena je čel noč padla
cijena je preko noći pala; kocka je pala; to mi ni v glavo palo
to mi nije palo na um, nisam se sjetio (set-); pasti v nezavest
pasti u nesvijest, nesvest, obesvijestiti se (-sves-), obeznaniti se; praznik pade na torek; iz občinstva je padel predlog; sum je padel nanj; pasti komu v roke; pasti komu okoli vrata
pasti kome oko vrata, obisnuti se kome oko vrata
2. opasti: voda je padla
3. poginuti: pasti za domovino
4. upasti: pasti komu v besedo
upasti kome u riječ, u reč
5. pasti vznak pasti nauznak, nauzanke; pasti na obraz
pasti ničice; pasti na kolena; pasti na noge
uhvatiti se na noge; vedno pade na noge
uvijek se snađe; jabolko ne pade daleč od drevesa

pásti¹ pádem dov., спа́сти спаду́ док., упа́сти упаду́ док., заги́нути -ну док.

re-cēdō -ere -cessī -cessum (re in cēdere)

I. s polnim pomenom praep. iti nazaj, oditi, umakniti (umikati) se, odmakniti (odmikati) se, odstopiti (odstopati), (od)jenjati (naspr. accedere): Ca. fr., Pl., Cu., Plin., Plin. iun., Q. idr., quantum a conspectu suorum recesserint N., nebulas recedere iussit O., Aulesten proterret equo, ruit ille recedens V.; izhodišče z abl.: thalamoque recessit O.; abl. pojasnjen s praep.: hostes ex eo loco recesserunt C., a Mutina recedere Ci., de medio recedere Ci.; smer: recedere in tergum V. nazaj, in castra Corneliana C.; metaf.: anni venientes et recedentes H., studia … in conventus scholarum recesserunt Q., (sc. sagitta flammis) consumpta recessit in ventos V. je prešla v zrak (dim), illae undae comitiorum … ut ad alios accedant, ab aliis autem recedant Ci.; occ.

1. (o krajih in vodovju) umakniti (umikati) se, odmakniti (odmikati) se, izginiti (izginjati, izginevati): O., Cu., Cat., Plin., Plin. iun., Sen. ph., Sil., Stat., Val. Fl. idr., provehimur portu terraeque recedunt V., Anchisae domus recessit arboribus obtecta V.

2. umakniti se v spalnico, iti spat: Petr., iamque recessurae viridi de stipite factas admorunt oculis usque sub ora faces O.

3. (v slikarstvu) stopiti (stopati) v ozadje, izgubiti (izgubljati) se v ozadju: pictor vi artis suae efficit, ut quaedam eminere in opere, quaedam recessisse credamus Q.

4. (o telesnih delih) izgubiti se, skriti se, upasti: venter recessit Plin. iun. —

II. z zabrisanim pomenom praep.

1. ločiti (ločevati) se, oditi (odhajati), oddaljiti (oddaljevati) se, zapustiti (zapuščati), izginiti (izginjati, izginevati), jenjati (jenjevati), pojenjati (pojenjevati, pojenjavati), odjenjati (odjenjevati, odjenjavati): Pl., Plin., Stat., Lucan., Cels. idr., nec vero a stabulis pluviā impendente recedunt longius (sc. apes) V., caput (e) cervice recedit O. se loči od vratu, penitus a natura recedere Ci., a conspectu suorum recedere N. izginiti spred oči, in ventos vita ali anima recessit V. je izginilo (izginila), maris ira recessit V. je prešla, se je polegla, se je unesla, recedere a iudicio Q., nomen („hostis“) a peregrino recessit Ci. je zapustilo (= izgubilo) pomen „tujec“, recedere ab usitata consuetudine Ci. ali ab usu cotidiano Q. razlikovati se od ustaljene navade, ne ujemati (skladati) se z ustaljeno rabo; s samim abl.: sic numquam corde recedit nata tuo Stat.

2. metaf. odstopiti (odstopati) od česa, izogniti (izogibati) se česa, čemu, odreči (odrekati) se čemu, opustiti (opuščati) kaj: ab institutis superiorum, ab iure, ab legibus, ab consuetudine Ci., a caritate patriae N., recessimus (recessum est) ab armis Ci. položiti (odložiti) orožje, ab oppugnatione C., a vita Ci. iti s tega sveta = zadati si smrt, umreti, narediti samomor, a iudicio Q.; abs.: recessit Licinianus Plin. iun. je odstopil, se je umaknil (kot zagovornik) = se je izognil zagovoru (zagovorništvu), cum res (imetje, premoženje) ab eo, quicum contraxisset, recessisset et ad heredem pervenisset Ci. uide, gre komu v izgubo, propade, se izgubi, sive remanserit (sc. praedium) penes emptorem sive recesserit Icti. — Od tod adj. pt. pf. recēssus 3 nazaj pomaknjen, odmaknjen, nazaj potisnjen, oddaljen: scaena recessior Vitr.

reciprocō -āre -āvī -ātum (reciprocus)

I. trans.

1. prinesti (prinašati) zopet nazaj po isti poti, nazaj obrniti (obračati), sem ter tja (za)majati, gibati, premakniti (premikati), usmeriti (usmerjati): telum reciprocare Gell. semtertja tresti (vihteti, mektati), ventus reciprocare animam non sinit L. zajeti (in spustiti) sapo, vdihniti in izdihniti = dihati; prim. spiritum per fistulam reciprocare Gell., aëra vitali spiritu reciprocare Arn., quinqueremis in adversum aestum reciprocari non potest L. se je ne da krmariti naprej ali nazaj; poseb. o oseki: reciprocare undas Sil.; med.: reciprocatur mare Cu. upada, doživlja oseko, reciprocata maria Mel., in motu identidem reciprocando Ci. pri oseki, pri ponavljajoči se menjavi oseke in plime.

2. metaf. postaviti (postavljati) kaj v vzajemnost, v vzajemno razmerje: ista sic reciprocantur (so v takem vzajemnem razmerju), ut et si divinatio sit, dii sint, et si dii sint, sit divinatio Ci., quod (sc. animarum amicitiae) nec mutuae sint nec reciprocari queant Ap. jih ni mogoče (vzajemno, recipročno) (po)vrniti. —

II. intr. nazaj ali tja in nazaj (s)teči, (od)liti se, odteči (odtekati), doživeti (doživljati) oseko (in plimo), upasti (upadati): fretum Euripi non septies die temporibus statis reciprocat L., reciprocantes undae Iust., reciprocantibus aquis Fl., reciprocans oceanus Plin. Oceanova oseka.

retomber [rətɔ̃be] verbe intransitif zopet pasti; nazaj pasti; spet zapasti, zaiti (dans un vice v pregreho); upasti

retomber malade zopet zboleti
retomber dans le désespoir zopet zapasti obupu
retomber dans les mémes fautes, les mêmes erreurs pasti zopet v iste napake, iste zmote
c'est sur elle que retombe la responsabilité nanjo pade odgovornost
faire retomber la faute de quelque chose sur quelqu'un zvaliti krivdo za kaj na koga
retomber dans l'oubli spet pasti, priti v pozabo
retomber sur ses pieds (figuré) spet na noge pasti, srečno se izvleči iz težavnega, nevarnega položaja
l'intérêt ne doit pas retomber interes ne sme zopet upasti, prenehati
ses longs cheveux lui retombent sur les épaules dolgi lasje mu padajo (nazaj) na ramena
les frais du procès retomberont sur lui stroški pravde bodo padli na njega
(familier) retomber sur le nez de quelqu'un dati komu zasluženo kazen
le pays est retombé dans le chaos, dans l'anarchie dežela je zopet padla v kaos, v anarhijo

scădeá scád vi./vt.

1. (z)nižati (se), zniževati (se), spuščati (se), spustiti (se), upadati, upasti

2. pešati, slabeti, pojemati

3. iztekati se, izteči se

4. mat. odštevati, odšteti

séči sežem, sezi -te i -ite, segel -gla
1. segnuti, mašiti se: seči z roko v žep; seči za pogačo
2. segnuti, zahvatiti pogledom: seči kamor seže oko
3. doprijeti, dopreti, dopirati: do koder seže spomin; dober glas seže v deveto vas
4. dirnuti: seči v tuje pravice
5. upasti: seči komu v besedo
6. seči komu v roke pružiti komu ruku; seči mirno
promašiti, promašiti; seči komu pod pazduho
pomoći komu

sink^*2 [siŋk]

1. neprehodni glagol
(po)toniti, potopiti se, utoniti; upasti (o reki), znižati se, zmanjšati se; padati (cene); pasti (ugled); zaiti (sonce); spustiti se na zemljo (mrak); usesti se; ponehati (vihar); vpiti se (barva); pogrezniti se, udirati se, sesesti se; pasti (into v)
slabeti, giniti, onemoči, bližati se koncu; podirati se, rušiti se; podleči, kloniti; veniti, hirati, propadati

2. prehodni glagol
potopiti (ladjo), pogrezniti, uničiti, pokvariti, povesiti (glavo); znižati, spustiti dol (cene); vrtati, dolbsti (vodnjak, luknjo); vrezati (žig itd.); pustiti ob strani, ne posvečati pozornosti (čemu); pozabiti (prepir); neugodno naložiti (kapital), izgubiti (denar); skrivati, prikriti, zamolčati

sink or swim! ali plavaš (se rešiš, prideš na zeleno vejo), ali pa utoneš!
here goes, sink or swim zdaj gre za biti ali ne biti
to sink beneath the burden kloniti, zrušiti se pod bremenom
her cheeks have sunk lica so ji upadla
to sink all considerations na nič se ne ozirati, iti prek vsega
the dagger sank in to the hilt bodalo se je zadrlo do držaja
to sink a die izrezati žig
to sink one's differences odložiti ali poravnati svoje spore
the dye sinks barva se vpija
he sank in my estimation padel je v mojih očeh (moji cenitvi)
this event sank into my mind (memory) ta dogodek se mi je globoko vtisnil v spomin
to sink an important fact zamolčati (izpustiti, ne omeniti) važno dejstvo
to sink into the grave zgruditi se v grob, umreti
this ground sinks little by little ta tla se polagoma ugrezajo
she sank her head in her hands povesila je glavo v roke
to sink one's individuality ne poudarjati svoje osebnosti
to sink into insignifcance postati nepomemben
to sink one's own interests pozabiti na (žrtvovati) svoje lastne interese, biti nesebičen
to sink on one's knees spustiti se (pasti) na kolena
the light is sinking svetloba pojema
the old man is sinking rapidly starček rapidno slabi, hira
to sink money vložiti svoj denar v nekaj, iz česar ga ni lahko dobiti; izgubiti svoj denar pri takem poslu
to sink one's money in a life annuity naložiti svoj denar v dosmrtno rento
to sink into oblivion (poverty) pasti (priti) v pozabo (v revščino)
to sink an oil-well izvrtati petrolejski vrelec
to sink a post zabiti drog v zemljo
to sink the prices znižati cene
to sink a ship potopiti ladjo
to sink the shop ne govoriti o strokovnih stvareh; tajiti, skrivati svoj poklic
to sink into a deep sleep pogrezniti se v globoko spanje
his spirits sank pogum mu je upadel
the stain has sunk in madež je globoko prodrl
the storm is sinking vihar ponehuje
the sun sank below the horizon sonce je utonilo (zašlo) pod obzorje
to sink one's title prikriti, zamolčati svoj naslov (naziv)
to sink one's voice znižati svoj glas

sjȅknuti -nēm (ijek.), sȅknuti -nēm (ek.)
1. usekati: sjeknula me zmija; sjeknu me u leđima
2. napeti vso moč, voljo: sjeknuti snagom, voljom
3. pokazati se: sjeknulo je sunce
4. izbruhniti: sjeknula je kuga
5. upasti: sjeknula je voda