Franja

Zadetki iskanja

  • exeō -īre -iī (redko -īvī) -itum

    I. intr.

    1. ven iti, iziti, oditi, odhajati, odpotovati, odriniti, izseliti se: dum … exeo Pl., cum Catilinae dies exeundi constituta est Ci., vivum exire Ci., Vell. rešiti se, ut tum exirent N. Od kod? z adv.: exire inde Pl., hinc ab Thaide Ter., hinc N., nulla hinc exire potestas V. uiti, uteči; z abl.: portā Pl., portis apertis V., domo Pl., Ci., C., castris C., saeptis, statione V., fornice H.; s praep.: ex urbe Pl., Ci., e balneo, e patria Ci., e finibus suis, ex castris C., e conspectu V., de cavea, de triclinio, de provincia Ci., ab urbe L. Kam?: foras Pl., Varr., ad te Pl., ad me Ter., legati ad eos exierunt Ci., exire in alias domos tamquam in colonias Ci., in provinciam C., in luminis oras Lucr., ne solus rusve peregreve exirem H. da ne bi sam potoval; s sup.: exire praedatum in agrum Romanum L.; pesn. z inf.: eximus intus ludos visere Pl., exierant dare veris opes Stat. V pass. brezos.: crepuit ostium, exitur foras Pl., nollem huc exitum Ter. rad bi, da ne bi bil (da nisem) … izšel, uti inde exiri possit Ca., quā in Novam viam exitur Varr., non posse exiri C. da ni možno izseliti se; occ.
    a) (iz)stopiti (i)z ladje, izkrcati se, stopiti na suho: Ostiae … eum exire posse Ci., exire de navi Ci. ep., neminem ex nave exire passus est N., exire in terram ci., N.
    b) voj. vzdigniti se na vojsko, odriniti, iti na vojsko, na boj(išče): exitum est maxumā copiā Pl., cum paludatus exisset Ci., ex Italia ad bellum civile exire Ci., exire (sc. castris) de tertia vigilia C., ad pugnam V., L., in aciem L., extra vallum L.; (o ladjah) odjadrati, odpluti: prius quam classis exiret, cum classis exisset N.

    2. (o stvareh)
    a) (o tekočinah) izteči (iztekati): ut … e visceribus sanguis exeat Poeta ap. Ci., veterem exire cruorem passa O.
    b) (o vodovju) α) iztekati se, izlivati se: per septem portus in maris aquas O., in Scythicum sinum Mel. β) čez bregove stopiti, čez bregove udariti: cum spumeus amnis exīt (= exiit) V. γ) pritekati, izvirati: fons solo exit V.
    c) (o rastlinah) (pri)kliti iz … , poganjati: Varr., quae (arbor) stirpibus exit ab imis V., exit pampinus de stamine O., lupinus agro limoso exit Col., folia a radice exeunt Plin.
    č) (o žrebu) iz žrebovnice iziti, izhajati, izžrebati se: Lamp., exit sors ci., cuius nomen exisset Ci. je bilo izžrebano, senatores, qui C. Verre sortiente exirent Ci., primus ante omnīs exit locus … V., omnium versatur urnā serius ocius sors exitura H.
    d) pesn. na dan priti, na dan prihajati, posta(ja)ti, pojaviti (pojavljati) se: currente rota cur urceus exit? H., cum ipsis vocibus … exeunt gestus Q.
    e) (o besedah) priti (prihajati) iz ust: verbum, oratio exit Ci., nihil non consideratum exibat ex ore Ci., nihil insolens (nobena ošabna beseda) ex eius ore exiit N., maligna et vix exeuntia verba Sen. ph.
    f) iztekati se v kaj: artius exit in spatium (Bosporus Thracicus) Mel.
    g) vzdigniti (vzdigovati) se, kvišku, v zrak odleteti, vzleteti, vzpe(nja)ti se, kvišku moleti: exire in auras Lucr. (o ognju), curribus auras in aetherias V., hic mihi domus exit V. se mi dviga, mi stoji, ubi (vites) exierint V. so se vzvile, exit ad caelum arbos V., colles exire videntur O., ut (novellae) in altitudinem exeant Plin.

    3. pren.
    a) iti iz (s) česa, izstopiti iz (s) česa, zapustiti (zapuščati) kaj: e(x) vita Ci., ali de vita Ci., Plin. iun. iti s tega sveta, zapustiti ga, umreti, e patriciis exire Ci. izstopiti iz patricijskega stanu, memoriā exire (z ACI) L. izginiti iz spomina, pozabiti se, opus laudabile, numquam a memoria hominum exiturum Sen. ph., exire de (e) potestate (sc. mentis) Ci. ali a se Petr. „iz svoje lastne oblasti priti“ = iz uma priti, pamet izgubiti, (v pf. tudi =) ne biti več gospodar samega sebe, me studio gloriae exisse Ci., exire servitio V. uiti mu, rešiti se ga; de sponte eius (filiae), id est de voluntate exire Varr. odpovedati se svobodnemu razpolaganju z njo.
    b) zaiti v kaj: necesse est exeat in immensum cupiditas Sen. ph. = se mora vsekakor neizmerno razpasti.
    c) occ. α) izkopati se iz … : aere alieno (iz dolgov) exire Ci. β) med ljudi priti, v javnost prodreti, raznesti (raznašati) se, razširiti (razširjati) se (pogosto z ACI): fama exierat N., si in turbam exisset N., opinio etiam sine auctore exierat L., exiit opinio Suet., in vulgus exire et posteris prodi Plin. iun., ea res prodita est et in vulgus exivit Gell. γ) (o času) miniti (minevati), poteči (potekati), preteči (pretekati): quinto anno exeunte Ci. konec petega leta, exeunte hieme S., dies exit censurae, indutiarum dies exierat L., nullus mihi per otium dies exit Sen. ph., securus tibi et laetus dies exit Plin. iun. δ) mero ali mejo prekoračiti, preseči (presegati), raztegniti (raztezati) se: vide, ne novenae istae partes non exeant extra pecoris minoris ac maioris nomen Varr., vestra vita, licet supra mille annos exeat, in artissimum contrahetur Sen. ph., probationes in tertium diem exierunt Plin. iun.; (o dogodkih) spadati, priti na (v) … , biti na (v) … : exit … in Maias sacrum Florale Kalendas O., exire in hunc mensem O., in urbis nostrae ducentesimum annum Plin. ε) nagniti (nagibati) se na kaj, obrniti se zoper koga: exire in iram Lucan. razjeziti se, in aliquem Stat. besneti. ζ) v govoru zaiti, zahajati, zastraniti (zastranjevati): in allegorias et aenigmata, in laudes Castoris et Pollucis Q.

    — II. trans. (večinoma pesn.)

    1. (podobno glag. excedere) iti čez kaj, prekoračiti kaj, preseči (presegati) kaj: limen Ter., flumen, Avernas valles, modum O., lubricum iuventae T.

    2. (podobno glag. effugere) uiti, (iz)ogniti (izogibati) se komu, čemu: feros exibant dentis adactūs Lucr., corpore tela modo atque oculis … exit V., vim viribus exit V. odbija, venientem eludit et exit Stat., exire ictūs Ambr.

    Opomba: Nenavadne obl.: impf.: exiebant It.; pf.: exīt (= exiit) Pl., V.; fut. act.: exeam Vulg., exies Luc., Vulg., exiet Sen. ph., Eccl., exient Lact.
  • face2 [feis]

    1. prehodni glagol
    kljubovati, upirati se, spoprijeti se; soočiti; sprijazniti se, prenesti; obložiti, prevleči, pokriti; ostružiti, zgladiti

    2. neprehodni glagol
    biti obrnjen proti
    vojska obrniti se

    ameriško to face the music prenesti očitke, sprijazniti se, ne pokazati strahu
    to face s.th. out sam si pomagati v težavah, premagati kaj
    vojska left face na levo
    right face na desno
  • face about neprehodni glagol
    obrniti se
  • face round neprehodni glagol
    obrniti se
  • flectō -ere, flexī, flexum

    I.

    1. pripogniti, upogniti, prikloniti, ukloniti, skloniti, ukriviti, usločiti: acanthum V., ulmum in burim V., salignas cratīs V. plesti, ramos manu O., cera flectitur in multas facies O. se da gnesti, iuvenis, … cereus in vitium flecti H. se da kakor vosek nagniti k zlemu, fl. arcum V., napeti, flectens cornua nervo O., radices capilli retro fl. Petr.; o upogibanju udov: membra fl. Ci., quascumque partes sedendo flectimus Ci.; s prolept. obj.: (anguis) flectit sinūs O. se vije v zavojih, se zvija; med.: flector in anguem O. sem (= fio) vijoča se kača. Pogosto pt. pf. flexus 3 pripognjen, upognjen, zakrivljen, kriv, sključen, zvit: aes, cornu, lacerti O., flexi motus Ci. kolebavo gibanje; (o laseh) skodran: comae O., Ap., capilli Petr., crines Mart.

    2. metaf.
    a) zavijati (spreminjati) glas: vocem Ci., flexus sonus Ci. tresoči se glas, otožni glas.
    b) zategniti, z dolžino zaznamovati: syllabam Q.
    c) tvoriti: verba Q., hoc vocabulum quoque de Gracco flexum est Gell.
    č) kot gram. t. t. = sklanjati, spregati: Varr.
    d) tako rekoč drugače ukloniti = spremeniti: vitam Ci., ut eam (sc. istorum viam) flectas, te rogo Ci. ep., in melius adversa, in deterius optata flectuntur Sen. ph.; od tod ganiti, omehčati, omečiti, preprositi, pregovoriti: facile Achivos flexeris Enn. ap. Gell., nisi di inmortales … suo nomine prope fata ipsa flexissent Ci., uti ingenium … avorsum flecterent S., flectere si nequeo superos, Acheronta movebo V., fl. aliquem precibus, lacrimis V., donis L., mollibus iam durum imperiis H., animum Ci., V., O., mentes hominum L., duram mentem O., huic concitare indices, illi flectere convenit Q.; v pass.: dictis nostris sententia flexa est Enn., desine fata (nespremenljiv sklep) deûm flecti sperare precando V., haudquaquam dictis violentia Turni flectitur V. se ne da preprositi, ira deorum flectitur O.; za zanikanim glag. nastopa quin: nihil … flexerunt animos, quin … collem … defeuderent L., neque fletu … flexus est, quin daret profectionis signum T.; pesn.: fl. labores Stat. (o)lajšati.

    II.

    1.
    a) obrniti, zasukati, okreniti, naravnati, zavrteti: de foro in Capitolium currūs Ci., carpentum dextrā in … clivum L., plaustrum O., regimen carinae O., navem Auct. b. Alx., equum H., equos (pri jahanju) C.; pri vožnji: iuga habenis V., quā flectat habenas O. kam naj pelje, fl. geminas acies (= oculos) huc V., oculos O., lumina (oči) V., lumina a gurgite in nullam partem O. ab Hesperia lumina O., ora retro O., vultus suos ad illum O.; o teku, poti: vestigia O., cursum ad puerilem vagitum L. (o volkulji) ali cursūs in laevum O. ali iter ad Privernum, iter Demetriadem L. pot ubrati, napotiti se, certum in orbem quadrupedis cursus O. voditi konja v določenem krogu, iter suum N. ali viam L. spremeniti smer pohoda, flecte viam velis V. jadraj kam drugam; refl.: acies oculorum se flexerat O., se in Daphnona fl. Petr.; med.: volucris … flectitur in gyrum O. leta v krogu, kroži; metaf. o rečeh: hinc se flectit (Hercynia silva) sinistrorsus C. se obrača na levo, unde in meridiem flecti eum (Euphratem) diximus Plin., sol ipse ad aquilonem scandens … ab ea meta incipit flecti Plin. — Kot mornarski t. t. zaviti okoli česa, objadrati kaj: Leucaten flectere molestum videbatur Ci. ep., in flectendis promunturiis Ci.
    b) redko časovno: flexo in vesperum die T. ko se je bil dan (k večeru) nagnil, proti večeru.

    2. metaf.
    a) qui (versūs) in Tiberium flecterentur T. ki jih je bilo mogoče aplicirati (nanašati) na Tiberija.
    b) α) kaj od koga: quod procul a nobis flectat fortuna gubernans Lucr. β) koga od česa: aliquem a studio ad imperium Ci., si quem a proposito spes … flexisset L., ubi animus iudicis ab aliqua … opinione flectendus est Q.

    3. intr. v med. pomenu
    a) (za)obrniti se, kreniti kam: Hasdrubal … ad Oceanum flectit L., ex Gabino in Tusculanos flexere colles L., cum procul hos laevo flectentīs limite cernunt V., inde Vitellius Cremonam flexit T., priusquam in Capitolium flecteret Suet.; pren. obrniti se k čemu, poprijeti se česa, podati se na kaj, odločiti se za kaj: postquam ad providentiam sapientiamque flexit T. ko pa je začel govoriti o … , arguebatur in ambitionem flexisse T.
  • girar (za)vrteti (se); izstaviti, trasirati, žirirati (menico); v obtok dati; obrniti se; posle opravljati

    girar una visita napraviti obisk
    girar en torno vrteti se v krogu
    hacer girar vrteti
  • haul2 [hɔ:l]

    1. prehodni glagol
    vleči, vlačiti; odpraviti, transportirati; spravljati iz rudnika; izvleči z mrežo (ribe)
    navtika vleči, zategniti (vrvi)

    2. neprehodni glagol
    vleči (at, on za)
    loviti ribe z mrežo; obrniti se (veter)
    navtika spremeniti smer

    to haul over the coals ozmerjati, dati komu popra
    navtika to haul the wind obrniti ladjo proti vetru
    navtika to haul upon the wind pluti z vetrom
  • haul round neprehodni glagol
    obrniti se (veter)
  • herumschwenken Fahnen usw.: mahati z; (sich umdrehen) obrniti se
  • im-petō (in-petō) -ere -petītus

    1. iti nad koga, lotiti se koga, napasti koga: Varr., impetis Haemonio maiorem Scorpion arcu Lucan., os hastā i. Sil., cedentem i. Stat.

    2. metaf.
    a) priti do koga —, obrniti se na koga s prošnjo: Amm.
    b) (ob)dolžiti koga; od tod subst. pt. pf. impetiti Cass. obdolženci.
  • iskrénuti ìskrēnēm
    I.
    1. obrniti: dvojica treba da bika uhvate za rogove i da mu iskrenu glavu na više
    2. prevrniti, zvrniti: iskrenuti košaru, kola
    3. obrniti narobe: iskrenuti kožuh
    4. prevrniti, presipati: skinu lonac s vatre i iskrenu jelo u zdjelu
    5. spremeniti, obrniti: iskrenuti tok dogadaja
    II. iskrenuti se obrniti se: nikad čovjek ne zna ovdje u što se stvar može iskrenuti
  • izvŕnuti ìzvr̄nēm
    I.
    1. obrniti: izvrnuti odijelo, nekoliko stranica u knjizi
    2. prevrniti, prekucniti: izvrnuti kola, lokomotivu
    3. ekspr. zvrniti: izvrnuti mnogu čašicu
    4. izkriviti, popačiti: izvrnuti smisao, istinu, nečije riječi
    5. zavihati: izvrnuti rukave
    6. zaviti: izvrnuti oči
    7. spremeniti: izvrnuti rukopis
    8. pošvedrati: izvrnuti cipele
    II. izvrnuti se
    1. zvrniti se: on se izvrnuo na krevet
    2. ekspr. umreti, zvrniti se: svi gledaju kad će se izvrnuti
    3. obrniti se, spremeniti se, sprevreči se: od onda se sve izvrnulo naopako
    4. prevrniti se, prekucniti se
  • jibe2 [džáib]

    1. samostalnik
    ameriško, navtika obrnitev jadra na drugo stran

    2. neprehodni glagol & prehodni glagol
    ameriško, navtika obrniti se (jadro), obrniti jadro na drugo stran, spremeniti smer
  • keel2 [ki:l]

    1. prehodni glagol
    mornarica prevrniti ladjo na bok zaradi čiščenja (over, up)
    opremiti s kobilico
    figurativno prevrniti

    2. neprehodni glagol
    obrniti se, prevrniti se
    figurativno ležati na hrbtu

    to keel over britanska angleščina prevrniti (se); ameriško omedleti
  • kehrtmachen obrniti se; zasukati se
  • kentern [Schiffahrt] Schifffahrt Boot: prevrniti se; Wind, Strömung: obrniti se; zum kentern bringen prevrniti
  • move round neprehodni glagol
    obrniti se
  • nakrénuti nàkrēnēm
    I.
    1. nagniti: nakrenuti glavu lijevo, nalijevo
    2. naravnati: nakrenuti kome put ovamo
    3. ekspr. zvrniti kozarec: i ja nakretoh onaj ostatak vina
    II. nakrenuti se
    1. nagniti se
    2. naravnati se, obrniti se
  • nàviti nȁvijēm, vel. nàvīj
    I.
    1. naviti: naviti predu, sat, časovnik, radio, strune na violini
    2. ekspr. nagniti: naviti flašu, bocu
    3. pomeriti: naviti pušku
    4. obrniti, umakniti: navij kola nadesno da mogu proći
    II. naviti se
    1. naviti se
    2. nagniti se: navila se tanka jela; naviti se malo na stranu
    3. obrniti se, umakniti se
  • obrátiti òbrātīm
    I.
    1. obrniti: obratiti pažnju na sebe, na što; obratiti koga na pravi put
    2. pridobiti: obratio sam ga za moje mišljenje
    3. spremeniti: obratiti što u pepeo
    4. spreobrniti: obratiti koga na drugu vjeru
    II. obratiti se
    1. obrniti se: obratiti se na Partiju, na prijatelje; obratiti se prijatelju
    2. spremeniti se: sva su se groblja obratila u ponore
    3. spreobrniti se: u doba romantizma mnogi su se protestanti obratili na katolicizam