Franja

bàhtati bȁšćēm
I. ekspr. lomastiti: bahtati nogama; bahtao je niz obalu
II. bahtati se mučiti se, truditi se s čim, napenjati svoje moči: danas je štošta pronađeno o čemu su se već stari narodi bahtali

bàktati bȁkćēm
I.
1. ekspr. lomastiti: ko bakće oko kuće
2. brneti, ropotati, bučati: mašina poče baktati
II. baktati se mučiti se, napenjati svoje moči: oko ovih su se pitanja baktali i još se jednako bakću stručni ljudi; čula sam da on neće biti poslanik i da se bambadava bakće i lomi

banneret [bǽnərit] samostalnik
vitez, ki je vodil svoje vazale pod lastno zastavo; človek, ki je postal vitez za svoje zasluge na bojišču

bezèmljāš -áša m človek brez svoje zemlje: seljak bezemljaš

brezímnež m bezimenjak, anonim, koji krije svoje ime

carry-on prehodni glagol & neprehodni glagol
nadaljevati; opravljati svoje dolžnosti; vršiti, opravljati
domačno slabo se obnašati; žalostiti se; razburjati se

cedírati -am (lat. cedere) cedirati, ustupiti svoje pravo, svoju tražbinu drugome

cōgnōscō -ere -gnōvī -gnitum (cum in gnōscere, gl. nōscō in prim. γι-γνώσκω)

1. (s)pozna(va)ti, (v logičnem pf. tudi =) poznati, vedeti, znati; (o osebah): ne cognoscerentur, involutis capitibus ad necem rapiebantur Ci., eam personam e cotidiana vita cognostis Ci., c. puerum in ludo N. seznaniti se z dečkom pri igri, matrem visu V., aliquem sermone ab ipso Ph.; (o stvareh): cognoscite Metelli litteras Ci., c. edictum Ci., corpora tactu Lucr., amnem assiduo venatu V.; (o abstr.): totam vitam, naturam moresque hominis ex ipsa legatione cognoscite Ci., si meam modestiam cognostis Ci. če poznate, c. acerrimi viri praestantem prudentiam N., naturam alicuius S., casus c. nostros V.; z odvisnim predikatom: disertissimum cognovi avum tuum Ci., Galliam sibi inimicam cognovit C., domus atque villas in urbium modum exaedificatas c. S.; predikatno določilo nadomeščeno z gen. ali abl. qualitatis: aliquem magnae inter Gallos auctoritatis cognovisse Ci., aliquem paratissimo animo cognovisse Ci. occ.
a) spozna(va)ti = zopet spozna(va)ti, prizna(va)ti za svoje: ostendimus Cethego signum: cognovit Ci., introductus est Statilius: cognovit manum suam Ci., c. inimicos suos S., hominem facie L., cuius erat facies, in qua mater paterque cognosci possent O.
b) pred sodiščem spozna(va)ti = istovetnost osebe prizna(va)ti, izprič(ev)ati: cum eum Syracusis amplius centum cives Romani cognoscerent Ci.
c) (evfem.) (s)poznati se s kom, (s)poznati koga (o spolnem občevanju), telesno združiti se s kom: virum cognovit adultera virgo O., Octavius Pontiam stupro cognitam interfecerat T., tacito iam cognita furto Deidamia mihi Stat.; eum ephebum Temni cognosces Ci. (dvoumno!).

2. pren. zazna(va)ti, opaziti (opažati), uvide(va)ti, spozna(va)ti, izvedeti, poizvedovati: nomen numquam auditum et cognitum Ci., cognita morte Trebonii Ci. ko se je izvedela smrt, hoc responso cognito N. na ta odgovor, re cognitā Ci. ko se je izvedelo; pleraque cognitū digna T.; ut ex Fannio cognovistis Ci. kakor ste slišali od Fanija, c. certiora ex aliquo Cu., ab Remis C., id a Gallicis armis C. po galskem orožju; pogosto logični pf. = poznati: si recte vestram prudentiam cognovi Ci., me, cuius fidem cognoverant Ci. so poznali, quod Divitiaci fratris summum in populum Rom. studium... cognoverat C. Sklada se
a) z ACI: Attici nostri te valde studiosum esse cognovi Ci. ep., postquam propinquos tuos (eos) esse cognovit N., signo detracto cognoscit sibi pereundum esse N., ab his cognoscit non longe ex eo loco oppidum Cassivellauni abesse C., id factum esse ex suis hospitibus cognoverant S.; v pass. z NCI: res falsa esse cognoscitur Ci., cognitus Iphicli surripuisse boves Pr. zasačen; redko s pt.: multo aliter rem publicam se habentem cognovit H. je našel v drugem stanju; v absolutnem abl. cognitō (potem) ko se je izvedelo: cognito vivere Ptolomaeum L., ex agrestibus cognito hostium naves ad Aethaliam stare L.
b) z odvisnim vprašanjem: cognoscite nunc, quae potestas decemviris... detur Ci., id quantae saluti fuerit universae Graeciae, bello cognitum est Persico N. se je pokazalo v perz. vojni, cognoscendi, quid fieret, facultas C., id socordiane an casu factum sit, parum cognovi S.; v absolutnem abl.: nondum cognito, qui fuisset exitus in Illyrico T. ko se še ni izvedelo.
c) z de: nunc cognosce de Bruto Ci. ep., ibi cognoscit de Clodii caede C., consul ex multis de hostium adventu cognovit S.

3. occ.
a) poizvedeti (poizvedovati): per exploratores cognoscit montem a suis teneri C., iis ducibus iter cognoverant C., qualis esset natura montis, qui cognoscerent, misit C., c., quae Avarici agerentur C., c. situm castrorum C., magnam multitudinem convenisse hostium in fines Pictonum litteris nuntiisque cognoscit Hirt., iter hostium ex perfugis c. S.
b) preisk(ov)ati, pretres(a)ti, preudariti (preudarjati), premisliti (premišljati), presoditi; najprej splošno: accipe et cognosce signum Pl., operae pretium est legem ipsam cognoscere Ci., c. numerum tuorum militum reliquiasque Ci.; potem o gledališkem občinstvu: favete, adeste aequo animo et rem cognoscite Ter.; o sodnem postopanju = preisk(ov)ati, zasliš(ev)ati: c. controversias C., si qui perperam iudicasset, se cogniturum, cum cognovisset, animadversurum Ci., consules causam cognorunt Ci., a recuperatoribus causa cognoscitur Ci., causā cognitā capitis absolutus est N. po končani preiskavi; pogosto z de: consules de agro Campano separatim cognoscerent Ci., nunc de hac pecunia cognoscite Ci., cognoscere statuereque de controversiis regum L., c. de servo corrupto Icti.; redkeje o zagovorniku: ut rem tantam tot controversiis implicatam possem cognoscere Ci., causas diligenter penitusque c. Ci.
c) kaj proučiti (proučevati), (pre)brati (prim. gr. ἀναγιγνώσκω): litteras Ci., N., Demosthenem totum Ci., hunc librum cum ephori cognovissent N., quibus cognitis N. ko je to prebral, c. tibellum Suet. — Od tod adj.

1. pt. pr. cōgnōscēns -entis spoznavajoč koga, kaj: sui Corn.; adv. cōgnōscenter zaznavno, razločno: It.

2. pt. pf. cōgnitus 3
a) (po)znan: cognita clementia tua Ci., homo per se cognitus Ci. = homo novus, Aedui egregia virtute erant cogniti C., hoc non auditum, sed cognitum praedicamus N. po lastni poizvedbi (izkušnji), quanta sit herbarum potentia, nulli quam mihi cognitius O., magis hoc, quo sunt cognitiora (mala nostra), gravant O., tibi haec fuisse et esse cognitatissima ait phaselus Cat.
b) occ. preizkušen, potrjen: homo virtute cognita et spectata fide Ci., homo in rebus iudicandis cognitus Ci., multarum rerum experimentiā cogniti T.

Opomba: Kontr. obl. iz perfektovega debla: cōgnōstī, cōgnōstis, cōgnōrim, cōgnōris, cōgnōrit, cōgnōram, cōgnōssem, cōgnōssent, cōgnōsse, cōgnōrō, pogosto pri Ci. idr. Cōgnōscin = cōgnōscisne: Pl.

colloquor (conloquor) -loquī -locūtus sum

1. pogovoriti se, pogovarjati se, dogovarjati se, razgovarjati se, govoriti s kom, pomeniti se, pomenkovati se s kom ali med seboj; abs.: C., L. idr., quasi collocuti essemus Ci. ep.; s cum: Ter., Vell., Cleophantus cum Habito est conlocutus Ci., velle se cum eo colloqui de partiendo regno N.; z inter: conl. inter se multum de aliqua re Ci.; s per: C., cum Pisandro praetore … per internuntios colloquitur N., c. per litteras (pismeno) Ci. ep.; ex equis c. C. na konjih, s konji. Redk.
a) z acc. rei: de his rebus, quas tecum colloqui volo N. o tem, o čemer …
b) z acc. personae (s kom): te volo, uxor, conloqui Pl.

2. occ.
a) svoje mnenje izreči, svoje misli razodeti; z ACI: illi collocuti satis quaesitum videri Cu.
b) ogovoriti (ogovarjati), nagovoriti (nagovarjati): omnium inimicos cognoscere, conloqui (zevgma) Ci.

communicatif, ive [-tif, iv] adjectif nalezljiv; ki rad odkriva svoje misli, zaupljiv, ekspanziven, komunikativen

rire masculin communicatif nalezljiv smeh

cōnferō -ferre, contulī, collātum (conlātum)

I.

1. znositi (znašati), nanositi (nanašati), zložiti (zlagati), nakopičiti (nakopičevati): Vell., Col., Petr., Q., noctu ligna contulerunt circa casam N., c. frumentum ex agris C., sarcinas in unum locum C. ali in medium Cu., signis in unum locum collatis C., undique collatis membris H.; pren. približ(ev)ati: consules velut deliberabundi capita conferunt L. stikata glave, conferrent viri boni capita Ci., dentes in corpore c. O. (o psih), gradum c. Pl., V. = pedem c. Pl. (pri)bližati se, c. membra Lucr. (pri objemu), ora Ap., palma cum palma collata plausum facit Sen. ph.; pren. zb(i)rati, zediniti (zedinjati), združiti (združevati), spojiti (spajati), povze(ma)ti: vires in unum c. L., collatis viribus proelium capessere Iust., post hoc proelium collatum est omne bellum circa Corinthum N. se je vsa vojna osredotočila okoli Korinta, signa ad eum contulit L. združil se je z njim, aquae collatae Cu. združene vode, in versus verba sua duos c. O. strniti v dve vrstici, conferamus igitur in pauca Ci. povejmo kar na kratko, ut in pauca conferam: testamento facto mulier moritur Ci. da v nekaj besedah povem, quam potero, in verba conferam paucissima Pl.

2. occ.
a) denarne prispevke zb(i)rati, nab(i)rati, nabaviti (nabavljati), zložiti (zlagati), prispevati: Val. Max., Sen. ph., Aur., CCCCLX talenta Delum quotannis sunt collata N., tributa quotannis ex censu c. Ci., c. pecuniam ad redimendam civitatem L., pecuniam in statuas Ci. za kipe, pecunias Ci., Suet., stipem Apollini L., aurum argentumque in publicum L. za državo, v javne namene, toda: conferre sextantes in capita L. na glavo = na osebo po en sekstant; od tod pren. v korist, v prid biti, koristiti, pripomoči, pomagati, nav. le v 3. osebi sg. in pl. (prim. (gr. συμφέρει): Cels., Plin., Suet., Gracchorum eloquentiae multum contulisse matrem Ci., non plus contulerunt lecti Cicero aut Demosthenes? Q., rursus in alia plus prior (exercitatio) confert Q.
b) sovražno (poseb. voj.) približ(ev)ati, primakniti (primikati), orožje nesti (nositi) drug proti drugemu, do spopada privesti: non enim cum quoquam arma contuli, quin is mihi succubuerit N. nisem se meril z orožjem = nisem se spopadel, arma inter se conferunt C. spoprimejo se, contulimus manūs V. spopadli smo se; v prozi: manum cum hoste conferre L. ali samo: manum conferre L. spopasti se, spoprijeti se, stat conferre manum Aeneae V. z Enejem boriti se; tako tudi: conferre signa Ci., L. napasti, signa in laevum cornu c. L. na levem krilu napasti, signis collatis Ca. fr., Ci., V., L. v pravi bitki; pren.: vires conferre L. svojo moč preskušati; od tod pogosto nepovratno: seque viro vir contulit V. mož se je spoprijel z možem, c. pedem cum pede L. pritiskati drug na drugega, tudi samo: c. pedem L.; preg. o nasprotnih strankah na sodišču: non possum magis pedem conferre, ut aiunt Ci.; pogosto: collato pede L., Cu. z nogo ob nogi = tesno drug ob drugem = collato gradu T.; et iam contulerant arto luctantia nexu pectora pectoribus O. že sta pritisnila prsi ob prsi; enako nepovratno razmerje tudi v stavku: Caesar castra castris hostium confert C. se s svojim taborom približa sovražnemu taboru, se utabori sovražniku nasproti, castra cum hoste conferre L. (met. = cum hostium castris) ali samo: castra conferre propius L. svoj tabor bliže pomakniti, tako tudi: c. castra in propinquum ali castra oppido Auct. b. Alx. tabor pomakniti bliže, k mestu; abs.: mecum confer! ait O. z menoj se (po)meri! pesn. (s proleptičnim obj.): illi inter sese duri certamina belli contulerant V. so se bili spoprijeli v boju; prim.: collato Marte O. v prijemu, uterque contulerit lites H. sta se sprla (med seboj.)

3. pren.
a) primerjajoč vzporediti (vzporejati), primerjati: c. rationes Ci. račune, faciem moresque duarum O., collatis utrorumque factis N., non ut hominem cum homine comparetis, sed ut pacem cum bello, leges cum vi conferatis Ci., vitam inter se utriusque conferte Ci., horum fortunam cum illorum casu c. C.; pass.: mecum confertur Ulixes! O.; tudi z dat.: parva magnis c. Ci., conferat his Rhesum O., nil ego contulerim iucundo sanus amico H.
b) besede, mnenja izmenjavati = drug drugemu svoje misli razode(va)ti, priobčiti (priobčevati), pogovarjati se, pomenkovati se, meniti se, sermonem Pl., cum ullo aut sermones aut consilia contulit saepius? Ci. se je pogovarjal ali posvetoval? haec inter se conferunt Ci. izmenjujejo mnenja, consilia de Romano bello conferre L., c. omnia consilia T.; abs.: omnes sapientes decet conferre et fabulari Pl., tum conferemus Ci. se bomo posvetovali; z odvisnim vprašanjem: ibi conferentibus, quid … animorum Hispanis esset L.

II. (z oslabljenim pomenom predloga in prevladujočim pomenom smeri)

1. znositi (znašati), spraviti (spravljati), prinesti (prinašati) kam (v popolnem pomenu le v zvezi z množinskimi izrazi): Neviodunum Caesar omnes obsides Galliae, frumentum, pecuniam publicam, impedimenta contulerat C., pecunias ex fano Herculis in privatam domum c. C., lamentationes suas in testamentum c. T. obrniti na …, beneficia in eum c. Ci. obsipati ga z dobrotami, in quos tam magna contuli Cu., c. vota ad deos T. izreči, c. se suaque in naves C., N., Cu. ali se suaque in oppidum C. spraviti sebe in svoje imetje (zevgma = se ferre et sua conferre); od tod refl. se conferre kam napotiti se, podati se, zateči se, kreniti, oditi: se Rhodum contulit Ci., se ad Tissaphernem c. N., ad impedimenta se c. C., in fugam se c. Ci., L. spustiti se v beg, zbežati, urbs ipsa, quo se fusa contulerat acies L. kamor je bila zbežala, c. se in fanum Veneris Val. Max., se eo cubitum (tja spat) c. Suet.; od tod pren.: quo mortuo me ad pontificem Scaevolam contuli Ci. sem se zatekel k …, sem se mu pridružil, se ad (in) alicuius amicitiam, fidem, clientelam c. C. vdati se, izročiti se, se ad studia litterarum c. Ci. posvetiti se.

2. pren.
a) v kaj spremeniti (spreminjati), pretvoriti (pretvarjati), preobraziti (preobražati): ex homine se conferet in beluam Ci., aliquem c. in saxum O., corpus in albam volucrem O., (Lotis) vultūs versos contulerat in lotum O.
b) komu kaj pripis(ov)ati, prisvojiti (prisvajati), (v slabem pomenu) očitati komu, (o)kriviti koga, zvrniti (zvračati) kaj na koga: permulta in Plancium conferuntur, quae ab eo dicta non sunt Ci., stomachor vero, cum aliorum non me digna in me conferuntur Ci., suum timorem in angustias itinerum c. C., culpam, causam, crimen, suspicionem in aliquem c. Ci., sua vitia in senectutem c. Ci.
c) na kak drug čas odložiti, prenesti, odgoditi: omnia in mensem Martium Ci., quod in longiorem diem collaturus fuerat, repraesentavit C., Carthaginis expugnationem in hunc annum c. L. (kot zgodovinsko dejstvo) postaviti.
č) sestaviti, zbrati, spisati: totam Academiam ex duobus libris contuli in quattuor Ci., ex immensa legum copia optima quaeque in paucissimos libros c. Suet.
d) v kaj prenesti (prenašati), prevesti (prevajati): seditionem in tranquillum Pl., verba ad rem c. Ter.

3. podeliti (podeljevati), izkaz(ov)ati, določiti (določati), uporabiti (uporabljati): cum maxima munera ei conferrentur N. so se ponujala, c. pecuniam florenti parti (stranki) N.; čemu? pecuniam ad liberalitatem c. Ci., praedas non in monumenta deorum c. Ci.; od tod pren.: c. alio animum suum Ter. ali omnes suas curas cogitationesque in rem publicam Ci. obrniti, omne reliquum tempus ad comparationem novi belli Ci., eam legem ad perniciem rei publicae N. zlorabiti v državno pogubo; occ. komu kaj prepustiti (prepuščati), v roke da(ja)ti, poveriti (poverjati): c. omnem spem salutis ad clementiam victoris Ci. milostnemu zmagovalcu prepustiti, de re publica disputationem in Africani personam c. Ci., curam restituendi Capitoli in L. Vestinum confert T.

III. (zelo redko) hkrati (obenem) predlagati, predlog dati, svetovati: lege conubium tolli patrum ac plebis contumeliosum plebi est: cur non confertis, ne sit conubium divitibus ac pauperibus? L.

Opomba: Pf. contulĕrunt: Pr.

convolverse* (glej volver) na znotraj se skriviti; okoli svoje osi se vrteti

coralloachātēs -ae, m (gr. κοραλλοαχάτης) koralasti ahat: Plin. corallum, gl. cūralium (cū̆ralium). cōram (iz *coōram, adv. acc. iz cum in acc. neke iz ōs, ōris izpeljane oblike, še verjetneje pa pretvorba nekega *cōre = *co(m) ōre, po analogiji s clam, palam, perperam)

I. adv.

1. osebno, sam, navzoči, na svoje oči, včasih tudi ustno: Icti. idr., c. videre aliquem ali aliquid Pl., Gell., c. loqui cum aliquo Ci. ep., cum c. sumus Ci. ep. ker smo osebno skupaj, c. deferre aliquid Ci. ustno, c. (naspr. litteris) agere Ci., histriones c. sedenti non pepercerunt Ci., c. intueri aliquid Ci., haec c. cernere C., nati c. cernere letum V., eadem fere, quae ex nuntiis litterisque cognoverat, c. perspicit C., c. adesse C. osebno navzoč biti, c., quem quaeritis, adsum V., c. adest cerniturque Cu., c. audire H. na svoja ušesa, quod c. ex ipso audiebamus Ci.

2. javno, vpričo, pred očmi koga, (komu) v obraz, pred koga, kaj, pred kom, čim: illum huc c. adducam Ter., non imperabat c., quid facto opus esset Ter., libenter haec c. cum Q. Catulo at Q. Hortensio disputarem Ci., ille Diomedonte coram … inquit … N. Diomedontu v obraz, Manlius quoque ad restituendam aciem se ipse c. offert L. stopi naprej (= pred vojake), coram adgnoscere voltus … videbar V. pred očmi, jasno, ut veni c. H. ko sem predenj stopil, oscula c. dare O., c. convinci T., c. confodi Suet., c. deprehendi Ap. —

II. (po Ci.) praep. vpričo koga, pred kom,

1. z abl.: c. genero meo Ci., c. frequentissimo legationum conventu N., c. populo H., non ubivis coramve quibuslibet (recito) H., cantabit vacuus c. latrone viator Iuv.; zapostavljeno: te c. H., ipso Germanico c. T., se c., illo c., populo c. Suet.

2. z gen., toda le pri Ap. (enkrat): non quidem coram noxae prehensus pri dejanju samem, pri zločinu prijet; pogosteje pri istem piscu in cōram z gen. vpričo koga, pred kom: in coram omnium, in coram sui.

ćúditi se ćûdīm se imeti svoje muhe, biti muhast

déchanter [dešɑ̃te] verbe intransitif, figuré, familier spremeniti ton, zmanjšati svoje zahteve ali upanja, izgubiti svoje iluzije; popustiti, vdati se

dēcoquō (dēcocō, dēquoquō) -ere -coxī -coctum

1. skuhati, obariti, (z)variti: olus H., lentem in aqua marina, muliebre lac cum feniculo Plin.; sarkastično: d. corpus atque exinanire Sen. ph. telo (v znojni kopeli) obariti in (z znojenjem) zdelati, sentinam illam inferni sanguinis d. in materiam lactis laetiorem Tert. Subst. pt. pf.
a) dēcocta -ae, f (sc. aqua) nekakšna prekuhana mrzla voda, iznajdba cesarja Nerona, zvarek, prevretek: Plin., Iuv., Suet., isto dēcocta aqua: Mart.
b) dēcoctum -ī, n zdravilni prevretek: Plin.; z gen. snovi: d. balani Plin.; occ.
a) pokuha(va)ti, vkuha(va)ti: d. aliquid usque ad tertiam partem Varr., aliquid in dimidiam partem Col., acetum ad tertias Plin., d. ad quartas Col.; pars quarta argenti decocta erat L. je bila pri topljenju izhlapela; suavitas decocta Ci. omledna.
b) usušiti, (do)zoriti: Pall., acini … decocuntur in callum Plin.; pren.: aliquid decoctius audire Pers. kaj bolj „dozorelega“ = bolj izpiljenega, izbranejšega.

2. pren.
a) storiti, da se kaj izgubi: multum decoquent anni Q., d. iram Cl. storiti, da se jeza poleže, utolažiti jezo; refl. izgubiti (izgubljati) se, izginiti: res ipsa (imetje samo) iam domino decoxit Col., inertiā Caesarum … decoxit (populus Romanus) Fl., templorum vectigalia cotidie decoquunt Tert.
b) imetje koga na nič spraviti (spravljati), koga gmotno uničiti: hunc alea decoquit Pers.; nav. = svoje imetje zapraviti (pognati), priti na boben: in foro medio luci claro d. Varr., quamvis quis fortunae vitio, non suo decoxisset Ci., tenesne memoriā praetextatum te decoxisse? Ci., d. creditori, creditoribus (upniku, upnikom v škodo) Sen. ph., Plin., minus turpe est creditori quam bonae spei decoquere Sen. ph. ne zadovoljiti.

défaillir* [defajir] verbe intransitif onesvestiti se; nenadoma izgubiti svoje moči; oslabeti, pojemati; manjkati; juridique ne priti, izostati

sa mémoire commence à défaillir spomin mu začenja pešati
accomplir son devoir sans défaillir napraviti svojo dolžnost brez omahovanja

dēferō -ferre -tulī -lātum

I.

1. dol nesti, dol prinesti (prinašati), dol odnesti (odnašati), dol (za)peljati, dol spraviti (spravljati). Od kod? z abl.: faces ramaliaque arida tecto (s podstrešja) detulit O.; z dat. (pren.): harmoniaï nomen, … alto delatum Heliconi (z visokega Helikona) Lucr.; s praep.: amoeno ex Helicone … coronam Lucr., ab Iliacā … purgamina Vestā O. od svetišča trojanske Veste dol … Kam? fulmen detulit in terram mortalibus ignem Lucr., Iri, … quis te mihi nubibus actam detulit in terras? V., signa ex aerario prompta in campum L., ferrum a latere diripuit elatumque deferebat in pectus, ni … T. = elatum gladium deorsum iam dirigebat in pectus atque se interfecisset, ni … je že namerjal dol na prsi in bi se bil usmrtil, če ne … , natos ad flumina … deferimus V., d. pueros protinus ad ripam Tiberis Val. Max., aliquid ad inferos Sen. ph., materiam omnem infra Veliam L., hunc sub aequora O. potopiti; v pass.: semen, quod ex arbore per surculos defertur in terram Varr., deferri in culeum vento ad iussam delata domum O., deferri in imum Cels. ali ad ima Petr. usesti (usedati) se (v kaki tekočini), utopiti se; pren.: dol prestaviti, dol preložiti, dol pomakniti ali veleti pomakniti se: d. aedes suas sub Veliam Ci., aedes in planum, castra in viam L., acies in campos delata est L., elephanti … deferebantur, donec ad aequiorem vallem perventum est L. slonom so pustili (iti) naprej dol, deferor in vicum H. pošljejo me dol, fortunam suam in planum d. Sen. ph. (gl. plānus)

2. occ.
a) (po vodi) dol nesti (nositi, gnati): dolia, quae amnis defert L., amnes plurimum limi deferentes Plin., Rhodanus segnem deferens Ararim Plin.; od tod pt. pr. dēferēns -entis (sc. se) v svoji strugi dol tekoč: flumina liquida ac deferentia Plin. iun.; pass.: secundo Tiberi ad urbem defertur L. da se dol gnati, plava dol, obsequio deferri spernit aquarum O., quo (sc. amne) delatus Cu.; (o rekah samih) dol teči, dol dreti: nec Euphrates nisi per Tigrim defertur in mare Plin., flumina, quae in mare deferuntur Plin. iun.
b) act. (dol) pahniti, strmoglaviti, zvrniti, podreti (podirati): aliquem in abruptum barathrum Cat., (terrae motus) defert montes Sen. ph.; pren.: ut … cerneretur, quem et ex quanto regno ad quam fortunam detulisset N.; pass.: in foveas deferri Cu., deferri ad terram L., Sen. ph. na zemljo (na tla) pasti (telebniti), casu in terram Q. s padcem zvaliti se na tla, ruinā tota prolapsa acies in praeceps deferri L. se je vdrla (zvrnila) v prepad, per praecipitia deferri Q.; med. dol planiti, strmoglaviti se, zagnati se: praeceps aërii speculā de montis in undas deferar V., dorso (equi) delatus ab alto Sil. … je skočil z …

II. (s prave poti) zapeljati, speljati, zanesti. Kam? si forte eo deferret fuga regem L., quod (iaculum) detulit error (napačen strel) in Idan O., miratur, quis deus iuvenes tam urbanos in suam regionem detulerit Petr.; v pass.: (včasih = zaiti, priti, dospeti): Galli in scrobes delati C., Germani ad castra Romanorum delati C., hic rumor est Asinium delatum (esse) vivum in manus militum Ci. ep., iumenta errore delata Cu., putant se in alium terrarum orbem delatos Petr., Perseus rex fugā … Samothraciam defertur Iust.; pren.: hos ad magistratus si qua te fortuna, Cato, … detulisset Ci., alio eum cupiditas gloriae detulit Ci., ille (Lucilius) si foret hoc nostrum fato delatus (inačica: dilatus) in aevum H. ko bi ga bila usoda zanesla v našo dobo, optatum negotium sibi in sinum delatum esse Ci. da mu je padlo v naročje = da mu je iznenada pripadlo; occ. (ladje in brodnike) zanesti (zanašati): d. aliquem ex alto ignotas ad terras Ci. (o nevihti), si … aestus … deferre naves in terram posset L.; v pass.: Val. Max., Iust., una (navis) delata Oricum C., onerariae duae paulo infra delatae sunt C., longius delatus aestu C., Danaë delata noto V., huc ubi delati portum intravimus V., deferri Siculam ad Aetnen O.

III. (s poudarjeno smerjo)

1. kam nesti, prinesti (prinašati), zanesti (zanašati), privesti, odvesti, (od)peljati, spraviti (spravljati): compilare quidquid domi est atque hinc ad amicam d. Pl., d. argentum ad aliquem Ter., id (candelabrum) quam occultissime in praetorium Ci., ad causas iudicia iam facta domo Ci. že sklenjene (gotove) s seboj prinesti, alicui epistulam Pl., Ci., ad aliquem epistulam, litteras C., litteras ad aliquem in Hispaniam L., eādem lecticā in cubiculum deferebatur Ci., lecticā deferri in aciem Val. Max. ali in castra atque in curiam Suet. ali ad consules Lact., captum omnibus membris deferri in curiam L., deferre aliquem allevatum in tabernaculum Cu., Pompeium Carteiam (sc. lecticā) Auct. b. Hisp., clam in Ciliciam delatus N., deferre formā excellentes (virgines) domos L., eodem pecuniam, quae superest L., commeatum ob viam (ob pot) L., quo me deferre paratis? O., quo merces odorum deferunt Plin., d. aurum ex omnibus delubris Praeneste Plin., omnia aliunde alio deferentur Sen. ph., arma sua extra vallum deferri … iussit Val. Max., d. funus Romam Aur.; pren.: huc impetus hastam detulerat V., detulit aura preces ad me non invida blandas O.

2. occ.
a) drž.pr. kaj komu (kje, kam) odda(ja)ti, izročiti (izročati), vložiti (vlagati): d. pecuniam ali aurum et argentum in aerarium L., aes in aerarium ad quaestores L., omne aurum, argentum, aes signatum ad triumviros mensarios L., aera poenae nomine in aerarium Val. Max., senatus consultum ad aerarium L., senatus consulta in aedem Cereris ad aediles plebis L., decreta patrum ad aerarium T.; d. rationes (sc. ad aerarium) Ci. ep. račune vložiti, d. censum Romam L. cenitvene izkaze odposlati v Rim, vadimonia Romam L. epiteton; d. in publicas tabulas pri cenitvi (census) v javne listine vpisati: in publicas tabulas delato modo Ulp. (Dig.) na način, vpisan v javne listine; d. sitellam žrebovnico (z žrebi) prinesti ali dati prinesti (za glasovanje v komicijah): Ti. Gracchum cum videor contionantem … videre de M. Octavio deferentem sitellam Ci. kako daje glasovati o M. Oktaviju.
b) trgovsko na trg prinesti (prinašati), naprodaj postaviti, naprodaj imeti, v prodajo dati: pallium Petr., dum virent, nexos deferte maniplos Col. poet., duas Veneres (Venerina kipa) eodem pretio d. Plin.; v pass.: deferri in vicum vendentem tus H., videamus hoc, quod concupiscimus, quanti deferatur Sen. ph.

IV. pren.

1. da(ja)ti, podeliti (podeljevati), nakloniti, izročiti (izročati), ponuditi (ponujati): alicui palmam eius rei, alicui praemium dignitatis Ci., optare, quod non ultro Caesar mihi detulerit Ci., d. hoc illis in beneficii loco Ci., studium et benevolentiam ad te Ci. ep., si quid petet, ultro defer H., d. fasces indigno H., ultro delatis capsis H., d. pacem hostibus L., obvias opes T., cum praecipua et cupita aliis (= ab aliis) prior (vnaprej ustreči njihovim željam) deferret T., alicui Octaviam sororis neptem condicionem d. Suet. kot (v) dobro ženitev ponuditi; jur.: iusiurandum d. Q., Icti. na prisego gnati; occ.
a) (v izvršitev) izročiti (izročati), poveriti (poverjati), naročiti (naročati), ponuditi (ponujati) komu kaj: propter frequentes delatos honores N., delatum accipere nolle N., d. summum imperium ad aliquem N., Cu., qui tibi detulerat ex latronibus suis principatum Ci., alicui regnum d. Ci., regnum et diadema uni H., mihi legationem, quam vellem, detulit Ci., causam ad eum d. Ci. pravdo izročiti mu.
b) (v reševanje, odločanje) predložiti (predlagati): controversiae secreto deferebantur Ci., d. rem (causam) ad senatum Ci., hac re ad consilium (vojnemu svetu) delatā C., decumanos convocat; rem defert; statuunt illi atque decernunt Ci., id senatui detulit N.

2. sporočiti (sporočati), naznaniti (naznanjati), povedati: d. alicuius voluntatem per litteras Ci., mandata C., V., qui haec ab illo mandata defertis Ci., quam vocem eius ad hunc M. Catonem statim Favonius detulit Ci., defertur res ad Caesarem per aliquem, ab aliquo C., his falsa d. N., de quibus quod inimici deferrent N., d. id Carthaginem N., d. sociorum populique Romani querimonias L., nec deerant, qui haec iisdem verbis … Senecae deferrent T.; z ACI: Fama furenti detulit armari classem V.; z odvisnim vprašanjem: delatum est ad vos, quemadmodum fecerit Ci.; s finalnim stavkom: d. ad Pergamenos, ut reciperent emptiones Ci.; occ.
a) jur. (oblastnikom) kako obtožbo prijaviti (prijavljati) ali naznaniti (naznanjati), ovaditi (ovajati), obtožiti (obtoževati) koga česa: novum crimen … ad te Q. Tubero detulit Ci., crimina in dominum delaturum se esse Ci., d. crimen ad senatum diluendum L., ad deferenda de Perseo crimina (sc. ad senatum) L., d. crimen atrociter T.; haec omnia indices detulerunt, rei confessi sunt Ci., d. publicae pecuniae peculatum T., ea, quae audiverat, ad Neronem (Neronu) detulit T.; de defectione patris detulit N. ovadil je očetov odpad, commodius fecissent tribuni plebis, … si, quae apud vos de me deferunt, ea coram potius me praesente detulissent Ci., de noverca d. Q., quaedam de coniuratione ultro ad eum d. Suet.; z osebnim obj.: reos eiusdem criminis Q., d. Capitonem T., reos … ad praetorem T., aliquem ad fiscum Suet.; z dvojnim acc.: Cossutianum Cilices detulerant maculosum foedumque T.; v pass.: a duobus indicibus delatus Cu., per indicem ad senatum deferri Suet.; z gen. criminis (česa): ab aliquo deferri furti Ci., maiestatis, adulterii deferri T.; z NCI: Libo Drusus defertur moliri res novas T., Lepida defertur simulavisse partum T.; s stavkom, uvedenim s tamquam: Hilarius … detulerat, tamquam propriam ipse (Cluvius Rufus) potentiam tentasset T.; abs.: unus ex consciis deferebat Sen. ph., et minari et deferre etiam non orator potest Q., domesticorum aliquo deferente Suet. — Poseb. nomen alicuius ali alicuius rei deferre ad aliquem (de aliqua re) ime kake osebe ali stvari razglasiti (oglasiti) pri kom (zaradi česa) = ovaditi koga komu (pretorju), (ob)tožiti koga (česa) pri kom, pod obtožbo ga dati (zaradi česa): Sex. Roscii nomen deferendum curavit Ci., consilium ceperunt … , ut nomen huius de parricidio deferrent Ci., eidem Sopatro idem inimici ad C. Verrem … eiusdem rei nomen detulerunt Ci.; podobno indicium deferre ad aliquem (kak zločin) ovaditi komu, ovadbo česa razglasiti pri kom ali komu: indicium d. ad praetores L., huius rei delatum indicium ad ipsum suppressit Cu.
b) drž.pr. α) aliquid ad aerarium deferre, v stiku tudi samo aliquid deferre (prim. aerārium pri aerārius) pri državni blagajni prijaviti (prijavljati) kaj: horum (iudicum) nomina Ci. v zapiske državne blagajne vpisati ali dati vpisati; aliquem in beneficiis ad aerarium d., v stiku tudi samo aliquem d. koga državni blagajni za nagrado priporočiti (priporočati): in beneficiis ad aerarium delatus est a L. Lucullo Ci. za nagrado ga je L. Lukul priporočil državni blagajni, in consulatu praefectum fabrum detulit Ci., d. tribunos militares et praefectos Ci. ep. β) deferre aliquid in censum kaj v cenitev (pri cenitvi) napoved(ov)ati: patrimonium Val. Max., scire liceat, quanti (kako visoko) quidque in censum deferendum sit Sen. ph., in censum deferre non amplius quam mille quingentûm aeris Gell. ali salinas, lacus piscatorios Ulp. (Dig.); occ. (o osebah) deferri in censum Eutr. priglasiti se za cenitev (k cenitvi). γ) deferre censum svoje imetje (cenzorju) napoved(ov)ati: collatis censibus, quos ante detulerat Plin., Clitarum natio … quia nostrum in modum deferre census … adigebatur T. ker je moralo … svoje imetje napovedovati, d. vestes, currūs in censum L. pri cenitvi napovedati, prijaviti; toda: d. censum Romam L. gl. zgoraj pod III. 2. a).

défleurir [deflœrir] verbe intransitif izgubiti svoje cvetje, odcveteti; verbe transitif odvzeti, obrati cvetje; figuré odvzeti draž, svežost

défleurir des pêches en les manipulant poškodovati, odrgniti breskve pri manipuliranju

défouler, se [defule] familier sprostiti svoje nagone, zadovoljiti svoje želje, ki so postale zavestne