Franja

namàknuti nàmaknēm, namàknuh nàmaknū in namàkoh nȁmače, namàknuo namàknula in namàkao namàkla
I.
1. natakniti: namaknuti uzdu, zamku, omču, koga na kolac, šešir na glavu, prsten na prst, neprijatelja na koplje
2. pomakniti: namaknuti kapu na čelo
3. dobiti, preskrbeti: bolje hrane treba joj namaknuti, ona je bolesna
4. pripraviti: poša mu je već namakla večeru
5. pripeljati: silan aga namaknu gojne vole i dželate
6. nastaviti: ako te udari po lijevom obrazu, ma ti mu namakni desni
7. sezidati, zgraditi: namaknuti most
8. pridobiti: namaknuti silno imanje, krupne pare, silan novac
II. namaknuti se priplavati nad: naoblači se i oblak se nad grad namaknuo

nazídati nàzīdām, nàzīdēm
1. nazidati: nazidati na starim temeljima
2. sezidati: poslije rata mnogo se nazidalo

ozídati òzīdām, òzīdēm
1. obzidati
2. sezidati: ozidati na Drini ćupriju; kapetan je opet ozidao kuću na istome mestu

per-dūcō -ere -dūxī -ductum (per in dūcere)

I.

1. (do cilja ali srečno) pripeljati, privesti, dovesti, spraviti: aliquem Romam L., legionem in Allobrogas perduxit C., aliquem ad Caesarem C., omnes naves incolumes C., bovem ad stabula V.

2. occ.
a) napelj(ev)ati, navrniti (navračati), spelj(ev)ati: aquam Claudiam L. epit., aquam in coloniam Traianus ap. Plin. iun.
b) (zid, jarek, pot, zgradbo, gradnjo) izpeljati, speljati, narediti, napraviti, postaviti, sezidati, zgraditi itd. od … do: a lucu ad montem murum fossamque perducit C., munitiones ex castellis in proxima castella C., viam a Bononiā Arretium L., porticum a portā ad … L.
c) (po)spremiti (spremljati): Dionem Syracusas N.
d) (kot zvodnik komu žensko) privesti, pripeljati, zvoditi, (zvodniško) spraviti skupaj, zapeljati: O., Suet., Lact. idr., Tertia perducta a tibicine Ci., perduci poterat tam pudica? H.
e) (koga kot jetnika v tujo deželo) odvesti, odpeljati: is (sc. Paulus) in Britanniam missus, ut militares quosdam perduceret ausos conspirasse Magnentio Amm.

3. metaf.
a) pripeljati (privesti prignati, dotirati, pritirati) koga, kaj do česa, dognati kaj do česa, pripeljati (privesti, dovesti) koga do česa, spraviti koga do česa, privesti koga k čemu: Varr., Cu. idr., eo rem perduxit N., hominem ad summam dignitatem C. ali ad honores amplissimos Ci. povzdigniti, aliquem ad furorem, ad exitum, ad mortem Ci.
b) spraviti koga k čemu, pripraviti koga do česa, premakniti koga v (na) kaj, k čemu, nagniti (nagibati) koga k čemu, usmeriti (usmerjati) koga k čemu: cum perducere eum non posset N., eo est perductus N. pustil se je nagniti k temu, aliquem ad (in C.) suam sententiam Ci., eos pollicitationibus ad se C. pridobiti si, ad studium sui S., aliquem ad societatem periculi N. da se soudeleži nevarnosti, si dictis nequis perduci, ut vera haec credas Pl.
c) nadaljevati do … , v pass. tudi = trajati do … : (sc. agri colendi studia) ad centesimum annum Ci., orationibus in noctem perductis L., a primā pueritiā usque ad ultimum eius diem familiarem amicitiam Sen. rh., altercationem in serum L.; occ. zavleči (zavlačevati), zatezati, odlašati do (v) … : rem disputationibus ad mediam noctem C. —

II. (po)srkati, vpi(ja)ti, (iz)piti: totum liquorem Arn. poet., poculum continuo haustu Ap. —

III.

1. prevleči, prekriti, (na)maziliti: hinc illud subiit, auro sacras quod ovato perducis facies (sc. deorum) Pers., corpus odore ambrosiae V. z dišečo ambrozijo.

2. s premazom izbrisati, prečrtati: nomen Icti.

Opomba: Sinkop. pf. perduxti (= perduxisti): Mart.

per-struō -ere -strūctus (per in struere) pozidati, sezidati: cum (sc. paries) in altitudinem perstructus fuerit Vitr.

reconstruct [ri:kənstrʌ́kt] prehodni glagol
ponovno (nanovo) zgraditi, sezidati, postaviti, rekonstruirati; prezidati, prenarediti, obnoviti

reconstructed tehnično sintetičen (dragulj)
to reconstruct a past epoch rekonstruirati preteklo dobo

re-edify [ri:édifai] prehodni glagol
ponovno (zopet, nanovo) zgraditi, sezidati
figurativno obnoviti

sagráditi sàgrādīm zgraditi, sezidati: sagraditi kuću, vikendicu

sazídati sàzīdām, sàzīđēm sezidati: sazidati kuću, zid; laktovima je sazidao svoju karijeru

збудува́ти -ду́ю док., zgradíti -ím dov., sezídati -am dov.

змурува́ти -ру́ю док., sezídati -am dov.

построить sezidati, zgraditi; sestaviti; (voj.) v vrste postaviti

rebâtir [rəbɑtir] verbe transitif znova sezidati, zgraditi (une maison hišo)

dēbeō -ēre -uī -itum (nam. dehibeō iz dē in habeō) „od koga kaj imeti“, od tod

1. dolgove imeti, dolžan biti, dolgovati: debebat? immo in suis nummis versabatur Ci., se debere fatentur C., ii, qui debent Ci. = debentes L. dolžniki; pogosto subst. pt. pf. dēbitum -ī, n dolg(ovi): debitum solvere Ci. ep.; z dat. personal: quibus debui Ter. moji upniki, ut illi quam plurimi deberent S.; z acc. rei: pecuniam Ci., S., debita pecunia Ci. dolžni denar, d. decumas Ci., frumentum Ci., C., Q.; preg.: animam debere Ter. (po gr. καὶ αὐτὴν τὴν ψυχὴν ὀφείλειν) = ves zadolžen biti; z obema sklonoma: ei mille drachmas debeo Ci. ep.; pren.: oratio iuventuti nostrae deberi non potest Ci. se ne more (pri)kratiti, navis, quae tibi creditum debes Vergilium H. ki si dolžna vrniti.

2. pren.
a) (po obvezanosti) dolgovati, dolžan biti, zavezan biti: iuvenem nil iam caelestibus debentem V., patriae poenas debeo V. zaslužil sem, da me domovina kaznuje, haec dextra debet Turnum gnato patrique V. dolguje Turna sinu in očetu = mora Turna ubiti za sina in za očeta; debetur alicui gre komu, pristoji komu: quanta diis gratia debeatur Ci., misericordia, quae tibi nulla debetur Ci., poena, quae tanto facinori debetur Ci.; od tod pt. pf. dēbitus 3 dolžen, pristojen: praemia reddant debita V., debitae laudes, lacrimae L., debita Nymphis corona H.; subst. dēbitum -ī, n dolžnost, obvezanost: omni debito liberatur Cu.; occ. debere z inf. (pomeni moralno dolžnost): dolžnost imeti, morati, non debere ne smeti: ne frumentum conferant, quod praestare debeant C., homines, qui te et maxime debuerunt et plurimum iuvare potuerunt Ci., qui pace volunt frui, bello exercitati esse debent N., se meritos esse, ut agri vastari non debuerint C. da se ne bi bila smela pustošiti, iam nunc debentia dici H. kar se mora že zdaj povedati, statim vicisse debeo Ci. treba bi bilo, da sem zmagal.
b) (po naravi ali usodi) dolžan biti (kaj storiti ali trpeti): tu nisi ventis debes ludibrium, cave H. če ti ni usojeno, da boš igrača vetrovom, urbem cerno debere nepotes O. da je vnukom določeno sezidati mesto, naturae debitum reddere Ci., N. naravi dolg vrniti (evfem.) = umreti, prim.: debemur morti nos nostraque H.; occ. (pesn.) deberi določen biti, namenjen biti: cui regnum Italiae Romanaque tellus debentur V., Aenean scis caelo deberi V.; dēbitus 3 določen, namenjen, pripadel: tellus fatis debita V. po usodi določena, od usode obljubljena, debitus fatis V. ali morti L. smrti namenjen, debita coniunx O. od usode določena.
c) α) hvalo dolžen biti komu za kaj, morati se komu zahvaliti za kaj: quamvis Priami deberem plurima natis V., alicui plurimum pro beneficiis debere C., cui debere salutem confiteor O., vitam tibi debere fatetur O. β) dolžan biti, hvaležen biti: d. bonis omnibus Ci., tibi O.

efficiō, starejše ecficiō, -ere -fēcī -fectum (ex in facere)

I.

1. storiti, ustvariti (ustvarjati), narediti (narejati), napraviti (napravljati), povzročiti (povzročati), tudi roditi (o zemlji): ex hac radice effecti panes C., efficere unam legionem ex duabus C., pontem, turres, castella, tormenta C., urbem ex latere Ci. zgraditi, sezidati iz opeke, Capitolium gratis exaedificari atque effici potuit Ci., vitrum caeruleum colorem efficit C., tantam vilitatem pax efficit Ci., magnas rerum commutationes efficere C., is dies aestus efficere consuevit C. ta dan navadno nastane velika plima, ager efficit cum octavo Ci. rodi osmerno, ager efficit plurimum Ci. je zelo rodovitno, maior summa efficitur L. da večjo vsoto; pren.: Mosa insulam efficit C. tvori, haec insula portum efficit C., paludes efficere Cu.

2. s predikatnim acc. storiti, narediti koga (za) kaj: is (amor) mores hominum moros et morosos efficit Pl., id hostes ad pugnam alacriores effecit C., hunc montem murus arcem efficit C., Scipio Rupilium potuit consulem eff. Ci., defensores Macedoniae praedatores effecisti Ci., memoriam nostri quam maxume longam efficere S., et numerum ampliorem vero et hostilem metum efficiebant S. so storili, da je bilo število videti večje in tako sovražnika navdati s strahom, paupertatem efficere levem O. storiti tako, da jo je lahko prenašati, eum puerum efficere de virgine O., efficere aliquid irritum H. neveljavno storiti, spremeniti, unum consilium totius Galliae efficere C.

3. sestaviti (sestavljati), zb(i)rati, nab(i)rati: classe celeriter effecta N., C., magnam effecit multitudinem (serpentium) N., efficere exercitum L., cohortes, legiones C., numerum cratium C., liciti sunt usque eo, quoad se efficere posse arbitrabantur Ci.

— II.

1. izvršiti, dovršiti, dokončati, opraviti (opravljati), storiti, dognati: magna facinora Pl., lepide meum officium Pl., nuptias alicui Ter., aliquid dignum dono deorum Ci., homo ad efficiendum acerrimus Ci.; z obj.: plura concupivit, quam efficere potuit N., nihil non efficere posse N. vse izvršiti, storiti, antequam opus effectum est Ci., illa facinora statim eff. Ci., efficere strages, turbas, caedīs Ci. povzročiti, iter, spatium cursu C. prehoditi, iussa parentis O. izvršiti, ille brevi mandata efficit S. je storil po ukazu, plus timoris quam periculi effecerant S., in moliendis efficiendisque rebus Cu.; evfem.: quae Antonius in eorum coniugibus effecerit Ci. je zakrivil, zagrešil. — Skladi: z relativnim stavkom: neque quod intenderat, efficere potest S.; s finalnim stavkom: effice, coëamus in unum O., effice, ne id cupere videare Ci., effecerat, ut consilia Catilinae sibi proderet S., efficiam, posthac ne quemquam voce lacessas V., si possim efficere, ut Milonem absolvatis Ci. doseči, da … , tuto ut Corinthum perveniret effecit N. je poskrbel; za zanikanim glagolom = quin: effici non potest, quin eos oderim Ci.

2. (filozofsko) pokazati, dokazo(va)ti, izpričati: interrogantibus quod proposuit effecit Ci.; poseb. efficitur z ut ali ACI = iz tega sledi, da … : ex quo illud efficitur, ut omne corpus mortale sit Ci., hoc efficitur deos esse mortales Ci., efficere hominem naturae oboedientem homini nocere non posse Ci.

3. povzročiti (povzročati): res efficientes, quae causae appellantur, et res effectae ab efficientibus causis Ci. — Od tod

1. adj. pt. pr. efficiēns -entis, adv. efficienter, tvoreč, učinkovit, povzročujoč: res Ci., causa est, quod cuique efficienter antecedit Ci. z učinkom, uspešno; z gen.: Lact., virtus efficiens est voluptatis Ci. povzroča, daje užitek; neutr. pl. subst. efficientia -ium, povzročujoče, učinkujoče stvari: Q.

2. adv. pt. pf. effectē učinkovito, zelo uspešno, živo : Mart., Amm.; komp. effectius: Ap.

Opomba: Star. oblike: cj. pf. act. effexis = effeceris Pl.; cj. pr. pass. effiant, ecfiant = efficiantur Lucr.; inf. pr. pass. effierī, ecfierī = effici Pl.

hàrtija ž (gr. ehartes)
1. papir: staviti, baciti svoje misli na -u; hartija za pakovanje, štampanje, pisanje; lakmusova hartija; kažu da hartija sve trpi pravijo, da papir vse prenese; pokriti kuću -om sezidati hišo za dolg, z menicami
2. mn. papirji, dokumenti: -e od vrijednosti, vrednosti; pokazati svoje -e svoje papirje, dokumente

Panthēum -ēī, n (gr. πάνϑειον in Πάνϑεον) Pánteon (Pantéj(on))

1. veliko Jupitrovo svetišče v Rimu; sezidati ga je dal Agripa (zdaj Tempio di S. Maria Rotonda): Plin., Macr., Amm.

2. kip kakega boga, ki kaže znamenja (simbole) več drugih božanstev: Aus.

pozida|ti (-m) überbauen; (sezidati) aufbauen

sténa (-e) f

1. parete; muro:
postaviti, sezidati steno alzare una parete
obesiti sliko na steno appendere il quadro alla parete
ometati steno intonacare la parete
pobeliti steno scialbare, pitturare la parete
čelna stena facciata
notranje, zunanje stene hiše i muri, le pareti interne, esterne della casa
predelna stena parete divisoria
španska stena paravento
stena iz desk tavolato
stena med oknoma trumeau

2. ekst. parete:
stene pohištva le pareti dei mobili
anat. trebušna stena parete addominale

3. alp. parete:
severna stena Triglava la parete nord del Triglav (Tricorno)

4. pren. (kar onemogoča sodelovanje) muro, silenzio:
stena nerazumevanja un muro d'incomprensione
stena predsodkov un muro di pregiudizi
FRAZEOLOŠKA/TERMINOLOŠKA RABA:
pren. tukaj imajo stene ušesa qui i muri parlano, anche i muri hanno orecchi
pren. pritisniti koga ob steno mettere qcn. con le spalle al muro
pren. govoriti gluhim stenam parlare al muro
pren. živeti med štirimi stenami vivere fra quattro muri
biti (kot) bob ob steno essere inutile
čeb. medcelična stena membrana cellulare
zool. rožena stena quarto (dello zoccolo)
bot. stena plodnice parete dell'ovario

svetíšče (-a) n rel. santuario, tempio, sacrario:
sezidati svetišče erigere un santuario
antično svetišče tempio antico
družinsko svetišče il santuario domestico