Franja

abziehen^*

1. (entfernen) potegniti dol, vzeti z, sneti, Technik odvleči, potegniti stran; Farbe: odbarvati, vzeti barvo, den Glanz: zmanjšati lesk, die Truppen: umakniti, Schlacke: odstraniti, odstranjevati; den Hut abziehen odkriti se; Wein: pretočiti, pretakati, odtočiti, aus dem [Faß] Fass: odtočiti, iztočiti; die Bohnen: odstraniti nitke; den Schlüssel: potegniti (ključ) iz ključavnice

2. (abrechnen) Mathematik odšteti, odštevati, vom Gehalt: odtegniti, odbiti

3. (glätten) brusiti, zbrusiti

4. (übertragen) ein Abziehbild: prenesti, ein Bild: kopirati, (drucken) odtisniti, Fingerabdrücke, Spuren: sneti, snemati

5. ein Tier: odreti

6. eine Sauce: zgostiti

7. eine Party, Schau, Veranstaltung: uprizoriti

8. (ableiten) Begriffe ... aus: izvajati iz

9. intransitiv oditi, odkorakati; Zugvögel: odleteti; Faden: odvijati se, Gewitter: umikati se, Rauch, Gase: odvajati se, Luft: odtekati; Zieh ab! Izgini!

appartare

A) v. tr. (pres. apparto) ločiti, oddeliti

B) ➞ appartarsi v. rifl. (pres. mi apparto) umakniti, umikati se, odstraniti se, oddaljiti se, izolirati se

ausweichen^* izogniti se, izogibati se; einer Frage, Antwort: izmikati se; Technik umikati se

back⁴ [bæk]

1. neprehodni glagol
nazaj stopiti, umikati se; zmuzniti se

2. prehodni glagol
nazaj potisniti, nazaj gnati, nazaj voziti; podpreti, podpirati; pomagati; staviti; (o)krepiti; biti opora; biti ozadje; indosirati

I'll back myself against any odds stavim ne vem kaj
to back a horse zajahati konja; staviti na konja
to back the wrong horse ušteti se, staviti na napačno karto
to back the oars, to back astern nazaj veslati
to back and fill kolebati, ne se odločiti
to back on one's word besedo snesti
to back on s.o. izdati koga, pustiti ga na cedilu
to back a cheque indosirati ček
mornarica back her! vozi nazaj!
to back water nazaj veslati

back-pedal [bækpédl] neprehodni glagol
figurativno umikati se

cēdere

A) v. intr. (pres. cēdo)

1. odstopiti, odstopati; umakniti, umikati se; popustiti, popuščati (tudi pren.):
cedere al destino avverso vdati se v zlo usodo
non cederla a qcn. pren. ne pokazati se slabšega od koga

2. podati se, pogrezniti, pogrezati se:
il terreno ha ceduto zemljišče se je pogreznilo

B) v. tr.

1. odstopiti, odstopati:
cedere il posto odstopiti mesto
cedere il passo dati prednost
cedere la destra pustiti prosto desno stran

2.
cedere le armi pren. vdati se

3.
cedere la proprietà odstopiti, prepustiti last

chiudere^*

A) v. tr. (pres. chiudo)

1. zapreti, zapirati:
chiudere la porta, l'ombrello, la valigia, il libro zapreti vrata, dežnik, kovček, knjigo
chiudere a chiave zakleniti, zaklepati
chiudere un occhio pren. zamižati na eno oko
non chiudere occhio pren. ne zatisniti očesa
chiudere gli occhi pren. zapreti, zatisniti oči, umreti
chiudi quella bocca! pren. zapri gobec!, molči!
chiudere la bocca a qcn. pren. komu zamašiti usta
chiudere la porta in faccia a qcn. pren. koga zapoditi, nagnati

2. zapreti, zapirati, zagraditi (tudi pren.):
chiudere la strada, il cammino a qcn. komu zapreti, zagraditi pot
chiudere la luce, l'acqua, il gas izklopiti elektriko, vodo, plin

3. končati, zaključiti, prenehati (tudi pren.):
chiudere le lezioni končati pouk
chiudere bottega pren. prenehati dejavnost, opustiti dejavnost, zapreti štacuno
chiudere casa pren. preseliti se
chiudere una lettera končati pismo (s pozdravi in podpisom)
chiudere il conto plačati račun
chiudere il conto con qcn. pren. poravnati s kom račune
chiudere i giorni, l'esistenza pren. umreti

B) v. intr. prileči, prilegati s:
la porta non chiude bene vrata se ne zapirajo dobro

C) v. intr. zapreti, zapirati se:
il negozio chiude a mezzogiorno trgovino zapiramo opoldne

Č) ➞ chiudersi v. rifl. (pres. mi chiudo)

1. zapreti, zapirati se; zaceliti se:
la ferita si è chiusa rana se je zacelila

2. temniti se; oblačiti se:
il cielo si è chiuso nebo se je zoblačilo

3. oviti se:
chiudersi in uno scialle oviti se s šalom

4. skriti se; umakniti, umikati se; zapreti, zapirati se:
chiudersi in casa zapreti se v hišo

ebb² [eb] neprehodni glagol
upadati; umikati se, odtekati, ugašati, propadati

fugiō -ere, fūgī, fugitūrus (prim. gr. φεύγω bežim, φυγή ali φύζα beg, lat. fuga, fugāx)

I. intr.

1. pobegniti, (z)bežati, uteči, uiti, pobrisati (popihati) jo: Ter., Cu., Q. idr. se ille fugiens in tenebris abdidit Ci., fenum habet in cornu; longe fuge! H. „bode“; umakni se mu! Odkod? z adv.: hinc Pl., V.; z abl.: f. domo Ci., fugit luna caelo O. z neba; s praep..: ab Dianio, ex Hispania Ci., Sassia a crudelissimo hoste fūgit Ci., f. de cavea Mart.; pren.: e manibus f. Ci. uiti. Kam?: f. intro Ter.: fugies Uticam H., cum ille perterritus fugeret ad Tiberim Ci., (columba) in nubila fūgit V., f. in auras V., ad caelum Petr. poet., ultra Sauromatas Iuv.

2. occ.
a) (v vojni) pobegniti, (z)bežati, ubežati, uteči, pobrati (odnesti) peté, unesti jo: Suet., Mithridates fugiens Ci., exercitūs suspicione periculi fugerunt Ci., Germani non prius fugere destiterunt, quam ad Rhenum pervenerunt C., f. ex proelio Ci., qui ex ipsa caede fugerunt C. ki so bili ušli, fugientes persequi N., f. per tela V., per ignota itinera L., super amnem V., pavor fugientium T.
b) uiti, uteči gospodarju (o sužnjih): nec furtum feci nec fugi H., (servi) te compilent fugientes H., fugit mihi servus Sen. ph.
c) (o političnih beguncih) pobegniti, iti po svetu, iti v tujino: Demaratus fugisse dicitur (sc. Corintho) Ci., Aeneas a Troia fugiens Ci., f. ex oppido C., nave ad salutem N.
č) iti v prostovoljno pregnanstvo, iz dežele (domovine) pobegniti, bežati: f. ex patria N., a patria O., de civitate Q., in exsilium Iuv.

3. sinekdoha odhiteti, zbežati, odbežati, odleteti; pt. pr. fugiēns tudi = bežen, begoten, hiter: vita fugit sub umbras V., fugiens anima O., rapido per aëra cursu … fugit Sil.; s samim abl.: fugiunt aethere nimbi V., fugiebant nubila caelo O.; o strelah, puščicah, sulicah: si telum manu fugit Ci., spicula fugientia V., nullum sine vulnere fugit missile Stat., fugit illa (hasta) per oras … lini Sil.; o drugih stvareh: evolarat fugiens quadriremis Ci., fugiens pinnus O., navis fugit per undas V., pontus … retro fugit V., upada, fugientia flumina H. hitro tekoče, (solis) currus fugiens H., virtus … spernit humum fugiente penna H., fugit inmissis puppis habenis Val. Fl.; o obali ali luki (ki se na videz umika, ko se ji ladja bliža ali pa od nje oddaljuje) umikati se: Italiam sequimur fugientem V., tandem Italiae fugientīs prendimus oras V., portus fugiens ad litora Pr., fugere ad puppim colles campique videntur, quos agimus praeter navim Lucr.

4. metaf. giniti, izginiti, miniti, preminiti, preiti: vita fugiens Lucr., fugit inreparabile tempus V., dum loquimur, fugerit … aetas H., septimus … iam fugerit annus H., fugiens hora H., bežna (toda mensis fugiens O. = konec meseca), memoriane fugerit … an … L., e corpore sanguis … fugit O., fugiunt cum sanguine vires O., f. e corpore saetae O., fugit dies, color, macies O., fugit sopor Val. Fl., dolor Q., amor, decus omne Sil., gratissima sunt poma, cum fugiunt Sen. ph. ko postaja mehko kakor testo; pesn.: vinum fugiens Ci. lahko vino (ki se ne obdrži (ne traja, ne obstane) dolgo), fugientes ocelli O. ugašujoče, stekleneče oči, numquam fugiens rosa Lucan. nikdar vela in nedišeča.

II. trans.

1. bežati pred kom, od koga, pobegniti pred njim: omnes ut aliquam immanem bestiam illum fugiebant Ci., hoc se quisque modo fugit Lucr., patriae quis exul se quoque fugit? H. je ušel tudi samemu sebi?, velut qui currebat fugiens hostem H., me lupus fūgit inermem H., nunc et ovīs ultro fugiat lupus V., cerva fugiens lupum L., Saturnus arma Iovis fugiens V., fugere accipitrem columbae (solent) O.; occ.
a) uiti, uteči čemu: f. enses O., enses, quos fugi V., Quirinus Acheronta fugit hac arte H., admiror, quo pacto iudicium illud fugerit H., ea manūs avidas heredis fugient, quae … H., f. incendia O., labores Pr., cuius numquam fugisse hastilia cervi … potuere fugā Sil.
b) (krajem ali krajev) ogniti se, izogniti se, zapustiti jih: cum omnīs terras fugeret Marius Ci., fuge litus et undas V., f. urbes H., patriam nefasque, Samon, penates O.; o političnih beguncih: nos patriam fugimus V., Teucer Salamina patremque cum fugeret H.

2. metaf. (čemu) umakniti se, izmikati se, umakniti se, odtegniti se, ogniti se, izogniti se: certamen fugerunt tribuni plebis Ci., consules conspectum vestrum fugerunt Ci., f. conspectum multitudinis C., consules aditum huius loci magnopere fugerunt Ci., omnes aditum tuum fugiunt Ci., me caedem fugisse Ci., me spe tranquillitatis fluctūs tempestatemque fugisse Ci., f. laborem, mortem, latronum tela et minas Ci., imbrem V., caelum V. dnevni svetlobi, percontatorem, vesanum poëtam H., conubia, lucem, vina, munera belli O., vestigia Iuv.; pesn.: vox fugit Moerim V. glas zastane (onemi, zabegne) Mojrisu, si quos haud ulla viros vigilantia fugit V. če možem ne zmanjka previdnosti; v pass.: quae vindicaris in altero, tibi ipsi fugienda sunt Ci., mors fugitur Ci., invidia f. Corn., labor fugitur Aug.; occ.
a) ne marati česa, braniti se, plašiti (strašiti) se česa, zavreči, zavrniti (zavračati), odkloniti kaj, izprositi si, da se kaj ne stori (zgodi): pro patria nullum periculum fūgit Ci., non fuisse fugiendos tribulīs huic iudices Ci. da bi jih ne bil smel odkloniti, f. procurationem rei publ. N., iudicium senatūs L., aliquem iudicem L. koga kot sodnika odkloniti; pesn.: nullum saeva caput Proserpina fugit Pr. Z inf.: neque illud fugerim dicere Ci., huic donis militaribus patris triumphum decorare fugiendum fuit, … ? Ci.; poseb. imp. fuge (= noli) z inf. = nikar: illud … fuge credere Lucr., quid sit futurum cras, fuge quaerere H., o fuge te tenerae puerorum credere turbae Tib.
b) (zaznavi) uiti: quae res huius viri scientiam fugere possit Ci., aliquid fugit aciem (sc. oculorum) Ci. nekaj ni vidno, se ne vidi, f. visūs O., memoriam alicuius Q. Od tod precej pogosto fugit aliquid aliquem komu je (ostane) kaj neznano, kdo česa ne zapazi (opazi), ne omeni: quod populum fugerat Ci., neque hoc Q. Catulum fūgit Ci., id sum dicturus, quod illos non fugerit Ci., non fugisset hoc homines Graecos Ci., non haec Dionysium fugiebant N., multa me fugiunt O.; z inf.: cui rei fugerat me rescribere Ci. ep. na kar sem bil pozabil odpisati, de Dionysio fugit me ad te antea scribere Ci. ep. sem pozabil; z ACI: me fugerat poenas has esse certissimas Ci.; z odvisnim vprašalnim stavkom: illud quam sit difficile te non fugit Ci. ep. ti ni neznano, dobro veš, quae nominis exstet origo, me fugit O., illud te non arbitror fugere s quin: Ci. ep. — Od tod pt. pr. fugiēns -entis,
a) kot adj. plašeč se (plašen) česa, mrzeč kaj: fugiens laboris C. delomrzen, doloris Lact.
b) kot subst. m obtoženec (klas. reus): Cod. I. — Soobl. fugiō -īre: fugiit, fugierit Eccl.

fugitō -āre -āvī -ātum (intens. glag. fugere)

I. intr. vneto bežati, urno bežati: misserimus fui fugitando Ter., Graeci fugitantes Amm. —

II. trans. (iz)ogibati se, varovati se, čuvati se, bati se koga, česa, umikati se komu, čemu: Fr., Lact., Amm., f. herum, hanc provinciam Pl., me, alicuius conspectum Ter., quaestionem Ci., necem Ph.; z inf.: quod aliae facere fugitant Ter., fugitabant visere Lucr.; pt. pr. z gen.: fugitans litium Ter.

in-clīnō -āre -āvī -ātum m (prim. gr. κλίνω)

1. nagniti (nagibati), pripogniti (pripogibati), ukloniti (uklanjati), prikloniti (priklanjati): Q., genua (in) harenis i. O. pripogniti in nasloniti na … , inclinatus temo O. navzdol nagnjeno, mālos i. L. jadrnike, cursum i. O. v loku leteti, aquas ad litora i. O. zasukati, napeljati; occ. pri spolnem odnosu položiti: i. aliquam Iuv., se i. cum liberta Pl. leči k osvobojenki.

2. refl. med. in intr. nagniti (nagibati) se: milites inclinant in unum locum L., terra inclinatur Lucr.; occ.
a) (o soncu in dnevu) nagniti (nagibati) se: sol se inclinavit meridie L., inclinare meridiem sentis H., dies inclinat Iuv., quin inclinabat dies T.; od tod intr.: inclinat dies T., meridies H. se nagiblje.
b) (o bojnih vrstah kot voj. t. t.) nagibati se k begu, začeti omahovati, umikati se: confestim Romana inclinatur acies L., res inclinatur in fugam L.; pren.: timore inclinari L.; intr.: in neutram partem inclinabant acies L., milites in fugam inclinarunt L.
c) (o bolezni): nagniti ali obrniti se na boljše ali slabše: morbis ad sanitatem inclinantibus Cels., inclinatae in deterius principia valetudinis senserat Vell.; od tod tudi: pojenja(va)ti, manjšati se: morbus inclinatus Cels., febris se inclinat Cels.
č) (o barvi): nagibati se k, bližati se: herba coloris in luteum inclinati Plin. umazano rumena.

3. kot gram. t. t.
a) končnico pregibaje tvoriti, sklanjati: Gell.

4. metaf. nagniti (nagibati), obrniti (obračati) kam: culpam in collegam Ci. zvračati, onera in divites L., animos in hanc causam inclinavit L. je pridobil za … , opes inclinantur in Sabinos L. se nagnejo k, pripadejo … , haec animum inclinant, ut credam L. me nagiblje, da … ; occ.
a) na slabše obrniti, poslabšati: omnia inclinat fortuna L.; med. in refl. fortuna se inclinaverat C. se je obrnila (na slabše).
b) na eno stran nagniti, odločiti; podoba je vzeta od tehtnice: ait ipsos rem inclinaturos L., fraus rem inclinavit L.

5. refl., med., intr. (duševno) nagibati se k, naklonjen biti komu ali čemu; refl.: inclinare se ad Stoicos Ci.; med.: inclinati ad credendum animi T. nagnjeni; intr.: sententia senatus inclinat ad pacem Ci., dubii inclinant ad nomina danda L., in stirpem regiam inclinavere studiis Cu.; s finalnim stavkom: eo inclinabant sententiae, ut tempus differretur L. — Od tod adj. pt. pf. inclīnātus 3.

indietreggiare v. intr. (pres. indietreggio) umakniti, umikati se

isolare

A) v. tr. (pres. isolo)

1. osamiti; ločiti, ločevati

2. kem., fiz. izolirati

B) ➞ isolarsi v. rifl. (pres. mi isolo) umakniti, umikati se (v samoto); osamiti, osamevati se

nachstehen^* biti za, slediti (komu), zaostajati (za) (an v, nach po); (zurückgesetzt werden) umikati se

neap [ni:p]

1. pridevnik
najnižja (oseka)

2. samostalnik (tudi neap tide)
najnižja bibavica (ob prvem in zadnjem krajcu)

3. neprehodni glagol
umikati se (voda)

odstúpati òdstūpām
1. umikati se: neprijatelj sada odstupa
2. odmikati se
3. odnehavati

odùstajati -jēm odnehavati, odstopati, umikati se: odustajati od ranije namjere, od tužbe, od utakmice

povláčiti pòvlāčīm
I.
1. povlačiti: povlačiti njivu drljačom
2. imeti za posledico: jedno zlo djelo povlači za sobom drugo
II. povlačiti se
1. umikati se: povlačiti se pred neprijateljem
2. vleči se: to se povlači već nekoliko godina

re-fugiō -ere -fūgī -fugitūrus (re in fugere)

I. intr.

1. (nazaj) (z)bežati, ubežati, uiti (uhajati), uteči (utekati), pobegniti, odnesti jo (glavo, pete), umakniti (umikati) se, izmakniti (izmikati) se: hostes velocissime refugiebant C., acie C. iz bitke, ex caede in castra Hirt., Syracusas Ci., domum Suet., in portum C., ad suos C., ex castris in montem C., in domum atque in tecta L., quadrupes nota intra tecta refugit V.; pesn.: mille fugit refugitque vias V. leta tja in nazaj; metaf.: refugere a consiliis Ci. odstopiti, ab orationis turpidine Ci., timido sanguen refugit Enn., sol medio orbe refugit V. izgine (se skrije) na pol; occ. odmakniti (odmikati) se, umakniti (umikati) se: Col., Mel. idr., visa refugit humus O. se izgublja, refugit a litore templum V., mox zothecula refugit quasi in cubiculum idem atque aliud Plin. iun., quo pridie (sc. mare) refugisset Cu.

2. pribežati, zateči (zatekati) se, uteči (utekati) h komu, kam, (po)iskati pri kom, kje zavetje: L., Stat. idr., ad legatos Ci., ad carminis tranquillitatem tamquam ad portum Petr., ad naturale bonum Auct. b. Alx. —

II. trans.

1. bežati pred kom, od česa: H., Suet., Lucan. idr., id refugisti Ci., refugere instantes Auct. b. Afr., attollentem iras (sc. anguem) V.; pren. uiti (uhajati): memoriam alicuius Col.

2. metaf. bati (plašiti, strašiti) se, (iz)ogibati se koga, česa, umikati se komu, čemu: Sen. ph., Q. idr., foeda ministeria V., viriles contactus, omnem Venerem O., iudicem Ci., a dicendo Ci. ne moči odločiti se, srce komu ne dati, da bi povedal, possum multa referre, ni refugis V.; z inf.: Iust., Sil., Lact. idr., nec te transire refugi O., Lesboum tendere barbiton H.; pesn.: populus vicina iurgia refugit H. (obmejni) topol (meton. = sadilec obmejnega topola) se izogiba prepiru s sosedi.

retirieren retirirati, umikati se