Franja

omr̀ciniti -īm
I.
1. zaklati: da nas kleti zmaj ne omrcini
2. onečediti, umazati
II. omrciniti se
1. crkniti: omrcinio se na ognjištu, reklo se u Crnoj Gori za onoga koji je umro kod kuće, ne u borbi
2. biti zaklan: ako hoće kakvo živinče da se omrcini

párnuti -nēm crkniti, poginiti: blago se protegne kad parne

schiantare

A) v. tr. (pres. schianto)

1. podreti, podirati; zlomiti; ruvati

2.
schiantare il cuore pren. streti srce

B) v. intr. pog. crkniti, crkavati; gagati:
schiantare dalla fatica gagati od napora

C) ➞ schiantarsi v. rifl. (pres. mi schianto) zlomiti, razbiti se:
la barca si è schiantata contro gli scogli čoln se je razbil ob čereh

skȁpati -pām (-pljem) poginiti, crkniti: skapati od gladi, od zime, od muke, od jada

verenden poginiti; crkniti, pocrkati (tudi figurativ)

verrecken crkniti, crkavati (tudi figurativ)

wegsacken Schiff: iti na dno; Maschine: crkniti; Beine, Mensch: postati mehak

здо́хнути -ну док., pogíniti -em dov., cŕkniti -em dov.

издыхать, издохнуть crkavati, crkniti, poginiti, stegniti se

околевать, околеть crkavati, crkniti, poginiti

околевать, околёть crkavati, crkniti, poginiti

подохнуть (vulg.) poginiti, crkniti

сдыхать, сдохнуть crkovati, crkniti

morior, morī, mortuus sum, toda moritūrus (indoev. koren *mer(H)- umreti; prim. skr. márate umira, gr. μορτός, βροτός [iz *μροτός] smrtnik, μαραίνω zatiram, meljem, onesposabljam, lat. mortuus, mors, sl. smrt, mrtev, mreti, moriti)

1. mreti, umreti (umirati), preminiti, o živalih poginiti (poginjati), crkniti (crka(va)ti): Pl., H., V., Plin. iun., Sen. rh., idr., morbo mori N. umreti za boleznijo, umreti zaradi bolezni, ex vulnere mori L. umreti za rano, umreti zaradi rane, morte suā m. Sen. ph. umreti naravne smrti, in studio dimetiendi caeli m. Sen. ph. do zadnjega diha se ukvarjati z merjenjem neba (z zvezdoslovjem), moriar, si ali ni … Ci. naj umrem, smrt me vzemi, če (ne) … , voces morientes Ci. umirajočega; pt. fut. act. moritūrus 3
a) umreti hoteč, na smrti (smrtni postelji) ležeč, namenjen (pripravljen) umreti, v smrt idoč, pred smrtjo, na pragu smrti, na poti v smrt, umirajoč: Ci., L., fertur moriturus in hostīs V.
b) ki mu je usojeno umreti, ki mora umreti, smrten: Sen. ph., Lucan., Ap., quid tibi prodest morituro? H., moriture Delli H.

2. metaf.
a) (o osebah) na smrt zaljubljen biti, plavati v ljubezenskem razkošju, umirati (giniti) od ljubezni: O., acrius ut moriar Pr.
b) (o stvareh in abstr.) premreti (premirati), (o)dreveneti, usahniti (usihati), giniti (ginevati), poginiti (poginjati), izginiti (izginjati), zamreti (zamirati), izgubiti (izgubljati) se, (o)slabeti, (s)hirati: Q., Cels., Cl., morientes artūs, digiti O., frenis manu moriente remissis O., morientia lumina O. stekleneče oči, primis segetes moriuntur in herbis O., exustus ager morientibus aestuat herbis V., dies … est mortuus Pl. je minil, se je iztekel, unguenta … suis moriuntur horis Plin. izgubljajo svojo moč, memoria moritur Ci., meriti morietur gratia vestri O., leges mortuae Ci. pozabljeni, neveljavni. — Od tod adj. pt. pf. mortuus 3

1. umrli, mrtev (naspr. vivus): mortuus concidisti Ci. kakor mrtev; preg.: nihil mecum tibi, mortuus tibi sum Pl. zate sem mrtev; subst. mortuus -ī, m mrtvec, mrlič: mortuum inferre in domum Ci., a mortuis excidere Ci. od mrtvih (smrti) obuditi (obujati), amandare aliquem infra mortuos Ci. v kraljestvo mrtvih poslati = usmrtiti; preg.: verba fiunt mortuo Ter. govori se mrtvemu = zaman, zastonj.

2. metaf. tako rekoč mrtev, odmrl, usahel: mare mortuum Iust. Mrtvo morje v Palestini, pa tudi severni del Atlantskega oceana (= Severno morje): Pl., lacerti Ci. odmrle, šibke, nemočne, slabotne, flores Plin.

Opomba: Star. in pesn. po 4. konjugaciji: morīmur: Enn. ap. Prisc., inf. morīrī: Pl., O. — Act. soobl. moriō -īre: pf. moriēre: Ven., fut. moriam: It.

conk² [kɔŋk] prehodni glagol
sleng butniti; klofniti

to conk out nenadoma odpovedati, "crkniti" (motor); umreti

crka|ti (-m) crkniti krepieren

cŕkati | crkávati (-am) imperf. ➞ crkniti

1. crepare

2. morire

crkava|ti (-m) crkniti krepieren, verrecken, verenden
figurativno crkavati od smeha sich totlachen, sich krank/schief lachen, vor Lachen platzen

crkováti (-újem) imperf. glej crkniti | crkovati

Schießen, das, streljanje; Bergbau razstreljevanje; des Wassers: deroči tok; zum Schießen sein figurativ biti za crkniti