-
jȅckati -ām ječati: đerdan zvecka, srce jecka
-
lloriquear, llorimiquear javkati, cviliti, ječati
-
moan2 [moun]
1. neprehodni glagol
ječati, stokati, tarnati; šumeti (voda)
2. prehodni glagol
objokovati
-
ob-vāgiō -īre (ob in vagīre) ječati, jokati, vekati pred kom: Pl. (Poen. prol. 31).
-
pīpiō1 -āre (onomatop. beseda) čivkati: ad solam dominam usque pipiabat (v starejših izdajah pipilabat; prim. pīpilō) Cat.; metaf. ječati: infantes pipiantes Tert., imbres pipiavit Tert.
-
roar2 [rɔ:]
1. neprehodni glagol
(o živalih) rjuti, rjoveti, tuliti; kričati, vpiti, vreščati, javkati; ječati (od bolečine); glasno se smejati, krohotati se; (o konju) hripati; (o vodi) bučati, šumeti; (o gromu, topu) grmeti, bobneti, treskati; (o vetru) tuliti, besneti
aeronavtika bučno odvršeti; (o mestih) hrumeti, odmevati (with od)
to roar at s.o. (za)dreti se na koga, nahruliti koga, (za)vpiti na koga
to roar with laughter tuliti od smeha, krohotaje se (za)smejati, (za)krohotati se
the sea roars morje buči
2. prehodni glagol
zakričati, zavpiti, zatuliti, zavreščati, zarjuti (kletvico ipd.)
to roar oneself hoarse do hripavosti se dreti, se izkričati
to roar s.o. down prevpiti, prekričati koga
-
sigh [sái]
1. samostalnik
vzdih, vzdihljaj (of relief olajšanja)
to fetch (to heave) a deap sigh globoko vzdihniti
2. neprehodni glagol & prehodni glagol
vzdihniti, vzdihovati, (o vetru) stokati, ječati
to sigh for past times vzdihovati, koprneti po minulih časih
to sigh out vzdihniti, z vzdihom reči
to sigh out one's soul (existence) izdihniti dušo, umreti
to sigh away one's Sundays preživljati vzdihovaje svoje nedelje
to sigh over objokovati, žalovati za
-
sob2 [sɔb] neprehodni glagol
ihteti, krčevito jokati, hlipati, ihte govoriti; loviti zrak z odprtimi usti; ječati, stokati
prehodni glagol
ihte izgovoriti (večinoma out)
to sob one's heart out krčevito jokati, ihteti
to sob o.s. to sleep od jokanja zaspati
-
stöhnen stokati, zastokati; ječati, zaječati; stöhnen unter/über pritoževati se nad
-
strȅcati -ām
1. gl. štrecati
2. drhteti, tresti se: stric sjeđaše na divanu, strecajući od svakog koraka, jer se bojao pohoda
3. ječati: dijete sa bolesnom nogom, položilo je glavu na koljena, streca, uzdiše
-
suspire [səspáiə] neprehodni glagol
hrepeneti, koprneti (for, after po)
vzdihovati, ječati; globoko dihati
prehodni glagol
izstokati (kaj)
-
su-spīrō -āre -āvī -ātum (subs in spīrāre)
I. intr.
1. (iz)pariti se, izparevati, hlapeti, izhlapiti, izhlapevati: tellus, atro exundante vapore suspirans Sil.
2. globoko (za)dihati, globoko (za)sopsti: suspirat ab imis pectoribus O.
3. vzdihovati, ječati, ihteti: Pl., Cl. idr., cum diu occulte suspirassent Ci. ep., dumque ibi suspirat O.; pesn.: sola suspirat in illa O. vzdihuje (medli) le po njej, le v njo je zaljubljen; tako tudi: puella in flavo saepe hospite suspirans Cat.; z neodvisnim govorom: adulta virgo suspiret: „Eheu, ne … sponsus lacessat … leonem … “ H.; metaf. (o stvareh): curis sumptus suspirantibus Enn. ap. Ci. od tesnobnih skrbi, fluitant arcus, pendentes placido suspirant igne (= amore) Cl. ječijo od ljubezni. —
II. trans.
1. izdihniti, izdihati (izdihovati, izdihavati), izpariti (izparjati, izparivati), izhlapiti (izhlapljati), odda(ja)ti: nebulas, ventos Lucan., specus suspirans ore paludem Sil., arcanum suspiravere calorem Cl.
2. sopsti, sopihati od česa, navdan biti s čim, navzeti se česa, biti poln česa: inclusum suspirat pectore Bacchum Sil.
3. „privzdihniti, privzdihovati“ kaj = vzdihovati, medleti, hrepeneti, koprneti po kom ali čem, želeti koga, kaj, požele(va)ti koga: Prud., Cl. idr., nuntius hospitae, suspirare Chloën (sc. Gygen) … dicens H. da Hloa vzdihuje (po Gigesu), alios suspirat amores Tib., suspirat matrem longo non visam tempore Iuv., maiorem suspirat Achillem Val. Fl. želi, quid suspiratos … nautis Ledaeos referam fratres Sil. zaželena, suspiranda domus (rodbina) Stat.; z ACI: suspirat arator crebrius, in cassum magnos cecidisse labores Lucr. tožeč (otožno) zavikne (vzklikne).
-
vāgiō -īre -iī (-īvī) -ītum (najbrž iz indoev. kor. *u̯ā̆g(h)- zveneti, doneti; prim. skr. vagnúḥ zvok, klic, gr. ἠχή [dor. ᾱ̓χᾱ́ iz *Ƒᾱχᾱ́], ἠχώ, ἦχος zvok, glas, ἠχέω zvenim, donim, ἰάχω [iz *ƑιƑάχω] tarnam, kričim, ἰαχῆ [iz *ƑιƑαχᾱ́] tarnanje, kričanje) vekati, ječati, jokati, javkati: Ter., Varr. ap. Gell., Stat., Sen. rh., Hier. idr., puer infelix vagit opemque petit O., et si qui deus mihi largiatur ut ex hac aetate repuerascam et in cunis vagiam Ci.
1. (o mladih kozlih) meketati: Varr.
2. (o mladih prašičih) cviliti: Mart.
3. (o zajcih) cviliti, starejše kvekati, veketati: Suet. fr.
4. pesn.: clamor per aethera vagit Enn. ap. Varr. doni.
-
văitá váit
I. vt. objokovati, obžalovati
II. vr. tožiti, ječati, stokati
-
wimmern ječati; Hund: tiho cviliti
-
yammer [jǽmə] škotsko, narečno neprehodni glagol
tarnati, stokati, ječati; tuliti, vpiti
prehodni glagol
jokaje reči ali povedati; (po)želeti, hoteti
-
завывать, завыть (za)tuliti, (za)ječati; slabo peti
-
охать, охнуть (za)stokati, (za)ječati
-
стенать (zast.) ječati
-
стогна́ти стогну́ недок., stókati -am nedov., ječáti -ím nedov., tárnati -am nedov.