Franja

errō -āre -āvī -ātum (iz *ersājō, *ersō, indoev. kor. ers raztekati se, bloditi; prim. gr. ἄψορρος nazaj gredoč, ἄψορρον nazaj; prim. tudi lat. rōs)

1. bloditi, klatiti se, potepati se, vlačiti se, potikati se po svetu (nerad): Cu., Val. Fl., Iuv., Sil. idr., era errans Enn., dum ego propter te errans patria careo demens Ter., cum vagus et exsul erraret Oppianicus Ci., errans lalitansque Hirt. potikajoč in skrivajoč se, erramus tempestatibus acti V., versūs ructatur et errat H. (gl. ructō), errare dumis, tecto, pelago V., silvis et urbibus V., errare circum maria, circum litora, in silvis, in undis V., mille meae Siculis errant in montibus agnae V., inter audaces lupus errat agnos H., errare circum villulas Ci. ep., in terris O., per nemus O., in ignotis locis nocte Q.; (o brejem govedu): exactis gravidae cum mensibus errant V. opletajo, se gugajo; (o zvezdah) premikati se: hic canit errantem lunam solisque labores V., stellae errantes Ci., ali sidera errantia Plin. premičnice, stellae vagantur et errant H.; (o vodovju): Sen. tr., Cocytos errans H., tardis … flexibus errat Mincius V. se počasi vije, Aufidus curvo circum errat gurgite ripas Sil., errat pontus anceps Val. Fl.; (o zemlji idr.): errans tellus (= Delos) V., scopuli errantes Val. Fl.; redko trans. prebloditi, blodeč prehoditi (le v pt. pf.): errata litora V., erratae terrae O., erratus orbis Val. Fl.; brezos.: male … erratur in agris V. Pren.: erro (= dubito ne vem), quam insistas viam Pl., oculi errantes V. blodne, nemirne oči (umirajočih), lumina errantia Pr., errantes genae Pr. drhteča, ad frontem sparsos errare capillos Pr. vihrajo, errans dextra V. tresoča se, errat aurīs et tempora circum crebra manus V. frči, errantes hederae V. ovijajoči se bršljan, ignis errat pulmonibus O. se širi, ne tuus erret honos O. da bi … ne bila negotova, fama rumoribus errat O. o tem gredo negotove govorice, dubiis affectibus errat O. omahuje, je neodločen, sententia errans et vaga Ci. omahujoče, inter recens et vetus sacramentum errare T. omahovati, errabat … per agmina murmur Sil.

2. occ. zabloditi, zaiti, zahajati, pot zgrešiti: homo, qui erranti comiter monstrat viam Enn. ap. Ci., errare viā V.

3. pren. (z)motiti se, premotiti se: ne erres, ne erretis Kom., erras, si id credis Ter., probe (pervorse) errare Pl., ceterum homines superbissumi procul (zelo) errant S., valde, vehementer errare Ci., erravit, lapsus est Ci., cuiusvis hominis est errare Ci. vsak človek se lahko zmoti, fateor me errasse Ci., errare cum multis Ci., totā viā Ter., ali toto caelo Macr. povsem se motiti, hic de nostris verbis errat Ter., errare a vero Lucr. zaiti od … , in hoc errat uno, quod existimat Ci., errare in rerum ordine Q.; brezos.: si erratur in nomine Ci., et in cognomine erratum sit L., tutius circa priores vel erratur Q.; v pogovornem jeziku z acc. neutr. pron.: quid (v čem) erro? Pl., mone, quaeso, si quid erro Pl., hoc (v tem) tu errasti Ter.; v pass.: si nihil esset erratum Q.; pesn. z acc. pronominis: errabant tempora O. motili so se v času; occ. grešiti, pregrešiti se: erravit, temere fecit Ci., te errantem … persequi S., postquam erasse regem … deprecati sunt S., stultitiā errare, in amicitia errare H., adseverat … legiones … non ultra verba ac voces errasse T. — Od tod subst. pt. pf. errātum -ī, n

1. zmota: erratum meum, tuum (v računanju) Ci., peterem veniam errato L. Caecilii Ci., illud de Flavio est erratum Ci.

2. zabloda, pregrešek, hiba, napaka: Amm., errata aetatis meae (moje mladosti) Ci., Dionysius se adulescens inretierat erratis Ci., inlustris viri ne minimum quidem erratum cum maxima laude coniungere Ci., quo facilius errata officiis superes S.

giostrare v. intr. (pres. giōstro)

1. bojevati se na turnirju; tekmovati

2. pren. krmariti, vijugati, manevrirati; spretno, previdno ravnati:
giostrare tra le richieste dei creditori spretno krmariti med zahtevami upnikov

3. postopati, pohajkovati, potikati se

girovagare v. intr. (pres. girōvago) potikati se

herumstreunen potepati se, potikati se naokrog

impalare

A) v. tr. (pres. impalo)

1. natakniti, natikati na kol

2. agr. zakoliti; potakniti, potikati natiče, prekle:
impalare i pomodori potikati natiče za paradižnik

B) ➞ impalarsi v. rifl. (pres. mi impalo) postaviti, postavljati se strumno

infrascare v. tr. (pres. infrasco)

1. agr. potakniti, potikati vejice:
infrascare i piselli potakniti vejice za grah

2. pren. preobložiti, preoblagati (z okraski, priveski):
infrascare la prosa preobložiti prozo z okraski

izlàndati -ām
I.
1. z glasnim govorjenjem, kričanjem doseči: ako jezikom ne izlanda, glavom ne isklima
2. izblebetati, izklepetati
3. ekspr. pretepsti, namahati po zadnjici: ako ne budeš dobar, kako će tebe majka izlandati
II. izlandati se
1. naklepetati se: po volji se izlandati
2. nehati se potepati, dovolj se potikati
3. osvežiti se, prezračiti se stoječ na vetru: jesi li se izlandao tu na vjetru?

klànčati se -ām se ekspr. klatiti se, potikati se: jedni rade, a drugi se klančaju po gradu

knock about (ameriško običajno around)

1. prehodni glagol
grobo ravnati s kom, grdo koga zdelati, premetavati (ladjo)

2. neprehodni glagol
klatiti se, potikati se, neredno živeti

landàrati -ām
1. bingljati, mahati: niz leđa joj landaraju vitice kao mišji repovi; landarati nogama
2. opletati: igrala je čardaš odižući suknje i landarajući njima
3. klamati, motati se, potikati se: tako je provodio vrijeme landarajući oko kuće
4. klepetati, opletači z jezikom: blebetala lažljiva samo landaraju i blebeću

lândovati -ujēm potikati se: landovati po svijetu kao vječni Židov

lândrati -ām slabš. potikati se, pohajkovati

lòmiti -īm
I.
1. lomiti: lomiti kamenje, vrat, hljeb, hleb, koplje, čiju volju
2. razbijati si: lomiti glavu velikim brigama
3. mučiti: džabe lomiš ljude oko toga
4. pretrgati, prelomiti: ja moram da lomim s tim čovjekom
5. lomiti si, slabo govoriti: lomiti jezik
6. živeti s kom: lomiti s kim pogaču
7. sila kola lomi v sili, težki situaciji je vsako sredstvo dobro, če je koristno
II. lomiti se
1. lomiti se: drvo se lomi pod teretom; talasi se lome o hrid valovi se razbijajo ob skali
2. grmeti: nebesa se lome kad puške grme
3. majati se v dva cepa: lomiti se u hodu
4. lomiti se, težko hoditi: lomiti se po rđavu putu
5. potikati se, bloditi: lomiti se svijetom
6. dajati se, mučiti se: mnogo se lomio dok nije našao instrukciju
7. obletavati koga: momci se lome oko djevojke
8. oklevati, biti neodločen: dok se Miloš lomio, bukne ustanak

mlátiti mlâtīm, mlȃćāh -āše, mlátio -ila, mlȃćen
I.
1. mlatiti: mlatiti pšenicu, praznu slamu, gloginje mlatiti prazno slamo
2. klatiti: mlatiti jabuke, kruške, orahe
3. tepsti, tolči, biti: mlatiti jadnu životinju; mlatiti koga toljagom tepsti koga z gorjačo; Srbi su mlatili Turke da se gora orila
4. mahati, kriliti, bingljati: mlatiti rukama, nogama sjedeći na klupi
5. majati: jugovina je mlatila vrhovima šume
6. gobezdati: ne mlatite pred djecom koješta
II. mlatiti se
1. tepsti se: mlatiti se s djecom iz komšiluka
2. potikati se, postopati: mlatiti se po svijetu; kelner se mlatio po lokalu
3. plahutati, plahetati: odijelo se mlati oko struka kad djevojka brzo ide
4. ekspr. vlačiti se: Stepan je naš sused, i ja neću dopustiti da se ti s njegovom ženom mlatiš

mȕvati se -ām se ekspr.
1. motati se: šta se ti muvaš ovuda, oko djevojaka
2. potikati se: nikad nije kod kuće, uvijek se negdje muva
3. prerivati se, drenjati se: slijepci i bogalji muvaju se tamo-amo kroz narod

obíjati òbījām
1. vlamljati: obijati brave, vrata
2. potikati se: obija ovuda kao lisica oko tora
3. obijati tude pragove prosjačiti okoli tujih pragov
4. iskati gnezdo: kokoš obija da pronese
5. robkati, luščiti: obijati kukuruz

ob-versor -ārī -ātus sum (frequ. med. glag. obvertere)

1. hoditi, pohajati pred čim, klatiti se, potikati se, letati, kazati se, zadrževati se: transfugae Carthagini obversantur L., o. limini Plin. iun., obversans in urbe inter coetus hominum T., o. in oculis principum in foro Carthaginiensium Iust.

2. metaf. gibati se = biti pred očmi, prikaz(ov)ati se (prim.: ob oculos versari): Lucr., Suet., Sen. ph. idr., mihi ante oculos obversatur rei publicae dignitas Ci., in somnis obversata species L., memoria animis obversatur L. živi, se obuja v duhu.

3. upreti (upirati) se, nasprotovati: malo obniti et obversari Tert.

pālor -ārī -ātus sum (pandere)

1. razkropiti (razkrapljati) se, posamezno (posamič) ali raznotero pohajati, potikati se, potepati se: agmen palatur per agros L., vagi per agros palantur L., palantur comites T., auxilia totis campis palabuntur T.; večinoma pt. palantes in palati: H., Iust., Lucr., Sil., Val. Fl. idr., vagi, palantes S., vagabuntur et palantes agros vastare S., palantes in agris oppressit L., palatos adgressus L., in quos palatos praedam agentes Postumius … impetum dedit L.; enalaga: terga dabant palantia Teucri (= palantes Teucri) V.

2. bloditi: Plin. iun., Amm., palantes stellae V., palantia sidera Lucr.; metaf.: errare atque viam palantes quaerere vitae Lucr., palantes homines (sc. animi) O. v sodbi omahujoči.

per-cursō -āre (-ātus) (frequ. k percurrere)

1. intr. pohajati, postopati, pohajkovati, potepati se, potikati se, klatiti se: latronum modo totis finibus nostris L., species quaedam scurrarum percursantium Ambr.

2. trans. prehoditi (prehajati), preiti (prehajati): ripas Plin. iun., percursando, quae obtineri nequibant T.

per-errō -āre -āvī -ātum (per in errāre) prebloditi, pohajati, potepati se, potikati se kod, kje, obiti, obhoditi (obhajati), prehoditi (prehajati), oblaziti: forum H., freta classe O., totum Latium L., omnem circuitum V., orbem Col., reges Sen. ph.; pass.: arva pererrantur O., pererrato ponto V. potem ko boš preblodil (preplul) morje; metaf.: aliquem totum luminibus V. meriti, ogledovati, venenum totam pererrat V. strup pronica skozi celo njeno telo, strup prodira po celem njenem telesu, hedera ramos pererrat Plin. iun. se vije okrog, opleta, Nilus pererrat Aegyptum Mel. se vije skozi Egipt, teče skozi Egipt, omnes istos … pererra Sen. ph. oglej si (v duhu).