Franja

Zadetki iskanja

  • Jemand, der, kdo, nekdo
  • ko kòga zaim. kdo: ko bi se tome nadao!; ko se rodi, svak će umrijeti; reci ako bi ko došao da sam otputovao; od koga si dobio pare; komu ćeš dati knjigu; koga vidiš medu drugovima; pri kome se sastaješ s prijateljem; s kim si doputovao; bílo ko kdor koli; kogod kdo: boji se da ga kogod ne vidi; ko god kdor koli: koga god putem sretnu, nude ga i časte rakijom
  • nadie nikdo, nihče; kdo

    nadie lo sabe (= no lo sabe nadie) nihče tega ne ve
    un Don Nadie g. Nimanič
    si nadie viene če kdo pride
  • nessuno

    A) agg.

    1. noben:
    non ho nessun dubbio nimam nobenega dvoma, nikakor ne dvomim

    2. kak, kakšen (v vprašalnih in dubitativnih stavkih):
    fammi sapere se ti serve nessun aiuto sporoči mi, če potrebuješ kakšno pomoč

    B) pron.

    1. nihče:
    nessuno osa contraddirlo nihče se mu ne upa ugovarjati
    figli di nessuno najdenčki
    terra di nessuno nikogaršnja zemlja

    2. kdo, nekdo (v vprašalnih in dubitativnih stavkih):
    è venuto nessuno a cercarmi? ali me je kdo iskal?

    C) m (le sing.) niče:
    crede di essere qualcuno ma è proprio nessuno domišlja si, da je nekdo, a je le navadno niče
  • ninguno nihče, nobeden; kdo

    no lo sabe ninguno (= ninguno lo sabe) nihče ne ve tega
    ¿tienes dinero¿ No tengo ninguno imaš denar? Nimam ga
    si ninguno viene če kdo pride
  • one2 [wʌn] zaimek

    1.
    nekdo, kdo, kdorkoli

    2.
    eden, en (namesto zaimka ali samostalnika: the little one malček, the picture is a realistic one slika je realistična)

    3.
    nedoločni zaimek (one knows ve se)

    4.

    Razno:

    one who nekdo, ki
    the one who tisti, ki
    that one tisti
    like one dead kot mrtvec
    one so clever nekdo, ki je tako pameten
    a sly one prebrisanec
    a nasty one hud udarec
    many a one veliko ljudi
    that's a good one! dobro je!, ni slabo!
    figurativno one in the eye nekaj, kar boš pomnil; polten udarec (ki ga boš pomnil), spominek
    to land s.o. one pritisniti koga, udariti
    the Holy One, One above bog
    the evil one hudič, satan
  • quelqu'un [kɛlkœ̃] pronom nekdo, kdo

    est-ce que quelqu'un a téléphoné? je kdo telefoniral?
    (familier) il se croit quelqu'un domišlja si, da je bogve kdo
  • qui2 [ki] pronom kdo, koga

    qui a sonné? kdo je pozvonil?
    qui as-tu rencontré? koga si srečal?
    à qui d'autre faut-il s'adresser? na koga drugega se je treba obrniti?
    qui ni quoi prav nič, sploh nič
    un je ne sais qui poljuben
    à qui le tour? kdo je na vrsti?
    qui va là? qui vive? kdo je (tam)?
    avoir toujours réponse au qui-va-là ne imeti zavezanega jezika
    être sur le qui-vive na vse paziti
    se tenir sur le qui-vive paziti, varovati se
    qui est-ce qui kdo
    qui est-ce que koga
    qu'est-ce qui kaj (l. sklon)
    qu'est-ce qui te plaît ici? kaj ti je všeč tu?
  • quī1, quae, quod (kot relat. in indef. iz pron. debla quo, kot interrog. iz pron. debla quī gl. quis]; prim. umbr. po-i, po-e ali po-ei = [relat. in indef.] quī, purō-e, porse = quod, pusme = cui, pue (adv.) = quō, osk. pui, pai, púd = [relat. in indef.] quī, quae, quod, púiiu = quoia, cuia komu pripadajoč(a), gr. πο-ῖος, πό-σος, πό-τερος) pron. adj. rabljen vprašalno, relat. in nedoločno; subst. abl. gl. pod quis

    I. interrog.

    1. kateri?, kakšen?, kak(ov)? (adj., s katerim sprašujemo po položaju, stanu in značaju, s quis po imenu); neodvisno: Enn. et Acc. ap. Non., L. Andr. ap. Prisc., Ter. idr., qui finis erit discordiarum? L., virgo, quae patriast tua? Pl., quod genus hoc hominum? quaene patria? V., qui cantus moderatae orationis pronuntiatione dulcior inveniri potest? Ci., quae est amicitia (kako prijateljstvo je to), si ad fractum omnia referuntur? Ci.; v vzkliku: Xenophon Socraticus qui vir et quantus! Ci.; odvisno: Enn. ap. Ci., Pl., Ter., Acc. ap. Non., Varr., O. idr., velle scire, qui sit rei publicae status Ci., quam spem habeat, exponam Ci., quae cura boum, qui cultus habendo sit pecori … hinc canere incipiam V.; prim. quem ad modum, quo modo idr.

    2. (redko subst.) kdo? = kak človek?, kaj?: occiso Sexto Roscio qui primus Ameriam nuntiat? Manlius Glaucia Ci., domino navis, qui sit, aperit N., qui sis et quid facere possis, considera Ci.

    II. relat. kateri -a -o; ki; kdor, kar

    1. relat. v podrednem stavku se ujema s svojo odnosnico v spolu in številu, sklon pa je odvisen od obl. relat. stavka: haec est imago avi tui, qui amavit unice patriam Ci., luna eam lucem, quam a sole accipit, mittit in terras Ci., nos, quorum maiores Antiochum superarunt Ci.; zaradi jasnosti se odnosnica pogosto ponovi pri relativu: erant omnino itinera duo, quibus itineribus … C., tanti maleficii crimen, cui maleficio tam insigne supplicium est Ci.; neutr. quod in pogosteje id quod se nanaša tudi na cele stavke: Lacedaemonii regem, quod numquam antea acciderat, necaverunt Ci., Timoleon, id quod difficilius putatur, multo sapientius tulit secundam quam adversam fortunam N. Relativ v skladu po smislu (constructio ad sensum ali κατὰ σύνεσιν): Pl., Ter. idr., illa furia (sc. Clodius) muliebrium religionum, qui non pluris fecerat Bonam Deam … Ci. ep., Caesar equitatum omnem praetermittit, qui videant … C., unus ex eo numero, qui ad caedem parati erant S. Odnos pogosto zaznamujejo determinativni pron.: respondebis idem Aristodemo, quod mihi respondisti Ci.; relat. stavek stoji pred determinativnim, kadar izraža kako determinativnemu stavku nasprotno misel: quod ad perniciem fuerat cogitatum, id ad salutem suam convertit N. quod virtute effici debet, id temptatur pecuniā Ci. če sta relat. in determinativni pron. v istem sklonu, se nepoudarjeni determinativ dostikrat izpusti: maximum amicitiae ornamentum tollit (sc. is), qui ex eā verecundiam tollit Ci., qui mentiri solet, peierare consuevit Ci., Epicurus, in quibus (= in iis, in quibus v tem, v čemer) se queritur Democritum, non fere labitur Ci.; to velja poseb. o neutr. quod, ki dobi tako pomen kolikor: adiutabo, quod potero Ter.; tudi z gen.: quod operae poneretur Ci., quod eius (sc. agri) L. Poudarjeni determinativ pa vselej ostane: scitis, qui est in consilio C. Marcellus Ci. to ve oni mož, ki … Včasih je determinativ izpuščen, čeprav ni v istem sklonu z relativom; v sl. ga v takem primeru ne moremo izpuščati: in itinere convenit (sc. eos nanje, na one), qui Aspim ducebant N., Xerxes praemium proposuit (sc. ei (nje)mu), qui invenisset novam voluptatem Ci. Prestavitev (vpletanje) odnosnice v relat. stavek: quos muros avus restituerat, eosdem nepos … N. = eosdem muros, quos avus … Santones non longe a Tolosatium finibus absunt, quae civitas est in provinciā C., a civitate, quae est … qua prudentiā es, nihil te fugiet Ci. = eā prudentiā, quā es spričo tvoje razumnosti, glede na to, kako razumen si. Atrakcija po grškem vzoru: cum aliquid agas eorum, quorum consuesti (= eorum, quae agere consuesti), gaudeo Ci., confirmamus nos illo augurio, quo diximus (= illo augurio, quod diximus) Ci.

    2. relativ v prirednem stavku (relat. zveza ali relat. sklop) se sloveni s kazalnim (ali osebnim) pron. in ustreznim prirednim veznikom: res loquitur ipsa; quae (in ta) semper valet plurimum Ci., obsistere ei conati sunt Athenienses et Boeothii … ; quos omnes (toda vse jih) gravi proelio vicit N., virtus est una ultissimis defixa radicibus; quae (zakaj ta, ona) numquam ulla vi labefactari potest Ci., multas ad res hi libri utiles; quos legite (berite jih torej) studiose Ci.; quo fiebat in tako se je zgodilo, quo facto ko se je pa to zgodilo, ex quo in od (izza) tega časa; poseb. v ACI: quem Homerus interfectum esse ait N. in o njem … V prirednem stavku se nanaša relat. na svoj predik. subst.: Phylen confugit, quod (in to) est castellum in Atticā N., est locus in carcere, quod Tullianum appellatur S., domicilia coniuncta, quas urbes dicimus Ci., Anxur fuit, quae nunc Tarracinae sunt L.; priredni so tudi stavki kot npr.: si mihi negotium permisisses, qui meus amor in te est, confecissem Ci. spričo (zaradi) svoje ljubezni, kakor te imam rad.

    3. naklon atrib. relat. stavkov je ind.; cj. je umesten v odvisnem govoru (oratio obliqua): Aristoteles ait bestiolas quasdam nasci, quae unum diem vivant Ci.; poleg tega tudi v relat. stavkih, ki imajo kak postranski pomen. Taki pomeni so:
    a) kavzalni: o fortunate adulescens, qui (= ker) tuae virtutis Homerum praeconem inveneris Ci., Caninius fuit mirificā vigilantiā, qui suo toto consulatu somnum non viderit Ci.; relat. se še krepi s quippe (ut pote): solis candor illustrissimus, quippe qui conluceat Ci.
    b) finalni: delecti Delphos missi sunt, qui (ki naj bi = da bi) consulerent Apollinem N., multi eripiunt aliis, quod (= da je) aliis largiantur Ci.
    c) konsekutivni (vsebina relat. stavka je posledica kakovosti subjekta v glavnem stavku): sapientia est una, quae maestitiam pellat ex animis Ci.; subjektova kakovost je v glavnem stavku pogosto zaznamovana s kazalnimi besedami is, talis, eiusmodi, tam, tantus ali z adj. aptus, idoneus, dignus, indignus: ego is sum, qui (sem tak, da) nihil fecerim Ci., nemo tam humilis erat, cui (ut ei) non aditus ad eum pateret N., fabulae Livianae non satis dignae, quae (da bi) iterum legantur Ci., idonea persona est, quae de amicitiā disserat Ci.; relat. stavek se pogosto nanaša na kak splošen in nedoločen subj. ali obj. v glavnem stavku, poseb. za glagoli esse, non deesse, existere, exoriri, habere, invenire, reperire, nancisci, quaerere idr. in za zvezami nemo est, nullus est, nihil est, quis est, quotusquisque est idr., est aliquid, quod non oporteat, etiamsi licet Ci., nactus sum, qui Xenophontis similem esse se cuperet Ci., quis est, qui dicere audeat Ci.; tako tudi, če nastopa za komp. primerjalni stavek, tvorjen z relativom: Campani maiora in defectione deliquerant, quam quibus (= ut iis) ignosci posset L.
    d) koncesivni: qui (dasi) egentissimus fuisset, erat insolens Ci.
    e) cj. kot potentialis, ki označuje vsebino relat. stavka kot možno le v govornikovih (pisateljevih) mislih: quae vetustas est, quae vim divinam conficere possit? Ci., duo tempora inciderunt, quibus aliquid Pompeio suaserim Ci.; tako tudi: quem quidem nos audierimus N. vsaj kolikor smo mi slišali.

    III. nedoločno (naslonka) qui, qua (redkeje quae), quod, n. pl. večinoma qua (redko quae) kdo, kaj; kak, kateri, za besedami ne, si, nisi, num (prim. tudi ecqua, ecquod): obstitit, ne qua sibi statua poneretur N., nisi qui deus subvenerit Ci., ne cui rei parcat N., quaeritur, num quod officium … maius sit Ci., si qua alia memoriā digna erunt N.; toda: num quae trepidatio Ci., num quae libido Ci., si qui Romae esset demoratus Ci., si quae contra naturam sunt Ci.

    Opomba: Star. obl.: nom. sg. m (relat. in indef.) quoi (v rabi v stlat. in do konca republike), gen. quoius = cuius Pl.; dat. quoii in quo͡i = cui Pl., quō Varr. V sklanjatvi se obl. pron. qui, ki se sklanja po drugi sklanjatvi, mešajo z obl. pron. quis, ki se sklanja po tretji sklanjatvi. Od tod dat. in abl. pl. poleg quibus tudi que͡is V., Lucr. in quīs Cu., S., V., H., poleg abl. sg. quōcum tudi quīcum (iz *quīdcum) Ci. idr., redkeje je quīcum = quacum V. Napačno se (redko) abl. quīcum uporablja nam. quibuscum: Pl. (Capt. 1003). Star. obl. abl. sg. n quī je okamenel v členico (gl. pod quī2, adv.).
  • quién (množina: quienes) kdo

    ¿quién viene? kdo prihaja? kdo pride?
    ¿para quién? za koga?
    ¿quién es? kdo je (tu)?
    quién gritó, quién lloró eden je kričal, drugi je jokal
    ¡quién fuera (ali fuese) V.! vsak bi bil rad na Vašem mestu!; Vi srečnež!
    ¡quién supiera cantar! oh, da bi znal peti!
    ¡quién fuese rico! kako rad bi bil bogat!
  • quis, quid (iz vprašalnega in nedoločnega pron. indoev. debla *qu̯i-; prim. gr. vprašalni τίς, τί [tes. κίς] in nedoločni τις, τι, skr. kiḥ kdo?, kim kaj?, ná-kiḥ nihče, osk. pís, pis, píd, sl. kdo? kaj?, got. hvas, stvnem. hwer, hwaz = nem. wer, was); pron. subst. (quis tudi adj., nikdar pa quid)

    I. interrog. kdo? kaj?

    1. v neodvisnem vprašanju redko adj. kateri?, kakšen?: quis adulescens fuit? Ci., quis homo est? Ter. kdo je?; večinoma subst.: quis clarior Themistocle? Ci., quis autem amicior quam frater fratri? S., quīcum (quōcum s kom) locutus est? Ci., cuius es? Ter. čigav si?, quis tu? Ter. kdo je?, quis videor? Ter. kakšen se ti zdim?; quis tudi fem.: Pac. fr., Caecil. ap. Gell., quis illaec est, quae lugubri succinta est stolā? Enn. ap. Non., quis est ea, quam vis ducere uxorem? Pl., quid est? Pl. kaj pa je?, quid igitur est? Ci. kako je torej (s tem)?, quid eo? Ter. kaj hoče s tem?, quid tu (sc. dicis)? Ci. kaj meniš (praviš)?, quid tibi vis? H. kaj ti prihaja na misel? Z gen.: quis omnium mortalium non intellegit? Ci., quid tandem habuit argumenti? Ci.; occ. quid z gen. = kak(šen) -a -o, koliko?: quid mulieris habes? Ter. kak(šn)o ženo imaš?, quid negotii est? Pl. kaj pa se godi?, kaj pa je?, quid negotii geritur? Ci. kakšno opravilo … ?, quid hoc rei est? Cu. kaj pomeni to?, kaj hoče to reči?, quid eius (rei) est? Ci. kaj (koliko) je na tem?, quid causae est? Pl. kaj se (tu) godi?, quid praeterea caelati argenti, quid signorum, quid marmoris putatis apud illum esse? Ci. kolikšna množica?, koliko?; adv. acc. n quid? kaj?, kako?, zakaj?: quid? eundem destituisti? Ci., quid plura dicam? Ci. čemu?, quid hoc? Ci. čemu to?, sed quid argumentor? Ci.; tudi: in quid? Sen. ph. zakaj? Tako v zvezi z deinde, enim, ergo, igitur, postea, tandem idr. quid ita? Ci. zakaj (kako) to?, quidnī? Ter., Ci. zakaj ne?; tudi ločeno: quid ego ni ita censeam? Pl., quid illam ni abducat? Ter.; tudi pleonast. z non: quidni non permittam Sen. ph., quid? quod … kaj porečem(o) na to, kaj naj rečem(o) k temu, da … : O., H., Iust. idr., quid? quod Theseus exegit promissum a Neptuno? Ci.

    2. v odvisnem vprašanju; subst.: quis sim, ex eo, quem ad te misi, cognosces S., intellegit, quos dicas Ci., si diligenter, quid Mithridates potuerit, considerabis Ci.; adj. kak(šen): rogitat, quis vir esset L.; v istem pomenu tudi quid z gen.: quid hominis sit Ci. kakšen človek da je; adv. acc. neutr. quid? kaj?, zakaj? = čemu?: conclamavit, quid ad se veniret C., quid veniat, scitatur O., quaesivi, quid dubitaret Ci. Pogosto se kopičijo pron. v sestavljenih vprašanjih: considera, quis quem fraudasse dicatur Ci. kdo in koga da je baje ukanil, quem ex quanto regno ad quam fortunam detulisset N.; quis navidezno nam. uter: ad quem eorum regnum esset venturum L. (o Titu in Arnutu Tarkviniju), ex captivis spadonibus, quis Alexander esset, monstrantibus Cu. (o Aleksandru in Hefajstionu).

    II. nedoločno (naslonka) kdo, kaj, subst.: dixerit quis Ci. tu bi utegnil kdo reči, pa poreče kdo; večinoma v splošno vprašalnih stavkih: num quis adpellavit? Ci. je nemara kdo?, num quem putes posse reperiri? Ci., num quid est causae? Ci.; potem v splošnih relativnih stavkih: quotienscumque vellet quis Ci., illis promissis standum non est, quae coactus quis metu promisit Ci.; poseb. pogosto za si, nisi, ne, modo, dummodo, cum idr.: ne quid nimis Ter., si quid accidat Ci. ko bi se kaj primerilo, timui, ne quis de mea fide dubitaret Ci., si quis quid rumore acceperit, uti ad magistratum deferat nec cum quo alio communicet C. Redkeje adj. kak(šen): si quis est sensus in morte Ci., ne quis satelles posset succurrere N., sive natura sive quis deus Ci., iam quis forsitan hostis … tela gerit Tib. Od tod adv. abl. sg. n quō

    1. vprašalno
    a) pri glagolih pregibanja kam?; v neodvisnem vprašanju: vide, quo me vertam? Ci., quo, quo scelesti ruitis? H.; v odvisnem vprašanju: vide, quo progrediar Ci., statuisti, quo quemque proficisci placeret Ci.; z gen.: quo terrarum possent abire L. kam na svetu (pod nebom); v istem pomenu tudi quo gentium: sequere hac me … quo gentium? Pl., non hercle, quo hinc nunc gentium aufugiam, scio Pl., quo amentiae progressi sitis L. do katere stopinje brezumnosti = do kolike brezumnosti; prim. quousque. Metaf. čemu?: quo tantam pecuniam? Ci., quo mihi fortunam, si non conceditur uti? H. čemu mi bo sreča … ; odvisno: nescis, quo valeat nummus H. čemu da je dober, quo responsum valeret N. na kaj da se nanaša.
    b) (redko) pri glagolih bivanja in mirovanja kje?: se nescire, quo loci (= quo loco) esset Ci. ep., visus est dicere, quo loci illa nasceretur Ci.

    2. nedoločno kam: si quo erat prodeundum Ci., ne quo inciderem Ci., Romam alione quo mittere L. ali kam drugam; načinovno kako: si quo usui esse … exercitui posset L.

    Opomba: Star. nom. pl. ques = qui: Pac. fr. Pri adj. vprašalnem quis se pogreša fem. in ves pl.; te obl. se nadomeščajo z ustreznimi obl. vprašalnega pron. qui, quae, quod. — Pri nedoločnem quis, quid se uporablja fem. sg. quă (redkeje quae) od nedoločnega qui, qua(e), quod; neutr. pl. se glasi quă (redkeje quae).
  • quis-nam, quid-nam, pron.

    I. vprašalno kdo neki?, kaj neki?, kdo pa(č)?, kaj pa(č)?

    1. v neodvisnem vprašanju: Pl., Ter., H. idr., quisnam igitur tuebitur P. Scipionis memoriam? Tudi ločeno, nam stoji takrat za pron. ali pred njim: quis ea est nam optuma? Pl., quid se nam facturum arbitratus est? Ci., nam quis te nostras iussit adire domos? V.; adv. acc. n quidnam? kaj pa? = zakaj pa?: Ter.; ločeno: quid tu, malum, nam me retrahis? Pl.

    2. v odvisnem vprašanju: Ter., N., L., expectantibus omnibus, quisnam esset tam impius Ci., expectat, quidnam dicturus sit Ci.

    II. nedoločno (le za vprašalnim num) kdo, kaj: Ter., num quisnam (numquisnam) praeterea est? Ci. je nemara še kdo drug?, quaesivit, num quidnam (numquidnam) esset novi Ci.
  • quis-quam, quid-quam, priličeno quic-quam, najsplošnejši pron. indefinitum (sploh) kdo, (sploh) kaj; večinoma subst. v zanikanih ali po smislu nikalnih stavkih: Ter., Naev. ap. Gell., Caecil. ap. Non., L., N. idr., domum suam istum non fere quisquam vocabat Ci., nego quemquam dixisse Ci. zanikam, da je kdo … = trdim, da ni nihče … ; skromnejša obl. zanikanja: vix quisquam reperietur Ci. Pogosto v ret. vprašanjih z nikalnim pomenom: estne quisquam? Ci., quisquamne istud credet? Ci., an quisquam potest sine perturbatione mentis irasci? Ci. Od tod tudi v trdilnih stavkih, če se da to misel izraziti tudi nikalno z nemo oziroma nihil ali kadar se pričakuje nasprotje: si quisquam est infelix, ego profecto is sum Ci. = nemo me infelicior est, quamdiu quisquam erit, qui te defendere audeat, vives Ci. dokler si bo sploh kdo upal — česar nihče ne pričakuje — braniti te, si animadversum esset quemquam ad hostes transfugere conari N. da skuša kdo — kar pa ni verjetno — prebegniti k sovražniku; tako tudi v primerah, katerih drugi člen je nikalnega pomena: taetrior hic quam quisquam Ci. = nemo tam taeter. Redko se uporablja ta pron. adj. = (sploh) kateri, (sploh) kak(šen): rumor quisquam, quemquam virum Ci., nec (neque) quisquam Ci., C., S. in nihče, in nobeden, non quisquam Pl., H., N. ali haud quisquam H. nihče, nil (nihil) quidquam Kom., Ap., Gell. prav (celo) nič; nec quisquam unus L. in ni ga bilo, in niti eden, in niti eden ne, quisquam unus L. kdor si bodi (kdorsibodi), kateri si bodi (katerisibodi), sploh kdo. Z gen.: S., Sen. tr. idr., vestrûm quisquam L., nostrum quisquam Pl., nec satis quidquam iusti doloris est L.; quisquam kot fem.: nec quisquam alia mulier Pl., vidisse anum quemquam Pl., illarum neque quisquam Ter. Adv. abl. sg. n quōquam kam: Pl., Ter., L. idr., quoquam si accessisti Ci., an quoquam mihi adire licet S., non se quoquam movit ex urbe N. nikamor; metaf. = in aliquam rem v kaj: neque quoquam posse resolvi Lucr.

    Opomba: V klas. lat. se fem. sg., večinoma tudi abl. sg. quoquam, ves pl. (ki ga ta pron. nima) in adj. quisquam nadomeščajo z ullus.
  • Sorgenkind, das, kdo, ki povzroča posebne skrbi
  • tkȍ kòga zaim. kdo: tko je prvi na redu; koga se bojiš; komu si uputio ove riječi; kome se nisi odazvao; koga ćeš pozvati na svadbu; s kim si doputovao; tko je jači, taj kvači kdor je močnejši, zmaguje; neka kaže ako tko zna; bilo tko = tko bilo; bogzna tko bogve kdo; malo tko; tkògod nekdo; tko gȍd kdor koli
  • ūllus 3, gen. ūllīus, dat. ūllī, pron. indefinitum (demin. ūnus nam. *ūnulus, *ūnlus)

    1. adj. (sploh) kateri, kak, neki, (ne)kdo: ullo modo Ter., si ullo modo potero Ci., ulla si tibi iuris perierati poena nocuisset umquam H., dum amnes ulli rumpuntur fontibus V., antequam imperium ullum accipere quivisset S., sine ullo remedio Ci., sine ulla vituperatione Ci. brez kake (= brez sleherne) graje, čisto brez očitka, sine ullo vulnere Ci. brez najmanjše rane, brez sleherne poškodbe; večinoma v nikalnih stavkih ali stavkih z nikalnim pomenom (non ali neque ullus = noben, nobeden, nikak): neque in ullam partem disputo Ci., debebat ullum nummum nemini Ci., an est commodum ullum tum expetendum? neque ullam picturam fuisse, quin conquisierit Ci.

    2. (redko) subst. kdo, kaj; klas. le o osebah: nec probante ullo nec vocante L., negat se posse iter ulli per provinciam dare C. pravi, da ne more nikomur dovoliti … ; v pl.: quae tanta societas ullis inter se?; nam. neutr. klas. le ulla res: non opinor rem ullam potuisse mutari C., neque res ulla praetermissa est Ci. in nič se ni opustilo; šele pri L.: nemo ullius (nam. ullius rei) nisi fugae memor.

    Opomba: Pesn.: gen. ūllĭus: O., Cat., V. (Catal.); gen. ūllī: Pl.; dat. ullae: Tib.
  • uno, una moški, ženski spol enica; eden, ena; (ne)kdo

    cada uno vsakdo
    uno a uno, uno por uno eden (eno) za drugim, ločeno
    a uno hkrati
    ir a uno skupaj delati, v soglasju biti
    uno(s) con otro(s) eno z drugim računano; poprečno
    uno de tantos vsakdanji, navaden; poprečen (človek)
    ¡una de protestas que hubo! kako so protestirali!
    de una (vez) naenkrat; enkrat za vselej; takoj
    de uno, en uno eden (eno) za drugim; ločeno
    en uno hkrati, skupno, enoglasno
    uno por uno posamič, kos za kosom
    uno que otro tu in tam eden; več
    uno y otro oba
    uno sí y otro no vsak drugi; izmenoma
    es la una (en punto) ura je (točno) ena
    una no es ninguna enkrat ni nobenkrat
    (todo) es uno to je čisto vseeno
    lo uno... lo otro ... deloma ... deloma ...
    uno y ninguno, todo es uno (nekako) roka roko umiva, v slogi je moč
  • uter2, utra, utrum, gen. utrīus (pesn. útrius), dat. (ali iz *qu̯utro- ali iz *qu̯otero- komp. iz vprašalnega pron. *qu̯o- kdo [prim. quī in quis]; skr. kataráh = gr. πότερος [jon. κότερος] = lit. katràs kateri, kateri od obeh, osk. pútereípíd, sl. kateri) pron.

    1. interrogativum kdo, kaj od obeh, kateri, katera, katero od obeh
    a) v neodvisnem vprašanju: Pl., Naev. ap. Non. idr., uter nostrum popularis est? tune an ego Ci., uter est insanior horum? H., utrum mavis? Ci.; vprašanje okrepljeno z ne: uterne ad casūs dubios fidet sibi certius? H.; pl. o več osebah na obeh straneh: utriscum rem esse mavis? Pl.
    b) v odvisnem vprašanju: Ter., Enn. ap. Ci., Pac. ap. Non., L., O., Q., Vell. idr., videamus, uter plus scribere possit H., eligas utrum velis Ci., ut oculis, in utram partem fluat (sc. flumen), iudicari non possit C., interrogabatur, utrum pluris faceret, patrem matremne N.; pl. o več osebah ali stvareh na obeh straneh: Q. idr., utros eius habueris libros, nescio Ci. ep. katero zbirko knjig od obeh; pron. podvojen: Dig. idr., ut nihil iam aliud quaerere debeatis, nisi uter utri insidias fecerit Ci. kateri od obeh je drugemu postavil zasedo (nastavil past), ut … neque diiudicari posset, uter utri virtute anteferendus videretur C., si scire … possis, uter ab utro petitus fraude et insidiis esset L., ambigitur quotiens, uter utro sit prior H.

    2. indefinitum katerikoli (kateri koli) od obeh, eden od obeh: si uter volet Ci.

    3. relativum katerikoli, katerakoli, katerokoli (kateri koli, katera koli, katero koli) od obeh: Vitr. idr., uter aedilis fueritve vestrum praetor, is intestabilis … esto H., utrum placet, sumite L., horum utro uti nolumus, altero est utendum Ci. Od tod

    1. n. adv. utrum ali, li uvaja prvi člen ločnih vprašanj
    a) neodvisnih: utrum ea vestra an nostra culpa est? Ci. ali … ali, utrum enim defenditis an impugnatis plebem? L., utrum … abstulit? an … dedit? an ademit? an … commutavit? Ci. ali … ali … ali … ali; včasih se utrum ne sloveni: utrum quid agatur non vides an apud quos agatur? Ci.; v drugem členu stoji annon (ali ne?) utrum cetera nomina in codicem accepti et expensi digesta habes annon? Ci.; utrum okrepljen z ne: Plin., Q. idr., utrumne iussi persequemur otium … an hunc laborem mente laturi … ?; drugi člen vprašanja je izpuščen kot sam po sebi umeven: utrum maiores vestri exorti ab diis sunt? L. ali morda … ?
    b) odvisnih (= gr. πότερον): multum interest, utrum laus imminuatur an salus deseratur Ci., difficile erat intellectu, utrum eum amici magis vererentur an amarent N.; v drugem členu stoji necne (ali ne?): di utrum sint necne sint, quaeritur Ci., matres familias sortibus declarabant, utrum proelium committi ex usu esset necne C.; drugi člen vprašanja se včasih zamolči: utrum regnum repetitum (sup.) in Macedoniam veniret N.; utrum okrepljen z ne: Q., Cu., Col., Suet. idr., agitamus, utrumne divitiis homines an sint virtute beati H., non multum interest, utrumne de furto … dicendum habeas an de ambitu comitiorum T.; utrum okrepljen z nam = ali je mar?, je mar?: Vulg., cum percontatus esset † utrumnam † Pataris universa classis in portu stare posset L. (drugi člen je zamolčan)

    2. adv. utrō na katero od obeh strani, na katero stran (od dveh), kam od obeh strani: Plin., nescit, utro potius ruat O.; metaf.: quae (sc. natura) quoniam utro accesit, id fit propensius, si utroque adiuncta est, paria fiant necesse est Ci.

    Opomba: Neque uter ali nec uter = neuter: Lucr.; star. gen. in dat. sg. fem. utrae: Char.; n. uterum: Naev. fr. (v nekaterih izdajah).
  • wer interrogativ kdo; Religion kdor; indefinit nekdo, kdo (ist wer da? je kdo tam?)
  • who [hu:] zaimek
    kdo
    pogovorno koga; kateri, -a, -o; ki; tisti, -a, ki; kdor

    I who... jaz, ki...
    who is so deaf as he who will not hear ni večjega gluhca od tistega, ki noče slišati
    to know who's who vedeti, kdo je kdo
    Who is Who? Kdo je kdo? (seznam vidnejših osebnosti)
    who could I ask? pogovorno koga bi lahko vprašal?
    I forget who all was there ne vem več, kdo vse je bil tam