Franja

īn-scius 3, adv. -ē (Ap.)

1.
a) act. nevešč, neveden, ne znajoč; atrib.: medici inscii imperitique Ci., artificem ab inscio distinguere Ci., pastor Col.; z objektnim gen.: Socrates se omnium rerum inscium fingit Ci.; pren.: anima inscia culpae V. ki ne pozna, equus inscius aevi V. ki ne pozna svoje mlade moči, malorum, astūs, funeris Stat., herbae Iuv., somni Val. Fl., acti O., freni Sil., laborum H., armorum, rei Q.; z de: de malitiā Icti., de verbis Pl.; z odvisnim vprašalnim stavkom: inscii, quid gereretur C. ker niso vedeli; z inf.: i. sutrinas facere Varr., imperii flectere molem haud inscius Stat.
b) ne vedoč, ne da bi vedel; predik.: quem vos inscii ad mortem misistis Ci., non sum inscius Ci. dobro vem; zlasti v abl.: tu me inscio notes tuos necessarios Ci. brez moje vednosti, omnibus insciis N. —

2. pass. neznan: inscio quodam tramite iam delabente Ap.

insinuare

A) v. tr. (pres. insinuo)

1. vtakniti, vtikati

2. zbuditi, zbujati; podtakniti, podtikati; namigniti, namigovati:
insinuare il dubbio zbuditi sum

B) ➞ insinuarsi v. rifl. (pres. mi insinuo)

1. prodreti, prodirati; pronicati

2. vriniti se

īn-solēns -entis, adv. īnsolenter (in [priv.], solēre)

1. zoper navado koga: quid tu Athenas insolens? Ter., utrum vulgo evenire soleat an insolenter et raro Ci.

2. ne(na)vajen: aspera aequora emirabitur insolens H.; z objektnim gen.: multitudo insolens belli C., bellorum T., malarum artium S. nepoznavajoč, nevešč, audiendi T., infamiae Ci., colendi ruris Gell., contumeliae, obsequii T.

3. occ.
a) nenavaden, neobičajen, čuden: insolens verbum Ci., insolenter verbum fingere Gell.
b) pretiran, nezmeren, brezmeren: qui in suā re egentissimus fuisset, erat insolens in alienā Ci., qui se in … pecuniis insolentius iactarat Ci., his festivitatibus insolentius abuti Ci.
c) (pre)drzen, nesramen, prevzeten: secundis rebus insolentiores, adversis timidiores sunt Hirt., hoc laete atque insolenter tulit Ci., non sum tam insolens in dicendo Ci., exercitus H., hostis Auct. b. Alx., ne in re notā et pervulgatā multus et insolens sim Ci., insolentior truci scelere Aur., nihil insolentius Sen. ph., insolenter nostros insequi C., insolenter se efferre Ci., insolentissime obequitare Val. Max., insolenter eludere L., insolenter gloriari Ci., insolenter dicere Q., insolenter adnumerare fabulis Amm., insolenter affirmare Aur.; enalaga: victoria quae naturā suā insolens et superba est Ci., vita Ci., laetitia H., alacritas Ci., ostentatio Ci., nomen insolentissimum Q., fortuna Plin., voluptas Auct. b. Alx., Pannonia Vell., gaudio insolenti elatus Amm., ingenium ad ostentationem sui Aur.

inspirer [-re] verbe transitif vdihniti, vdihavati; figuré navdihniti, navdati z, dati pobudo, spodbuditi, povzročiti

inspirer des soupçons zbujati sum
inspirer de l'air vdihavati zrak
inspirer le respect, de la haine zbujati spoštovanje, sovraštvo
inspirer une bonne action spodbuditi k dobremu delu
la Muse inspire les poètes Muza navdihuje pesnike
inspirer confiance zbujati zaupanje
inspirer du dégoût zbujati stud, gabiti se
sa santé inspire de l'inquiétude à son médecin njegovo zdravje navdaja zdravnika z zaskrbljenostjo
s'inspirer de pustiti si vplivati od, dobi(va)ti pobudo od, inspiracijo od, vzeti si za vzgled (de quelqu'un, de quelque chose koga, kaj)
l'amour lui a inspiré ces vers ljubezen mu je navdihnila te stihe

integumentum (integimentum) -ī, n (integere)

1. pokrivalo, pokrov, odeja: lanx cum integumentis decidit L., legio linteata ab integumento consaepti … appellata L., vestis aut pellis, quae iis integumento erant Aur., integumenta carnalia Ambr.

2. metaf.
a) zakrivalo: haec flagitiorum integumenta Ci., frontis integumento uti Ci., istius insignis nequitia frontis involuta integumentis Ci. prikrita pod predrznim čelom, libenter enim te evolutum illis integumentis dissimulationis tuae nudatumque perspicio Ci.
b) okrilje, bran, obramba, zaščita: illius sum integumentum corporis Pl., istaec ego mi semper habui aetati integumentum meae Pl.

inter-minor -ārī

1. (za)groziti, (preteč, pod kaznijo) prepoved(ov)ati: Gell., interminatus sum, ne id faceres Ter., interminor, ne mihi obstiterit obviam Pl., vivo vitam i. Pl.; pt. pf. interminātus 3 s pass. pomenom: pod kaznijo prepovedan: cibus H., poenae Cod. I.

2. ogroziti (ogrožati) koga, zagroziti komu, zapretiti komu kaj: mihi tibique interminatus est nos futuros ulmeos Pl. da bomo z ulmovkami (= brestovimi šibami) tepeni, fore interminatus, ut … Lact.; pt. pf. interminātus 3 s pass. pomenom: zapreten, zagrožen: poena Cod. Th.

inter-pellō -āre -āvī -ātum (prim. com-pellō, appellō)

1. vmes govoriti, prekiniti (prekinjati) koga, v besedo seči (segati) komu, besedo (pre)sekati, ugovarjati komu: nihil te interpellabo, continentem orationem audire malo Ci., crebro dicentem i. C., loquentem ducem L., interpellando trahere tempus S., petisse ab eā, ne interpellaretur Suet.; occ.
a) kot (v) ugovor kaj navesti (navajati): illud dicet, quod interpellavit Hortensius Ci.
b) prositi koga za pojasnilo, nadlegovati ga s prošnjami (vprašanji), glušiti ga, dražiti koga, šikanirati, lotevati se koga ali česa: si quis exta spectantem te interpellet Cu., cum a Cebalino interpellatus sum Cu., ker mi je Cebalin ponujal, ne ream quidem interpellare desiit, „Ecquid paeniteret“ Suet., qui adiri interpellarique posset Suet. ki bi ga bilo mogoče preprositi, alium iudicem i. Suet. obrniti se na … , urbe egrediens, ne quis se interpellaret, edixerat Suet., litteris int. Suet., Cato saepius interpellatus in proposito perstitit Val. Max.; z acc. rei: idem nunc interpellor Ci. enako se zahteva zdaj od mene.
c) ponujati komu nesramno dejanje, nečistovanje, spolno zlorabiti, posiliti koga: stupro interpellato motus L., mulierem i. Paul., puellam Icti.
č) terjati koga za dolg: debitorem Icti.

2. metaf. (pre)trgati, prekiniti (prekinjati), ovreti (ovirati), motiti, zadrž(ev)ati, (z)motiti koga, (z)motiti komu kaj, zavreti (zavirati) kaj, odvrniti (odvračati), (u)braniti, preprečiti (preprečevati): poenam, dulcedinem irae L., silentium Cu., pacem, morem, incrementa urbis Iust., silentium Cu., (Pompeius) interpellatus adventu Caesaris C., id Philippi morte interpellatum est L., comitia i. L., in suo iure aliquem C., otium bello Cu., satietatem epularum ludis Cu., haec tota res interpellata bello refrixerat Ci., fortuna partam iam victoriam interpellat C., nisi abstinentiā interpellata sagina fuerit Iust., caloribus crebris interpellari Amm. oslabljen biti; tudi konkr.: saxum alveolum (specum) amnis interpellat Cu. zapira; s finalnim stavkom: tribuni interregem interpellant, ne senatus consultum fiat L., i., quo minus Brutus in Ci. ep.; aliquem numquam i., quin Matius in Ci. ep.; z inf.: quantum interpellet (ovira) inani ventre diem durare H.

inter-pres -pretis, m, redko f

1. (po)srednik, (po)srednica, posredovalec, posredovalka, pogajalec: qui interpretes corrumpendi iudicii esse solent Ci., foederum Ci., vobis interpretibus amitteret hereditatem Ci. po vašem posredovanju, nummarius interpres pacis non probabatur Ci., quo iste interprete ad furta et flagitia uti solebat Ci., aliquid per interpretes agere Ci., missus a Iove interpres divūm V. (subjektni gen.) = Merkur, Iuno interpres harum curarum V. (objektni gen.) posredovalka ljubezenske bolečine, boginja zakona, boginja zakonske zveze, effert animi motus interprete linguā H. po posredovanju, quasi ea res per me interpretem et tuam ancillam ei curetur Pl., quae tibi condicio nova, luculenta fertur per me interpretem! Pl., quo ego interprete novissime ad (pri) Lepidum sum usus Ci.

2. occ. tolmač, pogovorčin: eum legati nostri in Graeciam proficiscentes interpretem secum habebant Ci., appellat eum (alloquitur) per interpretem L., Valentius est in Sicilia interpres Ci., si Poeni in senatu loquerentur sine interprete Ci.

3. metaf.
a) razlagalec, pojasnjevalec: legum interpretes iudices (sunt) Ci., auspiciorum nos erimus interpretes Ci., verborum Ci., alii interpretes religionum requirendi sunt Ci., iuris Ci., grammatici interpretes poetarum Ci., caeli Ci., astrolog, zvezdar, zvezdoslovec Troiugena interpres divūm (objektni gen.) V. vedeževalec, i. divūm L. vedeževalka, interpretes internuntiique Iovis Ci., fatorum per genituras interpres Amm. prerokovalec iz stanja zvezd ob rojstvu, tamquam interpres et arbiter Sibyllae oraculorum Gell., Sibyllae (gen.) oraculorum interpretes Amm., interpretes comitiorum Ci. če so komicije veljavne ali ne (o avgurjih), aliquo uti interprete de aliqua re Suet. dati se komu poučiti o čem.

2. prevajalec, prestavljalec: fidus H., non exprimi verbum e verbo necesse erit, ut interpretes indiserti solent Ci., nec converti (orationes) ut interpres, sed ut orator Ci.

inventor -ōris, m in inventrīx -īcis, f (invenīre) iznajditelj (iznajditeljica), izumitelj (izumiteljica); metaf. začetnik (začetnica), utemeljitelj (utemeljiteljica), ustanovitelj (ustanoviteljica), povzročitelj (povzročiteljica), vzročnik (vzročnica): Aristaeus inventor olei esse dicitur Ci., Archimedes inventor tormentorum L., Minerva inventrix oleae V., Liber inventor vini Sen. ph., i. voluptatum T., novorum verborum Ci., illae omnium doctrinarum inventrices Athenae Ci., i. rerum Lucr., salutis Stat., belli Ci., utrum veterum facinorum sis imitator an inventor novorum Ci., philosophia inventrix legum Ci., scelerumque inventor Ulixes V., legis L., Zeno, qui inventor et princeps Stoicorum fuit Ci., sum tamen inventrix auctorque ego carminis huius O.

in-venustus 3, adv. -ē

1. z milino neobdarjen, nemil, brez miline, nelep, neljubezniv: non invenustus actor Ci., i. scortum Cat., res Cat., Ter., aliquando invenuste ait Sen. rh., non invenuste dicere Q., Plin. iun., non invenuste hāc sententiolā ludere Gell., invenuste ait Aur., Ap.

2. brez uživanja ljubezni, brez sreče (nesrečen) v ljubezni: adeon hominem esse invenustam aut infelicem quemquam, ut ego sum! Ter.

investírati to invest money (in); to assign funds to

investírati veliko vsoto v (delnice) to invest a large sum in (shares)

iocor -ārī -ātus sum (iocus)

1. intr. šaliti se, šale (burke) uganjati: Ter., ne quem inridendi nobis daret et iocandi locum Ci., bella ironia, si iocaremur; sin asseveramus, vide ne … Ci., hic quam volet Epicurus iocetur Ci. naj se šali, kakor hoče, iocari me putas? Ci., me appellabat iocans Ci., homo non aptissimus ad iocandum Ci., hilari animo esse et prompto ad iocandum Ci., deos ipsos iocandi causā induxit Epicurus Ci., iocari potius quam serio agere malle Aug., aliquando praeterea rideo, iocor, ludo Plin. iun., scurriliter iocatus Iust., de re severissimā tecum iocor Ci., cum aliquo per litteras iocari Ci., iam familiariter cum ipso cavillor ac iocor Ci., sed iam cupio tecum coram iocari Ci., iocari in valetudinem oculorum L. v šali se meriti (cikati) na … , iocari in capitis mei levitatem et in oculorum valetudinem et in crurum gracilitatem Sen. ph. zbadljivo namigovati (cikati) na … , ut mihi in hoc (pri tem) Stoici iocari videantur interdum Ci., vestris fascibus, securibus vestris iam puellae iocantur obscenae Sen. ph., his (hendecasyllabis) iocamur, ludimus, amamus Plin. iun.

2. trans. v šali, šaljivo kaj povedati (govoriti, navesti, navajati), kaj kot šalo (smešnico) povedati: permulta Campanum in morbum iocatus H., obscena iocari O., haec iocatus sum Ci., multum de stultitia alicuius Sen. rh., carum nescio quid libet iocari Cat.; z ACI: Q.

Opomba: Nam. quasi iocabo Pl. (Cas. 4, 4, 20 [701]) po drugih rokopisih: quasi Luca bos.

īrācundia -ae, f (īracundus) jeza, srd, nagla, huda jeza, togota, ogenj, izbruh jeze: hesterno die elatus iracundiā longius progressus sum Ci., Septimius ardens iracundiā Ci., iracundiā furere Ci., animum vincere, iracundiam cohibere Ci., sine iracundiā dico omnia Ci., iracundia trux ac praefervida L., prae iracundiā vix sum apud me Ter., iracundiam vel excitare vel sedare Ci., iracundiam dimittere rei publicae C. jezo opustiti iz ljubezni do države, iracundiā ardere Ter., exardere, efferri Ci., fluctuare inter aestūs iracundiae Macr., iracundiae conscius Suet.; pl.: cupiditates iracundiasque restinguere Ci. izbruhe jeze, iracundiae implacabiles Ci., quot illic iracundiae sunt Pl., ferendas parentium iracundias et placandum animum dictitans T.; occ. jezljivost, srditost, srdljivost, togotnost: iracundia ab irā differt ut differt anxietas ab angore Ci. nagnjenje k nagli jezi.

īrāscor -āscī pf. īratus fuī ali suscēnsuī (incoh. iz īra) pravzaprav razjeziti se, razsrditi se, pa tudi jeziti se, srditi se, gneven biti, jezen biti, razburjati se: sapiens numquam irascitur Ci., pueri dicunt eum furenter irasci Ci., desinere irasci Petr., i. de nihilo Pl.; z dat. (na koga, nad kom): ego Metello non irascor Ci., irasci amicis non temere soleo Ci., sibi i. Sen. ph., Q., hominibus irasci et succensere Ci., terrae, montibus i. O. besneti proti … , patriae N., votis O.; z notranjim obj.: ne nostram vicem (namesto nas) irascaris L., idne (zaradi tega) irascimini, siquis superbior est quam nos Cat., nihil irascuntur Gell.; z in: an et in hunc fratrem irascitur? Sen. ph.; s pro: irascuntur boni viri pro suorum iniuriis Sen. ph.; s kavzalnim stavkom: irasci, quod … O.; z ACI: irascitur natum esse quemquam, qui Don.; pesn.: nec cuiquam irasci virtus V. drzno mu nasproti stopiti, taurus irasci in cornua temptat V. z rogovi besno bosti. — Od tod adj. pt. pf. īrātus 3, adv. -ē razsrjen, jezen: iratus iste vehementer Sthenio hospitium renuntiat Ci., bos Petr., iratis diis propitiisque Sen. ph., iratos deos invocare L. božjo jezo izzivati, pauci ei deos propitios, pauci iratos putabunt Ci., alicui iratos deos precari L., iratum principem comprecari Plin. iun.; z dat. (biti na koga jezen): mihi C. Caesar semper fuit iratus Ci., sum tibi iratus Ter., iratior, iratissimus alicui Ci.; na vprašanje zakaj? z de: quam iratus (homo) de iudicio et de villico Ci.; z ob: consules ob ea irati senatui L., ob eam rem iratus gnatus est Ter.; s propter: num quid iratus es mihi propter has res Pl.; enalaga: iratā fronte Ci., eos irato animo ac litteris insequitur Ci., i. preces H. kletvice; adv.: ne te irate (v jezi) dimissum sentiant Ph.; metaf.: horret iratum mare H. viharno, venter H. kruleč (od lakote), fluctus Petr., Plin. iun., sitis, ventus, manus Pr., impetus Sen. tr.

is, ea, id (nom. m. in n. iz demonstr. debla i; prim. gr. ἵ njega, gr. οὑτοσ-ί, got. is on, ita ono; vse druge obl. iz podaljšanega demonstr. debla ejo, fem. ejā) ta, ta, to; on, ona, ono.

I. Zaimek is je izključno determinativen, kar pomeni, da se vselej nanaša na kak predhodni subst. ali pa ga povzemamo z relativnim zaimkom. Tako stoji samostalniško in pridevniško: obviam mihi venit tuus puer; is mihi litteras abs te reddidit Ci., scio eum ita dixisse Ci., eam natam esse Ci., is est, an non est? Ter., iis condicionibus Ci., eā mente Ci. s tem namenom, ob eam causam, eā de re N., Ci. zato, in eum locum convenire C.; pogosto se, kadar povzema, zapostavlja: malleoli, plantae, sarmenta … nonne ea quemvis delectant? Ci., id ipsum honestum … id efficit Ci; v samostalniški rabi prav pogosto v gen. = sl. njegov, njun, njihov: Catilina eiusque socii C. Katilina in „njega“ = njegovi tovariši, classem eorum fugavit N.; povzemamo ga z relativom: is, qui iudicat Ci. = pretor, ii, qui dicunt Ci., siet (praedium) in iis agris, qui non saepe dominos mutant Pl., ea adferam, ea uti nuntiem, quae maxime in rem vostram communem sient Ter.; tudi v zvezi s 1. in 2. osebo: haec omnia is feci, qui sodalis eius eram Lentulus in Ci. ep. to sem storil jaz, ki sem bil njegov tovariš, qui consulatum peteres, is per municipia cucurristi Ci.; če je determinativni pojem poudarjen, sledi ali konsekutivni stavek (is takrat pomeni = tak): cum ea esset aetate, ut … Ter., Ci., N. ali finalni stavek: id agitur (dela se na tem), ut pons dissolvatur N., in eo erat, ut oppido potiretur N. bilo je na tem, da … ; konsekutivni stavek je včasih v relat. obl.: non is es, qui glorieris Ci. nisi tak, da bi se … , neque is es, qui nescias Ci. šele poznolat.: pro eo rege Cu. za takega kralja. Pogosto v zvezi s -que v pomenu sl. „in sicer“: cum unā legione eāque vacillante Ci., sermo isque multus de nobis fuit Ci., eum doctum hominem cognovi idque a puero Ci., quaestionem habuit, idque per biduum Ci., exspectabam tuas litteras, idque cum multis Ci. —

II. Pogosto povzame neutrum id celo misel: id quod evenit Ci. in to se je zgodilo, si nos, id quo debet, patria delectat S., et — id quod difficilius putatur — sapientius tulit secundam quam adversam fortunam Ci., id quod antea numquam usu venerat N. Id se nadalje rabi pogosto samostalniško, in sicer

1. v pojasnjevalni formuli id est to je: maxima multitudo, id est tota Italia Ci., mollitia animi, id est dolorum fuga Ci., hodie, id est Kal. Octob. Ci.

2. stoji z gen. quantitatis: id negotii L., N. ta naloga, venit id temporis Ci. ob tem času (hipu), id consilii capere Ci., id hostium aspexit L. tolikšno število sovražnikov, id honoris, auctoritatis T. toliko časti, id aetatis esse Ci. v tej starosti (te starosti) biti, id operis ac muneris Ci. = id operis, id muneris Lact., ad id loci S. ali ad id locorum L. ali samo ad id L. dotlej, doslej, post id locorum Pl., S. nato, potem, ad id diei Gell. do tega dne.

3. v odvisnih sklonih nav. opisano z res: eius rei auctorem esse Ci. to svetovati, earum rerum conscii Ci.; vendar tudi: ex eo Ci. iz tega, zato, in id L. za to, zato, tudi samo id: id prodeo Ter., id gaudeo Ci., id quod Ter. zato, ker, in eo Pl. v tem; tako tudi v zgoraj omenjeni formuli in eo est, ut … , poznolat. tudi in eo sum, ut … Icti. (idr.) na tem sem, da … ; nunc id est quom … Pl. zdaj je čas, ko …

Opomba: Star. obl.: dat. sg. f. eae (nam. ei): Pl., Cat.; acc. sg. m. im (nam. eum): Tab. XII, Ci., em: Tab. XII, Cat. ap. Fest.; nom. pl. m. ī: Pl., eī: Pl., Varr., Ci., ieī: Varr., īs Pac. fr.; gen. pl. eûm: P. F.; dat. ali abl. pl. īs: Enn. fr., Pac. fr., Pl.; ībus: Pl., Luc. fr., Lucr.; dat. pl. f. eābus Cat. Z naslonsko členico -pse ali -pte: eapse (= ea ipsa) Pl., eampse (= eam ipsam) Pl., eumpse (= eum ipsum) Pl., eopse (= eo ipso) Pl., eopte (= eo ipso) P. F.

istic, istaec, istoc in istuc (z enklitičnim ce okrepljeni iste, prim. illic)

I. Pron.: ta, tisti, onile, tale; Kom. ga uporabljajo, da z njim zapirajo zev: quid istuc est verbi? Pl., cum istoc ornatu Pl.; potem stoji tudi pred soglasniki: quid istic narrat? Ter., istuc quidem considerato Ci., non posse istaec sic abire Ci., istic labor Pl., istic servus Pl., istaec res Pl., istac lege Pl., istoc modo Pl., istoc pacto Ter., qui istic mos est Ter., quisquam istuc negat Ci., dicitur quidem istuc Ci., istuc humile Ci., istaec loca Ci., remove istaec Suet.; acc. n. istoc = zato, zaradi tega: Ter.; z gen.: homo istuc aetatis Pl., Ter. v tej starosti, tuus pater istuc aetatis cum esset Auct. b. Afr.; abl. n. sg. istōc pred komp. = toliko: iam istoc probiores, cum … Pl., istoc magis vapulabis, quia … Pl., istoc vilius Ter.; ce popolnoma ohranjen: istaece ridicularia Pl., istis-ce ambabus Pl.; v vprašanjih pred vprašalnico ne v obl. ci: istoci-ne pacto me adiutas? Pl., istāci-ne causā Pl., istuci-ne interminata sum? Ter., istosci-ne mores Pl. —

II. Adv. obl.:

1. istī-c (prim. istī pod iste II) tam, ondi, tu, na mestu, kjer si ti (ste vi): quis istic habitat? Pl., quid fuit istic antea scriptum? Ci., istic astato, iam istic ero Pl., istic, ubi Pl., scribite, quid istic agatur Ci., quoniam istic sedes Ci., prius hic te nos, quam istic tu nos videbis Ci., istic mane Ter. tukaj čakaj, quid istic tibi negotii est? Ter., te istic invitum non esse Ci., quocumque istic loco constitisti L.; v vprašanjih: isticine vos habitatis Pl. metaf.: tu = v (pri) tej stvari, pri tem: istic sum exspectoque, quid respondeas Ci. sem pri tej stvari = pazim na tvoja izvajanja, quid istic? (faciendum) Pl., Ter. kaj je pri tem storiti?, neque istic neque alibi tibi usquam erit in me mora Ter.

2. istin-c (iz *istim-c; prim. istim pod iste II. in illiuc pod illic II.) odtod (od tod), od tam, odondod (od ondod), s tvoje strani: libenter istinc profugi Ci., si istinc pecunia, istinc fraus est hinc pudor, honesta vita Ci. na tvoji strani, alter hinc, alter istinc assistite Pl., i. excludere Ter., i. loquere Pl., fare i. V., qui i. veniunt Ci., ilico i. Enn. takoj proč od mene!, se i. subterducere Pl., i. enim emanant Ci., i. clamor incipit L.; metaf. od tega = od te stvari (teh stvari): istinc abstulit aetas H. odtod (= od teh napak), memento ergo dimidium mihi i. de praedā dare Pl.

3. istō-c (prim. istō pod iste II.) tja, tjakaj, na tvojo (vašo) stran: do fidem istoc me intro ituram Pl., i. ad vos intromittam Pl., is, quem i. misi Suet., nimium istoc abisti Pl.; v klas. lat. prevladuje obl. istūc: adcessit istuc Ci., i. sunt delapsi Ci., dum transferor i. O., i. mens fert H. k tebi, i. ire Pl., concedere, venire Ter., mittere Suet.; metaf.
a) odtod (od tod), odonod (od ondod): nimium istoc abisti Ter.
b) tjakaj = k tej stvari, k temu: post istuc veniam Ter. k stvari, istuc ibam Ter. ravno sem hotel govoriti o tem. Apokopirana obl. stūc: Pl.

Opomba: Popolnoma napačna je poznejša pisava: ist-hic, ist-haec, ist-hinc, ist-huc, ker to niso zloženke iz iste in hic, haec, huc, hinc.

item, adv. (ita; prim. idem)

1. prav tako, tudi, istotako, takisto: hunc meum esse dico! et ego item aio esse meum Pl.; glag. predik., ki je samoumeven, se izpusti in item pomeni, da spada glag. tudi k drugemu pojmu: adsunt Ferentani, Marrucini item Ci., ab Aeschylo pateram abstulit, a Thrasone item patellam Ci., auxerat meam quidem spem, credo item vestram Ci., litterae mittuntur isti a patre vehementes, ab amicis item Ci., ipse cum telo esse, item alios iubere S.; negativno: hoc in Libera servant, in Libero non item Ci.; predik. je subst.: Romulus augur cum fratre item augure Ci. ali adj.: cur Tauromenitanis item foederatis navem imperasti? Ci., spectaculum uni Crasso iucundum, ceteris non item Ci.

2. (v primerjavah) prav tako, enako, na enak način: fecisti item, ut praedones solent Ci., his praetores item ut ceteris imperarant Ci., proinde heri ut sint, ipse (servus) item sit Pl., ut enim de sensibus hesterno sermone vidistis, item faciunt de reliquis Ci., ut ipsi concedi non oporteret, si … , sic item nos esse iniquos, quod … C., item, ut … , sic Ci., sic ut … , item ali ut … , sic item Ci., item … quemadmodum Ci. idr., item … quasi, quasi … item Pl., prognatum patre eodem, quo ego sum, formā, aetate item, quā ego sum Pl.; occ. in prav tako, in tudi; s conj.: ex senatus consulto itemque ex lege Terentiā oportuit Ci., vir beneficiis adfectus itemque ornamentis praeditus Ci., a consulibus designatis itemque a ceteris, qui provincias obtinent Ci., solis defectiones itemque lunae praedicuntur in multos annos Ci., in eo itinere persuadet Castico, ut regnum … , itemque Dumnorigi Aeduo, ut idem conaretur, persuadet C., me et mihi et item rei publicae reliquos visos reddidit Ci., hanc me iussit suo gnato dare epistulam et item hanc alteram suo amico Pl.; brez conj.: praesidium equitum atque peditum, item funditorum S., unus Epirotes, Pyrrhus … : unus item Siculus, Dionysius prior N.

3. (označuje kakovost) te vrste.

íti to go; (peš) to walk, to go on foot; (stopati) to tread, to stride; (s težavo) to trudge; to stump; (ura) to go; (ladja) to be bound for; (vlak) to leave, to start

íti dalje to go on, to advance, to proceed
íti gor (dol) to go up (to go down)
íti mimo to go (ali to pass) by
íti nazaj to go back
íti po kaj to go for (ali to fetch ali to go and fetch) something
íti preko to cross
íti proč to go away, to go off
íti ven to go out
íti stran to go off
íti čez cesto to cross the street
íti na lov to go hunting
íti h komu to go up to someone, (obiskati ga) to call on someone
íti komu naproti to go to meet someone
pustiti koga íti to let someone go
íti dobro v prodajo to be selling well
íti hitreje to go faster, to push on
íti skupaj to go together
íti s kom to accompany someone
íti s kolesom to cycle
íti korakoma to go at footpace
íti kot namazano, kot po maslu to go swimmingly, to go like clockwork
íti na deželo, na kmete to go off to the country
íti med ljudi, med družbo to go into society
íti na sprehod to go for a walk
íti na kose, na koščke to go to pieces
íti na potovanje to go on a journey
íti h koncu, h kraju to be approaching the (ali its) end, (o stvari) to be coming to an end
íti komu k srcu to go to one's heart
íti kaki stvari do dna (figurativno) to get to the bottom of something
íti spat to go to bed
íti preko vseh ugovorov to override (ali to disregard ali to waive) all objections
íti na bolje to improve
íti na lim, na limanice to fall into a trap
íti vase (figurativno) to retire within oneself
iti komu s pota to make room for someone
Kako ti gre? how are you getting on?, how are you?
izvrstno mi gre I am A1, I'm fine
kako ti gre v šoli? how are you getting on at school?
za kaj (pa) gre? what's it all about?
za to gre (v tem je stvar) that's the point
kadar gre za... when it comes to...
dobro mu gre he is doing well
gre za moje življenje, za mojo čast my life, my honour is at stake
gre za veliko vsoto a large sum is at stake
gre za življenje ali smrt it's a matter of life and death
gre v milijone that runs into millions
posli gredo slabo business is slack (ali dull)
tako ne bo šlo this won't do
to ne bo šlo brez težav it won't be an easy job, it'll cost some trouble
grem k frizerju I am going to the barber's (ali hairdresser's)
če bi šlo po mojem if I had my way
to gre malo predaleč that's going a bit too far
drugače ne gre, ne bo šlo it won't work any other way, figurativno that can't be helped
vse gre narobe everything is topsy-turvy
z njim gre navzdol (h koncu) he is in a bad way
ne morem iti preko tega I can't get over it
naj gre, kot hoče! come what may!
kam gre ta pot? where does this road (ali path) lead?
to mi ne gre v glavo I cannot understand it, it's beyond me, I don't see any reason for it
mati je šla nakupovat Mother has gone shopping
proti šesti uri gre it's nearly six
gre proti poldnevu it's getting on for noon
zaloge gredo h kraju stocks are running short
delo mu gre hitro izpod rok he is quick at his work
4 v 15 gre 3-krat, in ostane 3 4 into 15 goes 3 times, and 3 over
pojdi. pojdi, pretiravaš! come, come, you are exaggerating!
lahko greste! (služabniku ipd.) that is all for the present
če je šlo vse, naj gre še to! (figurativno) in for a penny, in for a pound!
íti se to play

iūdicātus -ūs, m (iūdicāre) sodstvo, sodništvo: isti ordini iudicatus non patebat? Ci., ita iudicatu illo solutus sum Gell.

iūdiciālis -e (iūdicium)

1. soden, sodni, na sodišču običajen: ea remota a iudiciali consuetudine locutus sum Ci., causa Ci., genus dicendi Ci., annus Ci. (leto, ko je Pompej izdal zakon de ambitu, v katerem je bilo več splošnih določil o uredbi sodišč), laudatio Suet. spričevalo, ki ga dobi toženec pred sodiščem.

2. sodniški, uraden: quaestio, forma, sententia Icti., carpentum Amm. voz, ki ga je dajala država visokim uradnikom na razpolago za službeno potovanje. Adv. iūdiciāliter: Iulianus ap. Aug.