Franja

grouse² [graus, gru:s] sleng

1. prehodni glagol
godrnjati, brundati (about)
pritoževati se

2. samostalnik
godrnjanje, brundanje

gruñir (perf: -ñó) kruliti; renčati; brundati (medved); presti (mačka); godrnjati, mrmrati; škripati

gùndati -ām dial.
1. presti: mačka sama sebi gunda
2. ekspr. popevati, brundati: gundati neku pjesmicu

gȕndoriti -īm
1. brenčati: kukci gundore lijetajući, letajući
2. mrmrati, popevati, brundati

gùndrati -ām
1. godrnjati, gondrati
2. mrmraje peti, brundati

gùnđati -ām godrnjati, mrmrati, brundati

hum² [hʌm]

1. neprehodni glagol
brenčati, brundati, momljati; obotavljati se, oklevati
sleng smrdeti
pogovorno sukati se (pri delu)

2. prehodni glagol
brundati pesem

to hum and ha jecljati, obotavljati se (pri govorjenju)
to make things hum ukreniti kaj

mòtati -ām, mòtāh -āše, mȍtān -a
I.
1. motati: motati klupko, u klupče
2. vrteti: govorio je motajući očima
3. preganjati, goniti: kuda motaš marvu po ritovima; motala ga sudbina
4. ekspr. privijati: sudac je motao optuženika
5. požrešno jesti
6. brkljati: uvijek nešto motaju, nikad čist posao
7. brundati, nerazločno govoriti
II. motati se
1. motati se, motoviliti se: motati se po gradu, oko koga; motati se po glavi
2. vmešavati se: motati se u čije poslove
3. minevati: godine se motaju, jedna za drugom
4. ekspr. izgubiti se, izginiti: daj da se što prije, pre motam odavde

mr̀mljati -ām
1. mrmrati, brundati, tiho, nerazumljivo govoriti: mrmljati od zadovoljstva
2. mrmrati, godrnjati: mrmljati na koga, zbog čega

mr̀ndžati -ām mrmrati, brundati

murmurō -āre -āvī -ātum (murmur)

1. mrmrati, mrmljati, godrnjati, brundati, žebrati: secum Pl., servi murmurant Pl., flebile lingua murmurat exanimis O. (o slavčevem glasu), interdum et secum ipse murmurat Plin. včasih je glas ječeč, magia murmurata carminibus Ap., murmuravit populus contra Moysen Vulg.

2. (o stvareh) šumeti, hrumeti, bučati, prasketati: spumea murmurat unda V., murmurans mare Ci., murmurantes ignes Plin., intestina murmurant Plin. po trebuhu (črevesju) kruli, „čreva se kregajo“. Pl. — Dep. soobl. murmuror -ārī -ātus sum

1. intr. mrmrati, mrmljati, godrnjati: Vulg., in eo loco populus murmurari coepit Quadr. fr., ita uti soliti eramus Romae in balneis, plodere coepimus et murmurari Varr. ap. Non., praesertim cum ventrem meum coerceam nec murmurari patiatur Varr. ap. Non.

2. trans. godrnjati nad čim: quidam tarditatem poetae murmurari, plures defendere Ap.

mussitō -āre (frequ. k mussāre)

1. mrmrati, sam pri sebi brundati, sam pri sebi (predse, v brk) godrnjati, tiho (polglasno) govoriti: ego mecum mussito Pl., clam quidem mussitantes vulgo tamen eum Superbum appellabant L., „malo“, inquit, „ambigere bonos, quam ob rem id non meruerim, quam, quod est gravius, cur impetraverim mussitare“ Amm.

2. meton. molčati o čem, zamolč(ev)ati, tajiti, zatajiti (zatajevati), skriti (skrivati), ne (po)kazati, ne da(ja)ti vedeti: ea Pl., iniuriam Ter., timorem Ap.

mussō -āre (izpos. gr. μύζω, prim. tudi lat. mūgiō, muttiō)

1. mrmrati sam pri sebi, brundati, sam (pri) sebi godrnjati, tiho (polglasno) govoriti: summo haec clamore, interdum mussans Pl., intus in occulto mussabant Enn., sed iam hora decima tangit et tabellarius tuus mussat Fr., mussare murmurare. Ennius: in occulto mussabant. Vulgo vero pro tacere dicitur, ut idem Ennius: non decet mussare bonos P. F., flent maesti mussantque patres V., soli Aetoli clam mussantes id decretum carpebant L., mussantes inter se rogitabant L.; occ. brenčati, brneti: (sc. apes) mussant circum oras V.

2. meton.
a) molčati o čem, zamolč(ev)ati kaj: per metum id m. Pl., musset obrutus Enn. fr.
b) pomišljati (se), za bregom imeti kaj, omahovati: dicere mussant V., mussantibus vobis circumventus est S. fr., mussantes medicos vidi Plin. iun., mussantibus magnis quibusdam et locupletibus amicis Plin. iun., mussat rex ipse, quos generos vocet V.; metaf. (o živalih): mussant iuvencae, quis nemori imperitet V. pričakujejo izid. — Dep. soobl. mussor -ārī -ātus: discumbimus mussati; dominus maturo ovo cenam conmittit Varr. ap. Non.

muttiō (mūtio) -īre (-īvī) -ītum (mu; prim. mussō, mūgiō) črhniti, pisniti, žugniti, ziniti, čmrkniti, (za)momljati, (za)šušljati, (za)brundati, (za)(š)čebljati: Luc., Pers., palam muttire plebeio piaculum est Enn. fr., etiam mutis? Pl., intus cave muttire quemquam siveris Pl., muttito modo Pl., nihil muttire audeo Ter., neque opus est; adeo muttito Ter., nescio quid nunc taces nec muttis Petr.; tudi = loqui po mutti P. F.; o psih bevskniti (bevskati), (za)renčati: apud omnes filios Israel non muttiet canis Vulg.

rugare v. tr. (pres. rugo) nareč. brundati; nadlegovati

snarl¹ [sna:l]

1. samostalnik
renčanje; godrnjanje; oster govor (opazka, vzklik)
sleng prepir

2. neprehodni glagol & prehodni glagol
renčati, zobe kazati; (za)godrnjati, brundati, godrnjaje ali razdraženo reči (govoriti)
figurativno spraviti se (at s.o. na koga)
nahruliti koga

to snarl out renče (godrnjaje) (kaj) reči; zagodrnjati, zarenčati (kaj)

summen Insekten: brenčati; eine Melodie: brundati; im Ohr: zvoniti

taroccare v. intr. (pres. tarōcco) pog. jeziti se, godrnjati, brundati

troll² [tróul]

1. samostalnik
petje; umetna vaba (za ribe); vlečni trnek

2. prehodni glagol
peti (pesem); ribariti z vlečnim trnkom (a lake v jezeru)
figurativno privabiti
zastarelo valiti, kotaliti; pustiti krožiti, podajati (pri mizi); brundati (popevko)
neprehodni glagol
hitro govoriti; hitro se gibati, hiteti; kotaliti se; ribariti

vocalize [vóukəlaiz] prehodni glagol
fonetika vokalično ali zveneče izgovoriti; spremeniti v samoglasnik; vriniti znake za samoglasnike (npr. v hebrejski pisavi)
neprehodni glagol
šaljivo govoriti, peti; (tiho) si popevati, brundati