Franja

beholder [bihóuldə] samostalnik
gledalec, priča, videc, opazovalec

bottle-holder [bɔ́tlhouldə] samostalnik
priča, sekundant pri boksu
figurativno zvest pomočnik

bridesman [bráidzmən] samostalnik
drug, priča (na poroki)

bystander [báistændə] samostalnik
gledalec, očividec, priča

confirmer [kənfə́:mə] samostalnik
zastarelo potrjevalec, overitelj, priča

déposant, e [depozɑ̃, t] masculin, féminin (= témoin masculin déposant) juridique priča; vlagatelj, -ica, deponent

déposant à la Caisse d'épargne vlagatelj, -ica v hranilnico

ear-witness [íəwitnis] samostalnik
priča, ki je slišala na lastna ušesa

eyewitness [áiwitnis] samostalnik
očividec, -dka, priča

fábula ž (lat. fabula) fabula, priča, basna, bajka

govôrec -rca m
1. govornik, govornik, onaj koji govori, priča: glasen govorec v gruči
2. govorljivac, onaj koji dobro govori

ìspāt -áta m (t. ispat, ar.)
1. dokaz, dokazovanje: pa sve Marku po istini kaže, a Marko još ništa ne vjeruje; ispat mlada u njedrima nosaše, pa ga Marku turi na koljeno, vide Marko da istina bješe
2. priča, pričevanje: ovi su ljudi moji -i

istórija ž (gr. historia) razg.
1. događaj, priča: pripovedovati -e
2. neistinita, izmišljena priča: o tem krožijo čudne -e
3. ekspr. nezgodan dogaoaj: zaplesti se v neko -o; umazana istorija

mártor -ă (-i, -e) m/f očividec, priča

martyr -yris, m, f (gr. μάρτυρ) pričevalec, priča, izpovedovalec; od tod „kdor umre kot izpričevalec (izpričevalka) resničnosti krščanske vere“, mučenec (mučenik), mučenka (mučenica): Eccl.

očevídac -íca m očividec, priča: očevidac automobilske nesreće

očìgledac -eca m očividec, priča

Ohrenzeuge, der, Recht priča, ki izpoveduje tisto, kar je sama slišala

ōs, ōris, n (indoev. *ōu̯s- >*ōu̯st-, *əu̯st; prim. skr. āsyám usta, jon. παρήϊον = at. παρηιά = lezboško παραύα lice (= „kar je pri (ob) ustih“), lat. ōrā, cōram, ōreae (aureae), ōscēdo, ōscitō, ōscillum, ōstium, lit. uostà, úostas ustje reke, zaliv, let. uosts, uõsta pristanišče, zaliv, sl. usta, ustje, ustnica, hr. ústa)

I.

1. usta, gobec: Enn. ap. Non., Ca., Lucr., Sen. ph. idr., nihil ex ore eius exit N., animalia cibum oris hiatu capessant Ci.; occ. žrelo, kljun: Plin. idr., ora canum O., ora cornicis O.; od tod ora navium rostrata H. ladijski nosovi (kljuni, rilci). Poseb. usta kot govorilo, govorilni organ: linguae centum oraque centum V., ora mille linguaeque totidem Ap., aperire ora fatis futuris V., uno ore v en glas, soglasno, npr.: consentiunt uno ore omnes Ci., uno ore fremebant V., uno ore omnes omnia bona dicunt Ter., poscebatur ore volgi T. glas ljudstva. Rekla: in ore (sc. hominum) esse Ci., L. ali omnibus in ore esse Ci. ali in ore volgi esse Ci., T. ali in ore hominum agere T. ali ire per ora Sil. ali volitare per ora virum Enn. ap. Ci. biti (vsem) ljudem (vsemu ljudstvu) med zobmi (v zobeh), alicui semper (valde) in ore esse Ci. biti komu vedno (zelo) na jeziku, in ora hominum venire H. ali abire L. ali pervenire in ora vulgi Cat. priti ljudem v zobe (na jezike), veliko se govoriti o kom, aliquem semper in ore habere Ci. na jeziku (v ustih) imeti, in ore atque in linguā habere verba haec Gell. na jeziku in ustih imeti; pren.: ex totius belli ore ac faucibus Ci. iz odprtega žrela cele vojne.

2. metaf.
a) ustje, odprtina, luknja, vhod: Pl., Iuv., Col., Q., Sen. tr. idr., in aditu atque ore portūs Ci., o. ulceris V., o. specūs L., Cu., T., fornacis Plin. ustje, lato dedit ore fenestram V. široko odprto luknjo; o rekah izliv, ustje: in ore Tiberis Ostia condita est L.; pesn. (iz)vir, žrelo: Cl., fons Timavi per ora novem it V.
b) ora leonis Col. poet. bot. odolin.

3. meton.
a) jezik, govor(jenje), izreka, izgovor, izgovarjanje, glas, grlo: tanta erat commendatio oris atque orationis N. glasu in govora, faciam uno ore Latinos V. govoriti en (isti) jezik, ora sono discordia V. tuje zveneč jezik, os promptum Q. dober (gladko tekoč, okreten) jezik, os planum, confusum Plin. iun., os (lajava usta, nesramno jezikalo) habeat, linguam (dolg, prešeren, „podmazan“ jezik) Pl.
b) govorica, narečje: os Latinum Plin. iun., Hispanum Gell.
c) jezik kot sredstvo poučevanja: philosophorum ingenia Socratico ore defluentia Vell. zgovornosti; pren.: os Pindari Vell. pesniški jezik, petje, ruit profundo Pindarus ore H. globokoumen jezik. —

II.

1. sinekdoha lice, obličje, obraz: Pl., O., Q., Sen. ph. idr., nihilne te horum ora vultusque moverunt? Ci., in os adversum C. naravnost v obraz, os humerosque deo similis V., ora oculosque in aliquem convertere Ci., alicui os praebere Ter. dati se (pustiti se) komu biti v obraz, os praebere ad contumeliam L. dati se (pustiti se) v obraz zasramovati, aliquem coram in os laudare Ter. v obraz (v oči), tot sese vertit in ora V. v toliko podob; tudi o živalih: O., insignis ore (sc. rex apium) V., ore rubicundo (sc. gallina) Plin.; occ. lice = oči = prisotnost, navzočnost, priča (v zvezah vpričo z gen.): Ter., incedunt per ora vestra magnifici S. pred vašimi očmi, vpričo vas = in ore vestro S. fr., per ora cedere H., ante oculos et ora parentium V., in ore parentum filios iugulare Sen. ph. ali in ore eius iugulari T. ali in ore omnium versari Ci. očitno (javno) se (po)kazati, med ljudmi živeti, quae in ore atque in oculis provinciae gesta sunt Ci. pred obrazom in očmi.

2. metaf. lice = sprednja stran glave, krinka, maska: Gorgonis os pulcherrimum … revellit atque abstulit Ci., truncis arborum antefixa ora T., ora corticibus sumunt horrenda cavatis V.

3. meton. lice glede na značaj, (pre)drznost, nesramnost: Pl., Ter., L., Sen. ph., Suet. idr., duri puer oris O. nesramen in drzen, os hominis insignemque impudentiam cognoscite Ci., si Apii os haberem Ci., os Academiae Ci., quod habent os! Ci. kako so predrzni! Ci.

Opomba: Gen. pl. ōrium redek in poznolat., dat. in abl. pl. ōribus Varr., V. in poznolat.

parábola ž (gr. parabole)
1. parabola: narisati -o
2. parabola, priča: govoriti v -ah

povédka ž priča, pričica