Franja

Zadetki iskanja

  • naklòn -ôna m
    1. naklon: odzdraviti z -om glave
    2. nagib, nagnutost, naklon: naklon strmine, proge
    3. način, modus: povedni naklon
    indikativ; velelni naklon
    imperativ; pogojni naklon
    kondicional; želelni naklon
    optativ
  • tón m (gr. tonos)
    1. ton, zvuk: visok, nizek, osnovni, vodilni ton; svetli, temni, topli ton
    2. ton, način: z menoj ne boš govoril v takem -u
  • víža ž (srvnj. wise) razg.
    1. melodija: peti stare -e
    2. način: na to -o se midva ne bova razumela
  • žánr -a m (fr. genre) žanr, način, vrsta: epski, lirski, dramski žanr
  • bátik i batík m (jav.) način bojadisanja
  • brús m
    1. brus, tocilo: z nogo poganjati brus; ročni brus
    2. način brušenja: oceniti brus briljanta
    3. pejor. nespretan odrastao čovjek (-vek), obično mlađi: tak brus si že, pa se še podiš z otroki
    4. jezični (-čki) savjetnik (-ve-): jezikovni brus
  • bulvárka ž drama iz savremenog života koja na lak način prikazuje aktualne probleme
  • cmokávzarstvo s grub način književnog izražavanja, pisanja
  • deskriptíva ž
    1. deskriptiva, deskriptivna geometrija
    2. opisni način rada
  • dúktus m (lat. ductus) duktus, način vodenja pera pri pisanju
  • enoúmen -mna -o koji se može razumjeti (-meti) samo na jedan način: enoumen tekst; -a definicija
  • enoúmnost ž jedan način razumijevanja (-mev-): enoumnost odgovora
  • fabricírati -am fabricirati, fabrikovati, izrađivati na fabrički način
  • gospodoválnost ž gospodujuči, zapovjednički (-ved-) način: odbil jo je s svojo -jo
  • govoríca ž
    1. glasina, vijest, vest, glas: po mestu se je razširila govorica; prazne -e
    2. govor, jezik: naučil se je tuje -e; ljudska govorica
    narodni govor; domača, pesniška govorica
    3. način govora: zoprna mi je njena sladka govorica
    4. razgovor: govorica ni prav stekla
    razgovor nekako ne može da se razvije
  • imperatív m (lat. imperativus) imperativ, zapovjedni (-ved-) način: kategorični imperativ
  • índikativ m (lat. indicativus) indikativ, izjavni, izrični način
  • iz predl. s gen. pokazuje
    1. mjesto odakle se što udaljuje, odakle što izlazi: priti iz hiše; privreti iz srca; potovati Maribora v Ljubljano; piti iz kozarca
    piti iz čaše; pismo iz Zagreba; vlak iz Beograda
    2. vrijeme otkako nešto traje: spomin iz nekdanjih časov
    uspomena iz davnih vremena; to znanje ima iz srednje šole; iz dneva v dan
    iz dana u dan; iz mladega
    iz djetinjstva
    3. način kako se radnja dogodila; iz srca rad ustrežem
    od srca rado sam na usluzi; to znam iz glave
    napamet
    4. uzrok zašto se radnja dogodila: laž iz zadrege
    laž u neprilici; to je storil iz obupa
    to je učinio u očajanju
    5. od čega je što načinjeno: verižica iz čistega zlata
    lančić od suhoga, od žeženoga zlata; iz lesa izrezljan kip
    od drveta izdjeljan, izdeljan kip; žganci iz ajdove moke
    žganci od heljdina brašna
    6. iz muhe narediti konja; priti iz dežja pod kap doći sa crniša na goriš
  • izvès -ésa m alp. način penjanja
  • izzvijáčiti -im izlijati, izmamiti na lukav način: izzvijačiti si dopust