irruvidire
A) v. tr. (pres. irruvidisco) narediti hrapavo, grobo
B) ➞ irruvidire, irruvidirsi v. intr., v. rifl. (pres. /mi/ irruvidisco) postati hrapav, grob
Zadetki iskanja
- ishlápiti -ī, aor. ishlápih ȉshlāpī
1. izhlapeti: nemoj da ti vino ishlapi; naravno da uz ovoliku vrućinu ishlapi sva vlaga
2. izpuhteti: bojao se da ne bi ishlapio koji slasni proizvod starinske kuhinje
3. izgubiti duh, okus: ishlapio je konjak
4. počasi, neopazno izginiti: sve one ljage sasvim su već bile ishlapile
5. v starosti s pametjo opešati, postati senilen: taj moj majstor je ostario, pa već dosta ishlapio - iskàuriti se -īm se dial. postati nevernik: a baš da se svi iskaurimo, bolje bi nam bilo
- iskiláviti se iskìlāvīm se dobiti kilo, postati kilav: mator čovjek može se iskilaviti kad nešto suviše teško podigne odjednom
- ìskrastati se -ām se postati krastav
- ìspizmiti se -īm se razkačiti se, razjeziti se, postati hud: nešto se vlast na nas ispizmila
- ìspjegati se -ām se (ijek.), ìspegati se -ām se (ek.) pokriti se s pegami, postati pegast: uvijek joj se ljeti ispjega lice
- istánjiti ìstānjīm
I.
1. stanjšati: istanjiti komad gvožđa
2. nabrusiti: istanjiti oštricu britvi
3. izostriti: istanjiti kod glumca osjećanja mjere
4. dognati: Župančič istanji naš jezik do uzorne finoće
II. istanjiti se
1. stanjšati se, postati tanko: istanjila se košulja na laktu
2. zbledeti: mjesečina se istanjila
3. shujšati: preko zime veoma se istanjio
4. porabiti, potrošiti, poteči: istanjio mu se hambar - iugulō -āre -āvī -ātum (iugulum)
1. vrat prerezati, (za)klati: grunditus suis, cum iugulatur Ci., in flammam iugulare pecudes V. zaklati in v ogenj vreči, arietes Vulg.
2. sinekdoha zaklati, zabosti (zabadati), (u)moriti, usmrtiti: Amm., Cels., Lact., insciente Antigono iugulatus est a custodibus N., T. Caelius inventus est iugulatus Ci., qui in hospitis tectis Brundisii fortissimos viros optimosque cives iugulari Ci., iusserit plumbeo gladio iugulari Ci., iugulati (centurionis) praecisum caput L., gladius, quo noxii iugulantur Val. Max.; o boleznih: (u)smrtiti, biti smrten (smrtno nevaren), posta(ja)ti smrten (smrtno nevaren): quartana (febris) neminem iugulat Cels., id genus (morbi) acutum est, et nisi succurritur, celeriter iugulat Cels.
3. metaf. ugonobiti (ugonabljati), uničiti (uničevati): optabilius Miloni fuit dare iugulum P. Clodio quam iugulari a vobis (iudicibus) Ci., suā confessione iuguletur necesse est Ci. popolnoma prepričan, eum iugulandum vobis tradiderunt Ci., aliquem factis decretisque i. Ci., hominem (sc. dictis) Ter., reum Plin. iun. - iuvenēscō -ere -venuī (iuvenis)
1. dorasti (doraščati), stopiti v mladeniška leta: vitulus iuvenescit H. postaja junček (iuvencus), ex quo iuvenuit Tert.
2. spet se mladiti, pomladiti (pomlajati) se, spet posta(ja)ti mlad: fatis O., rosa recisa iuvenescit Plin.; metaf. spet si opomoči, spet okrevati: iuvenescit corpus regni Cl., iuvenescit gladius Stat., iuvenescit (libellus) cedro Aus. - izbezòbraziti se -īm se postati nesramen: ljudi se izbezobrazili
- izglavnìčati se -ā se postati snetljiv: žito se gotovo svakad izglavniča
- ìzgubati se -ām se postati gobav
- ìzjazbiti se -īm se dial., zastar. postati hud na koga: žena tog starijeg brata sad se tekar ispizmi i izjazbi na svoju mladu jetrvu, te joj u svačem pakostila
- izlùkaviti -īm, izlukáviti izlùkāvīm
I.
1. zvijačno izvabiti
2. ekspr. nasankati, na led speljati: izlukaviti koga
II. izlukaviti se postati lokav, zvit - izobijèstiti se izòbijestīm se (ijek.), izobéstiti se izòbēstīm se (ek.) postati prešeren, prevzeten, razposajen, razuzdan
- izrováriti izròvārīm, izrovášiti izròvāšīm
I. razriti, razkopati, razorati, razbrazdati: izrovašena gora; moja izrovašena lica
II. izrovariti se postati razoran razorazdan - izùzēti ìzuzmēm, izùzmi, izùzēh ȉzuzē, ȉzuzeo ȉzuzēla
I.
1. izvzeti: izuzeti koga od plaćanja
2. vzeti: izuzeti knjigu iz biblioteke
II. izuzeti se postati hud na koga: ne znam zašto se on izuzeo na mene - izvéćati ìzvēćām
1. ob pamet priti, znoreti: šta govoriš, jesi li izvećao
2. ostareti, postati senilen: slabo shvaća, shvata, izvećao je - izvèštati -ām
1. ostareti, postati star: od bolesti je jako izveštao
2. oguliti se, ponositi se: kožuh ti je izveštao
3. zaradi starosti izgubiti sijaj: oči su ti izveštale