Franja

Zadetki iskanja

  • auscultō -āre -āvī -ātum (najbrž iz aus- in cultāre, po predevku iz clutāre : cluēre) na svoja ušesa slišati

    1. (pazljivo) poslušati; abs.: ausculta, ut scias Pl., iam scies: ausculta Ter., ab auribus dicta verba audio et ausculto Varr.; z dat.: ausculta paucis, nisi molestum est Ter.; z acc.: nimis eum ausculto lubens Ter., populum Cat.

    2. occ.
    a) kaj poslušati in verjeti: crimina Pl.
    b) prisluškovati, oprezati, paziti, čakati; abs.: hinc auscultavi procul Afr. ap. Non., iam dudum ausculto H. čakam; v pass. brezos.: auscultetur, si (pulli) pipiant Col.; z acc.: ita me di amabunt, ut ego hunc ausculto lubens Pl., omnia ego istaec auscultavi ab ostio Pl.; z odvisnim vprašanjem: hinc auscultemus, quid agat Pl.; s finalnim stavkom: ad fores auscultato..., ne quis adventor gravior abeat quam adveniat Pl.

    3. pren. poslušati koga = poslušen (pokoren) biti komu; z acc.: auditis, non auscultatis tamquam pharmacopolam Ca. ap. Gell.; z dat.: auscultato filio Pl., nisi mi auscultas atque hoc ut dico facis Pl., mihi ausculta: vide, ne tibi desis Ci.; v pass. brezos.: auscultabitur Pl. zgodilo se bo.
  • čȕti čȕjem
    I.
    1. slišati, čuti: čuti na jedno uho; uši imaju, a ne čuju
    2. poslušati: nije me htio, hteo čuti
    3. čutiti: ne čuješ li kako vonja lijek; čujem bol za plećem
    4. čuti, bedeti: čuti cijele noći
    5. uslišati: bog vas čuo
    II. čuti se
    1. slišati se: čuje se da je brod stigao
    2. čutiti se: čuje se miris svijeća
    3. smrdeti
    4. počutiti se: kako se čuješ?
    5. dok nije rodila sina, ona se živa nije čula je ni bilo čutiti
  • dòslušati -ām do konca poslušati: doslušaj me, gospođo!
  • écouter [ekute] verbe transitif poslušati; prisluškovati, vleči na ušesa; uslišati; familier ubogati

    ne pas écouter ne ubogati (o otroku)
    je t'écoute! mislim da! kájpada!
    n'écouter que son courage, que ses instincts poslušati le svoj pogum, svoje nagone
    n'écouter que d'une oreille le na pol poslušati
    écouter d'où vient le vent (figuré) obračati plašč po vetru
    ne vouloir écouter personne ničesar si ne dati reči
    s'écouter (familier) preveč važnosti pripisovati svojim majhnim nevšečnostim, biti (pre)mehkužen
    si je m'écoutais, je n'irais pas à ce rendez-vous če bi bilo po mojem, ne bi šel na ta sestanek
    s'écouter parler afektirano govoriti, uživati v svojih besedah
  • escuchar poslušati; prisluškovati
  • hark [ha:k] neprehodni glagol & prehodni glagol
    poslušati, prisluškovati; klicati pse (lov)

    to hark back vračati se na isto stvar, lov vrniti se na staro sled
    to hark forward (ali on) gnati naprej
    lov hark away! naprej (poziv psom)
  • harken [há:kən] neprehodni glagol
    poetično prisluhniti (to komu, čemu)
    arhaično poslušati, slišati
  • hear* [híə]

    1. prehodni glagol
    slišati, poslušati
    pravno zaslišati, razpravljati, pretresati; uslišati; zvedeti (from od, of o)

    2. neprehodni glagol
    slišati, dobiti vesti (about o)
    slišati (from od)

    hear, hear! da slišimo!; ironično glej!, glej!
    pravno to hear evidence zaslišati priče
    to hear say slišati govoriti
    I've heard tell of pripovedovali so mi, povedali so mi
    you will hear of it to si boš še zapomnil
    he will not hear of it o tem neče nič slišati
    let me hear from you piši mi
    to make o.s. heard obrniti pozornost nase
    so I (have) heard to sem slišal
    to hear s.o. out do konca koga poslušati, pustiti koga govoriti do konca
  • hearken [há:kən] neprehodni glagol
    poetično poslušati (to koga, kaj)
    prisluhniti (to)
  • horchen prisluškovati (auf čemu), poslušati (auf kaj, koga); Horch! čuj!
  • hören slišati, zaslišati; (zuhören) poslušati; hören auf poslušati, ubogati (koga, kaj); hören an der Stimme: uganiti iz; schwer hören slabo slišati; sich hören lassen: das [läßt] lässt sich hören to se dobro sliši; von sich hören lassen javiti se, oglasiti se, pisati; hört! hört! čujte!, slišite, kaj pravi!; ich habe sie singen hören slišal sem jo peti; ich habe sagen hören, [daß] dass slišal sem, da
  • hvȁtati -ām
    I.
    1. loviti: hvatati ribu; mačka hvata miševe
    2. prijemati: ova testera ne hvata dobro; hvata me groznica, jeza, strah
    3. dajati besedo: hvatati vjeru
    4. dosegati: oni prodaju sami i hvataju bolju cijenu
    5. prestrezati: izlazi svako jutro na železnicu da hvata seljake iz svoga kraja i dovodi na advokatsku klanicu; hvatati tuđa pisma prestrezati tuja pisma
    6. poslušati, sprejemati s sluhom: hvatam istančanim sluhom tihe, mačje korake
    7. sprejemati: Vuk nije samo onako nasumce hvatao riječi narodne
    8. zajemati: hvatati vodu iz bunara, iz reke
    9. oprijemati se česa: hvatati novi posao
    10. zavzemati, zavzeti: svaki posjetilac hvata svoje mjesto
    11. iti v glavo: vino već hvata
    12. vpregati: hvatati konje u kola
    13. držati: bure hvata sto litara
    14. dojemati: ja ne hvatam što mi govoriš
    15. segati: odijelo hvata do članaka
    16. hvatati korijena, korena pognati korenine
    17. hvatati trag prihajati na sled, slediti
    18. noć hvata mrači se
    19. držati se: za stanicu da hvatam desno?
    II. hvatati se
    1. loviti se: davljenik se i za slamku hvata
    2. dogajati se: to mi se često hvata
    3. lotevati se: hvatati se posla
    4. hvatati se s kim u koštac spoprijemati se s kom
    5. segati: hvatati se rukom u njedarca
    6. bjegunci se hvataju crnogorskih brda begunci so dosegli črnogorsko hribovje
    7. na prozorima se hvataju grane na oknih se delajo ledene rože; na hljebu se hvata plijesan; noć se hvata mrači se; sunce se hvata nastopa sončni mrk
  • in-hiō -āre -āvī -ātum

    I. zijati,

    1. (o stvareh) (za)zijati, odpreti (odpirati) se: inhiat Cocytia nubes Val. Fl. hudourni oblak, rabidam canum vim oraque sicca ferunt trepidorum inhiasse luporum Stat. da so zevala za tem.

    2. (o živih bitjih) usta odpreti (odpirati), ziniti (zevati), hlastniti (hlastati) po čem: Romulus uberibus lupinis (dat.) inhians Ci., iam agmine toto pistris adest, miseraeque inhiat iam proxima praedae Val. Fl.

    3. metaf. hlastno požele(va)ti česa, koprneti, hrepeneti, hlepeti po čem; abs.: saccis indormis inhians H. ves hlasten; z dat.: Sen. ph., Sen. rh., Fl., iste vicinus spei coepit inhiare Ci., opibus T., dominationi, alicuius hortis T., sub specie sororiae ultionis Asiae Iust., mors casuro inhiat populo Sil., promissis Amm., dictis Val. Fl.; pesn. z acc.: varios testudine postes V. poželjivo gledati na … , inhiat aurum, ut devoret Pl., bona, alicuius hereditatem Pl., illum (militem) inhiant omnes Pl., alicuius mortem Caecil., pecuniae inhiandae (tj. corradendae) se dare Amm.; s praep.: inhians in te (acc.) Lucr. željno nate gledajoč, ad occupandum orientem … inhiabat Lact. —

    II. (radovedno strmeč) zijati, gledati, poslušati: tenuit inhians tria Cerberus ora V., turba inhiat, ut (kako) ostro velet hu-meros V.; z dat.: pecudum reclusis pectoribus inhians spirantia consulit exta V. radovedno gledajoč v … ; z acc.: dum (Terentius) Africani divinam inhiat vocem avidis auribis Porcius Licinius poeta ap. Suet. posluša z željnimi ušesi in odprtimi usti božji glas (toda prim. inhietō).
  • intēndere*

    A) v. tr. (pres. intēndo)

    1. knjižno usmeriti, usmerjati:
    intendere lo sguardo upreti pogled

    2. razumeti, spoznati, doumeti:
    lasciar intendere namigniti
    dare a intendere (a) prepričati (koga)
    intendere al volo takoj razumeti
    intendersela con qcn. ekst. s kom ljubimkati
    s'intende! se razume! seveda!

    3. razumeti:
    capacità di intendere e di volere pravo prištevnost

    4. slišati; zvedeti

    5. sprejeti; poslušati; uslišati:
    non intendere ragione ne si pustiti dopovedati, trmasto vztrajati pri svojem

    6. nameravati, kaniti; zahtevati

    7. slutiti

    B) ➞ intēndersi v. rifl. (pres. mi intēndo) razumeti se:
    intendersi bene dobro se razumeti
    tanto per intenderci da se razumemo!
    intendersi (di) razumeti se (na)
  • lauschen (auf) poslušati (kaj), prisluhniti (čemu); prisluškovati
  • list6 [list] neprehodni glagol & prehodni glagol
    arhaično, poetično poslušati, slišati, prisluhniti
  • listen [lisn]

    1. neprehodni glagol
    poslušati, prisluhniti, prisluškovati (to)

    2. prehodni glagol
    arhaično poslušati, prisluškovati

    to listen to reason dati se pre.pričati, poslušati pameten nasvet
    to listen in to (a concert) poslušati (koncert) po radiu
    to listen in on prisluškovati telefonskemu pogovoru (s pomočjo prisluškovalne naprave)
  • losen2 poslušati, prisluškovati
  • mithören (zraven) poslušati; (belauschen) prisluškovati
  • nachhorchen einem Geräusch: poslušati (šume)