Franja

Zadetki iskanja

  • dēnegō -āre -āvī -ātum

    1. odločno tajiti, utajiti (utajevati), zanik(ov)ati: Aquilium non arbitramur, qui denegavit Ci. ep., obiecta d. T.; z ACI: datum (esse id) denegant, quod datum est Pl.

    2. povsem odreči (odrekati), odbi(ja)ti, kratiti, odločno braniti se (kaj storiti), odločno odreči (odrekati): expetita colloquia et denegata commemorat C., denegat hoc genitor O.; z dat.: si tibi denegem, quod me oras Pl., d. alicui praemium dignitatis Ci., id antea petenti C., nulli adversus Romanos auxilia Hirt., operam rei publicae L., sperata gaudia nymphae denegat O., d. sibi eam gloriam T.; z dvojnim acc.: illa meam mihi se iam denegat Pr.; pren. (o neživih subj.): terra tibi fruges, amnis tibi deneget undas O., ei natura sua oratorium ingenium denegavit T.; z ACI: qui … denegarit se dare granum tritici Pl., qui denegarat se commissurum mihi gnatam suam uxorem Ter.; z inf.: dare denegaris Ter., nec, si plura velim, tu dare deneges H., numquam pro te deneget esse miser Pr.; nihil denegatur alicui s quominus: tamquam nihil denegatum sit ei, quominus paratissimus esset Caelius in Ci. ep.; brez objektnega acc.: cum deprecantibus amicissimus … viris aliquandiu denegavisset Suet.; o abstr. subj.: potest enim mihi denegare occupatio tua Ci. ep.; čisto abs.: si deneget Ter., denegandi pudor Ter.
  • deny [dinái] prehodni glagol
    zanikati, (u)tajiti; odreči, odrekati se; odbiti, pritrgati

    there's no denying ne da se zanikati, treba je priznati
    I don't deny but he may thought so ne trdim, da ni tako mislil
    he will not be denied ne da se odpraviti
    to deny o.s. to s.o. dati se pred kom zatajiti
    to deny o.s. s.th. ne si česa privoščiti
    to deny on oath s prisego zanikati
  • deporre*

    A) v. tr. (pres. depongo)

    1. odložiti, odlagati; dati; zložiti, zlagati:
    deporre la valigia odložiti kovček
    deporre la biancheria nel cassetto perilo zložiti v predal

    2. položiti, polagati, sneti:
    deporre i guanti sneti rokavice
    deporre le armi pren. prenehati s sovražnostmi

    3. odstaviti, odstavljati:
    lo hanno deposto dalla carica di presidente odstavili so ga s predsedniške funkcije
    deporre la carica odstopiti s funkcije, s položaja

    4. ekon. položiti, polagati; deponirati

    5. pren. opustiti, opuščati; odreči, odrekati se; odpovedati se:
    deporre un'idea opustiti zamisel
    deporre l'abito talare sleči talar, odreči se duhovniškemu stanu
    deporre la corona odreči se prestolu; abdicirati

    6. pravo pričati, dati izjavo:
    deporre il falso krivo pričati
    deporre il vero povedati resnico
    deporre contro, a favore dell'imputato pričati proti, v prid obtožencu

    B) v. intr. govoriti, biti v prid, proti:
    ciò depone a suo favore to govori vam v prid
  • derogare v. intr. (pres. dērogo)

    1. pravo derogirati, (delno ali v celoti) razveljaviti; odstopiti, odstopati od:
    derogare a una legge delno razveljaviti zakon

    2. pren. odpovedati se; odreči, odrekati se; prekršiti:
    derogare a un patto prekršiti dogovor
    derogare alla propria dignità odpovedati se svojemu dostojanstvu
  • dērogō -āre -āvī -ātum

    1. odreči (odrekati), odvze(ma)ti, odtegniti (odtegovati), kratiti, manjšati, zmanjš(ev)ati: Plin., Pall., Lact., fidem L., nationi huic fidem Ci., fides huius … ne perfidiā Sex. Naevi derogetur, laborant Ci., cum … cura verborum deroget affectibus fidem Q., de adversarii testium fide derogatur Ci., d. aliquid ex aequitate, de honestate quiddam Ci., non enim tantum mihi derogo Ci., qui famam derogat aevo Lucan., nihil universorum iuri derogandum T., aliquid tutelae sociorum d. T.

    2. zakon (z zakonskim predlogom) deloma razveljaviti, odpraviti, omejiti (omejevati): huic legi nec obrogari fas est neque derogari ex hac aliquid licet neque tota abrogari potest Ci., cui legi obrogatum vel derogatum sit Corn., d. aliquid e lege fatorum Sen. ph., legi derogatur Dig.
  • dētrahō -ere -trāxī -trăctum (tudi -trāctum)

    I.

    1. dol potegniti (potegovati, potezati), dol (z)vleči: aliquem de curru Ci. ali e curru Val. Max., conlegam de caelo detraxisti Ci. (pren. =) si mu odvzel vzvišeno slavo, d. aliquem equo L., virgam non altā ilice O. odtrgati, coronam capite Val. Max., ex suspendio detrahi Cels., d. aliquem lecto Cu., armatos … secum ad terram Cu., tauros cornibus ad terram, aliquem pedibus e tribunali Suet.; occ. (stavbe) podreti, razdreti, razrušiti: pontes et scalas, muros coloniae, munimenta servitii, castella T., statuas Iust., Lamp.

    2. pren. = poniž(ev)ati: sciat regum maiestatem difficilius ab summo fastigio ad medium detrahi quam … L., filiae olim ex fastigio paterno rerum mutatione detractae Cu.

    II.

    1. odvze(ma)ti, sne(ma)ti, sleči (slačiti), na silo vzeti, iztrgati: signo (epistulae) detracto N., d. vestimenta Ca. fr., vestem Ci., loricam vestemque Cu., soccos Ter. ali socculum Suet., insignibus detractis Ci. ko je odložil uradno oblačilo, ad eius spolia detrahenda advolaverunt Ci. Od kod? S česa? s praep. in abl.: crumenam sibi de collo Pl., de digito anulum Ter., Ci., de (ali e) his (mulis) stramenta detrahi … iubet C., d. ex aure alicuius bacam (biser) H. ali unionem Suet., e veste matris fibulas Hyg., e manu alicuius anulum Val. Max., Eutr., nomen ex scutis Auct. b. Alx. oddolbsti, lapidem … ex opere Plin. iun. vzeti; s samim abl.: corpus Christi patibulo Lact. Komu? Čemu? alicui ungulum Pac. fr., alicui anulum Ter., Suet., torquem hosti, alicui amiculum, vasis emblemata Ci., fasces indigno H., strata, clitellas mulis L., frenos equis L., Aur., copula detrahitur canibus O., d. crinalem capiti vittam O., coronam capiti (suo) L., Plin., diadema capiti, vestem corpori Cu., lectis argenteam laminam Suet., ei Armeniam (upravo Armenije) T.

    2. occ.
    a) (od)vzeti = (od)striči: lanam Col., pecori lanas Ps.-Q., capillos Cael.; = odreti (odirati): pellem H., Ph., pelles vitulinorum marinorum corpori Plin., coria occisis Mel.; pesn.: quid me (= mojo kožo) mihi detrahis? O.; = oluščiti: cucumeris detractis corticibus Cels. oluščena.
    b) hort. sadiko od debla odčesniti, (od)trgati: flagellum matri, malleolos quam maturissimos viti Col.
    c) medic. iz telesa odvajati, gnati, odtočiti, (kri) puščati: sanguinem venis Lucr., si satis materiae (krvi) detractum est Cels., (absinthium) bilem detrahit Plin., cathetre liquorem d. Cael.; (o zarodku): praeseminatio crescens ex omnibus cibi partibus detrahit alimentum in se Vitr. si pridobiva.

    3. pren.
    a) (od)vzeti, odtegniti: omnes equos equitibus C., quod ab alterutra detraxit parte reponit eius in adversa Lucr., d. feros habitus homini O., vindicet (naj vrne) antiquam faciem vultusque ferinos detrahat O., d. ab ore figuram Pr.; glede na številčno razmerje: multae (od globe) novem partes (9/10) detraxit N. je popustil, d. de tota pecunia binas quinquagesimas (2/50 = 4%) Ci., nihil detrahit de vivo (od glavnice) Ci., d. de summa hilum Lucr., neque detractum de pondere quicquam Lucr., od tod abs.: pondere detracto N. odtegnivši od teže; d. auxilia illi, ex tertia acie singulas cohortes, detractis cohortibus duabus et compluribus singillatim C.; (o abstr.): d. inanes sollicitudines Ci., illam opinionem maerenti Ci., alicui calamitatem Ci. koga nesreče oteti, alicui unius mensis laborem Ci., komu odvzeti enomesečni trud, detractā opinione probitatis Ci. če je odvzeta vera v njegovo poštenje = če ni vere … , detractis vitiis orator Ci. brezhiben, detractis de homine sensibus Ci., hunc animis errorem (negotovost) detrahe nostris O., d. molestiam Vitr., senatui infamiam tanti flagitii T. senat rešiti sramote.
    b) koga od česa odvrniti (odvračati): aliquem a deformi proposito Amm.
    c) komu, čemu v škodo biti, škodovati, koga kvariti: multum ei detraxit … , quod alienae erat civitatis N.; occ. α) komu kaj vzeti, jemati, kratiti, odreči (odrekati): alicui dignitatem Ci., S., honorem debitum non homini, sed ordini Ci., alicui res bellicas Ci., vera laus ei detracta est oratione mea Ci., nihil tibi detraxit senatus, nisi id, quod … Ci., saepe etiam facete concedas adversario id ipsum, quod ille tibi detrahit Ci. odreka, d. de suo iure aliquid et commodo, de alicuius fama et gloria, de honestate et auctoritate alicuius Ci., aliquid de amplitudine Marcellorum Ci. v nič devati, de rebus gestis N., magna duo auxilia Romanis, nihil vulgatae opinioni L., tres Pompeio triumphos Pr., caput (načelnika) Vell., pompae simulacrum Suet. prepovedati, da se v sprevodu nosi podobo, multis rebus et locis veterem appellationem d. Suet., cum rerum ortum tribuas naturae, detrahas deo Lact. β) komu kaj (z)manjšati (poseb. dobro ime, ugled, slavo), (o)grditi, obrekovati: ut ipse de me detraham Ci., ne nihil detrahatur Ci., de Pompeio d. Ci.; abs.: de absentibus detrahendi causā maledice et contumeliose dicere Ci.; od tod adj. pt. pr. dētrahēns -entis obrekljiv: mulieres non detrahentes Vulg.

    III.

    1. proč vleči, odvleči, odnesti (odnašati), odpraviti (odpravljati): aliquem manu suā L. epit. Od kod? z abl.: aliquem spectaculis, aliquem spectaculis in scenam Suet. Kam? navem ad terram Auct. b. Alx. potegniti. Čemu? magnam vim materiae faciendo aggeri Cu.; occ. izmakniti (izmikati), ugrabiti, (u)krasti: fetus nido implumes V., deam deae Ci. podobo boginje iz njenega svetišča ukrasti, spolia hostium templis L., ex … templo spolia Gallorum L., arma templo affixa Q., arma templis Fl., pugionem templo Salutis T., gladium delubro Mart., Suet., templis … dona Suet.

    2. pren. osebe iz kakega kraja ali kake posesti spraviti (spravljati), odstraniti (odstranjati), izgnati (izganjati): inimicum ex Gallia Ci., Hannibalem ex Italia ali ex Italiae possessione L.; occ. koga k čemu privleči, prisiliti, primorati: qui mihi homines ex provinciis detrahendi sint Ci., d. aliquem ad hanc accusationem Ci., cum Clodius in iudicium (da bi prišel pred sodišče) detrahi non posset Ci., d. aliquem ad aequum certamen L.

    Opomba: Sinkop. inf. pf. dētrāxe = detraxissē: Pl.
  • dētrectō in (tudi v dobrih rokopisih) dētractō (dētrēctō, dētrāctō) -āre -āvī -ātum (frequ. in intens. glag. dētrahere)

    1. čemu odtegovati se, od tod kaj odbi(ja)ti, odreči (odrekati), odkloniti (odklanjati), česa braniti se, komu, čemu upreti (upirati) se: militiam C., O., Fl., pugnam L., certamen L., T., proelium Iust., iuga V., taurus detrectat aratrum O., d. vincla pedum Tib., officia sua Q., imperium, munus Cu., iudicandi munus, imperata Suet., alicuius iussa (pokorščino), principem T., vim eius equos regentis (njegovo umetnost v dresuri konj) T.; abs.: num consulto detrectarent L., neque Hannibal detractavit L., partim tergiversantibus, partim aperte detrectantibus Suet.; neklas. in v pozni lat. z inf.: d. tutelam administrare Dig., dicere Arn.

    2. zmanjš(ev)ati, manjšati, kratiti, v nič devati, omalovaževati: adversae res etiam bonos detrectant S. kratijo veljavo tudi dobrim (možem), invidia detrectat virtutes L., ingenium magni livor detrectat Homeri O., d. bene facta, laudes O., poëtas T.; z dat.: d. Pompeio (ali Pompeium) Fl.; abs.: detractare videbar O.
  • digiunare v. intr. (pres. digiuno)

    1. postiti se; ekst. stradati

    2. odreči, odrekati se, odpovedati se čemu
  • disown [disóun] prehodni glagol
    zavreči, zavračati, tajiti; ne prizna(va)ti; odreči, odrekati (se)
  • ēiūrō, v starejši oslabljeni obl. ēierō, -āre -āvī -ātum

    1. slovesno se odpovedati ali odreči kaki službi ob prisegi, da jo je prisegovalec zakonito opravljal: Plin. iun., Fr., adactus eiurare magistratum T., inire et eiurare consulatum, imperium T. nastopiti in slovesno odložiti; tudi abs.: T. (Annal. XIII, 14; Hist. IV, 39); pren. s prisego (slovesno) se čemu odreči (odrekati), česa ne prizna(va)ti, kaj utajiti (utajevati), zatajiti: patrem, liberos, naturam hominis Sen. ph., eiurandus non est tuus sanguis Ps.-Q., eiurata patria T. zatajena, eiurare nomen patriae Iust., patrem et matrem Tert., virum Hier. možu = zakonu se odpovedati (o svečenici).

    2. jur. zavrniti (zavračati), zavreči, odkloniti (odklanjati): eiero (sc. iudicem), iniquus est Ci., me iniquum (sc. iudicem) eierabant Ci., praetor provinciam sibi iniquam eierat Ci., negotiatores forum eierant Ci. odklanjajo sodišče

    3. eiurare militiam Pl. ap. P.F. s prisego izjaviti se nesposobnega za vojaško službo, bonam copiam Ci. ep., plačilno nesposobnega
  • lasciare

    A) v. tr. (pres. lascio)

    1. pustiti, puščati

    2. zapustiti, zapuščati:
    lasciare il paese zapustiti deželo, oditi iz dežele
    lasciare il marito, la moglie ločiti se od moža, od žene
    lasciare qcn. in asso pustiti koga na cedilu, koga nenadoma zapustiti
    lasciare la pelle umreti
    lasciarci il pelo pren. utrpeti hudo škodo
    lasciarci una gamba izgubiti nogo

    3. imenovati:
    lasciare qcn. erede imenovati koga za dediča
    lasciare detto, scritto sporočiti ustno, pisno

    4. pustiti, puščati; pozabiti, pozabljati:
    ho lasciato le chiavi nell'auto pustil sem ključe v avtu
    lasciare la lingua a casa pren. molčati, držati jezik za zobmi

    5. opustiti, opuščati; odreči, odrekati se:
    lasciamo gli scherzi! šalo na stran!

    6. prepustiti, prepuščati

    7. dovoliti; pustiti, dopuščati:
    lasciare dire, fare dopustiti, da se kaj govori, dela, ne meniti se (za)
    lasciare perdere ne meniti se
    lasciare friggere qcs., qcn. nel proprio olio, lasciare bollire qcs., qcn. nel proprio brodo ne posegati v koga, kaj; koga ali kaj prepustiti njegovi usodi
    lasciare andare uno schiaffo primazati klofuto
    lasciamo stare! dovolj o tem
    lasciare a desiderare biti pomanjkljiv, nezadovoljiv; biti vse prej kot popoln

    B) ➞ lasciarsi v. rifl. (pres. mi lascio) ločiti, ločevati se
  • negar [-ie-, g/gu] zanikati, (za)tajiti; odkloniti, odreči

    negar con la cabeza odkimati
    negarse upirati se, dati odklonilen odgovor
    no se puede negar que treba je priznati, da ...
  • negare

    A) v. tr. (pres. nego)

    1. zanikati, zanikovati:
    non lo nego ne zanikam, priznam

    2. absol. tajiti

    3. odkloniti, odklanjati; odreči, odrekati; zavrniti, zavračati:
    negare fede a qcn. komu ne verjeti
    negare la grazia odreči milost komu

    B) ➞ negarsi v. rifl. (pres. mi nego)

    1. odkloniti, zavračati spolne odnose s kom

    2. hliniti odsotnost:
    negarsi al telefono delati se, kot da te ni doma
  • negō -āre -āvī -ātum

    I. intr. reči (govoriti) ne, reči (soditi), da ne, odgovoriti (odgovarjati) z ne: vel ai vel nega Naev. ap. Prisc., vel tu mihi aias vel neges Pl., negat quis: nego, ait: aio Ter., Diogenes ait, Antipater negat Ci., numquam reo cuiquam tam humili, tam sordido, tam nocenti, tam alieno tam praecise negavi quam hic mihi plane [sine] ulla exceptione praecidit Ci. ep.; z dat. personae ali rei: saepius idem roganti negare Ci., non facile Gallos Gallis negare potuisse C., potes his impune negare O., petitioni n. Traianus ap. Plin. iun.

    II. trans.

    1. zanik(ov)ati, reči (govoriti, praviti, trditi, zagotavljati), da česa ni, negírati, (u)tajiti, zatajiti (zatajevati), prikriti (prikrivati): crimen Ci., Q., peccatum tuum negare non potes Ci., Gabinius nihil ex eis negavit Ci., quorum alterum neque nego neque … L., n. deos Sen. ph., debitor usuram pariter sortemque negabit Mart., n. omne evangelium Tert.; z ACI (v sl. stopi nikalnica nav. v objektni stavek): Manlio negas esse credendum (= Manlio dicis non esse credendum) Ci. praviš, da Manliju ne gre verjeti, nego in tota Sicilia ullum argenteum vas fuisse Ci. trdim, da … ni bilo nobene srebrne posode, si ita fecissent, fines eorum (sc. se) vastaturum (sc. esse) negat C., neget per omnes deos se meminisse Tib.; pesn. metaf. o neosebnih subj.: ratio reclamat vera negatque credere posse animum Lucr., sin (sc. arenae) in sua posse negabunt ire loca V., et hoc negat (sc. phaselus ille) minacis Adriatici negare litus Cat. in meni, da tega ne taji obala grozečega Jadranskega morja; pred konstrukcijo ACI stoječa nikalnica ne izniči zanikanja: nega esse quod dem nec mihi nec mutuom neque aliud quicquam Pl., negat nec suspicari Ci.; včasih je treba iz glag. negare povzeti za drugi del stavka trdilen glag. dicendi: plerique negant Caesarem in condicione mansurum postulataque haec ab eo interposita esse Ci. ep., negat se totiens fusum Numidam pertimescere: virtuti suorum satis credere S., negabat cessandum et utique prius confligendum L.; v pass. z NCI: Col., Plin., Mart., Suet., ibi vis facta (sc. esse) negabitur Ci. trdilo se bo, da tam ni prišlo do nasilja, quod auspicari tamquam invisi diis immortalibus negarentur posse L., casta (sc. esse) negor O. pravijo, da sem nečistnica; pa tudi negari z ACI: negandum est esse deos Ci., negarine ullo modo possit, numquam quemquam stabili et firmo et magno animo effici posse Ci.; poseb. negare (negari) non posse s quin (da): negare non posse, quin rectius sit exercitum mitti L., negari non potest, quin bonum sit Lact.; abs.: ne nega! Ter., factum est: non nego Ter., qui a Naevio vel sumpsisti multa, si fateris, vel, si negas, surripuisti Ci.; litota: non nego Ci. ne tajim = priznavam, pritrjujem; elipt. (v jeziku komediografov): ille primo se negare (sc. uxorem ducturum) Ter., ego me nego (sc. nosse) Ter.

    2. odreči (odrekati), zavrniti (zavračati), odbi(ja)ti, odpoved(ov)ati, kratiti komu kaj, prikrajš(ev)ati koga za kaj, ne dovoliti (dovoljevati) komu česa, ne hoteti, braniti se: quicquam quisquam [quemquam], quemque quisque conveniat, neget Enn. ap. Corn., viris tam amantibus mei nihil negare possum Ci., belle negandum (sc. est), si qui roget, ut … Q. Ci., postquam id obstinate sibi negari vidit C., n. auxilium Veientibus L., miseris alimenta, patriae opem O., cupimus negata O. kar so nam odrekli, stimulisque negantem … agens Lucan., sibi omnia n. Sen. ph. vsemu se odpoved(ov)ati, ničesar si ne privoščiti, roganti civitatem negavit Suet.; pesn.: illa se negat Ter. se odreka = noče, comitem (sc. se) negare Q. ne hoteti služiti (biti) za spremljevalca, vela ventis n. O. jadra zviti, non ego me vinclis verberibusque nego Tib. ne odtegujem (izogibam, izmikam) se; pesn. metaf. o neosebnih subj.: nec mihi materiam bellatrix Roma negabat O., negat (sc. seges) victum V. ali poma negat regio O. odpoveduje = ne rodi (prim. sl.: „nebo je roso odpovedalo“), nec inutile bellis subsidium, si dextra neget Stat.; z inf.: Leucothoë nanti ferre negavit opem O., nos quoque ire negabamus O., figurare varie nisi eruditis negatum est Plin. iun.; z ACI: quibus te propter aliquod officium necessitudinis adfuturum negaris Ci., Hannibalem Libyae pelli florentibus annis vita atque extingui primordia tanta negabam Sil. nisem hotel; alicui non negare s quin: qui quidam … adulescenti negare non potuerit, quin eum accerseret N., non hoc mihi namque negares, omnipotens, quin et pugnae subducere Turnum et Dauno possem incolumem servare parenti V.; s samim dat.: negare nemini Ci.; pesn. metaf. o neosebnih subj.: ast' tamen illi membra negant, lassusque ferit praecordia sanguis Stat. odpovedujejo, praecipuus sed enim labor est excindere dextra oppositas rupes et saxa negantia ferro Stat.; litot.: nec candida cursus Luna negat V.

    Opomba: Star. cj. pf. negassim: Pl.; inf. pr. pass. negarier: Prud.
  • odrèći odrèčēm, òdrečēm, òdreknēm, vel. odrèci, odrèkoh ȍdreče, òdrekao odrèkla
    I.
    1. odreči, odkloniti: odreći komu svoj potpis, prijateljstvo, poslušnost
    2. preklicati: lasno je reći, no je muka odreći
    3. zanikati: ti rekla, ti i odrekla
    II. odreći se
    1. odreči se, odpovedati se: odreći se svijeta, svih prava, zemaljskih užitaka
    2. odreči se, ne priznavati: ona je ćerka bogatog trgovca, ali je se otac odrekao kad je pobegla
  • otkázati òtkāžēm
    1. odpovedati: otkazati namješteniku, radniku, narudžbu, poslušnost
    2. odreči: otkazati uslugu
    3. odgovoriti: s knjigom ne zna nitko besjediti ni kako će knjizi otkazati
  • prae-cīdō -ere -cīdī -cīsum (caedere)

    I.

    1. spredaj odsekati, spredaj odrezati: Varr. fr., Cl., Hier. idr., linguam alicui Pl. ali alicuius Amm., caput L., Plin., manūs Ci., Cu., Hirt., Auct. b. Hisp., aures Iust., capillos Petr., barbam Plin., ramos Plin., vitam Col., ancoras Ci., L. presekati sidrnjake (= sidrne vrvi); pt. pf. subst. praecīsum -ī, n odrezan kos, odrezek, rezina mesa, zrezek: praecisum omasum pernam callus glisis glandia Naev. ap. Non., illi praeciso atque epulis capiuntur opimis Luc. ap. Non.; occ. skopiti, kastrirati: praecisi fanatici Lamp.; pt. pf. subst. praecīsī -ōrum, m skopljenci, rezanci, kastrati, kastriranci: praecissi et professi impudentiam Sen. ph.

    2. metaf. odrezati =
    a) praecidere (alicui) linguam Pl. onemiti koga, utišati koga.
    b) (s)krajšati, skrajš(ev)ati, prikrajš(ev)ati: omnes sinus Sen. ph. = naravnost pluti, iter Plin.
    c) vzeti, jemati, odvze(ma)ti: spem Ci., dubitationem Ci. razbliniti, razbiti, causam belli H. odstraniti, sibi reditum Ci. preprečiti si, odsekati si, onemogočiti si, zapreti si, sibi istam licentiam libertatemque dicendi Ci. omejiti, odvzeti, kratiti, prikrajš(ev)ati.
    d) odbiti, odkloniti, odreči: plane sine exceptione praecidere Ci.

    II. (s prikritim pomenom praep.)

    1. presekati, prerezati: caput mediae canis praecisae L., cotem novaculā Ci., naves, quibus usus non est omnes aut praecidisse aut incendisse dicunt Ci. razbiti.

    2. metaf.
    a) pretrgati kaj, prekiniti kaj, prenehati kaj: Sen. ph. idr., ut amicitias quae minus delectent et minus probentur magis decere censent sapientes sensim diluere quam repente praecidere Ci.
    b) (o govoru) na hitro končati, prenehati govoriti, umolkniti: brevi praecidam Ci. kmalu preneham (umolknem), praecide Ci. hitro končaj = povej na kratko. Od tod adj. pt. pf. praecīsus 3

    1. strm, prepaden, nagnjen, brežen, navzdolnji, navzdol usmerjen (vodeč): iter, saxum V., rupes Q.

    2. metaf. okrajšan, skrajšan, kratek: breviora et praecisa erunt superiora Ci., conclusiones Q., expositio undique p. Q. (pri)sekana, odsekana. Adv. praecīsē

    1. okrajšano, skrajšano, kratko, z malo besedami, v nekaj besedah (naspr. plene et perfecte): sed id praecise dicitur Ci. a to je le skrajšan izraz.

    2. čisto, naravnost, kratko malo, nasploh, brez pogoja (brezpogojno): negare Ci. ep., cavere non praecise, sed cum condicione Ulp. (Dig.).
  • recusar odkloniti, odbiti, odreči
  • re-cūsō -āre -āvī -ātum (re in causa; prim. accūsō, excūsō)

    1. odbi(ja)ti, odreči (odrekati), odkloniti (odklanjati), zavrniti (zavračati), ne hoteti, braniti se, ne dovoliti (dovoljevati), ne dopustiti (dopuščati), nasprotovati, ne spreje(ma)ti, upreti (upirati) se, ugovoriti (ugovarjati), protestirati: iudicium fiat statim; non recusamus Ci., nullo recusante N. brez slehernega ugovora, non recuso, non abnuo Ci.

    1. z obj.: mortem, laborem recusare C., dicendi periculum Ci., supplicium, alimenta, dominum O., deditionem, condiciones pacis L.; pesn.: genua cursum recusant V. odpovedo, non recuso hoc munus Ci. ne odklanjam = prevzamem, Ci.; z inf. (klas. nav. za zanikanim glag.): O., V., Cu., Sen. rh., Plin. iun. idr., non recusare mori C., recusantes abdicare se magistratu L., sedes vitiosam ferre recusant H.; z ACI (poznolat.): Mart., Plin. idr., Velinum lacum obstrui recusantes T.; z dvojnim acc.: populum disceptatorem non recuso Ci. kot razsodnika, recusare aliquam uxorem Ter.; dopolnilo z de in abl.: iniquum est de stipendio recusare C. zaradi … , de iudiciis transferendis recusare Ci.; z ne za trdilnim glag.: sententiam ne diceret, recusavit Ci. branil se je povedati, illud recusavit, ne postularent N. da bi zahtevali; za zanikanim glag. quin ali quominus: Pl., N., L. idr., non recusasse, quin acciperet Ci., neque tamen recusare (sc. Germanos), si lacessantur, quin armis contendant C., non recuso, quominus legant Ci., neque recusaturos, quominus perpetuo sub illorum dicione atque imperio essent C.

    2. occ. z razlogi odbi(ja)ti, utemeljeno zavrniti (zavračati) = spodbi(ja)ti, izpodbi(ja)ti: mendacium nativitatis recusare Tert., sed recti finemque extremumque esse recuso Pers.; poseb. kot jur. t.t. tožbo odkloniti (odklanjati), zavrniti (zavračati), prigovoriti (prigovarjati) čemu, ugovoriti (ugovarjati), upreti (upirati) se, nasprotovati, protestirati, ograditi (ograjevati) se proti čemu, od česa: Q., num quid recusas contra me? Pl., quoniam satis recusavi Ci., cum reus recusare vellet; z ACI: cum recusare vellet, sub usuris creditam esse pecuniam Icti.
  • refuse1 [rifjú:z] prehodni glagol & neprehodni glagol
    odkloniti, odbiti, zavrniti, odreči; ne hoteti uporabiti; odvreči; odbiti (snubca, ženitno ponudbo), dati "košarico"; upirati se, braniti se, reči ne; (o konju) ne hoteti preskočiti ovire; (o kartah) ne odgovoriti na barvo, ne prinesti izigrane barve
    arhaično zatajiti (svoje ime)

    to refuse a candidate (help, an invitation, an offer) odkloniti kandidata (pomoč, povabilo, ponudbo)
    to refuse a chance ne izrabiti priložnosti
    to refuse a request odbiti prošnjo
    I refuse to believe ne maram verjeti, preprosto ne verjamem
    he refused to stay branil se je, ni hotel ostati
    tho horse refused the fence konj ni hotel preskočiti zapreke
    we have been refused odklonili so nas