Franja

īn-sinuō -āre -āvī -ātum

1. (poznolat.) pravzaprav v gubo (sinus) toge vtakniti (vtikati): manum Tert., manūs Ap.

2. vtakniti (vtikati), vriniti (vrivati), spustiti (spuščati): Romani quācumque data intervalla essent, insinuabant ordines suos L., aestum per saepta domorum Lucr., extrinsecus insinuata anima Lucr. od zunaj vlita duša; pesn.: tibi insinuentur opes Pr. naj pripade(jo).

3. refl., med. in intr. vri(va)ti se, vdreti (vdirati), prodreti (prodirati): cum se inter equitum turmas insinuavere C., Tigris mari Persico se insinuat Cu. teče v, se izliva v, quā te insinuaveris, retro via repetenda L., flumen inter valles se insinuat L., se inter corpus et arma i. L., Racilium, cum se insinuasset, dextra ferit Auct. b. Alx., vox in aures insinuata Lucr.; z dvojnim acc.: an (anima) pecudes alias se insinuet Lucr. se presadi (preseli) v druge živali, eccui potestas fuit in forum insinuandi? Ci., in locum fraudi obnoxium i. Gell., cunctis insinuat pavor V. spreleti; večinoma metaf.: me in eorum sermonem insimulavi Ci. sem se vmešal, Zeno insinuasse se in antiquam philosophiam videtur Ci. je globoko prodrl v staro filozofijo, (se) in causam i. Ci. pronicati, se ad causam i. Corn. pot si krčiti do … , malum insinuare potest in rem publicam Ci.; occ.

4.
a) refl., med. in intr. (v prijateljstvo) se vriniti (vrivati), prikrasti se, pridobi(va)ti si koga ali naklonjenost koga, prilizniti (prilizovati) se komu, dobrikati se, prikupiti se, narediti uslugo komu: se i. in familiaritatem (consuetudinem) alicuius Ci., per obsequium se i. in familiarem usum L., iis … insinuare, a quibus est petendum Ci., in amicitiam insinuavit cum matre et mecum simul blanditiis, muneribus, donis Pl., insinuari Augusto Suet. iskreno spoprijateljiti se z Avgustom; redkeje trans. pridobiti komu nekogaršnjo naklonjenost: i. aliquem animo Caesaris Plin. iun.
b) razodeti komu kako tajno bogočastje, uvesti ga v kako tajno bogoslužje: adest tibi dies, quo … per istas meas manus piissimis sacrorum arcanis insinueris Ap.
c) vcepiti (vcepljati) komu kaj: vitam moresque feris mentibus Aur.
č) naznaniti, priobčiti, povedati: (alicui) aliquid Icti. in pozni pisci, alicui principis scripta Amm.; alicui de aliquā re: Macr. idr. pozni pisci, i. alicui z ut ali ACI ali odvisnim vprašalnim stavkom: Macr. idr. pozni pisci.

insinuate [insínjueit] prehodni glagol
neopazno vriniti, podtakniti, podtikati, vtihotapiti (into v)
nakazati, namigovati, cikati na kaj

to insinuate s.th. into the mind of s.o. vbiti komu kaj v glavo, dopovedati komu kaj
to insinuate o.s. into vriniti se, prikrasti se
to insinuate o.s. into the favour of s.o. prilizniti se komu

podvúći podvúčēm, oni podvúkū, podvúci, podvúkoh pȍdvūče, pòdvūkao podvúkla, podvúčen -a
I.
1. potegniti pod, poriniti pod: podvući sanduk pod krevet
2. spodviti: podvući rep
3. podčrtati: podvući najvažnije riječi u tekstu
4. poudariti, naglasiti: podvući glavnu misao
5. ekspr. podvući pod koga meku postelju prilizniti se komu
6. povesiti: podvući pogled povesiti oči
II. podvući se zlesti: podvući se kome pod kožu

prilizováti se (-újem se) imperf. refl. glej prilizniti se | prilizovati se

uvúći uvúčēm, oni uvúkū, uvúci, uvúkoh ȕvūče, ùvūkao uvúkla, uvúčen -a
I.
1. potegniti v: uvući kanap u otvor, vesla u čamac, dim u sebe, koga u vrtlog
2. vtakniti: uvući ključ u bravu
3. skriti: mačka je uvukla kandže, puž uvuče rogove
4. pritegniti, vmešati: uvući koga u prljave poslove, koga u razgovor
5. upeljati, uvesti: uvući koga u borbu, u posao
6. vdeti: uvući konac u iglu
7. uvući jezik umolkniti; uvući dušu u se umakniti se, distancirati se
II. uvući se
1. zlesti: kradljivac se kroz prozor uvukao u kuću
2. ekspr. prisliniti se, prismoliti se: uvući se kod koga; uvući se kome pod kožu prilizniti se komu