Franja

mismanage [mismǽnidž] prehodni glagol
slabo upravljati, slabo gospodariti

mismanagement [mismǽnidžmənt] samostalnik
slaba uprava, slabo gospodarjenje

mismatch [mismifeč]

1. samostalnik
slab zakon

2. prehodni glagol
slabo pristajati, neprimerno poročiti

mismate [misméit] prehodni glagol & neprehodni glagol
slabo (neprimerno) spariti

misrule [misrú:l]

1. samostalnik
slaba vlada; nered

2. prehodni glagol
slabo vladati

Lord of Misrule vodja božične proslave

Mißmanagement, Missmanagement, das, slabo vodenje/upravljanje

Mißwirtschaft, Misswirtschaft, die, slabo gospodarjenje

mōs, mōris, m (prim. gr. μαιμάω koprnim po čem, μάομαι in μώομαι stremim, težim za čim)

1. volja, svojevoljnost, samovolja: oboediens fuit mori patris Pl., alieno more ali ex more alīus vivere Ter., dominae pervincere mores Pr. svojevoljnost, bistro glavo, morem alicui gerere Ci. idr. komu po volji storiti, ugoditi (ugajati) komu, gestus est ei mos N., adulescentulo morem gestum oportuit Ter., alicuius voluntati morem gerere Ci., N. želji koga ustreči (ustrezati), željo izpolniti (izpolnjevati) komu, morem gerere animo Ter. srce ohladiti (ohlajati), sine me in hac re mihi gerere morem Ter. pusti mi mojo voljo, ne brani mi; prim. morigeror.

2. navada, šega, običaj: Pl., Ter., Cu., Iuv., Plin., Sen. ph. idr., antiquus Ci. idr., vetus, vetustus T., mores prisci L., m. pravus T., perversus Ci., more ductus N. držeč se starega običaja, more militari C., maiorum Ci., mos erat in Latio V., mos ritusque sacrorum V. obredni običaj žrtvovanja, sicut meus est mos H., ut moris est T. kakor je običajno, ut (sicuti Vell.) alicui moris erat T., magorum mos est non humare corpora suorum Ci., quibus omnia vendere mos erat S., quia mos est ita rogandi, roga Ci., quibus peractis morem sibi discedendi fuisse Plin. iun. so se vsakokrat razšli, in morem perducere Ci. uobičajiti, in morem venire L., O. postati običaj, preiti v navado, in morem verterat T. prišlo je bilo v navado, habebat hoc moris Plin. iun. to je imel v navadi, fecerat sibi morem L. navadil se je bil, in morem tonsa V. po šegi, spodobno, dostojno, e(x) more V., N., Plin. iun., T., Suet. idr. ali de more V., Plin. iun., Suet., Arn. po šegi (običaju), praeter (zoper) morem Ter., supra morem V. nenavadno, neobičajno, sine more furit tempestas V. prav nenavadno, facinus sine more! Stat. nenavadno; occ.
a) zakon, pravilo, predpis: mores viris et moenia ponet V., regere populos pacisque imponere morem V. (naspr. lex = pisani zakon), more palaestrae H. kakor predpisuje palestra (borilnica), ferrum patitur mores Plin. se vdaja (podreja) zakonom.
b) način, značilnost, lastnost, kakovost, svojstvo: Graeco more bibere Ci., si usitato more peccasset Ci., varium caeli praediscere morem V. razne značilnosti, različno kakovost, tako tudi m. siderum V., ego apis Matinae more modoque grata carpentis thyma per laborem plurimum H., quo more V. kako; more, ad morem ali in morem z gen. = kakor: Ci., Q., torrentis aquae vel turbinis atri more furens V. kakor deroča voda ali črni vrtinec, in morem stagni V.; mos vestis Iust. noša, moda.

3. način življenja, vedenje: qui istic mos est? Ter.; nav. pl. mōrēs -um, m nrav, morala, obnašanje, vedenje, bistvo, življenje, način življenja, čud, kri, narava, značaj, temperament: Ter., S., Ph., Q. idr., sui cuique mores fingunt fortunam hominibus Poeta ap. N., suis ea (sc. fortuna) cuique fingitur moribus Poeta ap. Ci., morum similitudo Ci., praefectus morum N. nravstveni nadzornik (v Kartagini), praefectura morum Suet. nravstveno nadzorništvo (v Rimu), diutius durant exempla quam mores T. kazni (drugim v strah) kot pa dejanje in ravnanje človeka, abire in avi mores L. vreči se po kom, mores huius pecudis (= bikov) Col., mores (sc. equorum) laudantur, qui sunt … Col.; occ.
a) lepo vedenje, dobra nrav, nrav(stve)nost, moralnost: quīs neque mos neque cultus erat V. nravnost in stroga disciplina, res eorum civibus, moribus, agris aucta S. po številu prebivalstva, nravstvenosti, ozemlju, periere mores Sen. ph.; evfem. mores meretricis Pl. ustrežljivo vedenje, ustrežljivost, izkazovanje naklonjenosti.
b) slabo vedenje, slaba, popačena nrav, (popačen) duh časa: si per mores nostros liceret T., quoniam ita se mores habent S., ita se habent mores, ut … Vell., ambitio iam more sancta est Pl., huius saeculi more Sen. ph., saeculi mores Fl., novis moribus favere Plin. vdajati se, streči duhu časa = vda(ja)ti se trenutnim razmeram.

mrléti -im
1. svjetlucati (svet-) slabim plamenom: na mizi mrli luč
2. slabo se javljati, pokazivati: v daljavi mrli venec gora, v njenih očeh mrli strah
3. treperiti: zrak je mrlel nad njivami
4. venuti: rože na travniku mrlijo

mr̀tvōkast -a -o slaboviden, slep, ki slabo vidi

nabúdžiti nàbūdžīm ljudsko slabo naleteti, skupiti jo: bogami smo nabudžili kraj sve ove zgode i ljepote

nadrápati nàdrāpām ekspr. napraskati, slabo napisati: nadrapati slab članak

nadŕljati nàdr̄ljām
1. ekspr. načečkati: nadrljati pismo
2. slabo naleteti, skupiti jo: ala smo nadrljali s ovim prijedlogom kod šefa

nagrabúsiti -gràbūsīm ekspr. slabo naleteti, skupiti jo: sve mu inače uspijevalo, a ovaj put je nagrabusio

nagràjisati -išēm (t. ogramak) ekspr. slabo naleteti, stakniti jo, skupiti jo: miš će nagrajisati bude li se s mačkom igrao

nàkasati -ām
I.
1. jahajoč, jahaje naleteti na
2. slabo naleteti: nakasao kao pas na kijak
II. nakasati se najahati se, najezditi se

nasúkati nàsūčēm
I.
1. nasukati, naviti: nasukati pređu, konac; nasukati cijevi pri tkanju
2. nagovoriti, napeljati na slabo, prevarati: nije to prvi put da ga pokušavaju ovako nasukati
3. zapeljati na sipino: nasukati lađu, brod
4. zapeljati s ceste: nasukao ih je na trotoar
5. ekspr. potegniti, nasankati
II. nasukati se
1. nasukati se, naviti se
2. nasesti: lađa se nasukala
3. doživeti neuspeh, propasti, na nič priti: hoće li njegov kompanjon ovdje prosperirati ili će se oba nasukati svaštarskim trgovčenjem po ovim zagorskim ćumezima

nauseō (nausiō) -āre -āvī (nausea, nausia)

1. imeti morsko bolezen: etiam nunc nauseo Pl., epistula, quam dedisti nauseans Buthroto Ci. ep., conducto navigio aeque nauseat ac locuples, quem ducit priva triremis H., si sine vomitu nauseavit Cels., num quis miratur in mari (se) nausiare? Sen. ph.

2. nauseo (nausio) = sploh slabo mi postaja, slabost me prevzema, sili me na bruhanje, bruham, bljuvam, bljujem, kozlam: quidlibet, modo ne nausiet, faciat Ci., ructantem et nauseantem conieci in Caesaris Octaviani plagas Ci. ep. rigavca in bljuvača, dominus crudus ac nausians Sen. ph.

3. meton. nauseo
a) (za)gnusi se mi kaj, (za)gabi se mi kaj, grdi se mi kaj, odpor, gnus (za)čutim do česa, zoprno mi je kaj, vznejevolji me, v slabo voljo me spravi kaj: quam bellum erat … confiteri potius nescire, quod nescires, quam ista effutientem nauseare Ci. take neumnosti govoriti, da se ti mora samemu gabiti, qui ad canticum sobrietatis, sicut ad potionem aqualem madidi nauseant Aug.
b) nagnusno, zoprno se vesti: hoc illis dictum est, qui stultitiā nauseant et, ut putentur sapere, caelum vituperant Ph.

nébuleux, euse [nebülö, öz] adjectif oblačen, meglen; figuré nejasen, slabo razumljiv

nȅčīn m slabo dejanje