Franja

Gebrauch, der, (-/e/s, Gebräuche) raba, (Verwendung) uporabljanje, uporaba; (Sitte usw.) običaj; religiöse Gebräuche verski običaji; Gebrauch machen von uporabljati (kaj), posluževati se (česa); in Gebrauch haben uporabljati; in/im Gebrauch sein biti v rabi, uporabljati se; außer Gebrauch sein ne biti v uporabi; außer Gebrauch kommen/setzen priti/vzeti iz uporabe

Gepflogenheit, die, navada, običaj; entgegen der Gepflogenheit drugače kot ponavadi, v nasprotju s tradicijo; von der Gepflogenheit abgehen prekršiti navado, odstopiti od navade

Gewohnheit, die, (-, -en) navada, (Sitte) Recht običaj; aus Gewohnheit iz navade; zur Gewohnheit werden priti v navado; zur Gewohnheit werden lassen pustiti, da (kaj) preide v navado; mit der Gewohnheit brechen opustiti navado

habitude [abitüd] féminin navada, običaj; (telesna) drža

d'habitude navadno
par habitude iz navade, brez premišljanja, avtomatično
force féminin d'habitude moč navade
homme masculin d'habitude človek navade
mauvaise habitude razvada
contracter une habitude navzeti se navade
perdre l'habitude odvaditi se
prendre l'habitude de quelque chose navaditi se na kaj
tourner en habitude postati navada

īn-stituō -ere -stituī -stitūtum (in [praep.], statuere)

1. postaviti (postavljati) v kaj ali kam: vestigia nuda sinistri instituēre (log. pf.) pedis V. trdno stopajo z golo levo nogo, vitem, arborem Suet., olera Aur., segetes Varr., pulvinar N.; z inf.: amphora fumum bibere instituta consule Tullo H. postavljena (v sušilnico), da se navleče dima; pren.: argumenta in pectus multa institui Pl., aliquem in animum Ter. srčno se okleniti.

2. s prolept. obj.: postaviti (postavljati), napraviti, narediti, (o)snovati, prirediti (prirejati), (z)graditi: institutas turres hostium admiratur C., pontem, pilorum numerum C., amphora coepit institui, cur urceus exit? H., ubi institui vineae possunt Ci., iste textrinum instituit Ci., tabulas ait ab Hirtuleio institutas (esse) Ci., instituit officinam Syracusis Ci., earum rerum mercatum Ci., quid adtinet codicem instituere? Ci. glavno knjigo narediti, dapes V., epulas Sil. pojedino pripraviti, convivia Suet., naves C., prata nova Col., plantaria Plin. drevesna sadišča narediti, bibliothecam Plin., solem Lact. ustvariti, officinas armorum N., aras Val. Fl., munitiones C., exedria Ci., oppida Amm., moenia Aur., metalla L., aerarium, stipendia, portoria Suet.; occ.
a) (čete) (raz)postaviti ((raz)postavljati), razvrstiti (razvrščati): aciem instituerat C., exercitus nostro more institutus Ci., duas legiones S., partem copiarum pro vallo Auct. b. Afr.
b) s predik. acc.: koga za kaj postaviti (postavljati), narediti, namestiti (nameščati) koga, vzeti koga v službo, zaposliti koga: heredem instituit Oppianicum Ci., aliquos sibi amicos Ci.; potem tudi brez predik. acc.: tutorem liberis non instituit Ci., tyrannis institutis leges extinguuntur Ci., qui primum instituit decumanos Ci., instituit mulier accusatores Ci., remiges ex provinciā i. C.

3. metaf. pripraviti (pripravljati) kaj ali se k čemu, na kaj, podvze(ma)ti, prirediti (prirejati), zače(nja)ti, lotiti (lotevati) se; abs.: propinqui quemadmodum instituerant, profecti sunt Ci., nos, ut instituimus, ad reliqua pergamus Ci.; z obj.: instituere litium actiones malebat Ci., ipse novas adsignationes instituit Ci., amicitiam cum aliquo i. S., institutus cursus Ci. pričeti, id iudicium Verres sua sponte instituit Ci., instituta est quaestio de eius morte Ci., iter i. H., viam Ci., sermonem C., triumphum Cu., delectum Ci., historiam Ci., condicionem Ci., negotium Pl.; z inf. skleniti, zavzeti se, nameniti se, kaniti, nameravati, odločiti se: Corn., Amm. idr., quod institueram dicere Ci., parietem ducere instituit Ci., cives ad necem producere instituit Ci., nunc tractare causam instituimus Ci., castra munire C., topica Aristotelea conscribere Ci., historias scribere H., libellos componere Suet., facere theatrum Vell. pričeti gradnjo gledališča, oppidum oppugnare Ci., tempus eius interficiendi quaerere N.; occ.
a) kaj (novega) uvesti (uvajati), napraviti, ustrojiti, določiti (določevati), odrediti (odrejati): omitto Etruriae institutos dies (festos) Ci., instituit ludos O., portorium vini i. Ci., regnum, novam religionem Ci., sumptus, qui antea non erant instituti Ci., poena a te in illum instituta Ci., i. censum L., leges Iust., inferias Suet., ferias Latinas Aur., nundinas, collegium Plin. iun., certamen Suet.; z inf.: ut facere instituerat C., Daphnis tigres subiungere curru instituit V., quos ab initio habere secum instituerat C.; z ACI: frumentum plebi dari instituerat Vell.; s finalnim stavkom: Arcesilaus instituit, ut dicerent … Ci., Dionysius instituit, ut barbam sibi adurerent Ci.
b) kaj (starega) urediti (urejati), uravna(va)ti: civitates Ci., civitatum mores S., ab adulescentia vitam S., familia bene instituta Q.
c) učiti, v čem poučiti (poučevati), napelj(ev)ati, usmerjati, napotiti, izobraziti (izobraževati), omikati, (o)likati, oblikovati koga: aliquem a puero Ci., si in pueritiā non his artibus institutus eras Ci., nos ita a maioribus instituti sumus Ci., sic tu instituis adulescentes? Ci., vir … non ita institutus Ci., homines liberi liberaliterque instituti Gell., oratorem artibus i. Q., litteris Q., Aur., aliquem ad dicendum Ci., aliquem ad omne officii munus Ci., aliquem ad lectionem Q., doctrinā liberaliter Ci., disciplinā Romanā, paribus disciplinis Suet., boves ad aratrum Col. priučiti k plugu, navaditi na plug, elephantos Cu. (iz)uriti; z inf.: Ceres mortales vertere terram instituit V., aliquem Latine loqui i. Col., Pan primus calamos cerā coniungere plures instituit V. — Od tod subst. pt. pf. īnstitūtum -ī, n

1. uredba, ureditev, ustroj, običaj, šega, navada: estne hoc praetoris institutum an edictum tyranni? Ci., addite nunc eius instituta Ci., vetere instituto publicanorum Ci. po starem običaju, haec a maioribus instituta accepimus Ci., Graeculorum instituto de me contionem interrogare solebat Ci., decumas contra instituta vendere Ci., ne quid novi fiat contra instituta maiorum Ci., meretricium Ci. posel, opravilo, imperii Aur.; occ.: per eos annos ex instituto militem non dederunt L. po dogovoru (pogodbi), virorum bonorum instituto vivere Ci. po navadi.

2. (pričeto ali nameravano) podjetje, nakana: non tam facile interrupta contexo, quam absolvo instituta Ci. pričeta dela, omnes eius instituta laudare facilius possunt, quam aemulari Ci., non ad nostrum institutum pertinet Ci.; occ. namera, namen, načrt, naklep: manere in instituto meo videor Ci., institutum vitae capere Ci., N. načrt za življenje, načelo, confusius agere quam institutum postulat Ci.

3. pouk, napotilo, napotek, v pl. = (s poukom vcepljena) načela: abundare praeceptis (teoretično) institutisque (praktično) philosophiae Ci., Cynicorum Cu., mores, instituta, facta Ci., optimis institutis mentem infantium informare Q.

moda ženski spol moda; običaj, šega, navada

función (ali dia) de moda gala gledališka predstava
pasado (ali fuera) de moda iz mode
a la moda moderen, moden, priljubljen (npr. igralec)
de moda antigua staromoden
a la moda de aquel tiempo po tedanjem običaju
de última moda po zadnji modi
estar de moda, sor (de) moda v modi biti
hacerse moda v modo priti
revista de modas modni žurnal

mode² [moud] samostalnik
moda, šega, običaj

to be all the mode biti v modi

mode¹ [mɔd] féminin moda; način, navada, običaj; pluriel modni predmeti, lišp

à la mode po (najnovejši) modi, móden, v modi
à la mode de po načinu
à la mode ancienne staromodno
à la mode nouvelle, à la dernière mode po novi, zadnji modi
hors de, passé de mode iz mode, nemoden, staromoden, nemoderen, zastarel
mode capillaire lasna moda
mode féminine, masculine ženska, moška moda
mode du jour trenutna, sedanja moda
articles masculin pluriel de mode moderno blago, artikli
bœuf masculin (à la) mode govedina z zelenjavo
coloris masculin mode modna barva
journal masculin de modes modni žurnal, list
lanceur masculin de mode ustvarjalec mode
magasin masculin de modes trgovina z modnim blagom
devenir la mode postati moda, priti v modo
c'est la mode (ainsi) taka je (pač) moda sedaj
il est de mode de porter ... moda je, da se nosi ...
lancer la mode lansirati modo
mettre à la mode spraviti, prinesti v modo
se mettre à la mode, suivre la mode iti z modo; držati se mode; oblačiti se po modi
passer de mode priti iz mode
travailler dans la mode delati v trgovini, v proizvodnji modnih artiklov
chaque pays a sa mode (proverbe) drugi kraji, drugi običaji

mōs, mōris, m (prim. gr. μαιμάω koprnim po čem, μάομαι in μώομαι stremim, težim za čim)

1. volja, svojevoljnost, samovolja: oboediens fuit mori patris Pl., alieno more ali ex more alīus vivere Ter., dominae pervincere mores Pr. svojevoljnost, bistro glavo, morem alicui gerere Ci. idr. komu po volji storiti, ugoditi (ugajati) komu, gestus est ei mos N., adulescentulo morem gestum oportuit Ter., alicuius voluntati morem gerere Ci., N. želji koga ustreči (ustrezati), željo izpolniti (izpolnjevati) komu, morem gerere animo Ter. srce ohladiti (ohlajati), sine me in hac re mihi gerere morem Ter. pusti mi mojo voljo, ne brani mi; prim. morigeror.

2. navada, šega, običaj: Pl., Ter., Cu., Iuv., Plin., Sen. ph. idr., antiquus Ci. idr., vetus, vetustus T., mores prisci L., m. pravus T., perversus Ci., more ductus N. držeč se starega običaja, more militari C., maiorum Ci., mos erat in Latio V., mos ritusque sacrorum V. obredni običaj žrtvovanja, sicut meus est mos H., ut moris est T. kakor je običajno, ut (sicuti Vell.) alicui moris erat T., magorum mos est non humare corpora suorum Ci., quibus omnia vendere mos erat S., quia mos est ita rogandi, roga Ci., quibus peractis morem sibi discedendi fuisse Plin. iun. so se vsakokrat razšli, in morem perducere Ci. uobičajiti, in morem venire L., O. postati običaj, preiti v navado, in morem verterat T. prišlo je bilo v navado, habebat hoc moris Plin. iun. to je imel v navadi, fecerat sibi morem L. navadil se je bil, in morem tonsa V. po šegi, spodobno, dostojno, e(x) more V., N., Plin. iun., T., Suet. idr. ali de more V., Plin. iun., Suet., Arn. po šegi (običaju), praeter (zoper) morem Ter., supra morem V. nenavadno, neobičajno, sine more furit tempestas V. prav nenavadno, facinus sine more! Stat. nenavadno; occ.
a) zakon, pravilo, predpis: mores viris et moenia ponet V., regere populos pacisque imponere morem V. (naspr. lex = pisani zakon), more palaestrae H. kakor predpisuje palestra (borilnica), ferrum patitur mores Plin. se vdaja (podreja) zakonom.
b) način, značilnost, lastnost, kakovost, svojstvo: Graeco more bibere Ci., si usitato more peccasset Ci., varium caeli praediscere morem V. razne značilnosti, različno kakovost, tako tudi m. siderum V., ego apis Matinae more modoque grata carpentis thyma per laborem plurimum H., quo more V. kako; more, ad morem ali in morem z gen. = kakor: Ci., Q., torrentis aquae vel turbinis atri more furens V. kakor deroča voda ali črni vrtinec, in morem stagni V.; mos vestis Iust. noša, moda.

3. način življenja, vedenje: qui istic mos est? Ter.; nav. pl. mōrēs -um, m nrav, morala, obnašanje, vedenje, bistvo, življenje, način življenja, čud, kri, narava, značaj, temperament: Ter., S., Ph., Q. idr., sui cuique mores fingunt fortunam hominibus Poeta ap. N., suis ea (sc. fortuna) cuique fingitur moribus Poeta ap. Ci., morum similitudo Ci., praefectus morum N. nravstveni nadzornik (v Kartagini), praefectura morum Suet. nravstveno nadzorništvo (v Rimu), diutius durant exempla quam mores T. kazni (drugim v strah) kot pa dejanje in ravnanje človeka, abire in avi mores L. vreči se po kom, mores huius pecudis (= bikov) Col., mores (sc. equorum) laudantur, qui sunt … Col.; occ.
a) lepo vedenje, dobra nrav, nrav(stve)nost, moralnost: quīs neque mos neque cultus erat V. nravnost in stroga disciplina, res eorum civibus, moribus, agris aucta S. po številu prebivalstva, nravstvenosti, ozemlju, periere mores Sen. ph.; evfem. mores meretricis Pl. ustrežljivo vedenje, ustrežljivost, izkazovanje naklonjenosti.
b) slabo vedenje, slaba, popačena nrav, (popačen) duh časa: si per mores nostros liceret T., quoniam ita se mores habent S., ita se habent mores, ut … Vell., ambitio iam more sancta est Pl., huius saeculi more Sen. ph., saeculi mores Fl., novis moribus favere Plin. vdajati se, streči duhu časa = vda(ja)ti se trenutnim razmeram.

naváda ž
1. navada, navika: to mi je prešlo v -o; moč -e; stara navada
2. običaj: to je pri nas navada; ljudske -e
narodni običaji
3. uzus, uobičajenost, navika, običaj: to je njegova navada; stara -a železna srajca
navika je jedna muka, a odvika trista muka; v -o priti
uobičajiti se; imeti -o
običavati; iz -e priti
izobičajiti se, izići iz običaja

obicéi -uri n

1. navada
□ de obicei navadno, ponavadi

2. običaj, šega

observance [əbzə́:vəns] samostalnik
izpolnjevanje (dolžnosti); obred, tradicionalna slovesnost; šega, običaj; observanca, redovni pravilnik

practice¹ [prǽktis] samostalnik
običaj, navada, splošna raba, običajen postopek; urjenje, vaja; praksa, izkustvo; opravljanje česa, (zdravnikova, advokatova) praksa, pacienti, stranke, klientela
pravno postopek, pravila postopka
množina spletkarjenje, spletke
tehnično ravnanje, tehnika dela

practice time čas za trening (avtomobilske dirke)
practice run vožnja za trening (avto)
practice alarm poskusni alarm
practice ammunition municija za vajo
aeronavtika practice flight poskusni let
in practice imeti prakso, biti v vaji, praktično
it is my practice to navajen sem, da
to make a practice of imeti navado, da
practice makes perfect z vajo se doseže popolnost
out of practice ne imeti prakse, biti iz vaje
to put in(to) practice izvesti, praktično uporabiti
it was then the practice tedaj je bilo v navadi

prammatica f

1. pravo pragmatična sankcija

2. navada, (pravni) običaj, uzus:
essere di prammatica biti običajno, biti uzus

rába ž
1. upotreba, primjena (men-), upotrebljavanje: napačna raba besede
pogrešna upotreba riječi, reči; govorna raba
upotreba u govoru; splošna raba
opća, opšta upotreba; vsakdanja raba
svakodnevna upotreba
2. upotreba, običaj: v -o priti
uobičajiti se, preći u upotrebu, početi se upotrebljavati; iz -e priti
izići iz upotrebe, biti izbačen iz upotrebe; to je že dolgo v -i
to se već dugo upotrebljava, primjenjuje
3. nisi za nobeno -o
nisi ni za što

rite [ráit] samostalnik
obred
cerkev obred, ritus; ceremonija, liturgija; običaj

rites; množina of hospitality gostoljubnost
baptismal rite cerkev krstni obred
burial (funeral) rites pogrebni obred, pogrebne ceremonije
conjugal rites, nuptial rites zakonsko, poročno (spolno) občevanje
last rites religija poslednji zakramenti
Greek rite grški pravoslavni obred
Roman rite, Latin rite rimskokatoliški obred

rito m

1. obred

2. relig. obred; ritual; bogoslužje, liturgija:
il rito del battesimo krstni obred
rito ambrosiano ambrozijansko bogoslužje
celebrare il rito nuziale poročiti, obhajati poročni obred

3. običaj, navada; ceremonija:
il rito dei doni natalizi običaj božičnega obdarovanja:
di rito običajen
è di rito che po navadi, navada je, da
piatto di rito (obvezna) praznična jed
sposarsi con rito civile poročiti se civilno

4. pravo procedura, postopek:
rito civile, penale civilni, kazenski postopek
eccezione di rito proceduralni ugovor

rītus -ūs, m (ali iz a) indoev. kor. *rei- šteti, računati (razširjen iz *ar- zlagati, sestavljati), skr. r̥táḥ- primeren, pravi, r̥tam svet (od bogov določen) običaj, božji ukaz, r̥tḗna = rīte, r̥túḥ- določen čas, gr. ἀριϑμός število, νήριτος neštet, ἐπάριτοι izbran(c)i, stvnem. rīman šteti, rīm vrsta, število = nem. Riem, lat. rīte; ali pa iz b) indoev. kor. *rei- teči, prim. skr. rītí-ḥ tek, tok, črta, tek stvari, način, lat. rīvus potok)

1. tradicionalen (ustaljen, uveljavljen) bogoslužen (bogočasten) način, verski običaj (obred), svet običaj (obred), ceremónija, ceremoniál, rítus: ritus est mos comprobatus in administrandis sacrificiis Fest., Graeco ritu sacra, non Romano facere Ci. verski zakoni, verski zakonik, verski običaj(i), bogoslužni obred(i): Varr., L., T., Suet. idr., Graeco simul barbaroque ritu sacra facta sunt Cu., ritus sacrorum V., magicus ritus O., nulli simulacrorum ritui deditus Aug. nikakršen malikovalec.

2. metaf. šega, običaj, navada, način, okus, moda: Pl., H., Plin., Suet. idr., ritusque referre Cyclopum O. posnemati, moribus ritibusque efferatioribus quam ulli barbari vivunt L.; večinoma v abl. rītū po navadi, po običaju, v skladu z navado (običajem), kot, kakor, nalík; z gen.: L., Iust., O., Lucr. idr., latronum ritu Ci. po razbojniško, kakor (kot) razbojniki, ferarum ritu Cu., pecudum ritu Ci., fluminis ritu H.; redkeje z adj.: Teutonico ritu V., novo ritu H. po novem okusu; occ. kot jur. t.t. slovesni (po državljanskem (civilnem) pravu predpisan) način: nuptiarum Dig.

Opomba: Star. gen. rituis: Varr. ap. Non.

rule¹ [ru:l] samostalnik
pravilo; kar je normalno, običajno
matematika pravilo; pravilo igre
cerkev pravilnik reda; predpis
pravno odločba, rešitev; pravni predpis; ravnilo; merilna vrvica; navada, običaj, pravilo; vladanje, upravljanje, uprava

as a rule navadno, praviloma, normalno
as is the rule kot navadno
by rule, according to rule po predpisih, po pravilih
by the rule and line figurativno natančno
rules of action (of conduct) smernice
rule absolute neomejeno gospostvo
rules of the air predpisi v zračnem prometu
rules of the road cestni prometni predpisi
rule of force tiranija
the rule of thumb praktično (ne teoretično) pravilo
by rule of thumb po izkušnji, empirično, približno
em rule pomišljaj
an exception to the rule izjemen primer
golden rule zlata sredina, zlato pravilo
hard and fast rule trdno, stalno, kruto pravilo
slide rule logaritmično računalo
standing rules pravilnik, statut
it is against the rules to je proti pravilom
it is the rule that... pravilo je, da...
to become the rule postati pravilo
to break a rule prelomiti pravilo
to hold (to bear) rule over vladati; gospodovati, gospodariti, biti gospodar nad
I make it a rule (to get up early) moje pravilo je (zgodaj vstajati)
to lay down a rule postaviti pravilo
to work to rule izvajati pasivno rezistenco
the exception proves the rule izjema potrjuje pravilo

saeculum (sēculum) in sinkop. stlat., pesn. in poznolat. saeclum (sēclum) -ī, n (iz indoev. *səitlom iz indoev. kor. *sē(i)- sejati; prim. lat. serere sejati, sl. sejati, got. manaseþs „setev človeštva“, človeštvo)

1. rod, zarod: muliebre saeclum LUCR., cupide generatim saecla propagant LUCR.; o živalih: saecla animantum, ferarum, pavonum, cornicum LUCR.; o sencah v podzemlju: totisque exspectent saecula ripis STAT.

2. = gr. γενεά povprečna doba enega človeškega rodu (pri starodavnikih = 33,3 leta), človeško obdobje, človeška doba, človeški vek, era, rod, generacija: multa saecula hominum CI., cum ex hac parte saecula plura numerentur quam ex illa anni L., magnus saeclorum ordo V., cornix novem saecula passa (doživevša, preživevša) O., aetates non annis, sed saeculis scimus esse disiunctas HIER.

3. meton. obdobje, doba, čas = v določeni dobi živeči človeški rod: huius saeculi licentia CI., nostri infamia saecli O., fecunda culpae saecula H., saeculum aureum SEN. RH., SEN. PH., LAMP., LACT., Augustus aurea condet saecula Latio V., aurea sunt vere nunc saecula O., saeculum aëneum SERV., saeculum ferreum L., saecula ferrea TIB.; poseb. (ret.) obdobje, doba = vladarsko obdobje, vladarstvo, obdobje (doba, čas) vladavine kakega cesarja: saeculum felicissimum SEN. PH., tristissimum saeculum PLIN. IUN., beatissimi saeculi ortu Nerva res dissociabiles miscuit T.; occ.
a) doba glede na šege in mišljenje v njej živečih ljudi, čàs, čási, duh časa, dnevna moda, navada, običaj: aspera saecula mitescent V., impia aeternam timuerunt saecula noctem V., nec corrumpere aut corrumpi saeculum vocatur T.
b) zemeljsko (tuzemsko) življenje, časnost, začasnost, minljivost, posvetno življenje, posvetnost: PRUD., COD. I.; o nraveh in načinu življenja nevernih: videmus etiam saeculi (po nekaterih izdajah saecularia) exempla TERT.

4. najdaljša doba življenja, stoletje, vek: saeclum spatium annorum centum vocarunt VARR., duobus prope saeculis ante CI., multis post saeculis CI., saeculo festas referente luces H.; sinekdoha stoletje, vek = dolga (nedoločena) doba, dolga vrsta let: aliquot saeculis post CI., multa, plurima, sescenta saecula CI., in tot saeculis L., sint Albani per saecula reges V., egregia per saecula gens V., tarda gelu saeclisque effeta senectus V., per saecula nulla tacetur O., longo putidam saeculo H., saeculi res in unum diem cumulavit CU., vir saeculorum memoriā dignus Q., facto in saecula ituro SIL. ki bo prišlo do poznih (prihodnjih) stoletij = ki ga bodo slavili še v poznih (prihodnjih) stoletjih, ibit in saecula fuisse principem PLIN. IUN. ohranilo se bo do poznih vekov, ohranilo se bo še stoletja, in famam et saecula mitti LUCAN.; meton. stoletje, vek = ljudje ali človeštvo kakega stoletja (obdobja, dobe, veka): apud saeculum prius TER., saeculorum reliquorum iudicium CI., dicent haec plenius futura saecula Q., animus de saeculo querens SEN. PH.