Franja

klafánje s govorenje nepristojnih riječi, reči

klafáti -am (bav. klaffen) govoriti nepristojne, skaredne riječi, reči

krátkomálo i krátko málo pril. ukratko, jednom riječi, reči: nisem za to, da bi se kratkomalo vse sprejelo

krížanka ž
1. križaljka, ukrštene riječi, reči
2. križanka: križanka od konja in oslice

krížankar -ja m sastavljač križaljki, ukrštenih riječi, reči

leporéčje s birane riječi, reči

márnje ž mn. (srvnj. maeren) puste riječi, reči, bapsko blebetanje: poslušati prazne marnje

nemčeváti -újem
1. njemčariti (nem-), govoriti njemački
2. u svoj jezik upletati njemačke (nem-) riječi, reči

ogóvor -a m
1. nagovor: brez -a je šel mimo
bez riječi, bez reči je prošao, prošao je a da nije ni progovorio
2. oslovljenje, oslovljavanje: izreči ogovor
3. nagovor, pozdrav, pozdravne rrječi, reči

otróbi -ov m mn.
1. mekinje, trice: krmiti svinje z otrobi
2. prazne riječi, reči: vezati -e
blebetati koješta, trtljati, mlatiti praznu slamu

prevračeválec -lca (uc) m onaj koji preinačava čije planove, predloge, koji izvrće čije riječi, reči

rekapitulírati -am rekapitulirati, rekapitulisati, ukratko ponoviti nečije misli, riječi, reči

replíka ž (fr. replique) replika, kratak odgovor na nečije riječi, reči

sinkópa ž (gr. synkóptó)
1. sinkopa: glasbena sinkopa
2. sinkopa, redukcija, izbacivanje samoglasnika u sredini riječi, reči; Ljubljanc'a < Ljubljanica

tújčenje s
1. odnarođavanje, tuđenje
2. prekomjerno upotrebljavanje tuđih riječi, reči

tújčiti -im
1. odnarođavati, tuđiti: okupatorji so naše otroke tujčili
2. prekomjerno (-mer-) upotrebljavati tuđe riječi, reči: nekateri naši pisatelji radi tujčijo

vzglásje s početak riječi, reči

določílnica ž odredbenica, dio riječi, deo reči kojim se drugi dio riječi, deo reči određuje

razzlogovánje s rastavljanje riječi, reči na slogove

razzlogováti -újem rastavljati riječi, reči na slogove: razzlogovati besede