aura ženski spol sapica, svež zrak, pihljaj, vetrič; dih; duh; naklonjenost
aura popular (nezanesljiva) ljudska naklonjenost
Zadetki iskanja
- aurula -ae, f (demin. aura) sapica, pihljaj, dih; pren. = malo, malce: Eccl.
- breath [breɵ] samostalnik
dih, dihanje, sapa; sapica, pihljanje, pihljaj; vonj
figurativno življenje; odmor
figurativno sled; namig; šepet(anje); mrmranje
above one's breath polglasno, komaj slišno
to catch (ali bate, hold) one's breath zadržati dih
breath analysis alkotest
to gasp for breath sapo loviti
to draw breath dihati, živeti
to draw the first breath roditi se, priti na svet
to draw one's last breath izdihniti, umreti
to knock out s.o.'s breath presenetiti, osupiti koga
with bated breath napeto (poslušati)
out of breath brez sape, zasopel
pogovorno keep your breath to cool your porridge prihrani nasvete zase
that knocks the breath out of me (ali takes my breath away) nad tem mi zastane sapa
to spend one's breath in vain zaman se truditi
below (ali under) one's breath tiho, šepetaje
the breath of one's nostrils najljubši; nujno potreben
in the same breath v isti sapi, hkrati
to save one's breath ne zapravljati energije
shortness of breath težko dihanje, sopihanje - dȁh dàha m, dâh dâha m, mest. u dáhu, mn. dáhovi
1. dih: zahvatiti dah, kratak, težak dah
2. dih, sapica: dah jesenjeg vjetra, vetra
3. dih, dušek: ispiti čašu jednim -om
4. duh, zadah: šuma sipa naokolo svoj mirisavi dah; osjeća se dah rakije - dȁhtāj m dih, sopenje
- dášak -ška m dih: posljednji dašak bure, vjetra
- dȉsāj m dih
- dȕha ž, dȕva ž dial.
1. dih: zastaje mu duha
2. duh, vonj: duha od staroga papira, od mesa, od rakije, od mrtvaca - dȕva ž dial.
1. dih: zastaje mu duva
2. duh, vonj: duva od staroga papira, od mesa, od rakije, od mrtvaca - exhalación ženski spol izhlapevanje, hlap, para; dih
desaparecer (pasar) como una exhalación izginiti v hipu - fiato m
1. dih, sapa:
scaldare le mani col fiato greti si roke z dihom
trattenere il fiato zadržati dih
prender fiato malo si oddahniti, zajeti sapo
sprecare il fiato zastonj govoriti, zastonj se truditi
avere il fiato grosso sopsti
restare senza fiato pren. biti presenečen
strumenti a fiato pihala
in un fiato, d'un fiato na mah, naenkrat, hipoma, na dušek:
bere d'un fiato izpiti na dušek
2. pl. glasba pihala
3. šport kondicija, vzdržljivost
4. knjižno sapa, vetrič
PREGOVORI: finché c'è fiato c'è speranza preg. človek upa, dokler živi; kjer je življenje, je tudi upanje - flatus [fléitəs] samostalnik
dih, sapica
medicina veter - flātus -ūs, m (flāre)
1. pihanje vetra, piš, vejanje, pihajoči veter, sapa: fl. secundus O., adversus Plin., ante lucanus Sen. ph., invidus fl. (noti) H., fl. etesiarum Plin., aurae Lact., Vulg., Amm., aëris Cael.; v pl.: flatūs Boreae V. (prim. gr. πνοιὴ Βορεάο Hom.), hiberni fl. Euri V., fl. austri Cat., ventorum Sen. ph., Iust. cum … nec pervia flatibus esset (humus) O.; metaf. sapa sreče: Sen. tr., Amm., cum prospero flatu eius (fortunae) utimur Ci., ad id, unde aliquis flatus ostenditur, vela do Ci. (prim.: Sem videl, da svoj čoln po sapi sreče, komur sovražna je, zastonj obrača Prešeren), cuius animum nec prospera (fortuna) flatu suo efferet nec adversa infringet L.
2. pihanje, puhanje: flatu figuratur vitrum Plin.; occ.
a) puhanje = sopenje: fl. validi Ci. poet., equorum V., Amm.
b) izpuh (trebušnih) vetrov: cum aliquid immundum flatu explodis Tert. kadar … izpuhneš, kadar prdneš; od tod flatus ventris tihi trebušni vetrovi, tihi prdec (naspr. crepitus ventris; gl. crepitus): flatum crepitumque ventris emittere Suet.
3. piskanje na flavto, zvoki flavte: tibia … erat utilis … complere sedilia flatu H.
4. meton.
a) sapa, dih: V. idr. fl. vitae Aug.
b) duša: Prud.
c) napuh, prevzetnost; večidel v pl.: det libertatem fandi flatusque remittat V., tumidi fl. O. (?), non hi tum flatus, non ista superbia dictis Val. Fl., magniloqui fl. Stat. - hâk m, mest. u háku, mn. hákovi dih, sapa
- haleine [alɛn] féminin sapa, dih
haleine forte, mauvaise neprijeten duh iz ust
hors d'haleine zasopel, brez sape
sans haleine čisto izčrpan
tout d'une haleine vse v eni sapi
ouvrage masculin de longue haleine dolgotrajno delo
courir à perdre haleine na vso moč teči
être en haleine biti v polnem delu
perdre haleine ob sapo priti
prendre haleine sapo loviti, zajeti
reprendre haleine spet k sapi priti, oddahniti si
tenir quelqu'un en haleine držati koga v napetosti, negotovosti o nadaljnjem razvoju dogodkov, pritegovati njegovo stalno pozornost - hálito moški spol dih; sapica
- hālitus -ūs, m (hālāre)
1. puh, dih, duh, sapa: leo … efflavit extremum halitum Ci. poet., halitus exit ore niger Stygio O., halitus graveolentia ali gravitas Plin. = halitus oris Plin. smrdeča sapa; pren.: oris rhetorici h. Prud.
2. puh = para, hlap, sopara: halitu Aetnam ardere dicunt Ci., h. Averni Val. Fl., solis Col. vročina, terrae Q.; v pl.: huiusmodi halitus (namreč jabolk) celeriter acina corrumpunt Col., halitibus vastis (fatum) subducet urbes Sen. ph.
3. metaf.
a) težko dihanje, sopihanje, hropenje: crebrior h. Cl.
b) duša: Prud. - Hauch, der, (-/e/s, -e) dih, izdih, sapa; Wind: sapica; figurativ nadih; einen Hauch za kanček, za spoznanje
- inhālātiō -ōnis, f (inhālāre) vdihavanje, dih: Cass.
- ȍdisāj m
1. dih: svaki njegov odisaj je slabiji
2. oddih: takvi razgovori su neka vrsta -a i gimnastika za dvojicu tumača