Franja

obsequium -iī, n (obsequī)

1. ustrežljivost, ugodljivost, popustljivost: o. et comitas Ci. ep., obsequium amicos, veritas odium parit Ter., obsequio grassare H. postopaj (prav) hlapčevsko = kaži se (prav) vljudnega; metaf. (o stvareh): obsequio flectitur ramus O. se vdaja (popušča) in upogiba, obsequium aquarum O. ustrežljiv tok; s subjektnim gen.: o. amantis O., caelibis H., obsequia fortunae Cu. ker mu je bila sreča mila, ker mu je bila sreča naklonjena, indulgere obsequio plebis L.; z objektnim gen.: desiderii Cu. izpolnitev želje, ventris H. ustrežljivost (strežba) trebuhu = požrešnost, in obsequium regentis parati T., o. in regem L.

2. occ.
a) pokorščina, pokornost, poslušnost, voljnost (naspr. contumacia): H., Pers., Pr., N., Suet. idr., equi obsequium experiri Cu., o. erga imperatorem, in principem T., populum in obsequia principum formare Iust. priseči (prisegati) komu zvestobo.
b) kot voj. t.t. vojaška pokorščina, vojaška podreditev: Ci. ep. idr., contra morem obsequi T., amor obsequii T.; meton. (večinoma v pl.) vojaški sli, ordonančni oficirji (ordonančniki); varovanci, spremljevalci, spremstvo: Cass., marinum o. Ap., milites ad obsequia iudicum vel tribunorum deputare Veg., ratio obsequiorum Veg.
c) ustrežljivost s telesom = telesno predajanje, spolna ustrežljivost, telesna združitev, spolni odnos (o ljudeh in živalih): Cu., Col., Petr., flagitiosa obsequia T., obsequium amatori venditare O. prepuščati telo za denar.

Obsthändler, der, trgovec s sadjem

obstreljénec -nca m ranjenik s ustrelinom

obstreljénka ž ranjenica s ustrelinom

obvier [ɔbvje] verbe intransitif s poti spraviti, odpraviti; preprečiti

obvier à un inconvénient, à un accident preprečiti nevšečnost, nesrečo

oc-currō -ere -currī (redko occucurrī: Ph., pri Pl. in Sen. ph. dvomno) -cursum

1. nasproti (pri)teči, (pri)hiteti, sreč(ev)ati, naleteti (naletavati) na koga, zade(va)ti na koga: obviam alicui Pl., L., Iust. idr., ad Aeginam Caesari occurrit C., equites hostibus occurrebant C.; abs.: Pl., Iuv., Suet., rex Anius occurrit V. hiti na(s)proti, si occurri, rides H., eo occurrere (hiteti) et auxilium ferre C., occurritur (sc. mihi) Ci. ep.; s stvarnim subj. = priti (prihajati), stopiti (stopati) na pot, prikaz(ov)ati se, pojaviti (pojavljati) se, nahajati se, biti (stati, ležati) pred čim: nulla arbor occurrit Cu., eadem figura in litore occurrisse narratur Plin. iun., in asperis locis silex … occurrebat L., quadrigae inter se occurrentes Cu. srečavajoče se, apud Elegeam occurrit ei (sc. Euphrati) Taurus mons Plin., quem locum occurrens Terinaeus sinus paeninsulam efficit Plin., abruptā quā plurimus arce Cithaeron occurrit caelo Stat.; occ.
a) iz vljudnosti in spoštljivosti komu iti (priti, prihajati) na(s)proti: Alexandro, filiis Cu., turba occurrentium prosequentiumque Suet.
b) sovražno komu na(s)proti iti, iti nad koga, pomikati se proti komu, udariti na koga, napasti (napadati) koga: obvius adversoque occurrit V., o. Dareo Cu., armatis C., duabus legionibus C., eques ab tergo occurrendo L., statim castris exeundum et occurrendum esse C.; brezos.: ad undecimum lapidem occursum est L.

2. priti k čemu, kam, prispeti, dospeti, udeležiti (udeleževati) se česa, prisostvovati, biti navzoč pri čem, biti pri (v) čem: Val. Max., o. ad tempus Ci., paulo serius ad praedictam cenae horam Suet., ut concilio occurrerent legati, iter accelerarunt L., o. negotiis Ci., comitiis, neutri proelio L., ne graviori bello occurreret C. da ne bi zabredel v še hujšo vojno, da se ne bi zapletel v še hujšo vojno, o. ad id concilium L.; abs.: occurrite! Pl.

3. metaf.
a) na(s)proti stopiti (stopati), nasprotovati, del(ov)ati proti, upreti (upirati) se komu, čemu, izpodbi(ja)ti koga, kaj: eius consiliis occurri atque obstiti Ci., res vera occurrit falsae rationi Lucr., imprudenti fortuna occurrit Pr.; occ. α) preprečiti (preprečevati), (u)braniti kaj, pomagati komu, čemu, odvrniti (odvračati), (u)braniti komu (kaj, da ne), ustaviti (ustavljati) kaj, na pomoč priti (prihajati): utrique rei occurram V., sentio occurrendum esse satietati vestrae Ci., o. dolori Sen. ph., venienti morbo Pers., inflationibus Plin., vitio Plin. iun., incendio Cu., supplicibus Ci., alicui suppetias Auct. b. Afr.; brezos.: fatigatis occursum est Iust., ne potentia inimicorum oppressisse videretur, occursum est Val. Max. β) o govorniku odgovoriti (odgovarjati), prigovoriti (prigovarjati), ugovarjati, odvrniti: Q., Suet. idr., dictis alicui V., alicuius orationi T.; brezos.: occurreretur, sicut occursum est Ci., occurritur nobis a doctis Ci.; o stvari na(s)proti stopiti (stopati), ovreti (ovirati), biti v nasprotju s čim, predstavljati možno nasprotje ali možen ugovor: quid occurrat, non videtis Ci.
b) stopiti (stopati) pred (telesne ali duševne) oči, ponuditi (ponujati) se, komu na misel (na pamet, v glavo) pri(haja)ti: oculis L., O., Cu., Col., o. animo Ci., cogitationi Plin. = in mentem Ci. = memoriae Iust. = memoria Cu., pa tudi samo occurrere Ci. na misel priti (prihajati), occursuram ei extemplo domesticorum funerum memoriam L., alicui desiderium quietis occurrit Cu. koga obide (obhaja), tu occurrebas Ci.; z neodvisnim govorom: occurrit illud: „ne Clodius quidem cogitavit?“ Ci.; z ACI: Ci., Cu., utrisque ad animum occurrit, quod … T.; s predik. adj. ali subst. = kazati se, zdeti se, dozdevati se, zazdeti se: sic dulcis amicis occurram H., mihi tu occurrebas dignus eo munere Ci., ne cui de liberis cogitanti dirum omen occurram Sen. rh.; prim.: mihi multo difficilior occurrit (zdi se mi) cogitatio Ci.
c) occurrit z inf. = primerno je: occurrit dicere aliqua de magicis (sc. herbis) Plin.
d) v delež priti: sin doctus illis occurret labor Ph. tj. če naleti na tiste sodnike.

oculātim, adv. (oculus) s prostim očesom: Cassian.

òćelavjelī -ā -ō (ijek.), òćelavelī -ā -ō (ek.) plešast, s plešo: -a glava

odíčiti òdīčīm
1. poveličati, obdati s slavo: mnogi junaci odičili su svoja imena hrabro se držeći pred neprijateljem
2. olepšati, okrasiti

odjàhati -šēm
1. odjahati, odjezditi
2. razjahati: odjahati konja
3. pomagati komu s konja: odjahati koga

odjahívati -jàhujēm
1. odhajati na konju
2. stopati s konja

odkléti odkolnem (u̯n) skinuti prokletstvo, kletvu s koga, osloboditi koga od anateme, dići čini s koga, očiniti: odkleti zakleto kraljičino

odobríti -im odobriti, priznati kao dobro, potvrditi vrijednost (vred-) nečega, saglasiti se s kim ili čim: odobriti komu dopust; odobriti učni načrt, nagrado

odōror -ārī -ātus sum

1. (po)duhati, (po)vohati, (po)vonjati: Plin., odorem suavitatis Vulg., sacrificium Vulg.; abs.: nec comedunt nec odorantur Vulg.; proiectum cibum H., hominem Col., pallam Pl.

2. metaf.
a) izvohati, zavohati, vohaje izslediti, zaslediti (zasledovati), (za)čutiti, zazna(va)ti: Amm. idr., pecuniam Ci., quid futurum sit Ci. ep., odorabantur omnia et pervestigabant (podoba, posneta po psu, ki voha) Ci., tu velim ex Fabio odorēre Ci. ep. da izprašaš Fabija, o. procul bellum Vulg.; zaničlj. = stremeti za čim, po čem: quos odorari hunc decemviratum suspicamini Ci. da se jim cedijo sline po tem decemviratu.
b) le malo o(b)voha(va)ti, (po)vohati kaj = le površno se seznaniti s čim: odoratus philosophiam T. (Dial.), o. veritatem leniter Lact.

odpoklícati -čem
1. opozvati, povući s dužnosti, oduzeti mandat
2. pozvati natrag: tovarna je odpoklicala celotno pošiljko avtomobilov

odpovédati -vem, odpovej -te, odpovedal -a
I.
1. otkazati: odpovedati sejo, službo, časnik
2. otkazati, zatajiti, izdati: zavore so odpovedale; oči so mu odpovedale
II. odpovedati se otkazati se, odreći se, zahvaliti se na čemu, povući se s položaja, dati ostavku: odpovedati se prestolu, funkciji

odpráviti -im
I.
1. otpremiti, poslati, otpraviti: odpraviti blago, s tovornim vlakom, s pošto
2. ukinuti: odpraviti suženjstvo, iskoriščanje, tlačanstvo
3. ukloniti, odstraniti: odpraviti škodljive razvade; odpraviti otroku gliste
izliječiti dijete od glista, izlečiti dete od glista
4. odpraviti plod pobaciti
5. slati: odpraviti otroke v šolo
6. otpraviti; otjerati (-ter-), odaslati: odpraviti koga s praznimi obljubami; odpraviti koga z darili
7. svršiti s kim: odpraviti z nasprotnikom
8. otpustiti: odpraviti iz službe
9. ukloniti, likvidirati: odpraviti neznansko y, neznanko x
10. odpravil me je s tisočakom
dao mi je tisuću dinara, hiljadu dinara, hiljadarku
11. poništiti: odpraviti sodbo, razsodbo
12. raskinuti: odpraviti pogodbo
II. odpraviti se poći, krenuti, zaputiti se, otpraviti se: odpraviti se na pot, proti domu, domov, k počitku; odpraviti se spat
poći na spavanje

òdrōnjci -ākā m mn. grušč, kamenje, ki se kruši s strmih pobočij

odsjédati òdsjēdām, òdsjedati -ām (ijek.), odsédati òdsēdām, òdsedati -ām (ek.)
1. stopati s, razjahati: odsjedati s konja, od konja
2. nastanjevati se: gdje vi odsjedate kada dolazite u Zagreb

òdsjesti òdsjednēm (ijek.), òdsesti òdsednēm (ek.)
1. stopiti s, odjahati: odsjesti konja, s konja, od konja
2. nastaniti se: odsjesti u hotelu, kod prijatelja