Franja

Zadetki iskanja

  • hinübermüssen morati (iti) (tja)
  • hinübersollen morati (iti) (tja)
  • ìmati īmam imádēm, imámo imádēmo, ìmajū imádū, vel. ìmāj -te, impf. ìmāh ìmađāh imàđāh ìmadijāh imàdijāh, ìmāše ìmađāše ìmadijāše; ìmao ìmala
    I.
    1. imeti: nije imao onde ni stope svoje zemlje; imaš li čime da platiš; djeca nemaju od čega da žive; imati više sreće nego pameti; imati volju, ugled, iskustvo, zadatak, sastanak; imati para kao pljeve, kao dubreta; imati čiju kćer za ženu
    2. utegniti: imati kad; ja nemam kad da ti pišem
    3. morati: tu ima da se radi tu se mora delati
    4. biti: uzimajte dok ima jemljite, dokler kaj je; ima li vode? ali je kaj vode, imate kaj vode?
    5. imati vremena utegniti; ima vremena ne mudi se
    6. ima tome pet dana od tega je minilo pet dni
    7. što ima to da znači? kaj naj to pomeni?
    8. imati koga rado imeti koga rad; nema od toga ništa iz tega ne bo nič; imati pravo imeti prav; zato se je Karađorđe ovako i čuvao, i imao je pravo da se čuva; imati krivo ne imeti prav, misliti narobe; i nisu imali krivo oni koji su tražili da odmah započne borba protiv okupatora; ne imati kud ni (drugega) izhoda; i Miloš je na to pristao, nije imao kud
    II. imati se
    1. imeti se: on se ima dobro sa svojim prijateljima
    2. biti v razmerju: tri prema pet ima se kao devet prema petnaest
  • iméti imam, imej imejte, imel unela, imajoč
    I.
    1. imati: imeti hišo, dom; imeti kaj soli v glavi
    biti pametan; imeti srečo; imeti zaslužek
    zarađivati; imeti oblast v svojih rokah
    imati vlast u svojim rukama; imeti veliko opraviti
    imati mnogo posla, biti veoma zauzet; imeti vsega dovolj
    imati svega u izobilju; imeti več sreče kot pameti; vem, s kom imam opraviti
    znam s kim imam posla
    2. držati: imeti konje, govor, študente na stanovanju
    3. držati, smatrati: imeti koga za poštenjaka, za nedolžnega
    4. imeti koga za norca držati koga za budalu, praviti koga budalom, sprdati se s kim; imeti ga pod kapo
    biti nakićen, biti pripit, biti nakresan, iluminiran; imeti mlade
    okotiti se, ošteniti se, oprasiti se, oteliti se, oždrijebiti (-ždreb-) se; imeti s kom prepir
    svađati se s kim; imeti koga rad
    voljeti (-le-) koga; imeti koga v čislih
    cijeniti (cen-) koga; imeti koga trdo, v strahu
    držati koga u zaptu; ima me, da bi zaspal
    spava mi se
    5. morati: imaš priti o pravem času
    6. moći: mi imaš posoditi kaj denarja
    možeš li mi pozajmiti
    II. imeti se: kako se imaš
    kako si, kako živiš; dobro se imej
    budi zdrav, budi sretan, budi srećan, dobro se provedi
    III. ne imeti
    nemati: nimam ti kaj povedati
    nemam šta da ti kažem; nimaš mu kaj očitati
    ti nisi pozvan da ga prekoravaš
  • müssen ([mußte] musste, gemußt/gemusst/müssen)

    1. morati (ich [muß] muss moram), treba je (es [mußte] musste durchgearbeitet werden treba je bilo ...); nicht müssen ne smeti, nikar ne (du [mußt] musst nicht ne smeš, nikar ne ...) ; (brauchen) ni treba (du [mußt] musst nicht gleich ... ni ti treba ...) ; hat das sein müssen? ali je bilo to treba/potrebno?

    2. Wahrscheinlichkeit: gotovo/prav gotovo/očitno (er [muß] muss krank sein gotovo/očitno je bolan) mal müssen: ich [muß] muss mal moram (iti) na stranišče; Ich [muß] muss schon sagen! Veš kaj!
  • neccese (iz *ne-ced-tis, *ne-cezd-tis; nĕ in cēdere; prvotno subst. *necessis (neizpričano) neizogibnost iz *necessi, necesse in sis, fieret, fuit idr., odkoder (ko sta se ti obl. čutili adjektivno) subst. necessitas in necessitudo; poleg necesse sta bili predklas. in poklas. v rabi tudi stlat. obl. necessus in necessum (necessum je najbrž v konstrukciji ACI okamenel acc.)) ne(iz)ogibno, (neizogibno) potrebno, nujno le v predik. zvezi

    1. necesse esse (neizogibno) potrebno je, treba je, morati: iam non solum licet, sed etiam necesse est Ci., ne quid plus minusve quam sit necesse dicat Ci. Subj. v tej zvezi ni nikdar kak subst., ampak
    a) neutr. pron.: id necesse est Tit. fr., emas non quod opus est, sed quod necesse est Ca. ap. Sen. ph., quod tibi necesse minime fuit Ci.
    b) inf.: Vitr., Mart., non necesse est omnes commemorare Ci., si ista necesse esse arbitrati essent oratorem ipsum erudire in iure civili Ci., et nimium meminisse n. est V.; z dat. personae in inf.: Enn., Varr., Val. Max., Plin. iun., vidit n. esse Miloni proficisci Lanuvium Ci. da mora Milon na pot v Lanuvij, homini n. est mori Ci., quasi vero … non n. sit nobis Gergoviam contendere C., nemini omnium certare oratione cum eo (sc. Hannone) n. fuit L.; z atrakcijo: quia non omnibus stantibus n. est dicere Ci., vobis n. est fortibus viris esse L.
    c) ACI: Naev. fr., Pl., Enn., Corn., Vitr., eum condemnari n. erat Ci., consilia ineunt, quorum eos in vestigio paenitere n. est C., n. est te regem venerari N.
    d) zahtevni stavek v cj. (brez conj.): Luc., singularis audacia ostendatur n. est Ci., intimi multa apertiora videant n. est Ci., Leuctrica pugna immortalis sit n. est N., iura inventa metu iniusti fateare necesse est H., hanc (sc. Ausoniae tellurem) pelago praeterlabare n. est V.; redko s conj. ut ali ne; z ut: Col., Sen. ph. in poznejši pisci: hoc n. est, ut is, qui nobis causam adiudicaturus sit, aut inclinatione voluntatis propendeat in nos aut … Ci., quos tantopere timeat, eos n. est, ut, quoquo modo possit, veneficio petat Corn.; z ne: n. aut (sc. mors) ne perveniat aut transeat Sen. ph.

    2. necesse habere meniti, da je potrebno, meniti, da je treba, spozna(va)ti, šteti za potrebno, morati;
    a) z inf.: Ter., Vitr., Lentulus in Ci. ep., Auct. b. Afr., Val. Max., Sen. ph., Petr., Iust., G. idr. poznejši pisci, non verbum pro verbo necesse habui reddere Ci., non habebimus n. semper concludere Ci., ne ad ultimum supplicium progredi n. habeant C.; tako tudi necesse putare: si tibi n. putas respondere Ci.
    b) pozneje z abl. (kakor opus habere) = treba je komu koga ali česa, potrebovati koga ali kaj: non n. habent sani medico Vulg.

    Opomba: Don. vzporeja necesse z necessis, zato v nekaterih izdajah najdemo: nunc aliena tua tamen aetate omnia mitte aequo animoque, age dum, magnis concede necessis? Lucr. (3, 961), quos opere in tali cohibet vis magna necessis? Lucr. (6, 811).
  • necesitar (pri)siliti, primorati; zahtevati; morati; (nujno) potrebovati

    necesito salir moram iti ven
    necesitar (de) auxilio pomoč potrebovati
    no necesito de tí, no te necesito odrečem se tvoji pomoči
  • need2 [ni:d]

    1. neprehodni glagol
    arhaično biti potrebno; biti v stiski, primanjkovati česa

    2. prehodni glagol
    potrebovati; zahtevati

    3. pomožni (z nedoločnikom s to v trdilnih, brez to v vprašalnih in nikalnih stavkih)
    morati, treba je

    it needs not that; ali it does not need that ni treba, da
    there needs no excuse opravičilo ni potrebno
    it needed doing to je bilo treba narediti
    it needs to be done to je treba narediti
    she needn't do it tega ji ni treba narediti
    you needn't have come ne bi ti bilo treba priti
    more than needs več kot je potrebno
    what need (ali needs) ? čemu to?
  • sollen

    1. morati, naj (er soll das tun mora storiti, naj stori); ich sollte moral bi; nicht sollen ne smeti (er soll nicht aufstehen ne sme vstati) ; in Geboten: [Du] du sollst nicht töten! Ne ubijaj!; er sollte nicht ne bi smel

    2. Wünsche, Fragen: naj (das soll genügen naj bo dovolj, hoch soll er leben naj živi; was soll bedeuten ... kaj naj pomeni, kaj na bi pomenilo); was soll das? čemu to? kaj naj bi s tem?; sollte (das sein Ernst sein)? in v resnici (s tem resno misli)?

    3.
    sollte: ich sollte nicht ni mi bilo dano, da bi (ich sollte ihn nie [wiedersehen] wieder sehen ni mi bilo dano, da bi ga še kdaj videl)

    4. baje (er soll krank sein baje je bolan)

    5. in Bedingungssätzen: če bi, če bi slučajno/morda, ko bi (sollte er kommen če bi prišel, če bi slučajno prišel, ko bi prišel)
  • toccare

    A) v. tr. (pres. tocco)

    1. potipati; prijeti; trkati:
    cose che si possono toccare konkretne, vidne stvari
    toccare le bestie ekst. priganjati, spodbadati živali (z bičem, ostjo)
    toccare i bicchieri trkniti s kozarci
    toccare con mano osebno se prepričati (o čem)
    toccare un tasto pritisniti na tipko
    toccare il violino zabrenkati na violino

    2. dotakniti, dotikati se:
    toccare fondo dotakniti se dna (v vodi)

    3. premakniti, premikati; vzeti, jemati v roke; dotakniti, dotikati se; poškodovati; popraviti, popravljati:
    guardare ma non toccare! ne dotikaj se!
    non toccare cibo, letto ne jesti, ne spati
    non toccare libro ne se dotakniti knjige, ne se učiti
    nel quadro non è stato toccato niente na sliki niso popravili nič

    4. doseči, dosegati (tudi pren.):
    toccare il cielo con un dito pren. biti v devetih nebesih
    toccare la maturità doseči zrelost
    toccare un porto, una città navt., aero pristati v pristanišču, v mestu
    toccare il segno pren. zadeti v polno
    toccare terra stopiti na kopno, na tla; pristati

    5. zadevati, tikati se:
    sono cose che non vi toccano to so stvari, ki se vas ne tičejo

    6. pren. ganiti; prizadeti:
    toccare il cuore globoko ganiti
    toccare sul vivo v živo prizadeti

    7.
    toccarle, toccarne, toccare busse pog. dobiti jih
    toccare una sgridata biti okregan

    B) v. intr.

    1. pripetiti, dogoditi, dogajati se:
    gli è toccata una fortuna insperata doletela ga je nepričakovana sreča

    2. morati; biti primoran, prisiljen:
    gli è toccato pagare una forte multa moral je plačati hudo kazen

    3. pripasti, pripadati
    PREGOVORI: fin ch'uno ha i denti in bocca non sa quel che gli tocca preg. živemu človeku se vse zgodi, čudna so pota človeškega življenja
  • trȅbati trȅbām (ijek., ek.)
    1. biti treba: znaš kako bi trebalo da bude; ne treba da ideš na put; treba sto godina da se to popravi
    2. biti potrebno, morati: treba da poštuješ roditelje; ja ću ti katkad trebati; ovo nije kao što treba da bude to ni tako kot bi bilo prav; tako ti i treba to si tudi zaslužil, prav ti je, prav se ti je zgodilo
    3. potrebovati: trebalo mu je mnogo vremena dok svrši poslove
  • trebuí trébui vi.

    1. biti potrebno

    2. morati, treba je
  • uzmórati ùzmōram morati
  • znȁti znâm, znádēm, oni znȁju in znádū; znâh znâše in znàdijāh -āše ter znȁdāh -āše; znȁo znȁla, znȁjūći
    1. znati, vedeti: danas i svako dijete zna čitati i pisati; znati koliko i krava latinski; znati što napamet; znati za što, što o kom, o čem
    2. poznati: znati koga; znam ga kao zlu paru u kesi
    3. imeti navado: ne očajavaj, znala bi ga tješiti blaga žena
    4. morati: ja mu ne prenoćih u vodenici, pa makar znao tucati žito u stupi
    5. to se zna to se razume
  • долженствовать morati, biti dolžen, imeti nalogo
  • му́сити му́шу недок., mórati -am nedov.
  • приходиться, прийтись

    1. biti prav, prilegati se;
    ключ не приходится к замку ključ ne gre v ključavnico;

    2. morati;
    мне приходится доплатить сорок рублей moram doplačati štirideset rubljev;
    мне пришлось moral sem;
    мне придётся moral bom;
    ему приходится круто hudo se mu godi, trda mu prede;
    так делать не приходится tako delati se ne spodobi;
    на меня придётся пять рублей meni pripade pet rubljev; dobiti imam pet rubljev;
    он мне приходится двоюродным братом on je moj bratranec
  • следовать
    за кем slediti komu;
    чему ravnati se po čem;
    кому posnemati koga; gibati se, iti; potekati, izhajati;
    события следуют одно за другим dogodki se vrstijo drug za drugim;
    с. совету poslušati svet;
    morati, biti treba (prav, dobro, pravilno, spodobno), biti dolžan;
    так и следует tako se tudi spodobi, tako je treba;
    как следует kakor se spodobi, kakor je treba;
    сколько следует с меня koliko sem dolžen;
    мне с вас следует od vas imam dobiti;
    вам следует лучше учиться morate se bolje učiti;
    так делать не следует tako se ne sme delati;
    это следовало бы изменить to bi se moralo spremeniti;
    следующим образом na sledeči način, takole;
    обратитесь к кому следует obrnite se na pristojno osebo
  • careō -ēre -uī -itūrus (iz *caseō, mediopasiv; prim. castus 3, castus -ūs, castimūnia)

    1. biti brez česa, biti prost česa, ne imeti; z abl.: Lucr., Sen. ph., Q. idr., erat dignitate regiā, quamquam carebat nomine N. ni imel naslova, quae caret ora cruore nostro? H., ripa caret ventis H. je brezvetrn, adituque carentia saxa O. nepristopne, tandem nivibus Rhodope caritura O.; o dobrih rečeh: quam multa sunt commoda, quibus caremus Ci., si mercede caret virtus, tamen sit se ipsa contenta Ci., honore, lege c. Ci., arte c. H., bonis vero militibus cariturus sum Cu.; o slabih rečeh: P. Naso omni carens cupiditate Ci., metu carere non possumus Ci. strahu se ne moremo otresti, carebat suspicione Ci., N., c. culpā Kom., Ci., crimine, malo, dolore, febri Ci., morte H. nesmrten biti, malis hominibus Icti.

    2. occ. po svoji volji vzdržati se, ne posluževati se, ne uporabiti (uporabljati), ne uživati, ne udeleževati se česa, odreči (odrekati) se čemu, (pri)kratiti si kaj: Pl., amicorum caruit facultatibus N. ni uporabil, quod declamationibus nostris cares, damni nihil facis Ci. ep., Veneris fructu c. Lucr.; poseb. o kakem kraju: caruit foro Pompeius, caruit senatu, caruit publico Ci. se je izogibal, non modo provinciis atque oris Italiae ac portubus nostris, sed etiam Appia iam via carebamus Ci. se nismo smeli posluževati, qui... caret omni maiorum censu Iuv. ki je po svoji krivdi izgubil, ki je potratil, caret libens patriā T.

    3. (s priokusom neprijetnosti) pogrešiti (pogrešati), težko biti brez česa, morati se odreči čemu: Pl., Luc. fr., dies festi quid haberent voluptatis, carendo magis intellexi quam fruendo Ci., non caret is, qui non desiderat Ci.; z abl.: eo viro carent aegrius Ci. ga teže pogrešajo, c. consuetudine amicorum Ci., provinciā domoque Ci., patriā Ter., Ci., N. ali urbe, moenibus Ci. pogrešati (evfem. za pregnanstvo), matre carentes privigni H. ki se jim toži po materi, sirote; z gen.: tui carendum quod erat Ter., quod carendum tui erat Laevius ap. Gell.; vulg. z acc.: Fr., quia id, quod amo, careo Pl., meos parentes careo Turpilius ap. Non.; od tod pass. careri: Marc., virque mihi dempto fine carendus abest O. ki ga moram težko pogrešati. — Dep. soobl. careor v st.lat. po Prisc.

    Opomba: Gen. pl. pt. pr. carentum: V., Lucr.
  • durchmüssen* morati (iti, priti, peljati itd.) skozi; figurativ prebiti se