incontrare
A) v. tr. (pres. incontro)
1. srečati, srečevati
2. naleteti (tudi pren.):
incontrare pericoli naleteti na nevarnosti
incontrare il favore del pubblico naleteti na, biti deležen naklonjenosti občinstva; absol. uspevati, ugajati:
un libro che incontra uspešnica
3. šport srečati, igrati s kom, boriti se proti:
la squadra di casa oggi incontra la capolista domače moštvo bo danes igralo z vodilnim na lestvici
B) ➞ incontrarsi v. rifl. (pres. mi incontro)
1.
incontrarsi in naleteti na
2. pren. ujemati se, soglašati:
incontrarsi nelle idee politiche soglašati v političnih pogledih
3. (confluire) stekati, združiti se
4. srečati, srečevati se
5. spopasti, spopadati se; skočiti, skakati si v lase
Zadetki iskanja
- incorrere* v. intr. (pres. incorro) (incappare) pasti, padati (v); naleteti (na):
incorrere in un pericolo znajti se, biti v nevarnosti
incorrere nella scomunica biti izobčen - in-currō -ere -currī (redko -cucurrī) -cursum est
1. (nalašč) teči v, dirjati v kaj: incurristi amens in columnas Ci. (preg.) „zaletel si se z glavo v zid“; abs.: torrentes praecipiti, alveo incurrunt Cu. dero. Od tod pren.: agri in Campanum publicum incurrebant Ci. so se raztezala v … , segala v …
2. (kot voj. t. t.) (s)teči, (z)dirjati proti komu, napasti koga, navaliti na koga: suos iam incurrentes tubā revocāvit N. ko so že hoteli napasti, ko so že tekli proti sovražniku; v starejši dobi z dat.: i. Romanis T., Mauris S., levi armaturae hostium L.; od tod pren. tudi: armentis incurrunt ursi O.; nam. dat. in z acc.: in nos Cu., in confertissimos hostes S., in Romanos L.; pren.: in hanc rei p. navem classes incurrunt Ci.; metaf.: z besedami napasti (napadati), zaletavati se v koga, precejati, obdel(ov)ati koga: in tribunos i. L., i. in alterius famam Ci.; poklas. trans.: Ap., tota vi novissimos incurrunt T., eos a tergo i. S. fr., hostium latus i. L.; occ. (v kako deželo) vdreti, udariti z vojsko: i. in agrum, in Macedoniam L.
3. (slučajno) zadeti, naleteti na koga, srečati koga, prestreči koga: qui in me ipsum incurrit Ci.; abs.: quis est tam Lynceus, qui nusquam incurrat Ci. da bi nikjer ne naletel; pren.: neque quemquam offendet oratio mea, nisi qui se ita obtulerit, ut in eum non invasisse (namenoma), sed incucurrisse (slučajno) videar Ci.; o osebah: incurrere in oculos Ci. v oči priti, v oči pasti; o stvareh: ea in oculos incurrunt Ci. ali oculis i. Sen. ph. v oči biti (udarjati); trans.: deus videntium sensus incurrit Ap.
4. metaf.
a) o času in dogodkih: dogoditi (zgoditi) se, pripetiti se, nastopiti, zadeti: Icti., incurrit tempus Ci., id incurrit in eum diem Ci. pride, pade na ta dan, casus in sapientem potest incurrere Ci.; z dat.: i. circensibus Suet.
b) (v kako stanje) zaleteti se, zagaziti, zabloditi, zaiti, priti, zabresti, pasti, zapasti (čemu): per errorem in fraudem i. Ci., non desino incurrere in crimen Ci., in perniciem Cu., hic labor in reprehensionem incurrit Ci. zapade graji, hi quaestus in odia hominum incurrunt Ci. zapadejo sovraštvu, postanejo predmet sovraštva; poznolat. trans.: Icti., Arn., Lamp., i. crimen loquacitatis Lact. Pri poznejših piscih najdemo še številne prenesene pomene:
c) komu pasti, pripasti (pripadati), v (na) del(ež) priti: doleo aurum, quod in istum incurrit Aug.
č) pregrešiti se, grešiti zoper kaj: in quod praeceptum incurro Aug.
d) trans. vsiliti (vsiljevati) se komu: ingratos quoque memoria cum ipso munere incurrit Sen. ph. - intoppare
A) v. tr. (pres. intōppo) pog. naleteti (na)
B) ➞ intoppare, intopparsi v. intr., v. rifl. (pres. /mi/ intōppo) naleteti (na), zadeti (ob) - in-veniō -īre -vēnī -ventum
1. Z zunanjim obj.: na kaj (do česa) priti, na koga (kaj) zade(va)ti, naleteti, kaj najti (nahajati), in sicer
a) slučajno: Pl., Ter., Iust., Suet., Amm., lintribus inventis sibi salutem reppererunt C., naves C., thesaurum H., Roscius consules Pompeiumque invenit C., suem sub ilicibus V., in agro populabundum hostem L.; pass.: Scipio mortuus in cubiculo inventus est L.
b) iskaje: vado per equites invento C., argenti venas Ci., quaerensque per arva piorum invenit Eurydicen O., argentum Pl., locum ubi esset N.; metaf. izvedeti, po(i)zvedeti, dognati, obresti, razkri(va)ti, zaslediti: coniurationem Ci.; z ACI: inveniebat ex captivis Sabinis flumen prope abesse C. je našel = izvedel; z odvisnim vprašalnim stavkom: quid agat, non invenit O., non inveniebat, quo modo … Ci., neque certum inveniri poterat, ne … an … Ci.
c) occ. v knjigah zapisano najti (nahajati): de qua re nulla littera in veteribus libris invenitur Ci., apud plerosque auctores invenio (z ACI) L., quod quibusdam in annalibus invenio L.
č) med. in refl. znajti se, pri(haja)ti, navaditi se česa, izuriti se v čem, postati vešč, uveščiti se: Petr., Sen. ph., inveniebantur lacrimae tamen O. so se prikazovale; toda: dolor se invenit O. je odlegla (= popustila). —
2. S prolept. obj.
a) (slučajno) kaj dobi(va)ti, pridobi(va)ti si, udobiti (= pridobiti): nomen, cognomen (ex aliquā re) Ci., ex quo illi gloria opesque inventae S., fraude culpam Ci., sine invidiā facillime laudem Ter., ibi maximam gloriam Iust., gloriam ex culpā S., infortunium Ter., labore inventa bona Ter., gratiam a dis Pl., salutem fugā Sil.; pesn.: fax nullos invenit ignes O. se ni vžgala.
b) (hote) najti, doseči (dosegati), napraviti (napravljati) si, narediti, priboriti (si): viam ferro T. pot si napraviti, mortem manu V., fata viam invenient V., per me inventa salus Ci.
c) occ. iznajti, umisliti (umišljati) si, izmisliti (izmišljati) si, izumiti (izumljati): tum laqueis captare feras et fallere visco inventum (est) V., artes Ci., V., auspicia Ci., verba nominaque invenēre H., ignotum tragicae genus invenisse Camenae dicitur Thespis H., fallaciam Ter., nihil acute inveniri potuit in eis causis, quod ille non viderit Ci.; z inf.: i. puero succumbere furtim Tib. —
3. S predik. določilom (o osebah) spozna(va)ti koga za … ; pass. tudi = (po)kazati se, izkazati se, zdeti se: quam si invenisset idoneum N., ipsis durior inventus est C., invenior Parthis mendacior H., Pamphilam inventam esse civem Ter. — Od tod subst. pt. pf. inventum -ī, n iznajdba = izum, izumitev, iznajdek, našestek: Ter., V., N., Iust., Q., inventum medicina meum est O., Zeno, cuius inventorum (= filozofska načela, ki jih je oblikoval) aemuli Stoici nominantur Ci. - light*6 [lait] neprehodni glagol
izstopiti, iti dol (from, off)
pasti (on na)
spustiti se (on na)
naleteti (on na)
ameriško, sleng navaliti (into na)
ameriško, sleng izginiti, pobegniti (out)
dogoditi se
a cat always lights on its feet mačka vedno pade na noge
the bird lighted on a twig ptič se je spustil na vejico - meet*2 [mi:t]
1. prehodni glagol
srečati, sestati se s kom; spoznati, predstaviti, biti predstavljen komu; počakati koga (na postaji)
figurativno zadovoljiti, izpolniti (željo); spoprijeti se s kom, nastopiti proti komu
figurativno postaviti se po robu, premagati (težave), rešiti (problem), opraviti s čim; naleteti na koga; ustrezati, ujemati se; izpolniti (obveznosti), plačati (stroške)
2. neprehodni glagol
srečati se, sestati se, zbrati se; spoznati se; združiti se, stikati se (ceste), dotikati se, priri vstik; ujemati se, skladati se; naleteti (with na)
doživeti, pretrpeti (with)
to meet each other (one another) srečati se
well met! lepo, da smo se sestali!
pleased to meet you veseli me, da sva se spoznala
meet Mr. Brown da vam predstavim g. Browna
ekonomija to meet a bill plačati dolg, honorirati (menico)
to meet the case zadostvovati, biti primeren
to meet one's death umreti
he met his fate umrl je
he met his fate calmly sprijaznil se je zusodo
to meet the eye prikazati se, pasti v oči
to meet s.o's. eye spogledati se s kom
there is more in it than meets the eye za tem tiči več
to meet the ear priti na ušesa
to meet expenses plačati stroške
the supply meets the demand ponudba ustreza povpraševanju
to meet s.o. half way popustiti, iti na pol pota nasproti
to meet one's match naleteti na sebi enakovrednega človeka
to make both ends meet shajati (s plačo)
to meet misfortunes with a smile hrabro prenašati nesreče
to meet trouble half way biti prezgodaj zaskrbljen, prezgodaj se razburjati
to meet s.o.'s wishes izpolniti komu želje
to meet with doživeti, naleteti na kaj, ameriško strinjati se
he met with an accident ponesrečil se je
to meet with success uspeti
to be well met dobro se ujemati
this coat does not meet ta suknja je pretesna - nabàsati -ām in -šēm
1. naleteti: nabasati na koga, na neprijatelja
2. po naključju najti: nabasati što
3. prispeti, priti: oba bataljona su nabasala iza leđa - nabatr̀ljati -ām naleteti, najti: i slijepa kokoš nabatrlja na zrno
- nabŕčati -īm naleteti
- nàgaziti -īm
I.
1. stopiti na kaj, v kaj: nagaziti na most, u blato, na staklo, ekspr. na tanak led
2. nameriti se, naleteti: nagaziti na selo, na kurjaka
3. pohoditi: miran, ni mrava da nagazi; nagažen crv
4. stopiti komu na nogo: Bora nagazi ispod stola Kostu
5. poteptati: nagaziti zemlju nogom
6. nagaziti na sugreb, na urok, na čini stopiti na uročen predmet
II. nagaziti se nakorakati se, nahoditi se: nagaziti se snijega nahoditi se po snegu - naíći nàīdēm, oni nàīdū, naídi, naídoh naíde, naìšao naìšla
1. priti: vi baš naidoste; patrola samo što nije naišla
2. naleteti, nameriti se: naići na poteškoće, na dobar, lijep doček, na dobar prijem, na razumijevanje, na odobravanje svih prisutnih; naići na otpor, na opoziciju, na neodobravanje, na osudu
3. obiskati: na nj naide neko iskušenje
4. vstopiti: Sunce je naišlo u sazviježde Djevice
5. privoliti: nije htio na to naići
6. dobiti: naići na priznanje
7. čizma ne može naići škorenj je preozek, ne morem ga obuti
8. ekspr. naići na lijepak, lepak ujeti se na limanice - nalètjeti -tīm (ijek.), nalèteti -tīm (ek.)
I.
1. prileteti: naletješe oblaci
2. priteči: naletio je zec pred pušku
3. naleteti: naletjeti na čovjeka
4. zaleteti se: vlak je naletio na teretni vlak
5. pasti v: naletjeti na zasjedu
6. zadeti: naletjeti na neprijateljsku patrolu, stražu
7. napasti: neprijatelj je naletio na naše položaje
8. zleteti: kapa mu naletje na oči
II. naletjeti se naleteti se: ptica preletjela Sredozemno more, pa se naletjela - nalètnuti nàletnēm prileteti, naleteti; ekspr. pokazati se: na usta mu učas naletnu podli drhtaji
- nàmjeriti -īm (ijek.), nàmeriti -īm (ek.)
I.
1. pomeriti: na koga si to namjerio?
2. napeljati: vrag me namjerio na veselo društvo
3. najti: namjerio sam ga kod kuće
4. naleteti, po namerici srečati: namjerio sam ga na ulici
II. namjeriti se
1. nameriti se, naleteti: namjerio sam se na jednu kućicu i kupio je
2. po namerici se srečati - nancīscor -scī, nanctus (po najboljših rokopisih) in (slabše) nactus sum (incoh. glag. nancīre iz indoev. kor. *Hnek̑- doseči, zgrabiti, nesti; prim. skr. náśati doseže, gr. ἐνεγκεῖν [pf. ἐνήνοχα, aor. pass. ἠνέχϑην] nesti, ποδ-ηνεκής do nog segajoč, sl. nesti = hr. nèsti = lit. nèšti)
1. (slučajno, naključno, ob priložnosti, brez truda in namena) dobiti, ujeti: unde anulum istum nactus? Ter., nancisci praedam, frumentum, idoneam (turbidam) tempestatem (ugodno (hudo) vreme), ventum idoneum, tempus (čas) C., spem morae nacti C. ko se jim je zbudilo upanje, da bo omahoval, nancisci maiorem spem impetrandi Ci. ep., immanes beluas venando Ci., febrim N., Suet., morbum N. oboleti, zboleti, mortem N. umreti; o neosebnem subj.: meum quod rete atque hami nancti sunt, meum potissumu<m>st Pl.
2. doseči, pridobiti (si), dospeti kam, priti do česa: eadem (sc. vitis) … claviculis suis quasi manibus, quicquid est nacta, complectitur Ci., nancisci nomen poëtae H., fidem O. doseči verodostojnost, zgoditi se, izpolniti se, uresničiti se, silentia ruris (sc. currendo) O. do tihega polja dospeti, priti, specum quandam Gell.
3. slučajno najti, zateči (dobiti, ujeti) koga, kaj, naleteti na koga, na kaj, zadeti na koga, na kaj, nameriti se, v srečo ali nesrečo koga nastopiti, zgoditi se ali pripetiti se: nactus sum etiam, qui Xenophontis similem esse se cuperet Ci., naviculam nanctus eā profugit C., locum nancti egregie et naturā et opere munitum C.; z dvojnim acc.: te otiosum Ci., naturam maleficam nactus est in corpore fingendo N. narava se je pokazala zlovoljno do njega, izkusil je zlovoljnost narave; pt. pf. nanctus 3 ki ima slučajno pri sebi koga, kaj: obsides C.
Opomba: Nactus s pass. pomenom: Hyg., Ap., Aur. Star. inf. pr. nanciscier: Pl. - naòputiti -īm naleteti: on je po sebe na zlo naoputio
- nasr̀ljati -ām naleteti: nasrljao sam na Luku
- nàtrapati -ām naleteti: natrapati na neprijateljsku patrolu
- natr̀čati -īm
I.
1. pridirjati: desetak njih natrče s lijeve
2. zadeti ob: natrčao je grudima na puške
3. naleteti: natrčati na gomilu ljudi
4. zaleteti se, prenagliti se
II. natrčati se nadirjati se