Franja

Zadetki iskanja

  • aura ženski spol sapica, svež zrak, pihljaj, vetrič; dih; duh; naklonjenost

    aura popular (nezanesljiva) ljudska naklonjenost
  • aurula -ae, f (demin. aura) sapica, pihljaj, dih; pren. = malo, malce: Eccl.
  • breath [breɵ] samostalnik
    dih, dihanje, sapa; sapica, pihljanje, pihljaj; vonj
    figurativno življenje; odmor
    figurativno sled; namig; šepet(anje); mrmranje

    above one's breath polglasno, komaj slišno
    to catch (ali bate, hold) one's breath zadržati dih
    breath analysis alkotest
    to gasp for breath sapo loviti
    to draw breath dihati, živeti
    to draw the first breath roditi se, priti na svet
    to draw one's last breath izdihniti, umreti
    to knock out s.o.'s breath presenetiti, osupiti koga
    with bated breath napeto (poslušati)
    out of breath brez sape, zasopel
    pogovorno keep your breath to cool your porridge prihrani nasvete zase
    that knocks the breath out of me (ali takes my breath away) nad tem mi zastane sapa
    to spend one's breath in vain zaman se truditi
    below (ali under) one's breath tiho, šepetaje
    the breath of one's nostrils najljubši; nujno potreben
    in the same breath v isti sapi, hkrati
    to save one's breath ne zapravljati energije
    shortness of breath težko dihanje, sopihanje
  • dȁh dàha m, dâh dâha m, mest. u dáhu, mn. dáhovi
    1. dih: zahvatiti dah, kratak, težak dah
    2. dih, sapica: dah jesenjeg vjetra, vetra
    3. dih, dušek: ispiti čašu jednim -om
    4. duh, zadah: šuma sipa naokolo svoj mirisavi dah; osjeća se dah rakije
  • dȁhtāj m dih, sopenje
  • dášak -ška m dih: posljednji dašak bure, vjetra
  • dȉsāj m dih
  • dȕha ž, dȕva ž dial.
    1. dih: zastaje mu duha
    2. duh, vonj: duha od staroga papira, od mesa, od rakije, od mrtvaca
  • dȕva ž dial.
    1. dih: zastaje mu duva
    2. duh, vonj: duva od staroga papira, od mesa, od rakije, od mrtvaca
  • exhalación ženski spol izhlapevanje, hlap, para; dih

    desaparecer (pasar) como una exhalación izginiti v hipu
  • fiato m

    1. dih, sapa:
    scaldare le mani col fiato greti si roke z dihom
    trattenere il fiato zadržati dih
    prender fiato malo si oddahniti, zajeti sapo
    sprecare il fiato zastonj govoriti, zastonj se truditi
    avere il fiato grosso sopsti
    restare senza fiato pren. biti presenečen
    strumenti a fiato pihala
    in un fiato, d'un fiato na mah, naenkrat, hipoma, na dušek:
    bere d'un fiato izpiti na dušek

    2. pl. glasba pihala

    3. šport kondicija, vzdržljivost

    4. knjižno sapa, vetrič
    PREGOVORI: finché c'è fiato c'è speranza preg. človek upa, dokler živi; kjer je življenje, je tudi upanje
  • flatus [fléitəs] samostalnik
    dih, sapica
    medicina veter
  • flātus -ūs, m (flāre)

    1. pihanje vetra, piš, vejanje, pihajoči veter, sapa: fl. secundus O., adversus Plin., ante lucanus Sen. ph., invidus fl. (noti) H., fl. etesiarum Plin., aurae Lact., Vulg., Amm., aëris Cael.; v pl.: flatūs Boreae V. (prim. gr. πνοιὴ Βορεάο Hom.), hiberni fl. Euri V., fl. austri Cat., ventorum Sen. ph., Iust. cum … nec pervia flatibus esset (humus) O.; metaf. sapa sreče: Sen. tr., Amm., cum prospero flatu eius (fortunae) utimur Ci., ad id, unde aliquis flatus ostenditur, vela do Ci. (prim.: Sem videl, da svoj čoln po sapi sreče, komur sovražna je, zastonj obrača Prešeren), cuius animum nec prospera (fortuna) flatu suo efferet nec adversa infringet L.

    2. pihanje, puhanje: flatu figuratur vitrum Plin.; occ.
    a) puhanje = sopenje: fl. validi Ci. poet., equorum V., Amm.
    b) izpuh (trebušnih) vetrov: cum aliquid immundum flatu explodis Tert. kadar … izpuhneš, kadar prdneš; od tod flatus ventris tihi trebušni vetrovi, tihi prdec (naspr. crepitus ventris; gl. crepitus): flatum crepitumque ventris emittere Suet.

    3. piskanje na flavto, zvoki flavte: tibia … erat utilis … complere sedilia flatu H.

    4. meton.
    a) sapa, dih: V. idr. fl. vitae Aug.
    b) duša: Prud.
    c) napuh, prevzetnost; večidel v pl.: det libertatem fandi flatusque remittat V., tumidi fl. O. (?), non hi tum flatus, non ista superbia dictis Val. Fl., magniloqui fl. Stat.
  • hâk m, mest. u háku, mn. hákovi dih, sapa
  • haleine [alɛn] féminin sapa, dih

    haleine forte, mauvaise neprijeten duh iz ust
    hors d'haleine zasopel, brez sape
    sans haleine čisto izčrpan
    tout d'une haleine vse v eni sapi
    ouvrage masculin de longue haleine dolgotrajno delo
    courir à perdre haleine na vso moč teči
    être en haleine biti v polnem delu
    perdre haleine ob sapo priti
    prendre haleine sapo loviti, zajeti
    reprendre haleine spet k sapi priti, oddahniti si
    tenir quelqu'un en haleine držati koga v napetosti, negotovosti o nadaljnjem razvoju dogodkov, pritegovati njegovo stalno pozornost
  • hálito moški spol dih; sapica
  • hālitus -ūs, m (hālāre)

    1. puh, dih, duh, sapa: leo … efflavit extremum halitum Ci. poet., halitus exit ore niger Stygio O., halitus graveolentia ali gravitas Plin. = halitus oris Plin. smrdeča sapa; pren.: oris rhetorici h. Prud.

    2. puh = para, hlap, sopara: halitu Aetnam ardere dicunt Ci., h. Averni Val. Fl., solis Col. vročina, terrae Q.; v pl.: huiusmodi halitus (namreč jabolk) celeriter acina corrumpunt Col., halitibus vastis (fatum) subducet urbes Sen. ph.

    3. metaf.
    a) težko dihanje, sopihanje, hropenje: crebrior h. Cl.
    b) duša: Prud.
  • Hauch, der, (-/e/s, -e) dih, izdih, sapa; Wind: sapica; figurativ nadih; einen Hauch za kanček, za spoznanje
  • inhālātiō -ōnis, f (inhālāre) vdihavanje, dih: Cass.
  • ȍdisāj m
    1. dih: svaki njegov odisaj je slabiji
    2. oddih: takvi razgovori su neka vrsta -a i gimnastika za dvojicu tumača